Komentari

lingua.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • traženje sebe

    nisam vas nesto cesto citala al iz zadnja dva posta vidi se da ste preumorni i stalno rastrgani na 100 strana..to je valjda tak normalno kad si mama i zena i tak..uzivajte u im trenucima jer kad vam klinci pocnu skakat po glavi s idejama kak imaju curu/decka onda budete vidjeli kak je ovo vrijeme kad su bili mali i doma-idealni..
    mislim davam treba pola sata upustanja i tople kupke i kvalitetni odmor..i sve bu ko novo..
    drz te se i saljem vam pozdrav iz zg-a..to je fakat uzasno vrijeme..kisa i kisa i kisa...

    avatar

    29.01.2009. (01:11)    -   -   -   -  

  • katalona

    Naravno da si se slomila pod teretom brige za Pikulino zdravlje... slomila si se davno, davno prije samo nisi to primjećivala jer ti je njegovo zdravlje bilo na prvom mjestu. Sad kad se sa te strane situacija normalizirala napokon imaš vremena za sebe i svoje mentalno stanje.
    Nisam stručna pa ne želim davati medicinske savjete ali Praxiten je anksiolitik a ne antidepresiv. Antidepresivi se uzimaju svakodnevno i treba im vremena da pokažu rezultate, a anksiolitici pružaju samo trenutno olakšanje i dugotrajno uzimanje može izazvati ovisnost. Dakle, nađi dobrog psihijatra, porazgovarajte, predložit će ti terapiju lijekovima, grupne razgovore ili sl... bit će ti bolje prije nego što se budeš nadala...
    Pozdravljam te i šaljem zagrljaj podrške sa juga Lijepe naše!!!

    avatar

    29.01.2009. (01:29)    -   -   -   -  

  • Iva_Os

    Stručna pomoć svakako. Na pali da vam netko kaže da se trgnete. Ja sam sa dvoje male djece uvijek bila u nekim dramama, pa sad kad je malo lakše žalim što nisam znala uživati u njima. Pozdrav i podrška iz Slavonije.

    avatar

    29.01.2009. (12:07)    -   -   -   -  

  • draga raga

    PTSP je stanje iz kojeg se moze izaci ako se zeli i to samo ako se zeli. Grupna terapija je najcesce, ali u mnogim slucajevima najgore rjesenje jer konstantno ponavljate svoju traumu i slusate traume drugih i od tih sastanaka bude jos gore. Svakako necete pogrijesiti ako nadjete terapeuta, po mogucnosti osobu koja je radila s vojnicima. Terapija lijekovima cesto nije potrebna nego netko objektivan tko ce vas saslusati i nauciti tehniku disanja. U pravu ste, iz toga se raspolozenja samo vi mozete izvuci i dobre namjere drugih ne pomazu.

    avatar

    29.01.2009. (14:32)    -   -   -   -  

  • Life in Amsterdam

    mala crna knjizica - draga moja, hvala na javljanju. Eh, kada bi bilo to samo tako jednostavno !!! Hop u kadu i sve brige otisle u odvod, zajedno sa pjenom...:) Nee, Pikulina leukemija jos uvijek nije nesto sto mogu izribati sa kefom za ledja....pusa iz amsterama
    katalona -hvala na ispravci za Praxiten, naime napisala sam "a la" Praxiten misleci da ce se skuziti da mislim opcenito na kemijske intervencije za duhovno stanje u kojem jesam:) Psihijatar je ovdje u NL malo nespretno rjesenje, jerbo to sve ulazi u tvoj neki dossier kojeg vazne institucije mogu kasnije iz nekog razloga zlorabiti, vrag ce ga znati..uglavnom, oprezna sam sto se tice toga..pozdrav iz Amsterdama
    Iva-Os- hvala na javljanju. Nisu meni problem moji blizanci, meni je problem sto je Pikula, muski dio tog blizanackog para bio jaaaako bolestan (jos uvijek). Radi se o leukemiji koja je mene dotukla vise nego njega, bolesnog. Pozdrav
    draga raga - hvala na razumijevanju. Konacno netko tko ozbiljno razmislja da bi uistinu mogao biti PTSP. NAzalost, kod nas u Hrvatskoj to se jos uvijek veze uz nase borce, ali ovdje u Nizozemskoj bih se trebala dobrano potruditi da objasnim da imam sve simptome. Isto tako, nazalost, iako sam donekle elokventna na hrvatskom, nizozemski mi jos uvijek nije dovoljno bogat. Sva bih se preznojila da pocnem objasnjavat, trazeci adekvatne rijeci, pa bih se jos vise iznervirala sto bi vjerojatno dovelo do kontra-efekta; umjesto da se smirim, bila bih jos vise agitirana pa zapravo sve pada u vodu...pusa i klompica iz amsterdama

