Komentari

myangelbrother.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • emocija

    Kakav se to teret spustio i ostao na tvojim mladim leđima? Krivnja? Ne, sunce moje, samo su se, kako se kaže, posložile kockice: usuda-slučaja-nesreće....i desilo se. Kao što se desilo i tog kobnog dana kada je Una, moja Una, poginula...Do tada je uvijek je tražila dečka da je odveze nekuda, tog jutra nije, njezin tata, a moj suprug, uvijek je bio na neki način dostupan, bilo mobitelom bilo fiksnim telefonom, toga jutra nije, a trebao joj je naš auto, auto kojeg je poznala i vozila i koji je bio na parkiralištu kod radnog mjesta njezinog tate....Ali razumijem tvoj osjećaj jer istoga i ja nosim sa sobom, osjećaj krivnje, kao i svi mi koji su izgubili najdraže, jedine...Tako mi je žao, tako mi je teško što te to muči.

    avatar

    17.05.2009. (19:49)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Evo me Tea draga,

    da, i ja se slažem da svi mi nosimo neki osjećaj krivice .....

    Negdje sam bila nekom napisala .... moja Stelica je taj dan pitala moju mamu, koja je bila kod nas, da joj pomogne nositi torbu do škole ..... ako joj se da ..... a moja mama je rekla da će ostati doma ispeći još par palačinki jer je Tina imala kasnije školu ....

    I to proganja .... misliš li da ne krivim moju mamu? Onako, šutke u sebi? Ne mogu joj to reći jer znam da nema smisla, svjesna sam da nije ništa kriva ...... ali guši me ..... i gušit će me dok sam živa.......

    avatar

    17.05.2009. (21:37)    -   -   -   -  

  • Fabijeva mala seka

    Hvala da ste se javili, i na cudan nacin mi je laknulo da je normalno da se ovoliko krivim.
    Ne volim vise zivot ni malo jer je bio idealan a onda je sve pocelo ici krivo i nikako ne mogu vratit svoj stari zivot i obitelj a ja samo zelim imati svih njih i biti sretna.
    Samo vi znate kako je mojoj mami a ja iako slomljena nemogu se stavit u poziciju vas mama jer ako mene kao sestru koja ce tek imat svoju obitelj ovoliko boli, kako tek mora biti vama koje ste sve to izgubile?

    A uvijek mi rijeci vas mama daju snagu jer ako vi mozete onda mi moramo, a i preko vas i jasnije vidim kako je mojoj mamici pa se znam bolje postavit u svemu ovome.

    avatar

    17.05.2009. (22:01)    -   -   -   -  

  • milicza

    draga tea, ne muči sebe osjećajem krivice. Moj suprug je na dan steline i ivanine pogibije, te stradanja moje lee, sreo ivanu i ponudio joj da odu na kavu... bili su si dobri i poznavali su se..ona se žurila i nije otišla s njime na kavu. poginula je...i dan danas govori da je otišla s njime, ne bi se to dogodilo, drugačije bi se zarolao taj dan... no nije tako.
    jednostavno, tako se dogdilo, nesretan slučaj, i ništa mi tu ne možemo. možeš vjerovati da je tako suđeno.. možeš vjerovati da ga je bog uzeo, da je tako se odigralo, ma možeš vjerovati što ti drago.. ja samo znam da kad ti ode draga osoba i izgubiš je zauvijek, moraš odmah definirati svoju vjeru. dakle ono što tebi može olakšati život.
    ja sam ODABRALA vjerovati da je stela( ili tvoj fabi), divan anđeo na nebu.. ili da nije uopće otišla, da je oko nas.. ja čak vjerujem da čuje moju djecu i mene kad joj upućujem molitve za njenu dušu... palimo joj svjećice i uvijek će biti u našem sjećanju.
    stelinu sam pogibiju doživjela jako osobno... jer taj dan sam ja imala sreće. moja lea je preživjela.. ja sam to doživjela kao upozorenje i da nikada ništa ne uzimam zdravo za gotovo.
    draga moja budi hrabra, treba ti. ne želim niti zamisliti kako je tebi... izgubila si svojeg bracu.

