Komentari

hasu.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing


  • lutanje

    Evo teme za koju sam se spreman boriti. Područje odgoja, Isus, Nietzcshe. Što se tice Nitzcshea, općenito smaram da je precijenjen. Njegova je filozofija puna nabacanih navoda kojima se možemo "diviti", ali koji znače nešto tek ako su već prije bili u nama. Mislim da je on malo toga zaista znao. Nabacio je par misaonih oblika, parafrazirajući mog voljenog Gospodina Isusa, a i mudre ljude drugih kultura i religija. Bez obzira na to, prihvaćam ovo o djeci, i o primanju Kraljevstva Božjeg i prihvaćam uvjet o ulasku u isto.
    Sviđa mi se ozbiljan pristup temi odgoja, i pitanju postavljenon svima koji se "usuđuju" roditi i voditi dijete:
    "Znaš li ti čovječe, znaš li ti ženo što uopće hoćeš? Možeš li ti to?"
    Iako mislim da ne želiš ići u smjeru zabrane rađanja i odgoja ljudima koji nisu zreli za to, po nekom, tvom ili mom ili ne znam čijem mišljenju. Gledao sam i jedan film gdje društvena sredina želi zabraniti odgoj djeteta gluhonijemoj djevojci, jer da ona neće čuti kada dijete plače. Odgovorno roditeljstvo. Čuo sam negdje za taj pojam. Možda ne priliči ovom kontekstu, ali evo ,tu je. A kada bi krenuli u uvjete koji bi morali zadovoljiti odgajatelji da dobiju pristup djeci, malo bi tko ostao u našim odgojnom obrazovnim ustanovama.
    Neki tvoji bivši postovi su isto tako govorili o temi odgoja. Mislio sam dobaciti i svoj komentar, ali mi se činilo zakašnjelim, komentar vezan za zgodu o Ghandiju. Kada su mu se predstavljali učitelji neke škole, svaki je govorio što poučava. Jedam je poučavao povijest, drugi zemljopis, treći, npr biologiju, itd. Na to je Ghandi pitao, a tko poučava djecu.
    Ne mislim da su ovi ljudi davali pogrešne odgovore, oni se naprosto nisu usudili reći da su poučavali djecu. Velik je to i odgovoran posao.
    Iza mene je i odgoj vlastite djece. Još uvijek sam u njihovim životima prisutan, ali mislim da sam uglavnom učinio sve što je trebalo činiti, već prije. Propusta je bilo, ali neke stvari koje sam morao prije učiniti, sada se to više ne može, barem ne na taj način. Obično kažem, svoje sam učinio.
    Unatoč svemu, često nisam spreman istaknuti svoj odgoj kao primjer. A znam i toliko ljudi oko sebe koji su se neizrecivo mnogo trudili, a sada zjape u prazno, razočarani. Još je više onih koji se razmeću životima svoje djece, a da se nisu ni najmanje raspitali o njihovoj ljudskosti, o humanom odgoju, o vrlinama koje bi se morale očitovati u tim životima. Osuđujem li? Ne znam. Želim čuti druge.
    Kažem da sam se spreman boriti, time mislim i na aktivnost poput utjecaja putem časopisa, različitih organizacija i slično. Već dugo promatram časopise za kojma mladi posežu. Kako manipuliraju, a osobito sa seksualnošću (novcima. materijalnim blagostanjem i drugim). Tu su često i časopisi koji su hvaljeni kao dobri. Sve sam ih želio raskrinkati , u svojoj nadobudnosti. No, pitao sam se, govori li to iz mene nedostatak strasti?Moglo bi se tu navesti tisuću primjera. Mislio sam svojevremeno, sakupti primjere i progovoriti o tome. Još uvijek stignem, ali nešto treba dati u zamjenu. Sjećaš li se ti kako je Kierkegaard govorio da djetetu treba ponuditi jaču hranu kada ga majka odbija od sisanja?A gdje su oni koji nešto znaju, gdje su njihove ponude.
    Eto, toliko, čekam reakcije drugih.
    Čitajući tvoj post, ostala mije nejasne rečenica: " Etika im je izvedena iz duhovnosti, a kao takva ne može izaći iz začaranog kruga, ovo trebaš, ovo ne smiješ." Treba li možda pisati, "etika im nije izvedena iz duhovnosti" Čini mi se da duhovnost još uvijek držimo kao jedno pozitivno nastojanje, kao što i pišeš:" Jesi li ti odgajatelju u Duhu slobodan "? No kako je sve moguće, pitam, jer sam često ja zbunjola.

    avatar

    27.01.2009. (11:02)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Ozbiljan pristup temi odgoja podrazumijeva ozbiljan pristup temi interpersonalnih odnosa. Nedavno sam vidio prilog na televiziji o školi za roditelje, ne mogu se sjetiti u kojem to našem gradu. Zaintrigirala me najava tog priloga, jako me zanimalo što bi to škola za roditelje trebala i mogla biti. Zar je takovo što moguće? Zato sam u prilogu, kad se nakon mog dugog i napetog iščekivanja pojavio, pozorno slušao predavače i polaznike. Ugodno sam se iznenadio: svi su naglasak stavili na ono interpersonalno.
    Nietzsche često misli „pod povišenom temperaturom“ pa mnogo toga ne smijemo u recepciji njegove misli propustiti kroz membranu razumijevanja. Meni je privlačan zbog toga što on sebe smatra misliocem kruženja, vječnog vraćanja jednakog. On to i jest. Duboko je promislio, ali prije svega i proživio ono što zovemo prokletim, izopačenim krugom (circulus vitiosus) i slutio stanje oslobađanja iz njega kao uspostavu iskonske komunikacije u bićima i među bićima. Suvremeni francuski filozof Badiou smatra da je u tome Nietzsche blizak Svetom Pavlu. Zapaža to i Slavoj Žižek, koji pozivajući se na Badioua piše:

