Komentari

neazess.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing


  • blog Sadašnjeg trenutka

    Jupiiii!!! Novi post! :) I ja sam prvi koji komentira na njega - da li to znači da sam ja tvoj najvjerniji čitatelj? ;) Šteta da sam trenutno preumoran da bih mogao skoncentrirano pročitati tvoj još jedan sjajan post - ali to je jedna od prvih stvari koje ću napraviti sutra ujutro. Uf, još uvijek ne mogu vjerovati da je izašao novi post...

    avatar

    13.04.2009. (22:41)    -   -   -   -  

  • K@te

    U sljedećim postovima možete očekivati teme: Interpretacija realnosti, Religije i rituali...
    Možemo štošta očekivati, pitanje je što ćemo dobiti ;) Ja ću naprečac zaključiti da proteklih dana nisi imala vjerskih obaveza, tj. da nisi sudjelovala u religijskim ritualima pa si imala dovoljno vremena za napisati post (znaš mene, ja sam ona koja uvijek tupi po jednoj te istoj osobini koju ti je zakačila).
    @Berix: Ja sam ga pročitala, zato komentiram nakon tebe. Drugi par rukava je da još nisam počela ispravljati testove koji do sutra moraju biti ispravljeni...

    avatar

    13.04.2009. (23:03)    -   -   -   -  

  • K@te

    Opet imam asocijaciju na jednu pjesmu, ovaj put na račun sličice među linkovima :)))

    avatar

    14.04.2009. (00:11)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Berix: da li to znači da sam ja tvoj najvjerniji čitatelj? ;) Šteta da sam trenutno preumoran da bih mogao skoncentrirano pročitati
    Hm, da li da išta kažem? :D :D

    Uf, još uvijek ne mogu vjerovati da je izašao novi post...
    A da, čuda se događaju - povremeno... :-)

    @Kate: Možemo štošta očekivati, pitanje je što ćemo dobiti
    U postu jasno piše - točno ono što vjerujete da ćete dobiti (a to nema previše veze s očekivanjima). :P

    Ja ću naprečac zaključiti da proteklih dana nisi imala vjerskih obaveza, tj. da nisi sudjelovala u religijskim ritualima pa si imala dovoljno vremena za napisati post
    Cijeli post je napisan danas, ali da, imaš pravo - ne sudjelujem u religijskim ritualima - jedan od dobrih razloga je što organizirana religija uvijek sadrži ovu riječ koju si i sama napisala: "obaveza". Duhovnost je za mene prozračna... :-)

    znaš mene, ja sam ona koja uvijek tupi po jednoj te istoj osobini koju ti je zakačila
    Mislim da je bolji primjer prva rečenica koju si napisala ;-)).

    Opet imam asocijaciju na jednu pjesmu, ovaj put na račun sličice među linkovima :)))
    Vjerujem da znam na koju pjesmu misliš :-). Banner je ovdje jer je i moj kod njih - to ti je sporazumna simbioza :-).

    avatar

    14.04.2009. (00:22)    -   -   -   -  

  • K@te

    to ti je sporazumna simbioza
    Simbioza ruke i... i... kišobrana!

    avatar

    14.04.2009. (00:52)    -   -   -   -  

  • toma juda

    Pročitao u jednom dahu...;-))))))

    avatar

    17.04.2009. (18:34)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Toma Juda: Obzirom na dužinu posta - doživljavam to kao veliki kompliment. ;-)))

    avatar

    17.04.2009. (21:39)    -   -   -   -  

  • jure

    vrlo brzo komentiram, čim uhvatim 1-2 sata.

