Komentari

julijana7.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • gospa moja

    Trebamo pružiti ruku prema Isusu i dopustiti da nas vodi putevima svojima. Prekrasan post, sve je lijepo rečeno. Pozdrav.

    avatar

    31.01.2009. (18:09)    -   -   -   -  

  • bajkoviti snovi

    Lijepo je kad čovjek može osjetiti takvu ljubav... Kad mirno korača kroz život, vođen nekim novim idealima...

    avatar

    01.02.2009. (10:17)    -   -   -   -  

  • SPE SALVI

    PUNO BRATSKIH POZDRAVA U KRISTU. IMAM NOVI POST:) +MARKO

    avatar

    01.02.2009. (11:34)    -   -   -   -  

  • Zarina

    Konačno sam te našla :-))
    Čitala sam te i prije ali nisam se javljala. Onda si mi nestala..
    Znam...povezala sam neke stvari :-)) .. i evo, javljam ti se ...

    Bog nas je jedne drugima dao,
    putevi nam se susreću, ruke si pružamo,
    osmjesima vraćamo sjaj u nečije oči,
    radost i mir u nečije srce.
    Za ljubav nas se stvorio,
    ali pravu, živu, čistu ljubav.
    Slobodu nam je dao,
    ali ne da njome sebično drugima oduzimamo radost,
    već onu koju nam savjest pokazuje.

    Ovo me se naročito dojmilo. Mislim da me razumiješ :-))

    prijateljski pozdrav Ti ostavljam i želim mirnu nedjelju :-))

    avatar

    01.02.2009. (12:33)    -   -   -   -  

  • bajkoviti snovi

    Hvala na riječima koje si mi napisala u komentaru. Donekle, sve to negdje u podsvjesti znam, ali kao da sam slijepa na sve što drugi pišu, govore... Vođena nekim svojim osjećajima, znam, pogriješit ću i naći ću se na raskršću kada neću imati izbora. Hvala, još jednom.
    Ugodna večer!

    avatar

    01.02.2009. (18:33)    -   -   -   -  

  • bobata

    Sve si rekla... Pustimo da nas vodi Gospodin...

    avatar

    02.02.2009. (10:14)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    julijana...ovo iz knjige o Jobu...su moje misli ovih dana...
    ...oblikovane u riječi...
    Svjesna sam...da je samo Mir ...neovisan o ičemu izvana...pravi mir...
    ..i da je svo moje blago ...moja duša mirna i čista...

    ...a opet....ovih dana tako me metu neki osjećaji...koji remete mir...
    ...toliko pitanja se nameće....
    ...toliko ljutnje čeka pred vratima mog srca...samo da otvorim...pa da provali...

    a ja....kao sa strane stojim ...i nedam...
    ...slutim ..i znam kuda bi me odvela otvorena vrata...
    ...ali navale na ta vrata...sve su žešća...
    ...i tako bih rado pustila te brane koje zaustavljaju...
    ..i odmorila malo

    ...a Isus me tako nježno gleda...
    ...i pita me...hoću li nakon svega okrenuti leđa...
    ...znam...Njegova sam...i ta me ljubav ne da tami...
    ...i odlučih...ne dam zlu stana...u šatoru mom...

    ...hvala ti dušo...

    avatar

    02.02.2009. (12:20)    -   -   -   -  

  • OTISAK srca

    OTVORENO SRCE - je sve što Bogu treba!

    avatar

    02.02.2009. (12:29)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    I to je istina !
    Na nama je samima da odlučimo kojim putem i kako :-))

    avatar

    02.02.2009. (17:38)    -   -   -   -  

  • vapaj golgote

    pozdavr

    avatar

    02.02.2009. (20:20)    -   -   -   -  

  • Mi@@@

    =)....

    ..lipooo=)....

    ...p.s. HVALAAA=)....

    ..pozdrav....

    avatar

    02.02.2009. (20:41)    -   -   -   -  

  • ze_le_na

    Moj anđele...želim ti ovdje ostaviti svoje veliko hvala iz iskrenog srca na poklonu koji si mi dala, koji mi je promijenio život...iako ćeš me vjerojatno vremenom zaboraviti...vjeruj, ja tebe neću nikada...zato...negdje, blizu ili daleko, jedna je žena koja ti je zauvijek zahvalna i nosi uz sebe tvoj poklon koji joj je dao snagu i promijenio život...topli ti zagrljaj ostavlja zelena.

    avatar

    03.02.2009. (08:37)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Ne kažu uzalud da je molitva razgovor s Bogom .
    Najveća snaga je u molitvi.

    avatar

    04.02.2009. (07:58)    -   -   -   -  

  • snaga života

    ...želim stvarati budućnost...to me se jako dojmilo...hvala ti...pozz ostavljam

    avatar

    04.02.2009. (20:02)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Prekrasna ti je tema.... podsjetila me na riječi velikog pjesnika:

    Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
    Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
    O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
    I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?
    A.B.Šimić

    avatar

    04.02.2009. (23:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...