    Problem sv. Pavla stoga nije onaj uobičajeni, morbidni i moralistički (kako suzbiti prijestupničke nagone, kako se konačno očistiti od grešnih poriva), nego upravo njegova opreka: kako da izađem iz toga začaranog kruga Zakona i želje, Zabrane i prijestupa, unutar kojega mogu potvrditi svoje životne strasti jedino u vidu njihove suprotnosti, morbidnog nagona smrti? Kako bih mogao iskusiti svoj životni impuls ne kao strani automatizam, kao slijepu ''prisilu ponavljanja'' koja me navodi da kršim Zakon (uz nepriznato sudjelovanje samog Zakona), nego kao potpuno pozitivno ''Da!'' mome Životu?

    Uistinu odgaja onaj koji je izašao iz spomenutog začaranog kruga. On može i griješiti u odgoju. Njegov duhovni i moralni integritet ga pokriva. Iza njega stoji Netko tko je jači od njega i taj Netko (u ovom slučaju, samo u ovom slučaju) može pisati ravno po našim krivim crtama).
    Daleko, daleko od toga, da bi rađanje i odgoj trebalo zabraniti onima koji su još uvijek, kako bi rekao Pavao, pod Zakonom a ne u Milosti. Bila bi to negacija principa milosti na koji se pozivamo. Prekrasno o tome govoriš i svojim riječima oštriš i meni pogled na ove stvari.
    Čini mi se da se slažemo još u jednome: Tamu ne možemo ničim otjerati. Potrebno je u nju uvesti svjetlost i to ne onu koja nemoćno rasvjetljava djela tame tako da ona postaju još jača već onu koja ta djela preOkreće u djela svjetlosti. O takvoj svjetlosti ( i to upravo takvoj a ne onoj drugoj) se na jednom Tebi poznatom mjestu kaže: „Sve što na svjetlost izlazi, svjetlošću postaje“
    Ovaj post je izveden iz jedne moje opširnije rasprave u kojoj se etika i duhovnost režu jedna od druge da bi svaka od njih mogla biti ono što treba biti. U uvodu se postavljaju i ova pitanja:

    Da li je smisao filozofije, a time i etike, da opravdava jedan oblik duhovnosti ili pak u tome da svaki preispituje bez obzira na koje se izvore on pozivao? Može li duhovnost bez etike koja ju preispituje? Da li preispitivanje etičkih načela i ideala nužno vodi do etičkog relativizma? Nije li možda do raspada duhovnog jedinstva zapada došlo upravo zbog srastanja filozofije i etike sa jednim određenim oblikom duhovnosti?

    avatar

    28.01.2009. (12:15)    -   -   -   -  

  • lucija9

    @Milje ovaj post je upravo veliko pitanje i enigma koje vrtim cijelo vrijeme otkad se nalazim u vremenu činjenja „inventure života“
    @Lutanje, sve što si rekao, potpisujem!

    Mene nitko nije ocijenio da sam zrela biti mama? Zadovoljavala sam vidljive uvjete. Imala sam posao, brak, stan i volju. Mene nitko nije naučio ni pripremio na koliko kompromisa moram biti spremna u životu koja se kose s mojim mišljenjem. Sve se to uči u hodu. Mene su moji roditelji odgojili najbolje što su znali, ja sam svoju djecu odgajala da ne učinim pogreške svojih roditelja i sad…, našla sam se sama sa svojim pogreškama. Vrijeme ne mogu vratiti (Lutanje je to bolje fiksirao), čak ni na unuke ne mogu prenijeti neka vrijedna saznanja, jer štafetu odgoja koju sam predala svojoj djeci, nose oni sami, i pristup mi je ograničen. Deja vu!
    Sve van obiteljskog odgoja je odavno izmaklo kontroli. Ma i nema kontrole. Nema utemeljenih vrijednosti koje bi bile nedodirive, konstantne. Najosnovnije su se srušile. Ništa ne vrijedi. Tko je za to kriv? Politika. Najkraće rečeno. Ako je politika tehnologija društva onda s tom tehnologijom nešto ne vrijedi. A politiku smo mi birali. Svi smo odgovorni. Za šutnju nemamo opravdanja.
    Ja se zbog svega ovoga jako loše osjećam.
    Društvo bi trebalo podupirati obitelj, a ne da je danas samo na vjetrometini kulturnog totalitarizma masovnih medija, nove tehnologije i marketinga. Sve je marketing. I sve to hrani pojedinca ( to joj je i svrha i cilj), i sad dijete je u problemu sa samim sobom, odgajatelj s djetetom, pa i odrasli sa samim sobom jer put do mudrosti traje…
    Platonovi: POŽUDA, UM i THYMOS (Davoru hvala na edukaciji i postu te teme!), lijepo su uklopljeni u manipulaciju naše stvarnosti.
    A mi? Preostaje nam prozak, psihosomatska boleština ili sjest i plakat?
    (danas ja sjedim i…da mi je plakat!)
    NIŠTA NE VALJA! NIŠTA NE VALJA! NIŠTA NE VALJA!
    A imamo pametnih ljudi, znanja i pravih recepata! Milje, dolazimo do onog Bocshovog broda luđaka kojeg si na Forumu linkao, i bi nam sve jasno!
    Na Pjaceti, kod Davora, prepoznala sam svoj stav da u svojoj sredini možemo prenijeti dobro koje znamo. S prosvjećivanjem se slažemo. I to da ide i kroz časopise. U školstvu itd….ali sve je to pre MLAKO I PRESPORO. Treba ići istom metodom s kojom nam je tekovina srušena pa nam je nastavak prekinut.
    AGRESIVNO, AGRESIVNO, AGRESIVNO!
    Kroz sredstva javnog informiranja, Upregnuti marketinške alatke koje će prave vrijednosti dovesti u svaku obitelj, u svaku glavu kojoj je izbrisano sjećanje. Da svaki posao radi profesionalac, koji osim znanja ima i iskustva. Nosilac toga da je država. Za što ju biramo, za što ju hranimo? Vrijeme je da ju počnemo odgajati.
    I što sad?

