Komentari

apk.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Neca

    Bravo Adrijane!
    Dosta nam je priča o financijskoj krizi i svemu što uz nju ide. Sebe smatram prosječnom ženom sa prosječnim potrebama. Ne želim slušati o krizi i baš ove subote idem u svatove, koje nisam otkazala zbog krize......., također ove godine planiram iskoristit ove praznike u 6. mjesecu i otići malo na more, pa ponoviti to početkom 8.mjeseca,(a ne šparati novce za "krizne dane") . U međuvremenu, radim i volim i ponovo volim......, i da, zahvalna sam na poslu kojeg volim raditi, zahvalna sam na ljubavi koju osjećam i gajim prema svom životnom i duhovnom partneru, zahvalna sam na zdravlju svog djeteta (o ljubavi je tu suvišno govoriti), svojih roditelja....Zahvalna sam što znam upaliti svjetlo u mračnoj sobi i zahvalna sam tebi na ovim riječima koje su zaista potrebne...

    avatar

    06.05.2009. (13:09)    -   -   -   -  

  • Senka

    S teboj se strinjam 300%!

    Višje stanje zavesti je ključ do rešitve vsega, pa seveda tudi recesije.
    Ravno danes smo na predavanjih v šoli jyotisha govorili o potrebi po višjih stanj zavesti ali poenostavljeno povedano - o izkušnji biti "nad" situacijami, ki nas omejujejo.
    Toplo sem jim priporočala zelo podobno kot ti v zgornjem članku.
    Super!

    Lp vsem,
    Senka

    avatar

    06.05.2009. (21:40)    -   -   -   -  

  • LA-LA

    Uopće ne doživljavam krizu na način kako je predočavaju u medijima - možda će netko reći da nisam suosjećajna s onima koji su ostali bez posla i slično - ne, jednostavno rečeno, prošla sam svoje brojne krize i mogu reći da sada imam svoj mir. Bitno je strahu pogledati u oči. Kada to jednom uspijemo, imat ćemo snage za nove životne smjernice... Strah je ponekad jedini pravi problem jer nas blokira, ne da nam da idemo naprijed, pa stojimo, tapkamo na mjestu. Znam koliko je teško biti bez posla ili s minimalnim poslom i minimalnm novcem, ali i tome jednom mora doći kraj. Zaista je važno biti optimist, što se postiže življenjem u sadašnjem trenutku. Taj trenutak može biti toliko oslobađajući. Meni je to pomoglo. Nakon dugotrajnog mučenja same sebe nepotrebnim pitanjima i maštanjima, shvatila sam da tapkam i da je moj problem strah - bilo kakav - uvijek se možemo nečega bojati - dovoljno je pomisliti! Ako ga u mislima prizovemo i ako ga njegujemo on će zavladati nama. Naučiti odbaciti strah i nesigurnost je prva veća lekcija koju sam morala naučiti za svoga dosadašnjeg života.
    Dakle, to je bio okidač, odbacila sam misao o strahu koja se ušuljala u moj život i postala moja stvarnost. Valjda je taj strah morao toliko kulminirati da shvatim koliko je nepotreban. Kad sam odbacila strah, postepeno je u moj život došla radost, mir i sigurnost - tj. osjećaj ljubavi koja je dala svemu smisao.
    Zaista je prava kriza u našim umovima. Imamo sve što nam je potrebno - samo je pitanje da li se time znamo i želimo služiti. :-)

    P.S. Jako mi se sviđa što si napisao. Djeluje poticajno!

    avatar

    06.05.2009. (22:49)    -   -   -   -  

  • Dax

    Da, sklon sam povjerovati kako se odvija nešto daleko izvan našeg razumijevanja. Ipak, očito je. S jedne strane se proizvodi kriza, panika i strah dok se s druge strane pojavljuju ljudi koji bude nadu, optimizam te donose svjetlo. Ne znam zašto je to tako. Možda strukture koje siju strah osjećaju da im je vrijeme na izmaku?!
    Srećom, mislim da su oni koji spadaju u drugu skupinu jači. Jedna iz te skupine je i Susan Boyle. Žena je preko noći probudila nadu i optimizam u milijunima ljudi a njeno pjevanje dotaklo srca ljudi po cijelom svijetu i na taj način ih povezalo. Volim vjerovati, a možda sam i u pravu, da je to učinila svjesno i namjerno.
    Zato, pjevajmo... :-)

    P.S. Odličan članak

    avatar

    07.05.2009. (09:23)    -   -   -   -  

  • angel of harlem

    coool!

    avatar

    07.05.2009. (11:41)    -   -   -   -  

  • cristal

    Hvala ti puno Adriane! Ovo sto si napisao doslo je u pravi trenutak.

    avatar

    07.05.2009. (14:13)    -   -   -   -  

  • Ivan

    Sve super samo izostaje komentar nekog koji je stvarno ostao bez posla, koji stan koji je kupio na kredit daje u najam ide stat sa djecom u roditelja u mali stan, znam di dijeca nisu bijesna nije ni kuća tijesna, al ipak se stavite u njihovu kožu jer nitko od vas po ovim komentarima nije izgubio posal i svi su zahvalni što im je dobro, meni je drago što vam je dobro al nekima nije stvarno ne samo fiktivno i medijski napuhano

    avatar

    07.05.2009. (18:36)    -   -   -   -  

  • S unutarnje strane...

    @Ivan: Ivane, ovo sam napisao upravo zbog takvih koji su u problemima. Ovi koji nisu, oni već znaju kako, njima ovo ni ne treba. Iako, možda se i varaš, možda među onima koji su komentirali ima i onih koji jesu u problemima, ali su shvatili što želim reći i već to primjenjuju, pa makar u komentaru. I to je početak. Ili su bili u problemima, shvatili u čemu je štos, pa sad više nisu.

    Znači, ovo nije lijepa priča zahvalnica za one kojima je dobro, već TEHNIKA za one koji jesu u problemima. Takvi trebaju promijenti stvari. Kad im do sada nije išlo baš kako treba, neka probaju ovako.

    avatar

    07.05.2009. (20:36)    -   -   -   -  

  • hm

    zgodno je ljudima pričati pričice pa makar se te pričice zvalo i "tehnikama". Ima naravno istine u ovakvoj filozofiji iznešenoj u postu i puno se bolje pokrenuti nego ubaciti u stanje učmalosti. Ali, čak i uz primjenu pozivitnih načela i oživljavanja određenog stanja svijesti koje je potrebno, opet je situacija za mnoge (kad to i primjene) teška. Lako je popovati s planine mudraca, to mi je nekako poanta, iako pozdravljam savjete iznešene u postu.

    avatar

    10.05.2009. (12:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...