Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • NENSI

    Htjela sam ostaviti komentar,ali ne...ne mogu...Ostavljam zagrljaj...Stela,Leonarda...STRAVIČNO !

    avatar

    17.03.2009. (12:51)    -   -   -   -  

  • mama

    Sada citam i gusim se u suzama.Kako je samo tuzno... dirljivo... vratila sam se unazad navire mi sjecanja bolne... Nemam zaista rjeci od suza ne mogu da pisem....

    avatar

    17.03.2009. (12:58)    -   -   -   -  

  • petra

    Čitam ovo sve i nemogu vjerovati što čitam....Da se takve grozne stvari događaju na svijetu,da tako maleni životi nestaju,da njihova igra prestaje....Stela je predivna djevojčica kao princez da me gleda na sliki.....Selina mama budite ponosni što ste imali takvog predivnog i dobrog anđela KRAJ SEBE!Ona je sada gore i čuva vas kao što ste vi nju čuvali i pazili kada je bila mala.....Na jedan okrutan način je ona otišla u drugi svijet,nije trebalo biti tako....Jako mi je žao....Dršte se.....

    avatar

    17.03.2009. (13:25)    -   -   -   -  

  • P.M.

    Jednostavno se nemogu odvojiti od ovoga bloga dok sve ne pročitam....Stela predivna si,pitam se zašto nisi živa....Leonarda tako si slatka.....Malene dvije princeze,anđelčići....jako mi je žao.....Mame ovih anđelčića budite ponosne na njih,dršte se jer smo svi uz vas...

    avatar

    17.03.2009. (16:23)    -   -   -   -  

  • emocija

    Vjeruj mi Sandra da me prošao srh strave od nogu do tjemena. Sjećam se, bila sam već možda ovdje, znači da sam imala barem kojih 30-tak i odgledala sam jedan film ( ne sjećam se je li bio švedski, norveški, danski...tako nekako) u kojem otac priprema svoju kćerkicu na vječni počinak. Kupa je, odijeva u haljinicu, pri tom razmišlja i sjeća se svih prošlih dana...Ne znam kako sam to imala snage odgledati, ali da, uljuljkana u zamišljenu sretnu budućnost nisam znala, nisam mogla znati, predvidjeti ono što će se desiti. No u moj su se um ucrtale scene filma kao nož. To je bila slika istinske prave patnje. Smije li čovjek toliko patiti, smije li se uopće takvoga nešto desiti? Ja svoje dijete više nisam mogla vidjeti jer bila je zalivena u lijes, ne znam što je imala na sebi, odbijam stvoriti sliku pred očima, moje dijete, moje dijete samo....... moje dijete hladno...moje dijete.....nikad više. I jučer, i danas, i sutra te riječi ubijaju, ta istina ponovno savija koljena.

    avatar

    17.03.2009. (17:26)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    O Vesna draga,
    a nemaju to pravo.......nemaju.
    Ja sam kasnije čula da bi trebala tužiti tog čovjeka koji nam je onda hladno rekao da se mrtvaci ne idu gledati. Možeš li zamisliti tog primitivca.......tu sirovinu od čovjeka. I onda se ne mogu prestati pitati, a tko ju je obukao u sve to? Kuma joj je kupila sve....od donjeg veša, čarapica, do vjenčića....... tko ju je dirao i oblačio kada to meni nije bilo dozvoljeno? Čega su se bojali......mojih krikova koje bi puštala dok bi to radila....... Zar je njima teže to slušati nego meni to živjeti.......
    Nemaju pravo na to.
    Ali mi smo tada bili preslabi..... Svi smo jedva stajali na nogama.....nismo uopće znali ispravno reagirati.....i ostala su mi sva ta pitanja...... neću si to nikada oprostiti...... proganja me....

    avatar

    17.03.2009. (20:43)    -   -   -   -  

  • Mama

    Mila,ako vidis ovo-na internetu sam...nemam snage do mobitela...sve uspomene su se slile,a vidim i tebi... javi se,da porazgovaramo malo

