Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • milicza

    užasnem se kad pročitam sve što pišeš, jer ćutim da je ovaj tekst istinit do boli, pisan iz srca i duše koja neće prestati krvariti, da nije to samo tekst, samo riječi, nije to niti jedna maska, ja znam da ti to živiš, svaki dan to stavljanje i skidanje maski, tako opipljivo i stvarno opisano, da i nekog tko je samo dovoljno senzibilan, ovo skrši. ostavljam ti zagrljaj, mislim na te i molim se da imaš snage, za sve što je još pred tobom.

    avatar

    27.01.2009. (23:26)    -   -   -   -  

  • titanik2

    O draga Vesna da najteže je kad ostanemo same sa sobom i taj trenutak svjesnosti NEMA GA VIŠE.Nestvarno ...nemoguće da se to desilo.Ne mogu vjerovati da sam u ovom paklu sedamnaest mjeseci.I još sam tu? A tako boli...tako boli.....U mislima sam s tobom...s vama...

    avatar

    28.01.2009. (14:50)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    svaka od nas misli isto, a ti pišeš u ime nas.... hvala ti što nađeš snage za sve...

    avatar

    28.01.2009. (18:32)    -   -   -   -  

  • emocija

    Svatko je od nas vješt u nečemu, što je vjerojatno genetski predodređeno; netko u slikarstvu, netko na području glazbe a netko na literarnom području.Netko je vješt u izrađivanju predmeta, netko u kuharstvu ....sportu.....U našoj je situaciji sve - samo bijeg .Bijeg u vještinu izričaja i djelovanja.Pa se onda trauma, bol i jad jasno prelijevaju, poznatim "stazama". Na žalost, niti nakon takvog "pražnjenja" ništa nije lakše,čak i naprotiv,kao da tim postupkom još dublje kopamo po istoj rani.

    avatar

    29.01.2009. (16:00)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Ne znam ja što mi je teže....."maske" ili mantra:
    Ne, moja Stela, ne, ne, ne moja Stela, ne nije to moja Stelica, ne, ne, ne........

    avatar

    29.01.2009. (21:16)    -   -   -   -  

  • more~snova

    nemam rijeci utjehe pa ostavljam virtualni zagrljaj da vam se nade pri ruci

    avatar

    01.02.2009. (07:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...