Znaš šta je najstrašnije? To što nas tvoje životne peripetije nasmijavaju i razveseljavaju. Ti se zlopatiš, a nama osmijeh na usnama. I kako te samo pričepilo u onoj gužvi... To me podsjetilo na muke koje su mog starijeg sina spopale kad se prije nekoliko godina uputio busom na rukometni turnir u Sloveniju. Da ga ne pričepi glad (a svejedno ga uvijek pričepi!) prije puta je maznuo jedan burek sa sirom i popio šalicu čaja. Nisu pravo ni krenuli, kad je u želucu mog sina nešto gadno oživjelo. Počelo to nešto zavijati, urlati, kidati i hoće van... Sina oblio znoj, ublijedio k'o duh, zanijemio, stis'o zube k'o da ga netko na muke stavio, a on odlučio da ne progovori. Ubrzo situacija je postala neizdrživa. Ustaje polako, bez riječi, tetura do vozača, šapuće mu nešto na uho. Nikad nikome nije priznao što mu je rekao, tek vozač odmah zakoči i malo se skloni s ceste, a moj sin izlijeće iz autobusa k'o da ga vrazi gone. Pronalazi neki grmičak koji mu jedva do koljena, čučne iza njega i obavi što se obavit moralo. Obriše se maramicama, ustaje sav sretan, lice mu se ozarilo, sretan k'o leptir leprša natrag do autobusa. Prilazi bliže, kad ono lica svih njegovih frendova (i onih s druge strane busa) priljepljena na stakla. Ovacije i pljesak čuju se sve do van. A moj sin, crven do ušiju ulazi u autobus i kaže: "Da vozač nije odmah stao, sad se nitko ne bi smijao !"...
18.02.2009. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Andrejevna... Kad ide, onda ide :-))) @marchelina... Pa iskreno, ne... Nije mi dosadno. Ako išta u životu, na to se ne mogu požaliti :-)))) @Živjeti svoj život... Bilo je opako njesra, ali zato je subota bila savršena :-D @bastet... Nije to najstrašnije. Po meni je ipak najstrašnije to kaj se meni svakojake gluposti događaju. Ako pak malo uvesele nekog, ja sam sretniji. Bar nečemu posluže :-D Dobro ti se mali snašao u situaciji. Jako dobro. Svaka mu čast. Najteže je sjetiti se pravog odgovora u takvoj situaciji. On je ispalio po mjeri.
19.02.2009. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrejevna
Hahaha, zbilja ti se sve uzjebalo...:)))))
17.02.2009. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marchelina
tebi nije dosadno, kanda...? :))
17.02.2009. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
Shit, baš shit izlazak. Ajde, ponedjeljak je ipak ispao bolje. Bar nešto.
17.02.2009. (21:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Znaš šta je najstrašnije? To što nas tvoje životne peripetije nasmijavaju i razveseljavaju. Ti se zlopatiš, a nama osmijeh na usnama. I kako te samo pričepilo u onoj gužvi... To me podsjetilo na muke koje su mog starijeg sina spopale kad se prije nekoliko godina uputio busom na rukometni turnir u Sloveniju. Da ga ne pričepi glad (a svejedno ga uvijek pričepi!) prije puta je maznuo jedan burek sa sirom i popio šalicu čaja. Nisu pravo ni krenuli, kad je u želucu mog sina nešto gadno oživjelo. Počelo to nešto zavijati, urlati, kidati i hoće van... Sina oblio znoj, ublijedio k'o duh, zanijemio, stis'o zube k'o da ga netko na muke stavio, a on odlučio da ne progovori. Ubrzo situacija je postala neizdrživa. Ustaje polako, bez riječi, tetura do vozača, šapuće mu nešto na uho. Nikad nikome nije priznao što mu je rekao, tek vozač odmah zakoči i malo se skloni s ceste, a moj sin izlijeće iz autobusa k'o da ga vrazi gone. Pronalazi neki grmičak koji mu jedva do koljena, čučne iza njega i obavi što se obavit moralo. Obriše se maramicama, ustaje sav sretan, lice mu se ozarilo, sretan k'o leptir leprša natrag do autobusa. Prilazi bliže, kad ono lica svih njegovih frendova (i onih s druge strane busa) priljepljena na stakla. Ovacije i pljesak čuju se sve do van. A moj sin, crven do ušiju ulazi u autobus i kaže: "Da vozač nije odmah stao, sad se nitko ne bi smijao !"...
18.02.2009. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvalospjev gluposti
@Andrejevna... Kad ide, onda ide :-)))
@marchelina... Pa iskreno, ne... Nije mi dosadno. Ako išta u životu, na to se ne mogu požaliti :-))))
@Živjeti svoj život... Bilo je opako njesra, ali zato je subota bila savršena :-D
@bastet... Nije to najstrašnije. Po meni je ipak najstrašnije to kaj se meni svakojake gluposti događaju. Ako pak malo uvesele nekog, ja sam sretniji. Bar nečemu posluže :-D Dobro ti se mali snašao u situaciji. Jako dobro. Svaka mu čast. Najteže je sjetiti se pravog odgovora u takvoj situaciji. On je ispalio po mjeri.
19.02.2009. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...