Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (34)

Marketing

  • izvorni život

    Eto, baš jučer sam bio u svom rodnom gradu. Malo sam prošetao ulicama...Zastao sam pored svoje osnovne škole i minutu-dvije stajao pred teškim ulaznim vratima. Malo sam se prisjećao kako smo godinama svakodnevno čekali pred tim vratima, skupljali se u grupice i onda se (kad bi netko vrata otvorio) naguravali unutra... Sad kad gledam, previše vremena je potrošeno na truljenje u školskim klupama. Nedaleko te škole nalaze se veliki parkovi...dobar dio nastave trebao bi se održavati u njima. pozdrav

    avatar

    01.03.2009. (11:37)    -   -   -   -  

  • misko

    Jako često prođem pored svoje bivše škole i bivše zgrade...ponekad prođem i dvorištem zgrade i sjećam se onih dječaka koji su tu znali igrati nogomet i vikati, vikati ...sad mi se čini da se djeca više uoće "čoporativno" ne igraju...

    Lijep nedjeljni pozdrav!

    avatar

    01.03.2009. (12:23)    -   -   -   -  

  • rU

    ja sam čitav život provela živeći u svojem rodnom gradu. danas sa sjetom mogu konstatirati kako su nestale mnoge meni drage vizure.
    ipak, sve te srušene kuće i ograde, posječena stabla i drvoredi, nekadašnje cvjetne rundele u parkovima, zgrada moje zapuštene i prazne osnovne škole, u mojim sjećanjima žive i dalje ...

    avatar

    01.03.2009. (13:35)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    blog ti je super (ali to već znaš)... sad svrati na moj jer sam postala feministica, a to im nikada neću oprostiti ;)))))))

    avatar

    01.03.2009. (14:10)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Lijepo je prošetati uspomenama uživo:)

    avatar

    01.03.2009. (18:41)    -   -   -   -  

  • Elyca

    svaki put kad vidim uski prolaz između kuća, sjetim se tebe!
    a sad si me još i vratila ....daleko.....:-))

    avatar

    01.03.2009. (21:09)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Kada gledam tvoje fotografije, postaje mi jasno da J. i ja očito nismo našli ta mjesta i ulice jer mi se dojam Celja (nakon više od 20 godina izbivanja) sveo na industriju. Nimalo nas nije oduševilo to što smo vidjeli, a povratak u djetinjstvo sveo se na naš neboder i onu groznu osnovnu školu na ledini uz koju me, doduše, vežu lijepe uspomene.

    No, kad čitam tvoje uspomene, način na koji se sjećaš svog djetinjstva, postaje mi jasno do koje je mjere ono bilo bogato. Jer imati ovakve uspomene je pravo bogatstvo - to znači da si djetinjstvo proživjela u punini, onako kako bismo vjerojatno svi morali živjeti, samo nam nije svima dano. To smo u stanju shvatiti tek kasnije...

    avatar

    02.03.2009. (05:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro ti jutro.......ti tako divno i slikovito pišeš da sam evo jutros bila i prošetala gradom u kojem nikada nisam bila........tvoja sjećanja su tako živa da začuh škripanje šljunka i metalni zvuk rešetki i osjetih pod rukama betonsku ogradu koju si dodirivala...........

    ugodan ti početak radnog tjedna želim........:-)))

    avatar

    02.03.2009. (06:35)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Dok šetam ovom tvojom "izložbom", šetam i svojom dušom, tamo vidim i svoju prvu školu
    ali je ne mogu dodirnut. Pozdrav ti ostavljam i lijep ti dan.:-))

    avatar

    02.03.2009. (07:54)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Danas je bilo tako lijepo prošetati s tobom ulicama tvojega
    djetinjstva, tajnim zakutcima tvojih sjećanja.

    Divni su ti trenuci kada se vraćamo mislima u dane koje,
    istina, ne možemo ponoviti, no možemo ih ipak još jednom
    proživjeti srcem.

    R.

    avatar

    02.03.2009. (11:44)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Preljepo je šetat s tobom, ko da šetam svojim djetinjstvorm, zastanem i prisjetim se nekih davnih mirisa, okusa, pogleda, opipa i nije važno što su to dva različita grada :))

    avatar

    02.03.2009. (11:53)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepa su sjećanja iz djetinjstva kad još nismo znali za moge zabrane i strahove. Jednom sam nakon ture bicikom po Hrv. Zagorju dovezao se i preko Rogaške do Celja i gledao grad sa starog grada na brdu. Moje škole gdje sam išao u prvi razred više nema, a sjećam se onih nakošenih klupa sa rupom za tintu i mirisa drveta.

    avatar

    02.03.2009. (13:28)    -   -   -   -  

  • borut

    vesna
    budis mi nostalgicna razmisljanja, setajuci s tobom prisjecam se se svojega djetinjstva i mladosti provedene takodjer u Sloveniji, u Ljubljani. Put u skolu vodio me je kroz park Tivoli.
    O tom carobnom putu, koji me je vodio, preko kljizalista, muzeja...Morat cu otvoriti svoj blog.
    Lijepi pozdrav

    avatar

    02.03.2009. (13:55)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Svi mi u sebi nosimo mjesta nase mladosti dok nas zivot odnosi negdje drugdje, dalje, ponekad daleko od putova kojima smo onomad krocili. Idemo dalje a uspomene traju i daju nam vjeru i znacenje da postojimo. da postojimo dok upomene traju.

