Zemlja nas voli. Kažu nam kako imamo masu, težinu, zapreminu - u stvari zemlja nas voli i drži nas silom od niotkuda iz svog središta. Zemlja nam priča. O, kako zemlja zna pričati. Dok hodamo ili ležimo na njoj. Priča nam travom i listovima, kamenom i vodom. Umijemo li mi slušati njezine priče? Slušamo šapate sudbina posvuda oko nas i takne nas jedan šapat što je zvučniji od drugih i važniji od drugih. Vjerujem kako smo tada uspjeli čuti pričanje zemlje, samo tada, u tom trenutku prepoznavanja. Sve nakon toga nevažno je u svojim važnostima. A taj prvi trenutak ostat će kao prvi akord stvaranja melodije po kojoj ćemo samostalno dvojinom pokušati plesati. Koliko se tada upita pojavljuje, nedoumica, strahova, bojazni, a sve zbog očuvanja onog prvog pamćenog šapta koji bi se trebao rascvjetati u harmoničnu melodiju.
01.04.2009. (09:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Budi nemilosrdna.Njegova tuga je samo njegova.Imaš i ti svojih dovoljno. Beskrajno ti hvala što me oživljavaš ponovo.Ne sjećam se samog sebe nikada :) Volim te!
02.04.2009. (14:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kažu kako verbalna komunikacija predstavlja samo 5-10% uspješne komunikacije. Istim postotkom i riječi stisnute na blogu daju isti učinak. Reći u komentaru kako je super blog, baš sam tako mislio, prekrasno napisano - samo će goditi uzajamnoj sujeti i stvarati naviku ovisnosti u poistovjećivanju po sličnostima. Međutim, ako iz ispisanih riječi zrači fluid koji pobuđuje razvoj neke misli i njezino uobličavanje mimo pravopisanog šablona, tada puštam misao neka se razvije i neka bude. Tamo gdje se misli bore da budu što vjerodostojnije među riječima, nema mjestu prilagođavanja udvorničkim izrazima, a nema niti stvaranje zlosretne navike površnog razgledavanja. Pa tako, riječi u komentarima govore upravo srazmjerno onako kako su autorove riječi predate postu. Ponekad ideja, misao ili nedorečeno pitanje u tuđem postu zaintrigira, te pobuđuje mnogo više no što se osobnim naporom inventivnost pronalazi. Razgovor mislima je snažniji od riječi.
02.04.2009. (20:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Zemlja nas voli. Kažu nam kako imamo masu, težinu, zapreminu - u stvari zemlja nas voli i drži nas silom od niotkuda iz svog središta. Zemlja nam priča. O, kako zemlja zna pričati. Dok hodamo ili ležimo na njoj. Priča nam travom i listovima, kamenom i vodom. Umijemo li mi slušati njezine priče? Slušamo šapate sudbina posvuda oko nas i takne nas jedan šapat što je zvučniji od drugih i važniji od drugih. Vjerujem kako smo tada uspjeli čuti pričanje zemlje, samo tada, u tom trenutku prepoznavanja. Sve nakon toga nevažno je u svojim važnostima. A taj prvi trenutak ostat će kao prvi akord stvaranja melodije po kojoj ćemo samostalno dvojinom pokušati plesati. Koliko se tada upita pojavljuje, nedoumica, strahova, bojazni, a sve zbog očuvanja onog prvog pamćenog šapta koji bi se trebao rascvjetati u harmoničnu melodiju.
01.04.2009. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
La Boîte noire
Budi nemilosrdna.Njegova tuga je samo njegova.Imaš i ti svojih dovoljno.
Beskrajno ti hvala što me oživljavaš ponovo.Ne sjećam se samog sebe nikada :) Volim te!
02.04.2009. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Kažu kako verbalna komunikacija predstavlja samo 5-10% uspješne komunikacije. Istim postotkom i riječi stisnute na blogu daju isti učinak. Reći u komentaru kako je super blog, baš sam tako mislio, prekrasno napisano - samo će goditi uzajamnoj sujeti i stvarati naviku ovisnosti u poistovjećivanju po sličnostima. Međutim, ako iz ispisanih riječi zrači fluid koji pobuđuje razvoj neke misli i njezino uobličavanje mimo pravopisanog šablona, tada puštam misao neka se razvije i neka bude. Tamo gdje se misli bore da budu što vjerodostojnije među riječima, nema mjestu prilagođavanja udvorničkim izrazima, a nema niti stvaranje zlosretne navike površnog razgledavanja. Pa tako, riječi u komentarima govore upravo srazmjerno onako kako su autorove riječi predate postu. Ponekad ideja, misao ili nedorečeno pitanje u tuđem postu zaintrigira, te pobuđuje mnogo više no što se osobnim naporom inventivnost pronalazi. Razgovor mislima je snažniji od riječi.
02.04.2009. (20:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...