    avatar

    18.04.2009. (07:29)    -   -   -   -  

  • jure

    Pa, evo i prvi komentar na temu.
    Kako ja nisam te struke (psiholog), ne mogu jako puno o struci niti komentirati. No, ima nešto Nea, što ponavljaš u ovom postu. Možda sam u krivu? ali mi se čini da si već jednom obradila "Kognitivni putevi".
    Istina, ovaj put u drugačijem kontekstu, pošto ti je bila namjera ukazati na individualnu ili osobnu stvarnost, kako kažeš priču. Jasno da to onda potkrepljulješ s selektivnom pažnjom itd. a da bi se što više približila "vlastitom" viđenju stvarnosti kao nećem neovisnom od objektivnog svijeta. Što više, ta pojedinačno osobitost stvarnosti je opća? Nea, nisi li malo pretjerala? A kako i nebi kad si namjeravala objasniti "Selektivnu pažnju", što ti je i uspjelo. Svejadno, hvala ti na dodatnoj informaciji.
    Jer, poznato ti je da nastojim upravo tu stvarnost predstaviti na drugačiji naćin, pa mi ova informacija sugerira da ima tu dosta osobnog, što ne znaći da je to ujedno i opće? Pa upravo i jest cilj tu novost "podmetnuti" kao priču ili "skrenuti pažnju", što je umjetnost prezentacije. Evo ti usput i obrazloženje gdje si to pretjerala? Jer, u osobnoj stvarnosti najčešće su tuđe podmetnute priće.

    avatar

    19.04.2009. (06:29)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Jure: Evo ti usput i obrazloženje gdje si to pretjerala? Jer, u osobnoj stvarnosti najčešće su tuđe podmetnute priće.

    Bravo, potpuno podržavam tu misao i mislim da sam to i napisala u jednom dijelu teksta:
    Roditelji i društvo u kojem živimo urezuju od malena staze u tu kuglu i time nam zapravo otežavaju kreaciju drugačijih puteva, a time i vlastitog drugačijeg svijeta – to je nešto što se transgeneracijski prenosi.

    Mislim da nama ljudima ne treba dugo nešto "podmetati", to ti prije funkcionira po principu: "podmetnu" ti (najčešće nenamjerno, jer je i njima "podmetnuto") svoku priču, nekoliko puta ti je potvrde "dokazima" iz realnosti - i onda to postaje naša priča - uvijek smo mi ti koji su je prihvatili. Jedini način da ne živimo tuđe priče je da smo svjesni toga da su tuđe :-)
    I da, loša vijest je da su nam puteve "urezali" drugi jer je moglo nastati bilo što umjesto ovoga što sad imamo - dobra vijest je da se mogu modificirati. :-)

    avatar

    19.04.2009. (10:06)    -   -   -   -  

  • guest01

    Prvi dio posta koji govori o stvarnosti me vrlo podsjeca na "What the Bleep ..." film/knjigu. I dobar je za rabijanje materijalisticko-znanstvenog pogleda na svijet.

    Ovo sa selektivnom paznjom mi se bas svidja i vjerujem da cu koristiti trik sa trazenjem dokaza suprotnim mojim pretpostavkama i predrasudama.

    Ovo sa stazicama je dosta zgodno i cuo sa vec za to. Malo mi to djeluje ograniceno i fokusirano na mozak, a osim mozga i misli i navika, na ljudsko ponasanje i reakcije jako djeluju i emocije i jos neke skrivene stvari ( naprimjer zasto se dogodio onaj prvi napad panike kada ta staza zapravo nije ni postojala) .

    Jasno mi je da ti je psihologija struka i da ti je lako koristiti se njenim pristupom... Da li mislis da psihologija ima bar "koru istine"?

    avatar

    20.04.2009. (08:49)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Guest: Sviđa mi se tvoj komentar! :-) Gledala sam "What the bleep..." ima već dosta vremena i vjerojatno je da je ostavio traga u mom gledištu na svijet. :-)

    Što se tiče "spornih" stvari:
    Malo mi to djeluje ograniceno i fokusirano na mozak, a osim mozga i misli i navika, na ljudsko ponasanje i reakcije jako djeluju i emocije i jos neke skrivene stvari ( naprimjer zasto se dogodio onaj prvi napad panike kada ta staza zapravo nije ni postojala) .
    Emocije su također sastavni dio kognitivnih puteva - emocije, kao i misli i navike isto imaju svoj path u mozgu (ne bih htjela da se ovdje pomisli da je to gledište - čovjek je kompletno biološko biće, ali aparat koji koristimo mora sadržavati sve dijelove koji su sposobni reproducirati ono što koristimo...). Prema KBT-u, emocije su zapravo reakcija na misli (vidiš, to nisam nigdje napisala, a dosta je važno...hvala ti ;-)). Znači kognitivni put nije samo čista misao, nego baš to što si ti rekao - navika - a navika može biti i "tako i tako emocionalno reagiram u toj i toj situaciji".