    Pozdrav ostavljam,
    Bocaccio

    avatar

    02.03.2009. (17:46)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Sve si nas očito raznježila,a mene vratila u Deželu gdje sam odrasla, u glavnom gradu.

    avatar

    03.03.2009. (12:01)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    da bar ja mogu tak pametn i mirno, sa sjetom napisati o svome kvartu...svaka ti čast

    avatar

    03.03.2009. (15:10)    -   -   -   -  

  • smotani

    predivna šetnja lijepim gradićem - barem ga takvim pamtim od prije desetak godina....
    doista, kao da sam uz tebe, tvoje slike i opis prošao ulicama, parkovima...i uživao i osjećao tu toplinu kojom si opisala te dane... te godine. i, vjeruj, pogledao sam pored sebe gdje je ta malena djevojčica da pokušam otpetljati taj čvor:)))
    hvala ti na ovoj preivnoj i toploj priči...i, nadam se da je tako prošla i sama proslava godišnjice:)))
    topli ti pozdrav ostavljam:)

    avatar

    03.03.2009. (20:00)    -   -   -   -  

  • teuta

    Prekrasno, uspjela si me odnijeti u svoje djetinjstvo i pri tom me motivirati da se sjetim svoga, svoje lipe, svog dvorišta, svoje škole...itd.
    Šteta što uglavnom sve postoji u našim uspomenama jer se puno toga promijenilo. Pa ipak, te su uspomene dragocjene i nitko nam ih ne može uzeti.

    Laka ti noć draga i sanjaj lijepe snove. Cmokkkk.

    avatar

    03.03.2009. (23:22)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Zaista je lijepo vratiti se u mjesta svog odrastanja i pronaći kako je većina nekih mjesta ista kao i nekada. I zaista je malo neugodan osjećaj kad ne naiđeš na nešto što pamtiš iz onih dana. Lijepo je prošetati s tobom mjestima tvog djetinjstva, i baš dobro da nije padala kiša. Bili bi uskraćeni za jedan prelijep vremeplov. :-))

    avatar

    03.03.2009. (23:58)    -   -   -   -  

  • jimbo

    Morat ću i ja napravit svoju kompilaciju prolaza

    avatar

    04.03.2009. (09:34)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Putovao sam zajedno s tobom kroz ta divna sjećanja,istovremeno listajući svoja.Premalo je ovo prostora da ih opišem,toliko su duboko urezana u mene,neponovljiva i trajna,čista bajka u odnosu na ono što su doživljavale generacije moje kčerke i još mlađi.
    Hvala ti na ovim čarobnim slikama oje si nam poklonila i veliki ti osmjeh ostavljam :-)))

    avatar

    04.03.2009. (13:51)    -   -   -   -  

  • malena sa šnalicom

    divno je kad se vratiš na mjesto svojeg djetinjstva. posebno ako se možeš uživjeti u atmosferu tih dana i oživjeti osjećaje iz tog vremena. i ja se volim sjećati dana svojeg djetinjstva. ali nije se više lako vratiti u ono što je bilo najbolje - gledati svijet šitom otvorenim očima djeteta i ponovno osjetiti svu njegovu mističnost. a fotografije su prekrasne.

    avatar

    04.03.2009. (16:42)    -   -   -   -  

  • Julijana

    Uvijek mi je lijepo na na tvom blogu - i u slici i u mislima koje s nama podijeliš. Ti se vraćaš ondje gdje si davno bila, a ja ću izgleda trbuhom za kruhom odavde gdje sam oduvijek, jer nema posla. Odavno već želim otići, ali sada kada je to sve blizu i vrlo vjerojatno, nije mi lako napustiti kuću u kojoj smo odrasle sestre i ja, moja djeca, otac, baka...Rado bih je ponijela sa sobom. Ali dom je tamo gdje smo mi. I možda je zaista vrijeme da se krene. Opet. Po tko zna koji put. Valjda će Bog dati snage za sve...

    avatar

    04.03.2009. (17:30)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Krasna šetnja ovako popraćena slikama. Ona riba me oduševila, mogu misliti kako li je tek tebe koja ju znaš odavno :)))
    Nešto ste mi jako sjetne sestre ovih dana, što je to, proljeće možda? :)))

    avatar

    05.03.2009. (20:36)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro jutro i ugodan ti dan želim..........:-)))

    avatar

    06.03.2009. (07:50)    -   -   -   -  

učitavam...