Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Mimy

    "Pa se poželiš vratiti u ono od par sekundi prije....gdje je i Stela doma doma, makar u tvojoj mašti....jer je ta misao podnošljivija...... dok ne znaš da nije stvarna....."

    Ostala sam tako izgubljena čitajući ovaj vaš post... Ne bi bilo prihvatljivo uporediti ga sa nekim prethodnim, ovo nisu književna djela, ovo je odraz beskrajne i vječne patnje i bola jedne majke. Bilo bi lijepo da niko nikada ne upozna Vaš bol, da niko ne sazna kako je ostati bez onog najvoljenijeg bića. Bilo bi lijepo da niko ne mora okusiti gorčinu Vaših suza, ponor u koji padaju sve Vaše misli. Bilo bi lijepo da djeca poput Stele imaju pravo na život, da odrastaju i svojim osmijehom i čistom dušom krase ovaj svijet. Bilo bi lijepo da nikad više nijedan mladi život ne bude prekinut.

    Možda bi bilo uredu reći Vam da ne patite, da Vaša Stela ne bi voljela da ste tužni zbog nje, da je ona bila uvijek nasmijana, pa i Vi trebate živjeti sa osmijehom u sjećanje na nju... Da, bilo bi uredu sve ovo Vam reći, i ponoviti još hiljadu puta, sigurna sam da su to mnogi radili, ali... Ko je mogao poznavati Stelu bolje od Vas, ko je mogao znati sve njene želje i snove, prekinute u jednoj sekundi? Bol je jedino što Vam sada ostaje, niko Vam to ne može uzeti.

    avatar

    14.05.2009. (00:30)    -   -   -   -  

  • Bracanka

    Draga moja Sandra pa kako ces ti ovako dalje, molim boga da se ti i Stela ponovo sretnete..Kad ovo citam ja suze lijem, tesko mi je a kako je tek tebi. Uvik ste mi u mislima...

    avatar

    14.05.2009. (00:53)    -   -   -   -  

  • Majka D.

    Iste misli i riječi...

    Ovdje sam na internetu do daljnjeg... Dođi ako trebaš razgovor...

    Grlim te sestrice moja po boli

    avatar

    14.05.2009. (16:05)    -   -   -   -  

  • emocija

    Neki sam dan pročitala istinitu rečenicu za one koji su ostali bez svoga djeteta. Kaže otac (ili majka, nebitno) " Ja sam sve svoje uspomene zaključao". I to je jednostavna istina. Stali smo na svome putu onog istog dana kada su i naša (izgubljena) djeca stala. Oni fizički, a mi emocionalno. Neki i fizički, sreća po njih jer ovaj je produžetak samo agonija.
    Rečenice u smislu da je naše dijete sad u potpunosti u nama, u našem srcu, sad, kada je (ga) nema čujem vrlo često, no za mene su one blebetanje jer ne znam gdje je to do svoga preranog odlaska bilo moje dijete. Zar je nisam imala u svome srcu, zar nisam mislila na nju neprestano, dok kupovala sam joj jagode, kozmetiku, rublje, prala i glačala hlače.... Samo, onda sam je mogla i dotaknuti, a sada mogu - tlapnju. Tlapnja, utvara, sjena.....zar nas to može ispuniti, zar to može zamijeniti, zar to može biti dostatno?
    Gubitak djeteta je prestrašno iskustvo, prestrašna bol i prestrašna istina. Nema dalje, a u čovjeku je nagon da ide dalje. Kako? Zašto?

    avatar

    14.05.2009. (16:30)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Nikada nitko i ništa neće zamjeniti našu djecu... a zašto dalje neznam, a kako.... tumaram i tapkam kao slijepac u mraku.... korak- prepreka- korak---prepreka.....i opet samo mrak bez trunka svijetla....