    avatar

    28.01.2009. (15:52)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Psihijatar Klein daje jednu interesantnu dijagnozu bolesti hrvatskog društva, koja je, Lucija na tragu tvoje.

    Iako su ratne posljedice velike, mislim da hrvatsko društvo nije prvenstveno oštećeno ratom. Po mojem sudu bitno je nešto drugo. Ovo je društvo počelo obolijevati 1945. dolaskom komunizma koji je propagirao jednakost, što je glupost, i ravnopravnost, ali samo za donje slojeve. Propagirao je da svako mora imati minimum za život i posao. Psihijatri to zovu regresija, povratak u dob djeteta za kojega brinu roditelji, koji mu osiguravaju spavanje, hranu. On ne mora raditi niti misliti na išta.
    Drugi aspekt komunizma je bio taj što je stvarao mentalitet pasivnosti, osjećaj kako će netko drugi rješavati naše probleme. Taj 'karcinom's vremenom je metastazirao u cijelom društvu. Svi misle, ne moram ništa raditi, netko će se za mene brinuti. Takvo je društvo bilo sve do 1990. i onda dolazi rat. Netko odlazi iz ideala, netko iz potrebe da obrani svoj dom, no kad se vrate, ti ljudi bivaju prezreni od onih koji ništa nisu radili niti su u ratu bili. I danas im kažu, znam po pacijentima, "tko te tjerao da ideš u rat". A da se taj branitelj nije dobrovoljno javio, taj koji mu prigovara i danas bi bio pod Srbima. No to ovog nije briga. Taj komunistički mentalitet vlada i danas.
    Čini se da prevladavaju samo loši trendovi, demoralizacija i anomija, kako potaknuti dobru volju?
    Negativni trendovi nisu pogubni samo za nas nego i za one koji nas trebaju naslijediti. Ljude od 40 ili 50 godina ne možete više mijenjati, oni su, u tom smislu, "otpad". Mijenjati se može nekoga s 10 ili 15 godina. A što oni vide u obitelji? Nasilje, tučnjave, bijedu... Dosta njih će to raditi za 15 ili 20 godina.


    Ispravna dijagnoza veliki je korak u uspostavi zdravlja. Prema Budi trebalo bi nam još
    1. pronaći lijek
    2. pronaći onog tko ga posjeduje, uzeti ga i upotrijebiti.

    Izgleda jednostavno, Saznati ime lijeka i apoteku u kojoj ga možemo kupiti. Da se radi o nekoj običnoj bolesti, da, ali ovdje se radi o nihilizmu, cinizmu, relativizmu. Ne radi se o bolesit tijela ili duše već duha. Duhovno zdravlej se usklađuje sa mjerom ljudskosti s onim što Ti Lucija zoveš utemeljenim vrijednostima i nedodiriv konstantama.

    Ovim se vraćamo početku ovog posta. Tu se govori o kraljevstvu Božjem. Pod njim se misli svašta. Mnogi ga, čitm taj naziv čuju, odmah povežu sa zagrobnim životom i gube svaku volju za traganjem. No kraljevsvo Božje bi trebalo biti i u nama i među nama. Pod njim se misli i naše duhovno zdravlje. Na jednom mjestu ono se uspoređuje sa dragocjenim biserom, neprocjenjive vrijednosti. Čovjek ga može "kupiti" samo ako da sve što ima, sav svoj žitak.

