Mi nemamo kontrolu ni u čemu. To moramo prihvatiti i dati kontrolu onome ko je istinski Otac naše djece. Naše je da ih podignemo, odgojimo i uzdamo se u Boga. Mi trebamo biti zagovornici za svoju djecu pred Bogom. Jedina molitva za njih nek nam bude da budu u volji Božjoj i da Njega ljube. Sve ostalo će se nadodati. Ako je križ, križ je. Mi ga ne možemo i tako maknuti s njihovih leđa. Vjerujem u molitvu majke. Ona molitvom može pokrenuti nebo, ali onda kad shvati da je sama zaista nemoćna. Teško je to, no zar otvaranje svojih ruku i predanje Bogu ne daje slobodu duha? Kad shvatimo što smo; tek mala Božja stvorenja kao što su i naša djeca, postajemo slobodni. Predajemo tada svu kontrolu Njemu i znamo da će On zaista učiniti po našoj vjeri. Bog je dao život mojoj djeci. On tim životom raspolaže a ne ja. Tko sam ja? Tek jedna mrva koja niti što zna niti što može. Ne mogu kontrolirati ni svoju volju, bez ogromnog napora, molitve, odricanja, a kamo li ću nešto učiniti, usmjeriti, promijeniti za svoju djecu. Sama ne. Sama ništa. Isus pita bolesnoga, Što želiš da ti učinim? Ozdravi me, Gospodine. Pita i mene i tebe; Što želiš za svoje dijete? Ne pita; Što možeš ti. Kad mu kažem; Evo ga tebi, jer Tvoj je, vodi ga kud znaš da je najblje za njega... i kad zadobijem mir koji samo istinsko povjerenje može proizvesti, tada Gospodin počinje djelovati. U dijelu kojeg ostavljam u svojim rukama Gospodin neće djelovati. On nije nasilan, On pušta da sami biramo koliko ćemo mu predati. Dug je to proces ponekad, godinama može izgledati kao da pomaka nema, ali vjeruj, kad damo svoju djecu Ocu, ona nisu izgubljena. Mi se trebamo vježbati u malenosti na svim područjima svog života, pa će Gospodin tamo gdje je malenost izliti svoju svemoć. Ako Mu sami ne možemo predati svoj strah molimo Njega da uzme naš strah. Ako mu ne možemo dati svo povjerenje, molimo Njega da nas osposobi za to. Molimo Duha Svetoga, On je utješitelj, On prosvjetljuje, jača, množi našu vjeru. Pustimo djecu iz svoga krila koje je nemoćno i slabo, a zakrilimo ga molitvom i vjerom u Boga.
01.05.2009. (09:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBRO JE ČINITI DOBRO JER SE DOBRO DOBRIM VRAĆA-istinit događaj. Sredinom pedesetih godina, 24.12.195 i neke god. na katoličku badnjicu vraćao sam se s terena iz Vozuće. Na zadnjoj stanici Krivaja u Zavidoviću sišao sam s vlaka. Žurnim korakom, cestom uz rijeku Bosnu, požurio sam u katastarski ured da ostavim katastarske planove i mjernički pribor. Žurio sam da stignem na lokalni vlak u 16 sati, da na vrijeme stignem kući u Žepče, gdje sam tada živio s obitelji,da pomognem ženi u pripremi za polnočku i proslavu Božića. Vrijeme je bilo loše, padala je susnježica. Rijeka Bosna je bila velika pa se s ceste nije vidjela obala. Put od željezničke stanice do ureda je dug oko 500m, možda malo i duži. Kad sam bio negdje na sredini puta uz obalu je ustrčalo troje ili četvero djece vičući: "Odnese Bosna dijete".Primakao sam se obali i vidio kako blizu obale na leđima pluta dijete. Na hrpu tucanika koji je bio pripremlje za popravak makademske ceste stavio sam stvari, skinuo zimski kaput. U to vrijeme naišao je čovjek kojeg sam zamolio da ostane samnom dok ne izvadim dijete iz nabujale Bosne, ali me je odbio riječima: "Zakasniću na posao". Tako sam ostao sam na pustoj cesti. Sletio sam k vodi i po obali tražio dulji štap koji bi pružio djetetu jer je još uvijek plutalo na leđima.Nisam našao ništa,a dijete se je približavalo mjestu gdje kamen razdvaja vodu pa jedan krak ide bliže obali a drugi prema matici. Procijenio sam da bi dijete zahvatio krak koji ide prema matici pa sam skočio u vodu, dijete uhvatio za nogu, podigao ga iz vode tako da je glava visila prema dolje. Izlazeći van iz vode spotaknuo sam se o neki kamen i počeo padati ali sam uspio dijete zadržati iznad vode.U međuvremenu mu je stigla majka i uzela dijete. Ja sam otišao kod službenika koji radi zajedno samnom. Njegova žena mi je dala njegov veš i odijelo i kasnijim vlakom sam otišao kući.Ovaj događaj prvi puta dajem u javnost,a razlog je potpora humanitarnoj akcija za ozdravljenje patera Luke za ćije ozdravljenje svaki dan molim Boga.Vjerujem da je molitva vrijednija od bilo kojeg zlata u što sam se osobno i kod poznatih uvjerio.Nakon 20-25 god. zbio mi se događaj koji će potvrditi naslov ovog komentara. Sa ženom, sinom, snahom i unukom ljetovao sam u Bibinju kod Zadra. Kad smo se spremali kući bili smo zaokupljeni spremanjem vikendice i stvari koje je trebalo ponjeti za Zagreb,otvoriše se dvorišna vrata s morske stane i na njima se pojavi čovjek, a u naručju nosi nešto zamotano u ručnik.Pozdravi i upita:"Da li je ovo vaše dijete ? Rekoše mi na obali da bi moglo biti vaše.Bilo je u lućici kod čamaca i palo u more. Ja sam ga iz mora izvadio i ako je vaše evo vam ga." Šokirani. Prvo se majka snašla. Primi dijete i dok smo se mi ostali snašli začuše se vrata i vidjesmo kako se došljak istim putem kojim je došao udaljava se od nas. Sjetio sam se svog slučaja i zaključio da se dobro dobrim vraća. Osice hvala na podpori.Navratite na blog KATGRU i komentirajte ga.