    avatar

    14.05.2009. (18:08)    -   -   -   -  

  • mama A

    Nakon užasno napornog dana evo i mene sa vama drage sestre po boli. Grlim vas i svaki put kad čitam vaše postove vidim da je sve jako, jako slično i to mi potvrđuje istinu: ne mi nismo lude, mi smo doživotni robovi svog gubitka i bola za našom dječicom koje tako silno imamo potrebu zagrliti i priviti uz sebe, a ruke nam ostaše prazne.......
    Antonijina mama,

    avatar

    14.05.2009. (21:59)    -   -   -   -  

  • martin84

    šta bi dala da je ovo što nam se dogodilo samo ružan san, da se bar možemo probudit....s ovom boli je preteško se nosit, govorim kao sestra, a tek Vama kao majkama.....neznam, naši životi nemaju smisla.....mom bratu je uskoro gotov spomenik, a za 2 dana moj je 22.rođendan....ja mislim da nisam zaslužila za poklon BrATOV SPOMENIK..., ja ne želim bez njega živjeti, ja želim preskakati ovakve trenutke...tog prokletog dana sve mi je stalo u životu, od tad ne brojim dane i ne želim ni taj dan bez njega...jer on mi je prvi uvijek čestitao...i otkucat će ponoć, ali tvoj sms neće stići, a ja ću ga čekati......

    avatar

    14.05.2009. (22:37)    -   -   -   -  

  • Majka D.

    Sandrice ako si budna i ugledaš ovo,
    ako imaš snage samo mi dođi na internet molim te... nebih gnjavila ali nemogu sama, mila stisnulo me, vrištim, grči mi se tijelo, molim te mila...
    nemogu,nemogu bez moga djetešca

    avatar

    15.05.2009. (00:04)    -   -   -   -  

  • lonely girl

    "Isplakala sam za tobom bezbroj suza, grc u grudima jos uvijek me gusi, a na pomisao da nisi kraj mene, cijeli svijet mi se rusi."
    ne znam što reči pa sam napisala ovaj stih.... puno vas volim, Ivana

    avatar

    15.05.2009. (20:01)    -   -   -   -  

  • Fabijeva mala seka

    http://myangelbrother.blog.hr/

    moj novi blog... idem iz pocetka jer sam zaboravila svoje podatke

    Tea

    avatar

    17.05.2009. (16:27)    -   -   -   -  

  • milicza

    draga moja, samo da ti kažem da sam u nedjelju imala pričest mom karlu. naravno, kad god sam u crkvi pomolim se i za stelicu... počela sam je i zamišljati kako prima i ona pričest... tada sam se ako slomila od suza gušilo me je...ti nisi njoj radila frizuru za pričest, nisi pekla kolače, nisi dočekivala goste... bože moj, kako li je tebi tek teško u takvim prilikama... grlim te najljepšim mislima, drži mi se.

    avatar

    17.05.2009. (22:27)    -   -   -   -  

  • majka

    Uvijek su bili u srcu...a sada razdire ta bol što su samo u srcu...samo u sjećanju...što ih ne vidimo...ne spremamo na posao..u školu....što se s nijima ne radujemo svakoj sitnici...to što ih očekujemo svaki dan...a njih nema...nema?! šta bih dala na ovom svijetu za samo jedan tren da ga vidim...da mu čujem glas...da me uštine za obraz...od milja...??? sve , sve... ali nema !!!
    Vrijeme ide, a mi smo stali... idemo unazad.. kida dušu i srce...

    avatar

    18.05.2009. (10:25)    -   -   -   -  

  • Mama D.

    Draga moja,
    ja sam na internetu pa ako želiš javi se...

    Grlim te

    avatar

    19.05.2009. (16:18)    -   -   -   -  

  • kristina a.

    evo, prvi put sam danas vidjela tvoj blog i ne mogu se zaustaviti od plača. imam maloga sina od 9 mjeseci. ne mogu ni zamisliti tvoju bol zbog prekrasne stelice.želim da znaš da sam uz tebe. kristina a.

    avatar

    28.05.2009. (21:43)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...