hvala na komu što se tiče traženja sreće, moguće je da tražim na krivom mjestu, ali ipak nekako osjećam da je to mjesto ispravno i da moram nastaviti tražiti ako želim pronaći odgovore...samo što je za potragu potrebna snaga i samopouzdanje ... priča je zanimljiva...Arielle će nadam se shvatiti da život nije med i mlijeko...i ti stranci su zagonetni samo nastavi dalje, radujem se nastavku...
19.04.2009. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
19.04.2009. (20:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mimy
eeei,Sunchy..... Danas san procitala post ali nisam stigla komentirati... Zasada mi se svida........Samo da te pitan,oce li ova prica biti fantasy kao i one prije ili??
Sta ima kod tebe,kako si?? Cujemo se...kiss=)))
19.04.2009. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da,bit će fantasy na neki način...ne baš doslovno čarolija ali nešto što se u pravom životu nikako nebi moglo dogoditi....Kod mene sve cool....ja sam super...kiss
Ps.Drago mi je da vam se sviđa početak...
20.04.2009. (19:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D0r@
cini se supp... sam kad bi napp jos malo... nemrem cekat..
20.04.2009. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala na komu i podršci, stvarno mi je drago što si se raspisala i što si sebe nazvala krijesnicom, to mi mnogo znači...Inače, pitala si me da li je u snu ona prostorija imala nekakva vrata...nije imala vrata, bili su samo duhovi i htjeli su me ubiti...Inače mi snovi baš i nisu ugodni... Što se tiče srednje, pokušavam biti manje zabrinuta, ali ne mogu, stvarno se bojim svega, imam osjećaj da se nikada neću uklopiti, tamo nikoga neću poznavati, nitko ne zna za mene i sigurno se neću dobro postaviti, uvijek ću ostati ona povučena emotivka, izgubljena u vremenu i prostoru...ako u srednjoj ne pronađem krijesnicu onda stveno ne znam što ću više...u ovo zadnje vrijeme se ne osjećam baš najbolje, stalno sam u svojoj sobi i muče me tamne misli...u razredu je kod mene stvarno loše, postoji grupica cura u kojoj sve imaju pokoju jedinicu u polugodištu, a ostali su svi skoro isti, samo čitaju nekakve bezvezne časopise, oblače se isto i stalno se svađaju oko nečega i često me podcijenjuju, uvijek sam bila dežurna štreberica i svima sam trebala pomagati i bilo mi je drago da im mogu pomoći jer me to ispunjavalo, ali tek sada vidim kakvim sam kretenima pomagala, oni su me samo iskorištavali i uopće ih nije bilo briga za mene i nisu znali kako se osjećam...često sam o tome razgovarala s roditeljima, mama mi je pedagogica tako da još nekako razumije, ali kada sam im pročitala jedan malo mračnji sastavak, oni su se ozbiljno zabrinuli...i što se tiče onog dečka, htjela bih mu nekako pomoći, ali nisam sigurna da li mu baš treba, on se smije i ipak je na kraju krajeva sretan za razliku od mene...ovaj, još sam htjela reći da što se tiče srednje možda bi bilo bolje da ne pokažem svoje osjećaje tako lako jer bi mogla ostati gadno povrijeđena, a to mi stvarno ne treba, možda je bolje da budem kao stijena pa neka se neko potrudi ju smekša...dobro, to se neće dogoditi, znam da ću se osobno trebati potruditi da pronađem krijesnicu...već kada ne mogu sama naprijed, morati ću pomoći nekog tko će me gurati...tako je bilo i u nižim razredima osnovne, tada me branila jedna prijateljica i zahvalna sam joj na tome, ali morati ću ustati na vlastitim nogama, morati ću nakako steći to samopouzdanje...život krijensnica je stvarno težak....još od malena htjela sam biti posebna i čarobna, obožavala sam gledati digimone i stalno sam htjela biti jedna od odabranih...cijelo vrijeme nisam niti bila svijesna da ja i jesam zapravo krijesnica, ali tek sam kasnije vidjela da je u biti krijesnicama dosta teško...nikada nisam upoznala krijesnicu, nisam imala kome priznati što osjećam (osim roditeljima, da nije njih, stvarno ne bih znala kako dalje...) imala sam osjećaj ne pripadam ovome svijetu i da je moje mjesto nekud daleko, često kada bi se vani smračilo, gledala bih nebo i pun mjesec, ne bih mogla pogled uopće maknuti od njega, fascinirao bi me, moju pažnju bi također zaokupila ulična rasvjeta...i plakala bi u tim trenucima jer bi me obuzele sjetne misli...imala sam osjećaj da se