    avatar

    29.01.2009. (09:49)    -   -   -   -  

  • lutanje

    Ok! Vratimo se krugu. . Kotač koji se okreće iz sama sebe. Dijete. Rođenje. Božić.
    U Tvom drugom postu, a i u OLK, str 9, stoji:
    "Krugom se i bavimo da bismo razumjeli cjelokupnost svega što jest." Cir C(il) oh (Tada dobivamo i licencu za odgoj, (moja opaska). Obično nije tako, nego onako kako kaže Lucija: "Mene nitko nije ocijenio da sam zrela biti mama")
    No, nastavimo sa citatom jednog naslova iz OLK: Kruženje kao rotacija točke na odredjenoj udaljenosti takodjer je uključeno u dogadjanje punine kruga." (str 168) To je to. To smo mi, spiralno kretanje oko središta, uvijek uspon, uvijek nastajanje. Tu je Bog, naš oslonac. Čvrsta, nepomična točka koja nas drži dok prolazimo bujicu života. To je Bog, koji je držao i more dok su prolazili Izraelci. "U događanju punine kruga A, nema nestajanja. Ono uvire u središte, a isto tako može se reći da iz njega izvire. To nije ono isto središte oko kojeg se dešava nastajanje-nestajanje, udaljavanje-vraćanje, circulos vitiosus. To je novo središte". (opet CC, OLK, str 169). To je novi čovjek. Čovjek u bijeloj haljini krštenja. Uskrsli Krist. Spirala koja se penje iz središta izvora prema središtu u koji uvire. Zlatnorezni kvadrat je sve manji, a ona, spirala, sve manjeg polumjera. Udaljenost, sve više postaje točka, tj središte. Kotač koji se kreće iz sama sebe. Da li si zbofg toga citirao Nietzschea?
    Evo još malo OLK, što je citiramo i u tvom postu br 2.
    "Geometrijski krug počiva na pretpostavkama, a filozofski krug se izvodi iz onog bespretpostavnog, iz samog sebe. Platon hoće iz područja geometrije u područje onog bespretpostavnog" (Sreća za Platona, tj, To bolje za njega. Izvukao se, inače bi ostao na podjeli ideja-predmet sorry,).
    Da li si htio reći: Kada se krećemo iz sebe, kada je sa nama Bog iz kojeg izviremo i u kojeg uviremo, tada smo istinski prisutni u življenju, tada možemo svjedočiti i odgajati nove miće (male) Isusiće, kao što pjevaju Šajeta i Tratinčice u pjesmi Bozitj je tu! ? Kako je prekrasan Zamisli, tamo
    A da ne zaboravimo Kanta, (na filozofskom smo forumu). Što je to čovjek?, pita on, a ta pitanja daje kroz tri debele knjižurine, kroz tri "Kritike" (Tko da ih čita? Ja imam posla i sa 190 stranica OLK-a...Ah, biće, študenti, oni će čitat!") 1. Što mogu znati? Što treba da činim? i 3. Čemu da se nadam?
    Ti govoriš o onome što nam je znati, i što moramo razumijeti. (U šali ja bi rekao: Teško nama ako ne razumijemo događanje kruga, ne razumijemo, onda ništa. Čini mi se da je nešto slično sa Sokratom, Znati Dobro i Činiti Dobro, kao isto) A da citiramo CC u OLK, str 9. " ne može razumijeti ni nebesko ni božansko, onaj tko ne razumije krug" . Važnost interpersonalnog u odgoju, a svakako i šire, ilustrirati ću, opet citatom iz OLK. str 11 : "Shvatimo li kako razumijevanje kruga nije samo razumijevanje kruga, već i razumijevanje nas samih, svih naših odnosa - onih prema sebi, prema drugima Bogu - razumijet ćemo otkud konsenzus da je krug jedan od temeljnih i najbogatijih simbola."
    Sviđa mi se završetak Lucijinog komentara: I što sad?
    * Kao relativno nova osoba u blogosferama, pitam se . gdje je granica ukusa sa opširnošću komentara. Opterećujem li previše? Možda je pristojnije pisati na svom blogu, a u blogovima drugih biti, zaista, samo gost. Ne, da nemam svoj blog. Otvorio sam ga. Oblikujem ga, no mijenjati ću mnogo toga u samom pristupu, i ne mislim biti dubokouman. Može ti zvučati kao opreka, ali htio bih govoriti filozofiju za svakoga. Tako, bih htio govoriti, a tako sam i počeo, npr, o tekstovima popularnih pjesama. Diviti im se i ukazati drugima na razloge za divljenje.
    Oh, raspričah se, a radije bih da sam govorio o harmoniji sfera, muzičkoj ljestvici, i drugom što se nalazi u OKL, tamo pred kraj. (A tek o vratima kroz koja možeš ulaziti i izlaziti. Koja se pred tobom otvaraju, ili ne? (Postoji slikovnica za djecu. Zove se "Vrata". Zanimljivo. Rado bih ju vidio opet i još: Sjećaš li se vratiju u Kafkinom romanu "Proces", onih pred kojim stoji čuvar, onih, negdje pred kraj knjige. Zadivljujuće! Oh , Kafka, pa, o tom romanu bi se moglo napisati još sto romana! Sve me to očarava, sva književnost i sva umjetnost.Ples. Glazba!) No, još nisam bio tamo. (na kraju OLK). Samo sam provirio. Čitam i dalje mirno. Isčekujem, pitajući se : Čemu da se nadam?
    Oh, da, želim pričati i još o nečemu. Pitati ću zapravo. No, sve u svoje vrijeme.

    Vagabundo, vagabundo, samo skitaj srce ludo! ( Oliver Dragojević)

    avatar

    29.01.2009. (14:28)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Pozdravljam! ... Pratim! ... Čitam! ...

    @Lutanje, a..ha..ha!
    I tebe je Milje pokrenuo?
    Kod nabrajanja, zaboravio si na slikarstvo koje ravnopravno zrcali krug kao i nabrojene umjetnosti.
    Sad se vrti s nama!
    Imaš komentar!