02.05.2009. (17:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uh sva sam se naježila....ovaj čovjek je zaista pokazao primjerom kako Bog vidi naša djela i uzvraća. Samo je bitno ne kalkulirati s Njim, nego zaista činiti samo iz ljubavi.
02.05.2009. (19:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma ima na svijetu prekrasnih, samozatajnih ljudi. Ponekad nas Bog blagoslovi pa nam ih pošalje baš u pravom trenutku. Makar nema krivog trenutka za primiti takav dar.
02.05.2009. (20:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zahvaljujem Vama i gđi Emi na pozitivnom komentaru,drago mi je da u Vašem sinu imam imenjaka.Na Don blogu imam komentar na post demografska obnova don Bakovića objavljen 26.04,i post bezglava masa u areni objavljen 28.04 u kojem sam postavio pitanje u vezi sa sv.Pavlom, popima (pokojnici i pijanci) i ostalim blogerašima na koje mi nažalost nitko nije odgovorio.Ako Vas zanima stanje evidencije nepokretne imovine u katastru i gruntovnici i kako ga popraviti možete naći na mom KATGRU blogu.Pozdrav.
09.05.2009. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Mi nemamo kontrolu ni u čemu. To moramo prihvatiti i dati kontrolu onome ko je istinski Otac naše djece. Naše je da ih podignemo, odgojimo i uzdamo se u Boga. Mi trebamo biti zagovornici za svoju djecu pred Bogom. Jedina molitva za njih nek nam bude da budu u volji Božjoj i da Njega ljube. Sve ostalo će se nadodati. Ako je križ, križ je. Mi ga ne možemo i tako maknuti s njihovih leđa. Vjerujem u molitvu majke. Ona molitvom može pokrenuti nebo, ali onda kad shvati da je sama zaista nemoćna. Teško je to, no zar otvaranje svojih ruku i predanje Bogu ne daje slobodu duha? Kad shvatimo što smo; tek mala Božja stvorenja kao što su i naša djeca, postajemo slobodni. Predajemo tada svu kontrolu Njemu i znamo da će On zaista učiniti po našoj vjeri. Bog je dao život mojoj djeci. On tim životom raspolaže a ne ja. Tko sam ja? Tek jedna mrva koja niti što zna niti što može. Ne mogu kontrolirati ni svoju volju, bez ogromnog napora, molitve, odricanja, a kamo li ću nešto učiniti, usmjeriti, promijeniti za svoju djecu. Sama ne. Sama ništa. Isus pita bolesnoga, Što želiš da ti učinim? Ozdravi me, Gospodine. Pita i mene i tebe; Što želiš za svoje dijete? Ne pita; Što možeš ti. Kad mu kažem; Evo ga tebi, jer Tvoj je, vodi ga kud znaš da je najblje za njega... i kad zadobijem mir koji samo istinsko povjerenje može proizvesti, tada Gospodin počinje djelovati. U dijelu kojeg ostavljam u svojim rukama Gospodin neće djelovati. On nije nasilan, On pušta da sami biramo koliko ćemo mu predati. Dug je to proces ponekad, godinama može izgledati kao da pomaka nema, ali vjeruj, kad damo svoju djecu Ocu, ona nisu izgubljena. Mi se trebamo vježbati u malenosti na svim područjima svog života, pa će Gospodin tamo gdje je malenost izliti svoju svemoć. Ako Mu sami ne možemo predati svoj strah molimo Njega da uzme naš strah. Ako mu ne možemo dati svo povjerenje, molimo Njega da nas osposobi za to. Molimo Duha Svetoga, On je utješitelj, On prosvjetljuje, jača, množi našu vjeru. Pustimo djecu iz svoga krila koje je nemoćno i slabo, a zakrilimo ga molitvom i vjerom u Boga.