    avatar

    29.01.2009. (16:17)    -   -   -   -  

  • romantales

    Razumijem što ti se dešava ... kada izađeš iz jednog tako bolnog iskustva i nakon što postaneš svjestan koliko je krhak ljudski život, uopće se nije čuditi tvojim sadašnjim osjećajima. Taj konstantni osjećaj negativnog iščekivanja, jer zapravo to radiš, iščekuješ nešto loše, otvara jedan začarani krug iz kojeg je teško izaći. Ali nije nemoguće ... treba početi živjeti dan po dan, biti zahvalan na svakom danu koji je prošao u normalnom ritmu, otkrivati ispočetka kako izgleda normalno provedeni dan, dan kada djeca idu u školu, kada ih dočekaš na ručak, kontroliraš zadaće, spremaš ih na spavanje. Nakon toliko vremena provedenog u grču, u bolnici, uz čitanje analiza i nastojanje da pohvataš konce, u svakodnevnom strahu, tebi se teško vratiti u normalu, normalan život tebi je postao stran. Nadam se da ćeš pronaći svoj put do normalne svakodnevnice, najvažnije je prekinuti to negativno iščekivanje. Znaš da si kao mama učinila sve što je u tvojoj moći i zato prestani razmišljati o onome što se može dogoditi. Sve da si mama najzdravije djece na svijetu, nitko ti ne može garantirati njihovo sutra. Jedino što možeš je učiniti najbolje što znaš i umiješ i nadati se da je dovoljno. ((((()))))

    avatar

    29.01.2009. (16:30)    -   -   -   -  

  • draga raga

    Da nadopunim sama sebe :-) Psihici u HR uglavnom provode neke grupne terapije s vojnicima i koliko nazalost citam po crnim kronikama, vidim da nazalost ne djeluje. Moje iskustvo vezano je uz clana obitelji, a terapeutica je iz V.Britanije. Vojnici tada znaju reagirati vrlo agresivno i treba jako iskusan lijecnik koji se nece preplasiti i koji to zna brzo smiriti, tako da mi se cini da bi terapija isla brze uz takvog iskusnog doktora. U UK ne inzistiraju na grupnom lijecenju, samo ako se zeli pa sam pomislila da je slicno kod vas. No dosta o tome. Zapravo sam htjela reci da lijekovi izazivaju ovisnost, a prva pomoc postize se ucenjem disanja, prije spavanja ili kad se osjeti dolazak panike. Imala sam prilike vidjeti da uistinu pomaze, a zvuci tak jednostavno i banalno. Sve najbolje cijeloj obitelji, dolazi bolje vrijeme i sve je lakse uz malo setnje po suncanom vremenu :-)

    avatar

    29.01.2009. (17:00)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    ja bih rekla da razmisliš što voliš, možda nešto što si nekad radila - i da radiš. tj. zaposliš se. možda će ti novo okruženje, ljudi oko tebe, ne-mogućnost izbora da ostaneš u piđami do ručka, trgnuti... hm? druga opcija je stručna pomoć. hm??