    @Milje, kako prethodno naučeno u našim raspravama izmiće (ne blijedi, nego izmiće) i ja ću OLK u ruke. (a mislila sam da sam ga ulovila i da ga držim!)

    avatar

    29.01.2009. (15:29)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Razumijevanje svega što jest. Nekako to pretenciozno zvuči. Smisao toga je dosta složen. Jednom ću o tome pisati. Za sada vrijedi ono što ti kažeš, za one bitne stvari nema gotovih licenci.
    Naveo si pravi razlog zbog kojeg sam citirao Nietzschea. Stajati nam je u jednom takvom kruženju u kojem nema nastajanja i nestajanja. Mi možemo iz njega i pasti, ali nam se opet podići. Jednom kad se podignemo utječemo i na svoju prošlost. Oni koji stoje u takvom kruženju praštaju i biva im oprošteno. Onako kako je na nebu biva na zemlji.
    Lucija, na prošlost se može utjecati iz sadašnjosti koja je, kako si jednom i sama u komentaru potvrdila, otvorena prema budućnosti.
    Nadalje, oni koji stoje u takvom kruženju mogu odgajati tako da njeguju ono božansko u čovjeku. Imaju Riječ koja se uvažava, ali mora postojati s druge strane i osjetljivost na tu Riječ.
    Dok čitam Tvoje komentare vidim da što se pisanja tiče postojano stojiš u krugu. Pogađaš pravo mjeru, tako da nisi ni preopširan ni preštur. Osjećaj se ovdje kao što se svi ostali koji ovdje sudjeluju u razgovoru, zar ne Lucija, osjećaju kod kuće. Tvoj blog iščekujem. Vjerujem da će se uskoro pojaviti. Interpretacije pjesama do sada iznijete prave su iskrice. Nedostaje mi još ono što si prešutio.

    avatar

    30.01.2009. (11:47)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Ovo Kafkino o vratima Zakona, zasluzuje veliku pozornost. Dajem najprije tekst a zatim ću dati kratak komentar iz perspektive OLK-a

    “Pred zakonom stoji vratar. Do tog vratara dolazi jedan čovjek sa sela i moli ga da ga uvede u zakon. Ali vratar mu kaže da ga sad ne može uvesti. Čovjek malo razmisli pa ga pita hoće li moći poslije ući. »Možda«,kaže mu vratar, »ali sad ne može.« Kako su vratnice zakona, kao i uvijek, otvorene, a vratar se maknuo u stranu, čovjek se sagne da zaviri kroz vratnice. Kad vratar to opazi, nasmije se i kaže mu: »Ako te baš toliko želja vuče, pokušaj ipak ući, usprkos mojoj zabrani. Ali upamti: ja sam moćan, a tek sam najniži vratar. A od dvorane do dvorane na svakim vratima stoji po jedan vratar, sve jedan moćniji od drugog. A već je treći takav da mu ni ja ne mogu podnijeti pogled.« Čovjek sa sela nije računao na takve teškoće, zakon bi trebalo da svakome bude uvijek dostupan, misli on, ali kad malo bolje pogleda vratara u njegovoj bundi, i onu njegovu šiljastu nosinu, dugu, tanku, tatarsku bradu, zaključi da će ipak biti bolje da pričeka dok mu ne dopusti da uđe. Vratar mu dade stoličicu i dopusti mu da sjedne pokraj vratnica. I tu ti on tako sjedi dane i dane, godine i godine. Više puta pokušava da uđe i dodijava vrataru moljakanjem. Vratar ga koji put ukratko presluša, ispituje ga o zavičaju i koječemu drugom, ali sve su to ravnodušna pitanja kakva zadaju velika gospoda, a na kraju mu svagda kaže da ga još ne može pustiti unutra. Čovjek koji se bio svačim opskrbio za putovanje ne žali ništa, ma koliko dragocjeno bilo, samo da podmiti vratara. A ovaj opet sve prima, ali mu uvijek kaže: »Uzet ću samo da ne misliš da si što propustio.« Za svih tih godina čovjek gotovo neprekidno motri vratara. Zaboravlja na sve druge vratare i čini mu se da mu samo ovaj prvi priječi pristup do zakona. Prvih godina glasno proklinje taj nesretni slučaj, a poslije, kad ostari, još samo gunđa. Podjetinjio je, a kako je dugogodišnjim proučavanjem vratara upoznao i buhe u ovratniku njegove bunde, moli i njih da mu pomognu da umilostivi vratara. Napokon mu i vid oslabi te ne zna smrkava li se zaista oku njega ili ga samo oči varaju. Pa ipak, razabire u mraku sjaj što neumorno nadire iz vrata zakona. Neće više dugo. Prije smrti mu se u glavi sažimlje sve ono što je iskusio za sve to vrijeme u pitanje koje još nikad nije postavio vrataru. Ne može više uspraviti svoje ukrućeno tijelo pa mu daje znak da priđe. Vratar se mora sagnuti nisko nada nj jer se razlika u visini znatno izmijenila nauštrb čovjeka sa sela. »Što bi još htio da znaš'?« pita ga vratar. »Zbilja si nezasitan.« »Svi ljudi teže za zakonom,« kaže čovjek, »a kako to da za svih ovih godina nitko osim mene nije tražio da uđe'?« Vratar vidi da je čovjeku odzvonilo, a kako zna da i slabo čuje, prodere se na nj: »Ovdje nitko drugi nije mogao ući jer je ovaj ulaz bio samo za tebe. Sad ću ih zatvoriti.«

    avatar

    30.01.2009. (18:33)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Kratki komentar iz perspektive OLK-a