    avatar

    17.05.2009. (22:18)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Draga Tea znam sve te osjećaje, krivnje, zašto,zašto,zašto, da sam ovo ili ono. Ja sam mog Josipa ispratila iz kuće, lijepo se pozdravili, još ga jedanput upozorila i on je otišao i više se nikada nije vratio. Pitala sam se i pitam se još uvijek da li sam ga mogla zaustaviti, makar samo par sekundi. Svega onda ne bi bilo, da nije otišao još tamo možda bi isto bio živ. I onda opet dođem do istoga: NISAM IMALA SRCA USKRATITI MU NJEGOVU SREĆU I ZADOVOLJSTVO. On se radovao svojim prijateljima i roštiljanju s njima. Od kada sam ga rodila željela sam da bude samo sretan i zadovoljan. A on je to bio.
    Ja sam nesretna isto tako što nemam onaj svoj život i sreću od prije, onaj moj smisao života - NEMAM SVOG JOSIPA koji je bio centar svijeta za mene. Sada mi ostaje samo da slomim samu sebe do kraja i prihvatim ovaj život kao takav. Voljela bih da ti mogu reći nešto bolje, ali razdiru nas iste stvari... i mogu ti pružiti samo ruku da te prihvati kad toneš... Zapamti uvijek NISI SAMA IMA NAS JOŠ KOJI SUOSJEĆAMO S TOBOM_!

    avatar

    17.05.2009. (23:52)    -   -   -   -  

  • marinova mama

    Draga Tea,rado bih te zagrlila i poljubila.
    Drago dijete ti nemaš sebe što kriviti,znaš tko je kriv,KRIV je ON,vozač kamiona.
    Ti si svoga bracu preveć voljela,nisi mu željela ništa loše,molim te nemoj kriviti sebe.
    Naš Marin je išao na posa,išao sa svojim omiljenim biciklom.Prelazio preko zebre,-zeleno
    za pješake--zeleno za skretanje u desno.Pregazio je našeg Marina jer nije pazio,mogao je sve
    vidjeti da je pazio.NIJE PAZIO,čuo je udarac i nastavio voziti.Da je tad bar stao naš Marin bi bio
    živ.Poznaješ Marina,volio je život,volio,volio sve vas.Volio je svoju omiljenu glazbu,volio svoje
    bendove,živio za njihove koncerte.Iznad svega volio nas.Tko je kriv-ON,vozač kamiona,
    oduzeo je život našem voljenom sinu,bratu.Oduzeo život vašem omiljenom prijatelju.
    Jako patimo,nekako živimo sa TUGOM;GORČINOM i ogromnom BOLI.
    Dan za danom prolazi, TUGA i BOL ostaju.Mi nekako živimo ,UTJEHU tražimo,tražimo,dobro
    znam da je nikad naći nećemo.Ali,ali nekako živimo.

    avatar

    08.06.2009. (19:20)    -   -   -   -  

  • matt

    ...eeeee u potpunosti te shvacam,ja sam dozivio istu sudbinu prije vise od godinu dana i jos neznam kako dalj.....nemam rijeci,teksta,snage....nesto je u meni nestalo,otislo je s njim i mislim da se nikada nece ni vratiti.....sve ce proci,i bit ce i bolje i lakse,nadam se...

    avatar

    28.08.2009. (17:54)    -   -   -   -  

  • A.

    tako mi je zao... :(( gledam i placem... svi ste se hrabri! upravo se idem naci s bratom... naucili ste me da svaki dan dozivljavam kao zadnji te da ne gubim niti jedan dragocjen trenutak.
    hvala vam.

    jako mi je zao... nadam se da cete opet, bar jednom, biti istinski sretni.
    Od srca,
    A.

    avatar

    17.09.2009. (10:52)    -   -   -   -  

  • TUGA

    tako mi je žao :(( znam da sta kod kažem suvišno je ,,,jer tugu koju ti imas neizljeciva ali treba krenut dalje borit se za ostale koji te vole i uz tebe su... I JA SAM IZGUBILA SVOG NAJDRAŽEG BRATA I TATU U ISTI DAN NA PROMETNOJ TAKO DA ZNAM DA STO GOD DA TI NAPIŠEM NIJE DOVOLJNO DA TE UTJESIM ALI DIVIM SE TVOJOJ SNAZI KOJU SI SMOGLA I KRENULA DALJE ,,,, LJEP POZDRAV OD EMINE ADEMAJ S LJUBAVLJU

    avatar

    11.05.2011. (21:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se