Komentari

kolegicamica.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing


  • More ljubavi

    Sretan sam jerbo Draga i ja ne živimo okovani tim stegama. Jako je lako primijetiti razliku između maske i pravog lika. Mnogi to na žalost ne znaju pa sjaje lažnim sjajem.
    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    23.05.2009. (12:08)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    čarobne su rečenice tvojih postova i komentara,
    ponizno sagibljem glavu

    : )

    avatar

    23.05.2009. (13:18)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Uvijek se zamislim nad tvojim rečenicama , mislima ... i često ne uspijem u samoj sebi otkriti odgovor , jednoznačan , odgovor kojim
    bih bila zadovoljna .
    Tad ponovo čitam osluškujući ritam riječi , ples glasova :))

    avatar

    23.05.2009. (14:31)    -   -   -   -  

  • zoccao

    Bio je jedan poznati slučaj koji bi se mogao rubno nasloniti na tvoja razmišljanja, a to je kad je slavni violinista Joshua Bell bio zamoljen od Washington Posta da svira incognito na stanici metroa u Washingtonu. Novinski tekst je vrlo opširan, dubok, sveobuhvatan u opisu nas, naših sjećaja, zamišljenosti i samodovoljnosti. On je odjednom postao duh, a kasnije - na snimkama - svi se prolaznici, sa svojim važnim, užurbanim životima pretvaraju u duhove. Nikako da napišem mali post o tom eksperimentu....
    Uživao sam u ovom tvom postu i razmišljanju.
    Lijepi pozdravi:-)

    avatar

    24.05.2009. (21:56)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Dubiozna su tvoja razmisljanja. Mislim da su maske i nasa unutrasnja bila bitne postavke razlicitosti u svijetu i da nam to omogucava izbor. Nisam bas sigurna da bi bez toga svijet bio jednostavniji, laksi i interesantniji kako se to na prvi pogled cini jer nismo u stanju uvijek biti iskreni ni sami sa sobom.

    avatar

    25.05.2009. (01:40)    -   -   -   -  

  • KawaiiStrowberry

    lijepo pises

    avatar

    25.05.2009. (13:09)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Odavna znam da ti vještina pisanja nije strana stvar,a to radiš znalački.Nego...da sebe ne uhvatim na krivoj nozi...kratko i jasno-da,došla su vremena kada i prijatelje prebrojavam i,na žalost,sve ih je manje..A i mene samoga duboko u sebi,jer,kada im mahnem na "Hvala lijepo-nikad više",kao da sebe gubim onoliko koliko sam bio u zabludi sve ove godine dijeleći život s njima!Tebi iskreno i sa radošću osmjeh ostavljam :-))))

    avatar

    25.05.2009. (16:35)    -   -   -   -  

  • Tajanstveni hram

    odlična si :)
    pozdrave ti šaljemo
    čitamo se na jesen :)

    avatar

    26.05.2009. (08:53)    -   -   -   -  

  • Ringišpil

    Ja nešto izgubim te maske u tramvajima, busevima..ponekad sam i zaplakala..al vidiš, nekako su mi uvijek pri ruci bile tamne naočale da se sakrijem..naizgled logično, a zapravo tragikomično. Pozdrav

    avatar

    26.05.2009. (15:07)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    I mene zanima kakva bi to slika bila.
    No čini mi se nemogućom misijom.

    avatar

    27.05.2009. (21:35)    -   -   -   -  

  • rU

    eh, mico. život je slika bez okvira.
    pitanja? možda su nam suđena. no, odgovori su naš izbor ... :-)

    avatar

    27.05.2009. (21:47)    -   -   -   -  

  • Uranova pikula

    često se pitam kako bi bilo da sam malo hrabrija, i da to smijem prikazati, često pokušavam, ali se onda osjećam povrijeđenom, no život bez tog pokušaja, ne bi bio tako lijep, niti veličanstven... mislim da ljudi poput tebe, ne mogu skrivati svoju unutarnju sliku, i da ona raste van svojih okvira :) prema našem svijetu :))

    avatar

    28.05.2009. (22:07)    -   -   -   -  

  • bocacciozg

    Svi se mi krecemo u nekim okvirima. Oni nas omedjuju i pruzaju nam utociste. Ali ponekad slika izadje iz okvira, zivot potece u nekom drugom pravcu. Ali cak i tada smo opet u okviru. U okviru nekom novom, drugacijem iako mislimo da smo iz njeg aizasli. istupili. sjecam se jedne Rembrandtove slike koju sam prije dije godine vidio izlozenu ovdje u Varsavi, u Starom zamku (kako zovu stari kraljevski dvorac - naravno potpuno obnovljen nakon 1945-e). Slika se zove: Djevojka sa rukom na okviru. Naslikana je tako upecatljivo i drzi ruku na okviru spremna iz njega izaci. A ruka izgleda kao da je ziva. Kao da zaista drzi okvir spremna s enjime posluziti kako bi djevojka izasla izvan okvira. a djevojka je i dalje u okviru. Zarobljena svojom ili tudjom voljom.

    Ugodan vikend,
    Bocaccio

    avatar

    29.05.2009. (16:40)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Rado u okvir tvog svijeta ostavljam osmjeh sunca :-))))

    avatar

    30.05.2009. (10:46)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Pozdrav u okviru ostavljam .. jedan tih , kasnonoćni:))

    avatar

    31.05.2009. (00:32)    -   -   -   -  

  • zaboravljena od sviju

    ja, evo iskreno, mislim da bi se opekli.... svi na jednoj istini.......istini koja boli....

    otvorenih usta se čudim.. a riječi ne izlaze

    oprosti na neposjećivanju..

    nakon mnogo vremena..... eto me ....

    avatar

    31.05.2009. (18:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se