    avatar

    29.01.2009. (17:22)    -   -   -   -  

  • Life in Amsterdam

    romantales; hvala ti, vec dugo nije nitko tako lijepo i koncizno opisao zapravo kako se ja osjecam. I ova recenica: sve da si mama najzdravije djece na svijetu, nitko ti ne moze osigurati njihovo sutra...to me pogodilo u srz. Uvijek sam radila (i radim) ono sto mislim da je najbolje, najrazumnije itd...ali, Pikula je imao recidiv leukemije, nakon 2 godine i nakon sto su nam rekli da je izlijecen, i nakon sto smo se malo opustili, pa nije niti cudno da sada " pusem na hladno" kako bi se reklo...no svejedno, hvala :)
    draga raga- moja trauma se razlikuje od one vojnika, predlagali su mi Pikulini lijecnici te grupne terapije, koje se zapravo svode na razmjenu iskustava roditelja djece sa raznim tumorima, ali kada sam sebe zamislila u tom okruzenju jada i cemera, a i poznata sam po tome da na sebe preuzimam tudje jade i to vrlo lako, pa zbog toga dodatno patim, mislim to mi i nije neka pomoc. A i suncano vrijeme ovdje u NL je tako rijetko, na prste nabrojat, pa mi niti drago toplo sunce ne moze pomoc :) pusa !
    seoska idila - hej, pozdrav mojoj "staroj" citateljici ! :) Naravno, tvoja opcija br.1 dolazi u obzir, samo sto iz raznoraznih okolnosti (predugo za objasnjavanje na ovom mediju) trenutno nije provediva, nazalost. I nadam se da je ovo " trenutno" uistinu trenutno. Opcija br. 2 " strucna pomoc" - vidi pod gore napisano...sto ne iskljucuje da cu, ako uskoro ne izadjem iz ovoga sama, morati otici...pa sto bilo da bilo...pozdrav i poljubac !

    avatar

    29.01.2009. (18:18)    -   -   -   -  

  • ružica

    Razumijem vaš strah. Vrlo dobro razumijem o čemu pišete.Nakon svega teško se opustiti i izići iz svega kao da se ništa nije dogodilo. Ipak nemojte osebi razmišljat na način da ste psihički loše. Vi ste dobro, samo jedan pogled na Pikulu neka vam da snage,pa on je tu,igra se ,ide u školu...Uz brigu o njemu brinite i o sebi.

    avatar

    30.01.2009. (20:25)    -   -   -   -  

  • Life in Amsterdam

    ruzica - srecom, ima nesto u tome sto ste rekli, dizu me ta moja djeca, posebno Pikula, moram funkcionirati zbog njih...ali, uz puno napora...pozdrav

    avatar

    31.01.2009. (00:20)    -   -   -   -  

  • meryl

    Vidim da si tu u ovaj kasni sat.Neznam kako stojiš sa vjerske strane,možda bi tu mogla naić na nekog tko bi s tobom dobro popričao,savjetovao,makar za prvo vrijeme ili do prave terapije. Usput,sve je već rečeno pa nemam nešto posebno za dodat. Drago mi je da se vraćate u normalu,biće sve ok. Veliki pozdrav iz Dalmacije.

    avatar

    31.01.2009. (00:33)    -   -   -   -  

  • Life in Amsterdam

    meryl - nije vise kasni sat, dan je :) tesko, hrvatski svecenik dolazi jednom tjedno u Amsterdam u jednu crkvu jaaako daleko od nas, a i onda cekaju u redu da dodju do njega nakon mise....a sa nizozemskim crkvenim reformatorima nemam veze...pozdrav i pusa, a jedna posebna za Dalmaciju (u mom srcu) :)

    avatar

    31.01.2009. (10:37)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Treba ti odmor , za tijelo i dušu ...poslije svega , ali kako si ga priuštiti .
    Pozdrav

    avatar

    01.02.2009. (00:39)    -   -   -   -  

  • Life in Amsterdam

    zubor vode - pozdrav !!:) Iz tvojih usta u Bozje ushi !!! Pusa tebi i prekrasnim djevojcicama !!