    Saslušavši pozorno priču Jozef zaključuje da je vratar obmanuo tog čovjeka – “Pazi da se ne prenagliš - reče svećenik - ne prihvaćaj tuđe mišljenje dok ga sam ne provjeriš. Ispričao sam ti tu priču upravo onako kako je zapisana, a u njoj nema ni spomena o obmanjivanju. Takav zaključak stoji tek sa pozicije čovjeka sa sela. Nema nikakve kontradikcije između stražarevog stava da čovjeka sa sela ne smije pustiti unutra i stava izrečenog na kraju: da je ulaz samo za njega određen. S drugačijeg stanovišta bi se moglo zaključiti da je vratar prevaren. Ali i to je samo jedno mišljenje. Oba mišljenja, a i mnoga druga, su beznačajna. “Spis je neizmjenjiv i mišljenja su često samo izraz očajanja zbog toga.”
    Jozef se ne predaje. Upozorava na protuslovlja unutar stražarevih riječi. One ne mogu sve biti istinite jer se međusobno isključuju, da bi mu svećenik odgovorio: “Ne mora se sve smatrati istinitim, mora se samo smatrati nužnim” iz čega Jozef zaključuje: “Od laži se gradi poredak u svijetu”.
    Jozef je htio shvatiti priču o čovjeku pred zakonom kao objašnjenje vlastite situacije i položaja prema prijetećoj moći nepoznatog suda i neshvatljivog zakona. Uostalom nije li na kraju tako nadmoćno ispalo da je u katedralu došao, ne tamo zbog nekog Talijana već zbog sebe samog. Oni koji vode njegov proces uspjeli su ga posve odvojiti od onog što je do sad u svijetu smatrao bitnim. Njegov posao i sve ostalo u svijetu tu se pokazalo kao trica. Sve je u katedrali pripremljeno samo za njega pa i ova priča, i sada čuje da se ona na njega ne odnosi. Da li se išta onda na njega odnosi? Nije li on isključen iz svakog odnošenja. Svećenik priču tumači tako da je ne dovodi u vezu ni sa čime njoj vanjskim. Pitanje odnosa prema konkretnoj zbilji i istini ostaje otvorenim. Ono što je veže sa Jozefovom situacijom jest to da je ona odgovor na njegovo zavaravanje glede povjerenja koje mu je izrazio. Tu je dodirna točka u kojoj se svećenik i Jozef slažu. To omogućuje i njihov razgovor o toj priči, ali ne da se jedan drugome u stajalištima približe, već da se jedan od drugog sve više udalje. Oni su skupa na isti način kao vratar i seljak u priči, ne mogu se složiti. Jozef ne može saznati što mu je učiniti da promjeni svoj težak položaj u sudskom procesu.
    Kakav ponor između svećenikove odlučne obrane priče pred očajnicima koji bi je htjeli izmijeniti, pa da i oni budu sa svojom zbiljom u nju uključeni i između Jozefovog očajanja nad lažima na kojima se gradi sustav svijeta. Svaka mogućnost analogije koja bi vodila prema uspostavljanju one najviše analogije i uspostavljanju veze umjetničkog djela i teksta, potpuno je odsutna. Umjesto nje imamo niz zatvorenih vratiju u beskonačnost. To je upravo onaj već dobro nam poznati beskonačni niz pravilnih mnogokuta od kojih bi oni udaljeniji trebali odgovarati krugu ali, uvijek, u beskonačnost, samo na njega liče. U svakom od njih su vrata prema pravom krugu za uvijek zaključana.
    Nitko ne može ući kroz vrata ovog Zakona. Tko ovdje dolazi, došao je pred kriva vrata. Stajati pred vratima kruga koji je pravilni mnogokut sa beskonačno velikim brojem stranica znači već unaprijed biti osuđen na promašaj. Nije promašen samo seljak, promašen je i stražar, promašena su i vrata. Promašen je krug.

    P,S. Predlažem Lutanju i Slučajnom znatiželjniku (ukoliko je još uvijek prisutan) da mi pošalju e-mail adresu na koje im mogu slati osobne poruke. Naravno, neću se ljutiti ako postoje razlozi zbog kojih to ne mogu učiniti.

    avatar

    30.01.2009. (18:41)    -   -   -   -  

  • lutanje

    I jesam i nisam očekivao ovakav komentar. Ostao sam bez teksta više nego što sam mislio. Nisam zreo ni za tu priču, a kamoli da se njom služim. Malo sam presmiono spomenuo tu zgodu sa vratima zakona. Umjesto svojih riječi poslužiti ću se Kafkinim riječima. Izvaditi ću ih iz konteksta i poslužiti se sa njima kao sa bilo kojim drugim riječima, bez namjere da se one odnose na neku od uloga iz Procesa. Naprosto mi se dopada što mogu odgovriti riječima koje su u Procesu već napisane. Dakle: (Citirani Kafkin tekst se u izdanju koje ja imam proteže od 195. do 197. str)
    "Ti poznaješ tu priču bolje i dulje nego ja " (str 199) i "To je dobro obrazloženje" (str 200)
    Nemam što reći,samo još jednom pročitati što si napisao.
    Ipak: I meni se čini da priča o vratima dolazi kao odgovor na Josefovo zavaravanje glede povjerenja koje je, on, Josef, izrazio prema svećeniku. Samo bih htio ukazati na njegovo očekivanje da bi mu svećenik možda "dao i kakav važan i prihvatljiv savjet kojim ga, recimo ,ne bi uputio kako da utječe na proces nego kako da se ispetlja iz njega, kako da ga zaobiđe, kako da živi izvan procesa." To mi ukazuje na prevladavanje problema izlaskom iz "začaranog kruga, iz onoga što zovemo circulos vitiosus.

    avatar

    30.01.2009. (23:52)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Upravo to, ne utjecati na proces jer je beznadan, već izići iz njega, zaživjeti izvan njega.
    To je izlazak iz začaranog kruga circulus vitiosus, uzaludnog kruženja točke oko središta. Ali isto tako to je izlazak iz uzaludnog napredovanja u beskonačnom nizanju pravilnih mnogokuta kojima se hoće dosegnuti krug. To su dva aspekta jednog te iste izopačensoti. U Kafkinom tekstu je naglasak na ovom aspektu nizanja u beskonačnost. (On govori o vratima koja se nižu jedna za drugima i o vratarima koji su sve jači i jači. Svaki bi seljaka trebao upozoriti na to da je promašio.)