    avatar

    17.03.2009. (21:00)    -   -   -   -  

  • majka

    Draga moja Sandra

    I meni se to isto desilo. Nisu mi dali da ga vidim... tražila sam...kumila...molila ...crkavala.. ali nisu mi uslišali ... neznam ni sama šta sam mislila ..da ću možda sutra... da to nije to... to...neznam...Nemogu sebi oprostiti zašto nisam sama otišla... sama...sama... da ga zagrlim....da ga obučem ...da vidim šta je...boli li ga... da ga pitam....pa neka crknem.Pa zar nije nitko bio razuman da mi to udovolji. Pitam ko je imao na to pravo???? I sad pitam , ali nitko tko je bio tu ne daje mi odgovor.. pa onda onaj besmisleni...najbolje je da ga imaš u sjećanju onakvog kakav je bio.Ja sam s njim svaki dan ...svaku noć, svaki tren...sa onakvim lijepim, dobrim i nadasve voljenim kakav je uistinu bio, kao i ti sa svojom Stelicom.. i sve mame koje su ovo doživjele. Znamo mi šta bi bilo najbolje....Zašto su se u tom trenutku ljudi ponašali sebično prema nama ...upravljali sa nama kao robotima...Zašto su mi to posljednje uskratili??? Nisu imali pravo na to!!!!Čega su me imali poštedjeti...vriska... boli....patnje..pa ne može biti veća od ove ...možda smrti?..da sam crkla onaj tren , bilo bi bolje, bila bi s njim... ali nisam!
    Ovako crkajem svaki dan, razadire me bol. Ne živim, a živa sam... odlazim na onaj hladan kamen ..nevjerujem...nema odgovora... bar da sam ga vidjela... znala bi... a ovako ..nevjerujem..
    To me ubija... ubija...a znam da se moglo...bar što se tiče ozlijeda... rekao mi je poslije prijetelj koji je bio dežuran te kobne noći... Moja gorčina je još veća. Zašto su mi to napravili???????

    avatar

    18.03.2009. (11:18)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Eto....koliko takvih slučajeva ima. Jer ljudi ne znaju da imaju pravo. A oni koji tamo rade koriste to što mi ne znamo i što smo jadni i slomljeni i što nemamo snage reagirati. A ne daju nam da bi sebe poštedjeli nemilih scena. Ni tu država, sustav, tko li već, ne radi kako treba. Nema organizacije, nema pravila, nema ničega. Nitko, nitko nam ne smije zabraniti vidjeti naše najmilije. I napraviti upravo taj zadnji oproštaj. Obući, i pripremiti svoje dijete za njegov vječni počinak. To mora biti naša odluka, ne njihova. Naravno da to ne može svatko i ne želi svatko, ali zato mi koji smo željeli smo na to imali pravo i nisu nam smjeli zabraniti. Ostaje gorčina nakon toga. Kajanje, i predbacivanje samom sebi... i tu vrijeme ne čini ništa.........

    Mame drage, pogubila sam se u vašim nickovima....pišite čije ste mame...ne skrivajte imena svoje djece.....
    Ovdje smo da o njima pričamo.......da nikako i nikada ne padnu u zaborav, ma koliko se neki trudili da se upravo tako ponašamo....da šutimo, da ne pričamo, da zaboravimo.......

    avatar

    18.03.2009. (15:56)    -   -   -   -  

  • dio mene...

    draga sandra!javlja vas se komentarom jer me vaš blog jako rastužio i meni vratio neka ,bolna sjećanja.....kao i večina komentatora iza sebe imam jednu tužnu priču o prekrasnom anđelu....zvala se iva i jučer je trebala imati 9 godina..ali danas je više nema...i ne prođe dan,minuta ili sekunda da je se ne sjetim...njenog predivnog osmijeha i nježnog glasa i dobrote...zato me,drag sandra zabolio vaš blog jer razumijem vašu tugu...i ja bih dala sve i ruke,noge glavu za još jedan dan s mojom princezom...i još uvijek čujem kako pjeva iako su prošle gotovo 2 godine i sječam se svih osmijeha ..koje mi je uputila..i dalje je dio mene!

    avatar

    18.03.2009. (20:23)    -   -   -   -  

  • enika36

    Draga Sandra i ostale mame ostavljam vam veliki zagrljalj ....:-((

    avatar

    18.03.2009. (21:28)    -   -   -   -  

  • Mala Anja

    "Razgovarali smo neglas
    u priči o životu,
    ispijali čaše svakodnevice
    pjenušavim smijehom i
    likerom gorkih suza,
    zadovoljni donekle tom
    nemoći ljudskih bića,
    ali, zaboravio si
    tužni moj anđele,
    stojim još uvijek u sredini nečeg
    životom što zovu,
    tvoja vila sam iz snova
    tužni moj anđele,
    životnom radošću ogrnuo si me
    dok dijelimo noći besane
    zorom bježeći kao likovi iz bajke,
    tužan odlaziš i dolaziš,
    za što vezuješ tu sjetu u pogledu
    tužni moj anđele?"