    naprimjer zasto se dogodio onaj prvi napad panike kada ta staza zapravo nije ni postojala
    Zapravo će jako velik broj ljudi tijekom života doživjeti nešto slično paničnom ataku. Strukture koje su sklone razviti poremećaj su one strukture koje su već u startu "senzibilnijeg" živčanog sustava. Mogu biti razni razlozi prvog napada - može biti i npr. da taj prvi put stvarno nije bilo nešto ok u organizmu (npr. obična dehidracija može potaknuti neke simptome poput vrtoglavice, slabosti ili su se malo "uspuhali" pa su ostali bez daha ), pa su se u tom trenutku jako preplašili zbog toga. Ili je jednostavno razina brige, a time i straha dosegla tu granicu da zadovolji uvjet za prvi napad. Karakteristično je da je uvijek prisutan strah, a strah je uvijek posljedica neke "automatske" misli (npr. "što mi se to događa?!?" "umrijet ću!"... u početku je ljudima dosta teško detektirati te misli, ali ako razmisliš o svojim emocionalnim reakcijama primijetit ćeš da gotovo uvijek u pozadini emocije stoji neka misao - točnije - interpretacija situacije). S druge strane postoje i mnogi ljudi koji su možda proživjeli iste simtome prvog napada, ali se nisu oko toga zabrinuli, pa nisu razvili panični poremećaj - jednostavno nisu toliko skloni brizi i strahu zbog vlastitih tjelesnih senzacija, a tome isto može pridonositi njihova biologija, ali i kognitivni putevi.

    Jasno mi je da ti je psihologija struka i da ti je lako koristiti se njenim pristupom... Da li mislis da psihologija ima bar "koru istine"?
    Da, mislim. Zapravo, mislim da sve ima koru istine i da ako se pažljivo traži u bilo kojem pristupu u životu - moguće je pronaći zajedničke točke sa svime ostalim. Zato mislim da je pristup koji ćemo zauzeti manje bitan :-))).

    Eh, baš volim kad mi netko postavi ovako pametna pitanja, čisto mi je gušt odgovarati ;-)).

    avatar

    20.04.2009. (10:03)    -   -   -   -  

  • guest01

    emocije zaista nastaju kao posljedica misli. Ima i emocija koje nastaju i da nisu posljedica misli ( naprimjer strah kada te netko zaskoci s ledja)

    inace sa onim prvim panicnim napadajem ciljao sam na nesto posve drugo. Situacije nam se dogadjaju sa nekim razlogom, a ne slucajno...

    avatar

    20.04.2009. (14:54)    -   -   -   -  

  • neazess

    Ima i emocija koje nastaju i da nisu posljedica misli ( naprimjer strah kada te netko zaskoci s ledja)
    Misli su vrlo brze :-). Čak i tada emocija je posljedica vrlo brze automatske misli (na razini nagona): "U opasnosti sam" :-). Više puta su istraživali što se pojavljuje prvo: interpretacija situacije (misao), osjećaj emocije ili fiziološka reakcija. Zanimljivo je da su izmjerili da se prva pojavljuje fiziološka reakcija, a tek onda ovo drugo dvoje. To je međutim malo šuplja teorija jer fiziološka reakcija je približno ista za sve emocije koje osjećamo (razlikuje se intenzitet ovisno o intenzitetu emocije), a mi i te kako dobro razlikujemo npr. strah od sreće, tugu od ljutnje... i to kako ćemo emociju opisati uvijek ovisi o interpretaciji situacije u kojoj se pojavila. To je svakako jedno zanimljivo područje... :-)

    Situacije nam se dogadjaju sa nekim razlogom, a ne slucajno...
    Oko toga se stvarno moram potpuno složiti s tobom :-). Mislim da to nije upitno, niti je u suprotnosti s onim što sam napisala ;-)).

