Komentari

bojajeseni.blog.hr

Dodaj komentar (70)

Marketing

  • Nina...

    a šta kad više ne raspoznajemo tamu od svjetla...
    kad ne razlikujemo svitanje od sumraka...
    kad samo zatvorenih očiju grabimo naprijed...prema ponoru koji prijeti...

    da se pokušamo osmjehnuti i pozdrav ostaviti....:-)))
    eto uspjela sam...zamisli....

    avatar

    17.03.2009. (17:30)    -   -   -   -  

  • Z.OKI

    Nemiri me grle neiskazanom rječju.
    Strepnja me miluje pogledom.     ..
    Kako mi to poznato zvuči,ali snagom volje i srca odbacujemo tamu i grlimo svjetlo:-))
    Draga Dream....veliki pozdrav prijatelja ostavljam:-))

    avatar

    17.03.2009. (19:41)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Svitanje, sumrak. relativan je to pojam. Jedino sto je u svemu bitno je izmjena. Sve se stalno mijenja i sve se ponavlja. Od kada je svijeta i vijeka. Do kada je svijeta i vijeka.

    avatar

    17.03.2009. (21:14)    -   -   -   -  

  • skitalica

    Slika je.. padam u trans...
    Opet, jedan prizor iz tvoga djela skoci, i zasjeni mi sve ostale.
    "Po čemu se, zapravo, razlikuju moja svitanja od mojih sumraka?"
    I jasno mi je jedno:
    MOJA svitanja, moji sumraci..
    Znam da svane, no ne osjecam,
    Sumrak mi je u rijetkim trenucima optimizma.
    Mrak je moj tamnicar...

    Pozdravljam te puno.

    avatar

    17.03.2009. (21:41)    -   -   -   -  

  • Decy

    nekada nema razlike između svitanja i sumraka.
    zavisi kako se osjećamo...
    no, sreća da ništa nije vječno, pa ni apatija.

    avatar

    17.03.2009. (22:10)    -   -   -   -  

  • sewen2

    Prva misao, a valjda je slika zaslužna za to jest sljedeća - i to ću je prenijeti od A do Ž - jer kažu, prva misao je, najbolja, najtočnija.....sve ostale su usporedbe Princezo.
    Dakle.....

    Kad preko mora preleti tiha noć
    Čekat ću dragu, rekla je da će doć
    Čekat ću dragu zbog žarke ljubavi
    Molit ću sudbu da nas ne rastavi

    Ako se dušo moramo rastati
    Golub će bijeli pismo ti donijeti
    Pročitaj pismo i nemoj plakati
    Mi smo se dušo morali rastati

    Uzmi taj prsten sa prsta svojega
    I kaži majci da nisi vjerena
    Baci ga baci u more duboko
    Neka ga valovi nose daleko

    O groblje groblje ti bašto šarena
    U te se siju najlepša sjemena
    Siju se siju ali nikad ne niču
    Grobari sjeme duboko zagrču

    avatar

    17.03.2009. (22:26)    -   -   -   -  

  • Sudbino nepoznata

    nikako ne možeš biti obična draga Dreamerice do u želji da ljubiš jednostavno, nepatvoreno, u mraku ili na svjetlosti dana, nedostižno ili nadohvat ruke, zvjezdanim prahom obojeno ili sunčanom svjetlošću užareno, sve u jednom; najobičnije, najiskrenije, ono čemu svi ma što rekli težimo; jednostavnosti i srcu obuhvaćenom zagrljajem onog drugog, našeg, dragog...
    upetljala sam se sada no slika me je zdrmala, a s njom se udružio i tvoj poseban, prekrasan stih.
    topli pozdrav ti ostavljam

    avatar

    17.03.2009. (22:53)    -   -   -   -  

  • Dvadeseti veljace

    ...tebi, koja nikad nisi obična, cvjetni osmijeh ostavljam....:))) i hvala jer mi je uz stihove srce zatitralo i radi slike...jednom je i u mom gradu postojao ovakav molić...

    avatar

    17.03.2009. (23:44)    -   -   -   -  

  • bugga

    Predivan prizor.
    Stihovi prekrasni.
    Pozzzz:))))))))))

    avatar

    18.03.2009. (13:33)    -   -   -   -  

  • primakka

    to prelijevanje je prolazno. kad sebi priznaš zebnju i ne poželiš više od onoga što imaš - vratit će se sve boje. ne trebaš otvarati oči - osjetit ćeš.