    U dosadašnjoj diskusiji raspravljali smo o oba aspekta izopačenosti nazivajući ih aspektima nasilja nad krugom. Evo jednog citata iz druge rasprave:

    Prvi aspekt nasilja nad krugom zasljepljuje nas problemom koliki je opseg, odnosno površina kruga, kako određenu površinu kruga prikazati kao površinu određenog kvadrata. Kažem, zasljepljuje jer pred nas postavlja lažni problem, i to nerješivi. Drugi aspekt nasilja nad krugom također nas zasljepljuje problemom. Pokazujući nam krug kao rezultat kruženja točke oko središta pita nas kako iz tog začaranog i izopačenog kruga ( circulus vitiosus) izaći. Odupirući se, moramo uzvratiti protupitanjem: kako se moglo dogoditi da nam se puni kružni luk nastao rotacijom točke oko središta očituje ne kao ispunjenje kruga, ne kao dolazak k sebi, već kao njegovo izopaćenje.

    Kako nam se dogodilo iščašenje. (Vrijeme se iščašilo, nešto je trulo u Državi Danskoj!, kaže Hamlet.) Kako se moglo dogoditi da smo pali u proces? Kako iz njega izaći? E, to je pravo pitanje o krugu, kako za pojedinu osobu koja više nije ono što je o sebi, tako za svako zajednicu, koja više nije uistinu za - jedno. U OLK-u je to pitanje o prijelazu iz prvog sloja događanja kruga (u kojem se raspravlja a spomenutim aspektima izopačenosti) u drugi sloj (gdje vidimo kako se događanje kruga uzglobljuje da bi prohodalo onako kako se hoda, živjelo onako kako se treba živjjeti.

    Ima li još koga živog ( na raspravu o krugu naravno mislim a ne osobno) osim Lutanja, Lucije, Davora i Vivijane?

    Živjleli!

    avatar

    04.02.2009. (10:30)    -   -   -   -  

  • POESIS

    Ja sam lutanje na ovom forumu, i do sada sam se javljao kao anonimac. Mijenjajući svoj identitet u korisnika moram se javljati pod nadimkom "poesis".
    Sada samo pozdravljam
    Namjernika u prolazu, (Dobro došao!) neka se ne ustručava pred elokventnošću kojom neki poput mene nastupaju. Nije to ništa, samo igra, da se pobjegne od dosade koja se spominje kod Davora na blogu. Svi bi mi radije čuli po koji haiku rođen na licu mjesta u Sinjskome kraju, i radije bi gledali zvijezde. Mi to ne možemo tako lako u Zagrebu. Izađeš, a nigdje ni zvjezde. Meni je zbog toga, vidiš, prostalo samo lutanje.
    Nebrojene partije šaha i karata. Neprocjenjivo je to bogatstvo. Pa, ipak što se tiče nekih formalnih, a još više istinskih znanja iz filozofije, na pravom si mjestu. (neki sudionici nose i titulu profesora filozofije).
    Počinje se sa krugom. Krug je alfa i omega svega. Ima li išta jednostavnije, ali isto tako i punije, i sadržajnije. Kada bi mene imenovali učiteljem kruga prva lekcija bi bila odlazak u Japan, ili negdje u Sinjski kraj na promatranje punog mjeseca. Radi se tako da se sjedne na prostirku na podu i kroz kvadratičan okvir prozora promatra puni mjesec. Kvadratičan prozor je obavezan. Krenimo.
    P.S. ja ću se u potaji pripremiti i tako da konzultiram literaturuo tom japanskom vidu meditacije. Zna li netko nešto, molim da mi javi, što prije, a najkasnije do izlaska kružnog kao cjeline kružnog i pravog u događanje kruga kroz I i II kvadrant. U tu je svrhu poželjno je imati II prozora. Ne znam kako je u Japanu, ali ovdje u našim krajevima imamo sreću da nam mjesec može doći samo sa lijeve strane, pa se i mi skupa sa njim možemo lijepo kretati u desno, dakle u puninu, a ne u širinu.

    avatar

    04.02.2009. (21:43)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Tekst o čitanju događanja kruga u prve 72 znamenke broja pi pod naslovom Akribija više vrste sam pokušao staviti na svoju web stranicu, ali nisam uspio. Pojavio se neki problem,
    Ukoliko neko želi tekst molim da mi to javi i pošalje svoju e-mail adresu Ukoliko je još nemam).