    avatar

    20.04.2009. (17:16)    -   -   -   -  

  • jure

    @ Neazes kaže: Ima i emocija koje nastaju i da nisu posljedica misli ( naprimjer strah kada te netko zaskoci s ledja)
    Misli su vrlo brze :-). Čak i tada emocija je posljedica vrlo brze automatske misli (na razini nagona): "U opasnosti sam" :-). Više puta su istraživali što se pojavljuje prvo: interpretacija situacije (misao), osjećaj emocije ili fiziološka reakcija. Zanimljivo je da su izmjerili da se prva pojavljuje fiziološka reakcija, a tek onda ovo drugo dvoje. To je međutim malo šuplja teorija jer fiziološka reakcija je približno ista za sve emocije koje osjećamo (razlikuje se intenzitet ovisno o intenzitetu emocije), a mi i te kako dobro razlikujemo npr. strah od sreće, tugu od ljutnje... i to kako ćemo emociju opisati uvijek ovisi o interpretaciji situacije u kojoj se pojavila. To je svakako jedno zanimljivo područje...

    Ubacivam se malo u "tuđe komentare" i tvoje odgovore na njih.
    Podsječam te na poglavlje "vrijednosti" što sam ti poslao e-mailom (pred godinu a možda i više). Rijeć je o životu - emocionalnom izrazu potrebe - cilja ili svrhe. Intezitet je izraz emocije većeg ili manjeg izražaja u ovisnosti od primarnosti za život . Izražene kao maksimalni INTEZITET , je u najprimarnijoj potrebi - tako je "frazni" strah izraz neposredne opasnosti za život. Isti opada prema "tjeskobi" kao izrazu straha od neizvjesnosti za dalju budućnost.
    OBOJENOST je izraz ugode (ili smanjenja neugode) i dok je intezitet vezan za neposrednu potrebu - izbjegavanje smrti, obojenost je u osiguranju što dužeg života. Tako su ciljevi - odgođene potrebe (slaganje egzistencije za budučnost) - osiguranje love sebi i svojim budućim generacijama - TO JE EGZISTENCIJA ŽIVOTA ili vrlo velika ugoda, jer izlazi iz ciljeva (materijalna egzistencija sebe kroz potomstvo (kojima je osigurana budućnost). I BESMRTNOST - DOSEG SAME SVRHE - BOGA, gdje je osigurana "vlastita vječnost" - jasno, prema religioznoj ponudi - vjerovanju u tu ponudu.
    Obojenost (ugode) znaći raste u budučnost (očekivanje) što i jest svrha života, trajanje u vječnost.

    @ Evo odgovor i na tvoju opasku mom komentaru: Dopunjavaš me s onim na što nisam obračao pažnju, a to je da i sama spominješ "uhodane staze" generacijskog nasljeđa. Naročito one iz djetinjstva, "kad su nam svi govorili istinu". No, ti si najprije "otvorila" selektivnu pažnju u kojoj veliš da je stvarnost INDIVIDUALNO RAZLIČITA, a kako ideš dalje to istu sve više uvjetuješ. Bolje reći, ukazuješ, da stvarnost i nije po vlastitoj mjeri, nego mjeri "civilizacije" ili društva u danom trenutku. Zboriš pravo da je sad ta istina relativna, jer je svatko drugačije prihvaća ili vjeruje u nju. To će reći, da vlastitu stvarnost prilagođava više ili manje društveno priznatoj. Ali, vrlo malo ljudi se uspoređuje, jer velika večina prihvaća zdravo za gotovo društveno priznate istine. E, vidiš, te "istine" se mjenjaju a mjenja ih pojedinac. Da nema vlastitu stvarnost nebi promjenio, makar u najmanjem segmentu, opču stvarnost.