    avatar

    18.03.2009. (13:45)    -   -   -   -  

  • 1step2far

    Tužno je što postajemo obični samo da ne bismo bili razapeti...

    avatar

    18.03.2009. (16:10)    -   -   -   -  

  • Olena

    i zatvorenih očiju se može razlikovati svijetlo od tame, a ništa i nitko nije toliko običan da se ne pronađe netko tko će uvidjeti nešto posebno u njemu.... osmijeh ostavljam....

    avatar

    18.03.2009. (16:11)    -   -   -   -  

  • Laura

    ponekad se i sama osjećam kao da se gušim nemirima...
    ali nekako uvjek isplivamo:-)))

    grlim te moja prijateljice!!:-)

    avatar

    18.03.2009. (21:41)    -   -   -   -  

  • maleduše

    guše me neki tajni,samo meni,znani mirisi,daleke,nepoznate slutnje....

    avatar

    18.03.2009. (22:47)    -   -   -   -  

  • slaven178

    samo ti to znaš...

    avatar

    19.03.2009. (00:45)    -   -   -   -  

  • DALmata

    rici rici kako ih samo znaš lipo složit......a slika ovega mula me oduševila ....obožavan drvene mule......a di je ovi ?

    avatar

    19.03.2009. (07:24)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Dobro pitanje kako raspoznat svitanja od sumraka, dobro si ovo posložila :))

    avatar

    19.03.2009. (10:00)    -   -   -   -  

  • rU

    premda ni običnosti ništa ne nedostaje, ti nikad nećeš biti obična, draga dream ... :-)

    avatar

    19.03.2009. (12:03)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... nesvjesno postajem obična. ...

    Možda su baš OBIČNI najveći sretnici !

    Lipo te pozdravljam.

    avatar

    19.03.2009. (17:27)    -   -   -   -  

  • Z.OKI

    Da te pozdravim uronjen u ove tvoje divne stihove:-))
    Veliki osmijeh ta tebe draga Dream:-))

    avatar

    19.03.2009. (17:28)    -   -   -   -  

  • teuta

    Najgore je postati običan, draga. Pa ipak, sve ovisi o tome što čovjek podrazumijeva pod tim pojmom. No ti to svakako nisi, ti imaš u sebi spoznaju svog srca, svoje duše i svojih želja.
    Ne samo da si svjesna sebe već to znaš i staviti na "papir", draga.
    Dakle po meni si neobična (u pozitivnom smislu) a s druge strane, toliko obična (opet, u pozitivnom smislu).
    Znam da si me razumijela, draga moja poetice.

    Puseeeeeeeeek dragaaaaaaa.

    avatar

    19.03.2009. (17:43)    -   -   -   -  

  • smotani

    jutro, sumrak....sreća..tuga.....da, gdje je ta nit koja razdvaja...ili spaja?
    ali, ova slika.... nekako me navodi na smirenje, pomirenje i jednog i drugog u jednoj tankoj nevidljivoj niti ... oboje su dijelovi naših života...i ma koliko mi željeli prate nas, čine sretnima ali , ponekad nas ta sreća i napusti... no, gledajući ovu tvoju sliku vidim..ima mjesta za lijepe i tople misli...i one uvijek pobjeđuju..samo ako im dopustimo..
    ( ovo i ja moram zapamtiti..:)))
    zagrljaj prijatelja i pusu ove neke šućmuraste večeri ti ostavljam:)

    avatar

    19.03.2009. (19:39)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Draga moja Dream,
    Ti možeš sve, BAŠ sve,
    no... jedno ipak ne možeš - postati obična!!

    Grlim Te jako, jako:)))

    avatar

    19.03.2009. (20:29)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Neprepoznatljivim, nepostojećim sjajem razigranih metamorfoza
    postajem nedovoljna sama sebi, prelijevam se iz crnog u bijelo,
    istrošena, nenaučena na promijene, nesvjesno postajem obična.

    Najdraža moja , krijepiš me uvijek i kad samo pomislim na tebe i tvoju toplinu sretna sam. Cmokić najdraži moj ćevapćićko !

    avatar

    19.03.2009. (20:35)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    "nesvjesno postajem obična"
    Lijepa i svoja cak i u obicnosti, ali mislim da je ta obicnost tek trenutak.
    Izmedju crnog i bijelog jos ces ti "grabiti" mnogo vremena u bojama.

    avatar

    19.03.2009. (21:04)    -   -   -   -  

učitavam...