Znam čovjeka koji ne ide na svetu Misu. Još u njemu nije zapaljena ona dobro poznata nam iskra. No, pročitavši ovu priču sjetila sam se baš njega. Ne nikog od nas, nego baš njega. Njemu nije problem ostaviti svoj posao kad mu dođe baka koja plače, doći do nje, sjesti uz nju i zagrliti ju. I saslušati ju. Tugovati s njom.To rijetko vidim kod nas kojima je dan dar vjere. Razmišljam...što bi on tek činio s darom vjere, a razmišljam i što mi sve propuštamo činiti, kojima je dano.....i pred Božjim licem koliko su njegova djela velika, s obzirom da mu je dano manje a čini puno više....i koliko su naši propusti veliki.....
22.04.2009. (08:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Uživljavanje u tuđe emocionalno stanje...
20.04.2009. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Znam čovjeka koji ne ide na svetu Misu. Još u njemu nije zapaljena ona dobro poznata nam iskra. No, pročitavši ovu priču sjetila sam se baš njega. Ne nikog od nas, nego baš njega. Njemu nije problem ostaviti svoj posao kad mu dođe baka koja plače, doći do nje, sjesti uz nju i zagrliti ju. I saslušati ju. Tugovati s njom.To rijetko vidim kod nas kojima je dan dar vjere. Razmišljam...što bi on tek činio s darom vjere, a razmišljam i što mi sve propuštamo činiti, kojima je dano.....i pred Božjim licem koliko su njegova djela velika, s obzirom da mu je dano manje a čini puno više....i koliko su naši propusti veliki.....
22.04.2009. (08:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...