    I za kraj moja definicija stvarnosti (to već znaš, al nek se nađe).
    "Svijet (stvarnost) je onolik i onakav kakva je svijest o njemu".
    Dodatak: "Stvarnost svijeta je individualna, no svaka individualna svijest izvire iz opće društvene svijesti".

    avatar

    20.04.2009. (18:23)    -   -   -   -  

  • jure

    ....još o "utabanju vlastitih puteva" kako kašeš za odupiranje "društvenoj stvarnosti" ili "nasljeđenoj stvarnosti". To su bile i ostale paradigme. Što dalje to gore, više nije religija ta koja formira "ISTINITU STVARNOST", već službena ZNANOST, ono su ti koji kažu što je ISTINA i što je ISTINSKA STVARNOST.
    ....možeš se ti nadati da ne živiš u svom svijetu, ali vlastitoj sjeni nemoš uteči.

    avatar

    20.04.2009. (18:59)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    Nešto mi intuicija govori da te je krenulo i da će ubrzo biti novi post, pa da komentiram dokle još stignem. :D

    "pozdrav obožavateljima"
    hvala, i ja tebe pozdravljam. :)

    Ovo mi je možda i tvoj najbolji post - baš mi je smislen i lijepo povezan.

    "mi kreiramo svijet svojim pričama"
    oko ovoga sam još uvijek u dilemi - da li ja uopće kreiram priče ili mi se priče događaju, a ja imam iluziju da ih ja kreiram. Pod ovim ne mislim na to da ja usvojim tuđe priče bez razmišljanja, već da ja nisam onaj koji misli, nego onaj kome se misli događaju... Nemam pojma. Za sada. :)

    avatar

    20.04.2009. (21:09)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Jure: slažem se s većinom toga što si napisao. Zapravo jedan dio mog sljedećeg posta bit će inspiriran tvojim komentarima. :-)

    @Berix: Imam pitanje (ili možda par njih :-)) za tebe: misliš li da smo svi Jedno? Što je to Jedno? Tko si ti? :-)

    avatar

    20.04.2009. (21:30)    -   -   -   -  

  • guest01

    "mi kreiramo svijet svojim pričama"
    ovo je jedna jako zanimljiva istina... i ja sam cesto se pitao koliko kreiram svijet svojim mislima i dosao do zakljucka da odgovor nije jednoznacan. Nekada misli i emocije uspiju u kreaciji materijalnog svijeta, a nekada ni ogromna kolicina istih (bilo pozitivnih afirmacija ili negativnih strahova) nece reztultirati materijalnim ishodom...

    avatar

    21.04.2009. (07:54)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Berix & Guest: mi kreiramo svijet svojim pričama
    Dečki moji, zapravo mi je jako drago da ste baš za to zapeli jer će upravo o tome biti još jako puno riječi ovdje. :-)

    avatar

    21.04.2009. (10:48)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    .... a ja mislio da su moji postovi dugački.... kako nas misao vara, zar ne?.... sviđa mi se post... život nam je uvjetovan prošlošću, robovi smo programiranosti..... ne shvaćamo kako se život odvija u trenutku.... a to da sami kreiramo svoju "stvarnost" je također nedvojbeno.... pratiti ću naredne postove s velikim interesom.... pozdrav....

    avatar

    21.04.2009. (19:30)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Smisao Života: a ja mislio da su moji postovi dugački.... kako nas misao vara, zar ne?
    :-)). Sve što se može izmjeriti je relativno. :-)

    pratiti ću naredne postove s velikim interesom....
    Drago mi je da ti se sviđa post. I ja sam tebe malo počela čitati i mislim da ću češće navraćati, ali znaš kako je, imaš duge postove, pa mi treba vremena za neki suvisli komentar ;-)).

    avatar

    22.04.2009. (16:09)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    "Imam pitanje (ili možda par njih :-)) za tebe: misliš li da smo svi Jedno? Što je to Jedno? Tko si ti? :-)"
    Mislim da smo svi Jedno. Nemam pojma što je to. :) Ja sam sve i svašta - i Jedno, i bloger, i lik u snu, i onaj koji sanja - ovisi od kuda se gleda. Valjda. ;)

    avatar

    22.04.2009. (22:14)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Berix: Hvala ti na odgovorima. :-)

    avatar

    25.04.2009. (02:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se