Komentari

viridiana.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • tipkojisjedi

    Pitanja na koja nemaš odgovor još nisu sazrela.
    Arhiviraj ih, pa ih pogledaj za 2-3 godine, pa opet za 20-30 godina.
    Možda ćeš se smijati jer pitati je lakše nego odgovarati.
    Počne li se vozač automobila za vrijeme vožnje pitati
    ... što je to ustvari auto, je li moralno voziti auto s otvorenim prozorom i čak s četiri kotača,
    kako je netko došao na ideju da izumi motor s unutarnjim sagorijevanjem,
    nije li čovjek koji je otkrio kotač skrivio milijune smrti i ozljeda, ...
    vrlo je vjerojatno da će izazvati neki sudar, pogriješiti u izboru puta, ili ostati u vožnji bez goriva.

    avatar

    18.03.2009. (14:08)    -   -   -   -  

  • tipkojisjedi

    (odgovor:) Idem s povjerenjem u budućnost. Vjerujem da ću se snaći u okolnostima na koje nemam utjecaj. Pokušam predvidjeti te okolnosti bez uzbuđivanja drugih i sebe samoga. Ne prenapeti se u bilo kojem smislu. Ostaviti prostora za povećanje brzine i učinka - ne biti na granici mogućeg. Ako moj auto može juriti 140 km/sat, tada ne smijem prekoračiti 100 km/sat.
    Jer možda moram iznenada ubrzati. I biti miran ako sam učinio ono što sam mogao i morao.

    avatar

    18.03.2009. (19:42)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Ja nikada nisam znao vjerovati odgovorima. Kada je sve lijepo i fine, odgovori mi nisu potrebni, a kada prestane biti lijepo, tada su odgovori nepotrebni, jer su u nekoj sitnoj iskrivljenosti lijepoga već trebali pitanjem biti načeti. Pa kako smo mi samouvjereni u htijenju lijepoga, preskočit ćemo prvi predosjećaj lošega i maskirati ga optimizmom, žureći dalje. Propušteno se ne može nadoknaditi. A tako je jednostavno propuštati. Prema svemu, ne vjerujem odgovorima koji su prešućeni nepostavljenim pitanjima. A najčešćima su upravo takvi.

    avatar

    18.03.2009. (21:19)    -   -   -   -  

  • tipkojisjedi

    Znam li nešto, ne postavljam si pitanje o tome. (Ne pitam se koliko je 2×3).
    Ne znam li nešto, opet se ne pitam, jer znam da ne mogu odgovoriti na pitanje.
    Mogu razmišljati o nečem, mogu druge pitati što misle o nečem.
    A mogu pustiti vrijeme da mi donese neko znanje koje nije odgovor na nikakvo pitanje.
    Život za mene nije anketni upitnik u koji upisujem odgovore, niti neprekidni dijalog sa samim sobom.

    avatar

    18.03.2009. (23:52)    -   -   -   -  

  • tipkojisjedi

    Auto je ovdje nebitan. On je ilustracija. Imam i adresu za mail na blogu.

    avatar

    19.03.2009. (11:01)    -   -   -   -  

  • MISTRESS ANCKSUNAMUN

    Poznaz mi je taj osjećaj, kada ne znaš tko si, kuda bi, gdje pripadaš..
    S time se borim cijeli život..
    I kada pomisliš da si na tren otjerao te teške emocije od sebe, dođu nove i još teže i nepodnošljivije..
    Važno je samo biti tko jesi i naučiti živjeti sa svime time u sebi i oko sebe.

    Miss A

    avatar

    19.03.2009. (14:15)    -   -   -   -  

  • tipkojisjedi

    To da ne znam tko sam me ne uzbuđuje. Da dijelom pripadam tamo gdje ne pripadam
    (ni po čemu osim po geografiji), me kadgod malo oneraspoloži. No, moglo je biti i puno lošije.
    Iskustvo mi pomaže živjeti sa sobom i s drugima. Ako kombiniram riječi koje nemaju smisao
    - to radim iz športskih pobuda. Mogu drugi - mogu i ja.
    A kad sve naučiš - tada ti obično više ništa nije potrebno.

    Zamisli mrava u kolutu švicarskog sira koji razmišlja o svome pložaju. A pojma nema o
    stranama svijeta, o sirotorusnum koordinatnom sustavu, svjetlosti i formuli kojom je taj sir zadan.
    I umjesto da piše stihove svojoj družici (Ljepša si od cijelog sira / Tvoj pogled mi dušu dira)
    on pokušava dokučiti nešto, za njega, nedokučivo...

    PS. Sve to ne bih pisao ovdje da imam Tvoju adresu (mail), jer nije od općeg interesa.

    avatar

    19.03.2009. (15:27)    -   -   -   -  

  • ze_le_na

    ...tvoj osjet - tvoji su odgovori...Mene su uglavnom mučila pitanja i uglavnom me muče pitanja...odgovore većinom imam - ili se pravim da ih nemam - jer mi se ne sviđaju...vremenom - ta koja mi se ne sviđaju, "cerekaju" mi se i rugaju i potvrđuju iz dana u dan, dok ne smognem hrabrosti čuti ih...i ili promijeniti pitanje ili prihvatiti odgovor....topli ti zagrljaj od srca ostavljam draga...

    avatar

    20.03.2009. (07:56)    -   -   -   -  

  • La Boîte noire

    Danas osjećaš samu sebe u svojoj iskonskoj biti.To tako i izgleda ništa spektakularno za samog sebe, baš si dobro opisala odvajanje ljudskog kalupa od svoje duhovne nutrine.Približavaš se samoj sebi na najbolje načine koji postoje.
    A ja bih poludio bez tvojih komentara, jako mi je bitno da baš ti dođeš i ostaviš bilo kakav trag, samo da znam da si tu i da je svijet u redu sa sobom.Možeš dolaziti sasvim slobodno koliko god to puta želiš sa kakvim god komentarima želiš.Hvala ti na svakom tragu i svakom dolasku svaki mi je dragocjen veoma.

    avatar

    20.03.2009. (13:59)    -   -   -   -  

  • onajkojitevoli

    nađi si nekog da ti pravi društvo..nekog ljubimca

    avatar

    20.03.2009. (15:46)    -   -   -   -  

  • sasvim svejedno

    živimo po obrascima koje smo vidjeli i usvojili a sto puta sam rekla :samo da nisam kao moja mama...a svaki sam joj dan sve više slična

    avatar

    20.03.2009. (20:50)    -   -   -   -  

  • clarisss

    Život nam se sastoji od traženja tih odgovora....
    Pozdrav ostavljam i :-)

    avatar

    21.03.2009. (13:24)    -   -   -   -  

  • marchelina

    poznate dileme...

    avatar

    22.03.2009. (00:43)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se