    avatar

    01.02.2009. (12:19)    -   -   -   -  

  • Brunx

    Ne znam što bi to moglo biti, jer se nikada nisam našla u takvoj situaciji, iskreno se nadam da je to winter blues, ali vrlo lako je moguće da si jednostavno iscrpljena od svega. A to je, na želost, i opravdano.
    Nemam neki mudar savjet...možda stvarno jedan dobar kvalitetan, a opet ispunjen odmor, ili kakva stručna pomoć....jer je sigurno sad Pikulicama bitna vesela i sretna mama (nadam se da ovo ne zvuči okrutno od mene).
    Roditelji uvijek strahuju za svoju djecu (to znam po svojima iako sam se odavno otrgnula iz roditeljskog gnijezda), a pogotovo kada su još maleni i pogotovo nakon te agonije kroz koju ste prolazili, sve je to sasvim normalno.
    Drago mi je da je Pikula dobro i neka tako i ostane......a vi, mama i tata, uživajte u njima i s njima!!
    Velike puse i pozdrave šaljem :)

    avatar

    02.02.2009. (10:00)    -   -   -   -  

  • Life in Amsterdam

    brunx - hvala sto si se javila !! Zapravo, ja nisam napisala post da bih trazila savjet, jednostavno sam morala upotrijebiti taj " auspuh" da se istresem. Trudim se biti vesela i sretna (bar takve face radim) zbog djece, evo bas su mi sada djeca u Pikulininom razredu rekla da sam bas smijesna !! ZAsada jos uvijek osjecam te " valove" agonije i nadam se da je to normalno, u granicama. Puno pusa uz naramak tulipana iz Nigdjezemske !!!

    avatar

    02.02.2009. (13:36)    -   -   -   -  

  • babl

    Kadikad se zagledam u ogledalo upravo zato da bih sama sebe vidio izvana, sa satre, kao da je netko drugi. Slično pogledams voje stare fotografije i pitam se što bi lik s njih rekao, ašto bih njemu odgovorio.

    avatar

    11.02.2009. (02:20)    -   -   -   -  

  • ružica

    Kako ste vi i kako je Pikula

    avatar

    13.02.2009. (21:33)    -   -   -   -  

  • Life in Amsterdam

    babl - dragi, dragi babl.......preumorna za dubinu, jos uvijek zatvaram oci pred ogledalom. Lik sa starih fotografija ionako nisam ja, pa zasto bih uopce razgovarala sa strancem...
    ruzica - sve je po starom, hvala, Pikula nadam se na najboljem putu za oporavak, stali smo sa posljednjim lijekom i sada cekamo slijedecu pretragu....

    avatar

    13.02.2009. (23:21)    -   -   -   -  

  • meryl

    Često navratim a još češće vas se sjetim. Neka ti valovi, koje spominješ u komentaru prije, donesu sve ljepše i radosnije stvari. A tulipane obožavam :)))) Pozdrav iz snježne Dalmacije i poljubac tvojoj dječici.

    avatar

    19.02.2009. (19:41)    -   -   -   -  

  • meryl

    Opet ja, ima li novosti?

    avatar

    02.03.2009. (16:17)    -   -   -   -  

  • ružica

    Je li sve uredu dugo se niste javili?

    avatar

    14.03.2009. (22:09)    -   -   -   -  

  • dinke

    Kao ocu deteta koje se jos uvek leci od ALL, svojevremeno trebala mi je velika hrabrost samo da procitam tvoje postove, mogu samo zamisliti kako je bilo tebi. Sva ta borba i neizvesnost ostavlja trajne oziljke na dusi, tu nema spasa. Mi (moja draga i ja) nikada nismo uzimali nista od sredstava za smirenje, sada kada pogledam unazad mozda je to eto na duze staze i bolja varijanta.

    Nakon sve te borbe mislim da je najteze kada se sve zavrsi i ostanes sam sa sobom. Ja srecom nikada nemam taj trenutak zbog posla, posto radim skoko 24x7 i uprkos naporu ispada da je to savrseni beg od svega. Mozda nije lose da probas da se uprkos svemu posvetis necemu (pod uslovom da je Pikula dobro naravno), sto nema nikakve veze sa ALL, trantacijom i sl. Nisi odavno pisala o Amsterdamu, znam da ce uskoro i tamo stici prolece i Koninginnedag, eto mozda napises nesto o tome :)

    Nadam se da je Pikula dobro.

    avatar

    26.03.2009. (18:55)    -   -   -   -  

  • meryl

    Draga mama lingua,javi se!

    avatar

    07.04.2009. (20:37)    -   -   -   -  

učitavam...