cijelo vrijeme vrtim u začaranom krugu i više stvarno nemam snage da ga svaki put opet ponavljam, ali snagu pronalazim u Bogu, navečer se molim i znam da mi je On pomogao kada mi je bilo teško, također vjerujem u svoju anđelicu i zahvalna sam joj...ali u nekim trenucima kada stvarno padnem duboko...onda nije lako, inače, po prirodi sam melankolična i pomalo depresivna tako da mi treba vremena da se dignem nakon nekoga pada...ali nakon ovih zadnjih padova ne mogu se nikako dići potpuno sama, trebala sam se potruditi, plakanje nije rješavalo problem, ali jedostvano kada ne mogu, onda jednostavno ne ide, zapela sam i stvarno više ne znam što napraviti...mama mi je često govorila da oni iz mog razreda nisu toliko zreli da bi mogli shvatiti neke moje osjećaje i da se ne obazirem na komentare, ali to me boli, oni nisu svijesni kako mi je, a ja se ne znam obraniti, ali ne želim im ništa prigovoriti jer mi ih je žao, oni su ipak djeca i jednoga dana će shvatiti da griješe...srećom, nisu svi takvi, ali opet nema krijesnica...jednom, jedna osoba miu je rekla: "Budi drukčija i budi sretna što si drukčija." Mislim da bi se trebala truditi biti sretna, ali ne mogu, ne mogu biti sretna kada znam da neki pate zbog mene, a ja ne mogu ispraviti to, i zato mi je krivo i zato mislim da ne zavrijđujem više živjeti kada sam nekim toliko bitnim ljudima nanijela neke takve osjećaje, stvarno mi je žao, ti će ljudi umrijeti za nekoliko godina jer su već jako stari i oni su toliko napravili za mene, a ja sam bila tako hladna i stvarno ne znam što napraviti i kako popraviti stvari...kasno je, sada je kasnoza sve...ne mogu si oprostiti neke stvari,a bojim se da si niti oni iz razreda jednoga dana neće moći oprostiti ono što rade...još sam htjela reći što se tiče snova, u zadnje vrijeme sanjam stvarno grozne stvari, a pogotovo me prestrašio onaj o svijetu gdje vladaju ljudi bez emocija, poput robota...joj, malo sam se previše raspisala, ali stvarno se nisam mogla suzdržati... hvala, krijesnico
25.04.2009. (08:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bell
hvala na komu
što se tiče traženja sreće, moguće je da tražim na krivom mjestu, ali ipak nekako osjećam da je to mjesto ispravno i da moram nastaviti tražiti ako želim pronaći odgovore...samo što je za potragu potrebna snaga i samopouzdanje ...
priča je zanimljiva...Arielle će nadam se shvatiti da život nije med i mlijeko...i ti stranci su zagonetni
samo nastavi dalje, radujem se nastavku...
19.04.2009. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I'm gonna fight for you until your heart stops bea
novi post.....svarti i komaj,šaljem svima.....
19.04.2009. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I'm gonna fight for you until your heart stops bea
novi post.....svarti i komaj,šaljem svima.....
19.04.2009. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I'm gonna fight for you until your heart stops bea
novi post.....svarti i komaj,šaljem svima.....
19.04.2009. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
** :C *jedna nepoznata autorica* :D **
hh,čuj,nisi mi to trebala tri puta napisati XD
19.04.2009. (19:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I'm gonna fight for you until your heart stops bea
hehe uvijk ostaljam dva do tri puta,ehhehe da se vidi,inače neki i ne vide jedan komm,hehee
19.04.2009. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I'm gonna fight for you until your heart stops bea
slike nađem na stranim stranicama i blogovimaaaa
19.04.2009. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mimy
eeei,Sunchy.....
Danas san procitala post ali nisam stigla komentirati...
Zasada mi se svida........Samo da te pitan,oce li ova prica biti fantasy kao i one prije ili??
Sta ima kod tebe,kako si??
Cujemo se...kiss=)))
19.04.2009. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
** :C *jedna nepoznata autorica* :D **
Da,bit će fantasy na neki način...ne baš doslovno čarolija ali nešto što
se u pravom životu nikako nebi moglo dogoditi....Kod mene sve cool....ja sam super...kiss
Ps.Drago mi je da vam se sviđa početak...
20.04.2009. (19:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D0r@
cini se supp... sam kad bi napp jos malo... nemrem cekat..