    Uvijek u mislima sa Vama obitelj Kostanjevečki

    avatar

    19.03.2009. (12:04)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Draga moja predraga Sandra,
    Stelica je stvarno bila malena princeza, onako nježna, lijepa i dobra i jedino je se kao takvu može pamtiti. I ja je drugačije ne mogu zamisliti. Kad god je se sjetim, vidim je onako nasmiješenu, punu života, veselu, dok pleše....Ja jednostavno ne mogu zamisliti kroz što si sve prošla u tim danima kada si je izgubila, te pripreme za nešto tako strašno kao što je pokop djeteta. Znam da si tada bila poluživa od boli i da se nisi imala snage boriti sa tim neljudima i sada si to ne možeš oprostiti. Iako je to užasno, užasno teško, morali su ti dati tu mogućnost, ti si morala o tome odlučiti. Znam da ljudi često znaju reći da je bolje za tebe da je pamtiš kakva je bila i vjerujem da to slušaju svi roditelji koji nisu imali priliku oprostiti se sa svojim djetetom, ali znam isto tako da je jedna mama, više se ne sjećam gdje rekla, da njeno dijete nije moglo biti u gorem stanju od odnoga kako ga ona u svojim mislima zamišlja, a to su strašne i jezovite misli. Vjerujem da je to tako. Ništa nije toliko strašno kao misli i osjećaji mame koja je izgubila svoje dijete i to tako tragično, sigurno si se milijun puta pitala da li ju je boljelo, da li je patila, svaka njena ozljeda tebe boli sve ovo vrijeme, puno više nego bilo koja fizička bol.
    Žao mi je jako svih ovih mama koje ti se javljaju na blog, svaka ima svoju tragičnu priču, a opet vas veže ista tuga i bol za djetetom.

    drži se i čuvaj, voli te puno, puno Vesna

    avatar

    19.03.2009. (18:48)    -   -   -   -  

  • Mama D.

    Istina Vesna, ni jedna ozljeda koju svaka od nas na svom djetetu može ugledati nije strašna poput onoga što ranjen um može zamisliti... Ovo što si napisala sada, to sam ja napisala ovdje prije dosta vremena iako vjerujem da mnogi od nas misle isto...
    Prije nego sam vidjela svoje djetešce (jer ja sam jedna od ''sretnica'' koje su ga ugledale, obukle..) imala sam u onom kaosu od uma dvije slike-da je on živ, a druga da je strašno,strašno ranjen... Strah za onime što je možda prošao je teži od bilo koje patnje koju sama podnosim... Jedno je moja tuga, ali bol zbog njegove boli, zbog njegove izgubljene prilike, zbog njegovih prekinutih snova - to je nemjerljivo,to je ono bitno...
    U svemu ovome,ja kao majka njegova, uopće nisam bitna, bitan je on, djetešce moje...

    Sandra moja, koliko ga trebam...

    avatar

    20.03.2009. (11:32)    -   -   -   -  

  • more~snova

    zao mi je da vam nisu dali da bas vi mame sredite zadnji put svoju djecicu.kad sam bila trudna mog muza baka je umrla meni na rukama u bolnici. zajedno sa svekrvom i muzem otisli smo u bakinu kucu i ja sam izabrala komplet ( koji je imala na nasem vjencanju), najlon carape, cipele, donji ves i ja sam je okupala, obukla, napravila joj frizuru i na kraju zagrlila je i zaspala pored nje ( ja sam sjedila i zagrlila je ).
    da mi je itko rekao da cu ja mrtvaca prati i oblaciti i to na moju incijativu ja bi rekla da je ta osoba luda ali ovo nije bio bilo koji mrtvac.... ovo je bila baka koju sam ja obozavala.
    zato znam da vam nisu smili zabraniti taj zadnji poljubac, milovanje po kosi... zadnje sve. ostavljam suze

    avatar

    22.03.2009. (07:08)    -   -   -   -  

  • =(

    Ne znam što reći ... =(
    Žao mi je zbog svega, nije tako trebalo biti =(

    avatar

    25.03.2009. (12:03)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Draga moja Sandra,

    vidim da smo sve prošle kroz slične stvari... mi smo našoj Petrici morali sami zavariti kovčegić da bi je mogli prenijeli preko granice..na kraju suprug nije imao snage pa smo zamolili jednog Nijemca da to napravi jer je bilo prebolno... robicu sam kupila za nju kad krenemo u Zagreb na Rebro a na kraju je u njoj pokopana...

    Teško je sve to preboliti, puno se stvari vraća a koje bi htjeli promijeniti....

    avatar

    26.03.2009. (13:40)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Upravo sam saznala....

    još je jedno djetešce nakon duge borbe s opakom bolešću sinoć izgubilo svoj mali život.....
    ...u Tübingen-u, u Njemačkoj.....

    Mali Niko.......

    Draga Snježana.....tebi i tvojoj prijateljici, te roditeljima malog anđela Nike izražavam svoju duboku sućut.....