01.05.2009. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KATGRU
DOBRO JE ČINITI DOBRO JER SE DOBRO DOBRIM VRAĆA-istinit događaj.
Sredinom pedesetih godina, 24.12.195 i neke god. na katoličku badnjicu vraćao sam se s terena iz Vozuće. Na zadnjoj stanici Krivaja u Zavidoviću sišao sam s vlaka. Žurnim korakom, cestom uz rijeku Bosnu, požurio sam u katastarski ured da ostavim katastarske planove i mjernički pribor. Žurio sam da stignem na lokalni vlak u 16 sati, da na vrijeme stignem kući u Žepče, gdje sam tada živio s obitelji,da pomognem ženi u pripremi za polnočku i proslavu Božića. Vrijeme je bilo loše, padala je susnježica. Rijeka Bosna je bila velika pa se s ceste nije vidjela obala. Put od željezničke stanice do ureda je dug oko 500m, možda malo i duži. Kad sam bio negdje na sredini puta uz obalu je ustrčalo troje ili četvero djece vičući: "Odnese Bosna dijete".Primakao sam se obali i vidio kako blizu obale na leđima pluta dijete. Na hrpu tucanika koji je bio pripremlje za popravak makademske ceste stavio sam stvari, skinuo zimski kaput. U to vrijeme naišao je čovjek kojeg sam zamolio da ostane samnom dok ne izvadim dijete iz nabujale Bosne, ali me je odbio riječima: "Zakasniću na posao". Tako sam ostao sam na pustoj cesti. Sletio sam k vodi i po obali tražio dulji štap koji bi pružio djetetu jer je još uvijek plutalo na leđima.Nisam našao ništa,a dijete se je približavalo mjestu gdje kamen razdvaja vodu pa jedan krak ide bliže obali a drugi prema matici. Procijenio sam da bi dijete zahvatio krak koji ide prema matici pa sam skočio u vodu, dijete uhvatio za nogu, podigao ga iz vode tako da je glava visila prema dolje. Izlazeći van iz vode spotaknuo sam se o neki kamen i počeo padati ali sam uspio dijete zadržati iznad vode.U međuvremenu mu je stigla majka i uzela dijete. Ja sam otišao kod službenika koji radi zajedno samnom. Njegova žena mi je dala njegov veš i odijelo i kasnijim vlakom sam otišao kući.Ovaj događaj prvi puta dajem u javnost,a razlog je potpora humanitarnoj akcija za ozdravljenje patera Luke za ćije ozdravljenje svaki dan molim Boga.Vjerujem da je molitva vrijednija od bilo kojeg zlata u što sam se osobno i kod poznatih uvjerio.Nakon 20-25 god. zbio mi se događaj koji će potvrditi naslov ovog komentara. Sa ženom, sinom, snahom i unukom ljetovao sam u Bibinju kod Zadra. Kad smo se spremali kući bili smo zaokupljeni spremanjem vikendice i stvari koje je trebalo ponjeti za Zagreb,otvoriše se dvorišna vrata s morske stane i na njima se pojavi čovjek, a u naručju nosi nešto zamotano u ručnik.Pozdravi i upita:"Da li je ovo vaše dijete ? Rekoše mi na obali da bi moglo biti vaše.Bilo je u lućici kod čamaca i palo u more. Ja sam ga iz mora izvadio i ako je vaše evo vam ga." Šokirani. Prvo se majka snašla. Primi dijete i dok smo se mi ostali snašli začuše se vrata i vidjesmo kako se došljak istim putem kojim je došao udaljava se od nas. Sjetio sam se svog slučaja i zaključio da se dobro dobrim vraća.
Osice hvala na podpori.Navratite na blog KATGRU i komentirajte ga.
02.05.2009. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Uh sva sam se naježila....ovaj čovjek je zaista pokazao primjerom kako Bog vidi naša djela i uzvraća. Samo je bitno ne kalkulirati s Njim, nego zaista činiti samo iz ljubavi.
02.05.2009. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ossimpleljubica
Ma ima na svijetu prekrasnih, samozatajnih ljudi. Ponekad nas Bog blagoslovi pa nam ih pošalje baš u pravom trenutku. Makar nema krivog trenutka za primiti takav dar.
02.05.2009. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KATGRU
Zahvaljujem Vama i gđi Emi na pozitivnom komentaru,drago mi je da u Vašem sinu imam imenjaka.Na Don blogu imam komentar na post demografska obnova don Bakovića objavljen 26.04,i post bezglava masa u areni objavljen 28.04 u kojem sam postavio pitanje u vezi sa sv.Pavlom, popima (pokojnici i pijanci) i ostalim blogerašima na koje mi nažalost nitko nije odgovorio.Ako Vas zanima stanje evidencije nepokretne imovine u katastru i gruntovnici i kako ga popraviti možete naći na mom KATGRU blogu.Pozdrav.
09.05.2009. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...