20.04.2009. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bell
imam dodatak na postu
21.04.2009. (15:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bell
new post
24.04.2009. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bell
hvala na komu i podršci, stvarno mi je drago što si se raspisala i što si sebe nazvala krijesnicom, to mi mnogo znači...Inače, pitala si me da li je u snu ona prostorija imala nekakva vrata...nije imala vrata, bili su samo duhovi i htjeli su me ubiti...Inače mi snovi baš i nisu ugodni... Što se tiče srednje, pokušavam biti manje zabrinuta, ali ne mogu, stvarno se bojim svega, imam osjećaj da se nikada neću uklopiti, tamo nikoga neću poznavati, nitko ne zna za mene i sigurno se neću dobro postaviti, uvijek ću ostati ona povučena emotivka, izgubljena u vremenu i prostoru...ako u srednjoj ne pronađem krijesnicu onda stveno ne znam što ću više...u ovo zadnje vrijeme se ne osjećam baš najbolje, stalno sam u svojoj sobi i muče me tamne misli...u razredu je kod mene stvarno loše, postoji grupica cura u kojoj sve imaju pokoju jedinicu u polugodištu, a ostali su svi skoro isti, samo čitaju nekakve bezvezne časopise, oblače se isto i stalno se svađaju oko nečega i često me podcijenjuju, uvijek sam bila dežurna štreberica i svima sam trebala pomagati i bilo mi je drago da im mogu pomoći jer me to ispunjavalo, ali tek sada vidim kakvim sam kretenima pomagala, oni su me samo iskorištavali i uopće ih nije bilo briga za mene i nisu znali kako se osjećam...često sam o tome razgovarala s roditeljima, mama mi je pedagogica tako da još nekako razumije, ali kada sam im pročitala jedan malo mračnji sastavak, oni su se ozbiljno zabrinuli...i što se tiče onog dečka, htjela bih mu nekako pomoći, ali nisam sigurna da li mu baš treba, on se smije i ipak je na kraju krajeva sretan za razliku od mene...ovaj, još sam htjela reći da što se tiče srednje možda bi bilo bolje da ne pokažem svoje osjećaje tako lako jer bi mogla ostati gadno povrijeđena, a to mi stvarno ne treba, možda je bolje da budem kao stijena pa neka se neko potrudi ju smekša...dobro, to se neće dogoditi, znam da ću se osobno trebati potruditi da pronađem krijesnicu...već kada ne mogu sama naprijed, morati ću pomoći nekog tko će me gurati...tako je bilo i u nižim razredima osnovne, tada me branila jedna prijateljica i zahvalna sam joj na tome, ali morati ću ustati na vlastitim nogama, morati ću nakako steći to samopouzdanje...život krijensnica je stvarno težak....još od malena htjela sam biti posebna i čarobna, obožavala sam gledati digimone i stalno sam htjela biti jedna od odabranih...cijelo vrijeme nisam niti bila svijesna da ja i jesam zapravo krijesnica, ali tek sam kasnije vidjela da je u biti krijesnicama dosta teško...nikada nisam upoznala krijesnicu, nisam imala kome priznati što osjećam (osim roditeljima, da nije njih, stvarno ne bih znala kako dalje...) imala sam osjećaj ne pripadam ovome svijetu i da je moje mjesto nekud daleko, često kada bi se vani smračilo, gledala bih nebo i pun mjesec, ne bih mogla pogled uopće maknuti od njega, fascinirao bi me, moju pažnju bi također zaokupila ulična rasvjeta...i plakala bi u tim trenucima jer bi me obuzele sjetne misli...imala sam osjećaj da se cijelo vrijeme vrtim u začaranom krugu i više stvarno nemam snage da ga svaki put opet ponavljam, ali snagu pronalazim u Bogu, navečer se molim i znam da mi je On pomogao kada mi je bilo teško, također vjerujem u svoju anđelicu i zahvalna sam joj...ali u nekim trenucima kada stvarno padnem duboko...onda nije lako, inače, po prirodi sam melankolična i pomalo depresivna tako da mi treba vremena da se dignem nakon nekoga pada...ali nakon ovih zadnjih padova ne mogu se nikako dići potpuno sama, trebala sam se potruditi, plakanje nije rješavalo problem, ali jedostvano kada ne mogu, onda jednostavno ne ide, zapela sam i stvarno više ne znam što napraviti...mama mi je često govorila da oni iz mog razreda nisu toliko zreli da bi mogli shvatiti neke moje osjećaje i da se ne obazirem na komentare, ali to me boli, oni nisu svijesni kako mi je, a ja se ne znam obraniti, ali ne želim im ništa prigovoriti jer mi ih je žao, oni su ipak djeca i jednoga dana će shvatiti da griješe...srećom, nisu svi takvi, ali opet nema krijesnica...jednom, jedna osoba miu je rekla: "Budi drukčija i budi sretna što si drukčija." Mislim da bi se trebala truditi biti sretna, ali ne mogu, ne mogu biti sretna kada znam da neki pate zbog mene, a ja ne mogu ispraviti to, i zato mi je krivo i zato mislim da ne zavrijđujem više živjeti kada sam nekim toliko bitnim ljudima nanijela neke takve osjećaje, stvarno mi je žao, ti će ljudi umrijeti za nekoliko godina jer su već jako stari i oni su toliko napravili za mene, a ja sam bila tako hladna i stvarno ne znam što napraviti i kako popraviti stvari...kasno je, sada je kasnoza sve...ne mogu si oprostiti neke stvari,a bojim se da si niti oni iz razreda jednoga dana neće moći oprostiti ono što rade...još sam htjela reći što se tiče snova, u zadnje vrijeme sanjam stvarno grozne stvari, a pogotovo me prestrašio onaj o svijetu gdje vladaju ljudi bez emocija, poput robota...joj, malo sam se previše raspisala, ali stvarno se nisam mogla suzdržati...
hvala, krijesnico
25.04.2009. (08:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...