    I sada će u toj prevelikoj boli morati prolaziti ovo što ste i ti Allison i Vesna prošle........dovesti svoje djetešce u domovinu.......da ga pokopaju....

    Ma kakav je ovo život....

    avatar

    26.03.2009. (14:32)    -   -   -   -  

  • ovo..

    sandra,vidjela sam dio pjesme na stelinoj web stranici..jako mi se svidjela pa je prepisujem u cjelosti!

    Na na, na nana na na

    I miss you, miss you so bad
    I don't forget you, oh it's so sad
    I hope you can hear me, I remember it clearly

    The day,you, slipped away
    Was the day, you, slipped away
    I found it woun't be the same, ooh

    Na na, na nana na na

    I didn't get around to kiss you,
    goodbye on the hand
    I wish that I could see you again,
    I know that I can't, ooh.

    I hope you can hear me, coz I remember it clearly
    The day, you, slipped away
    Was the day, I found it woun't be the same, ooh

    I have had my wake up, woun't you wake up.
    I keep asking why.
    And I can't take it, it wasn't fakit.
    It happened, you passed by.

    Now your gone
    now your gone
    now you go
    now you go
    Somewere I can't bring you back
    Now your gone
    now your gone
    now you go
    now you go
    Somewere your not coming back

    The day, you, slipped away
    Was the day, I found it woun't be the same, ooh
    No, the day,you, slipped away
    Was the day, I found it woun't be the same, ooh

    Na na, na nana na na
    I miss you

    avatar

    26.03.2009. (18:57)    -   -   -   -  

  • ivana

    tak tužan post...:(..tu sam uz vas...voli vas ivana

    *Ti si princeza nekog drugog
    svijeta tvoja riječ stvara čuda
    budi iskrena uputi mi osmijeh
    tek da znam postojiš nisam sam
    negdje izvan planeta.*

    avatar

    28.03.2009. (11:37)    -   -   -   -  

  • malečka

    Čekaj me

    Čekaj me, i ja ću doći,
    samo me čekaj dugo.
    Čekaj me i kada žute kiše
    noći ispune tugom.
    Čekaj me i kada vrućine zapeku,
    i kada mećava briše,
    čekaj i kada druge nitko
    ne bude čekao više.
    Čekaj i kada čekanje dojadi
    svakome koji čeka.

    Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
    Ne slušaj kad ti kažu
    kako je vrijeme da se zaboraviš
    i da te nade lažu.
    Nek povjeruju i sin i mati
    da više ne postojim,
    neka se tako umore čekati
    i svi drugovi moji,
    i gorko vino za moju dušu
    nek šiju kod ognjišta.
    Čekaj i nemoj sjesti s njima,
    i nemoj piti ništa.

    Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
    sve smrti me ubit neće.
    Nek rekne tko me čekao nije:
    Taj je imao sreće!
    Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
    niti će znati drugi
    da si me spasila ti jedina
    čekanjem svojim dugim.
    Nas dvoje samo znat ćemo kako
    preživjeh vatru kletu-
    naprosto, ti si čekati znala
    kao nitko na svijetu.

    jedna lijepa pjesma...

    avatar

    28.03.2009. (14:31)    -   -   -   -  

  • Z.OKI



    Anđeo za malenu Stelicu.

    avatar

    29.03.2009. (21:01)    -   -   -   -  

  • milicza

    draga moja sandra, barem deset puta sam pročitala i vraćala se na ovaj tvoj zadnji post...kao i komentare drugih tužnih majki, koje su izgubile svoju dječicu. vjeruj, nemam baš niti jednu riječ koju bih mogla na ovo napisati, a da bude suvislo i suosjećajno.. nema dovoljno jake i dobre i utješne riječi .. samo zamišljanje ove situacije, koju opisujete, slomi me svaki put... moje misli su uz tebe i tvoju obitelj...tvoj anđeo je svaki dan u mojim mislima i molitvi...

    avatar

    29.03.2009. (23:57)    -   -   -   -  

  • Alena

    gledam ovo sve i suze mi naviru na oči.i kod nas ima par malih anđelčića.ima par njihovih grobova na našem groblju no na nebu ima puno više malena dječice.moja najveća sućut svim roditeljima kojima su umrla malena dječica.pzdrav svima od Alene. Evo jedne pjesmice koju sam izmislila:

    Bio si malen kada sam te ugledala
    i mislila sam da nema dražeg stvora

    volila sam te više od svega no više te nema
    nikada više te neću moći vidjeti

    nikada ti neću moći vidjeti osmjeh
    lice ni tijelo samo će otati sjećanja na tebe

    ostati će tvoje slike tvoja soba
    tvoje igračke i drugo što miriše na tebe

    avatar

    02.01.2010. (13:43)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...