    avatar

    07.02.2009. (15:30)    -   -   -   -  

  • POESIS

    Poštovani domaćine,
    kao prvo, kad budeš slao Akribiju, molim Te, pošalji i meni jedan primjerak.Evo, gledam i isčitavam komentar, već dragog mi, "Što već" (what ever, bi bilo slično tome). Još uvijek se nadam Tvom odgovoru njemu, odgovoru na ovo zadnje komeniranje, koje je, kako se meni čini doseglo nivo zagonetke. Osobno sam pogriješio ne vidjevši od samog početka da štovani Što Već i vješto igra igru zagonetanja. Na koncu je to morao i sam izjaviti jer su kraj njega stojali slijepci, unatoč krilatici kojoj se dive: "Bože, daj nam lude oči za stvari što ništa ne vrijede, i bistar pogled za svu Tvoju istinu". No. za ovaj propust kao prvi po redu "krivac" (a, ne pravac) si Ti. Štovani Što Već se u prvom komentaru oglasio kao "znatizenik", a Ti si to uzeo kao "znatiželjnik" i tjerao si po svome. On se i drugi pita objavio kao znatizenik, a ti i dalje po svom. Nije se bunio, pa sam i ja mislio da je riječ samo o leksičkoj zabuni, o ludosti kompjetera. Tada je naš štovani Što Već zaigrao sa nama igru da on zapravo i je željan znanja. Nako toga pred kraj jednog svog komentara kao slučajno (Oprez! kod njega ništa nije slučajno)
    pitao je filozofski trivijalno pitanje: "Je li ja iluzija" ? Još uvijek možemo misliti da je to retoričko pitanje na koje će se već odgovoriti. Moj odgovor je: Ja je iluzija! Sve je iluzija, osim ljubavi. Ljubav je na neki način samo težnja biti Jedno, a "Jednota je Božanstvo "(naslov knjige). U studenskim danima, sjećam se svojih pričanja sa prijateljem, opirao sam se shvaćanju da bih se ja sa bilo kim ujedinio. Pomisao da smo svi jedno u Kristu bila mi je neprihvatljiva. Volio sam svoj mladi ja, i svoju posebnost, volio jako, a nisam znao odakle dolazi ni kamo ide. I sada znam svoju posebnost, no znam da dolazi iz Jednote. Imao sam nekog pojma i o tome što je to psiha. U gimnaziji sam bio spreman za tu riječ, i slušao o njoj iz psihologije, i pričao o njoj u svom okruženju (Sretnog li kruga, bio je to krasan milje, a ni danas nije loš!) . Danas, već davne 1973, domogoh se knjige Čovjek i njegovi simboli", 300 predivnih krasno ilustriranih stranica: "Psiha se može usporediti s kuglom koja na svojoj površini ima svijetlo polje A što predstavlja svijest (moja napomena : to nije usredini, nego lijevo u prikrajku kugla, ali samo na površini, izgleda kao neka pjega, fleka, nejednako osvijetljena, i samo se po površini proteže). Ja je središte tog polja (te fleke, moja primjedba) (samo ako je "ja" znam nešto, to je svjesno). Jastvo (to, jak razlikujemo o d "ja", moja primjedba)je istodobno nukleus i cijela kugla B" C,G, Jung, str 161 citirane knjige.
    Evo, ovo dajem kao ilustraciju na promišljanje ideje biti istodobno nukleus i cijela kugla, kao istodobno biti središte kruga i krug. (Napomena: Svakoposezanje za knjigom Čovjek i njegovi simboli je na vlastitu odgovornost, jer vas može navesti na opsežnija istraživanja. Jako opasno. Vorsicht!)
    @ E, sad, dragi agente 0202!?, nadam se da si hto reći da na ("na," a ne "ne") Elrondovom vijeću skupim svoje oružje i pridružim se sedmorici.
    Okej, shvatiti ću doslovce. Rondo je značenjem vezan za krug, za vrstu vesele pjesmi i vrstu plesa sličnog KOLU. U ovim razgovorima mi vijećamo. Iskušavamo, pa sad kad kao u nekoj video igrici pokupim sve što će mi na Putu trebati, lijepo sa sedmoricom dalje. Dio drugi. Lomimo kruh. Zar je vrijeme? Hoću li Te naći tamo. Vremena je malo, a dani su zli. Nemoj da svojim prizivanjem zmijica što vrište, integrala koji žele nešto skupiti, sabrati, vratiit inešto što su derivacije otpustile, nisi li tim prizivanjem prizvao zmijsku neman što izlazi iz jezera dok Prstenova Družina u pohodu namjerava ući u rudnike Morije. Prsten Te vuče, no Ti moraš izdržati, ne koristiti ga, nego natrag knjizi. Imaš moju podršku. Sla tko?.. Tko??? Prijatelj!
    @ "E. pa, svi smo ovdje, i svi smo spremni - reče Merry- ali gdje su vrata? Ja ne vidim ni traga od vrata" -Gospodar prsrenova , Tolkien, I dio , str 359) Nastavak slijedi, moram Van sa psima, opet me zovu

    avatar

    08.02.2009. (13:19)    -   -   -   -  

  • POESIS

    Nastavak!
    -nisam provjerio prošli komentar. ispricavam se na pogreškama. Vjerujem da su očite, pa da ćete ih čitanjem korigirati
    "Vrata patuljaka nisu načinjena tako da se vide kad budu zatvorena-pripomene Gimli. Nevidljiva su i ne mogu ih naći ni otvoriti čak ni oni koji su ih izradili, ako su zaboravili njihovu tajnu.
    - Ali ova vrata nisu načinjena tako da budu tajna za koju znaju samo patuljci- reče Gandalf,...-Oči koje znaju za čim treba tragati mogu otkriti znake..." .... slijedi opis vratiju u kojem su prisutni simboli i kružni luk unutar kojeg piše: "..Zbori, prijatelju i uđi! "
    Tu bih stao sa citiranjem, i za one sretnike koji nemaju knjigu pri ruci, ni istoimeni film, i ne sjećaju se odgovora ( a i za one koji sve znaju) postavlja se zagonetka: "Što sad reći?
    Kako će nam se i kada otvoriti vrata pristupimo li drugom u komunikaciji. Može to biti i dijete. Može biti i neki (k, sorry, zabludih nenamjerno, htio sam opet o komunikaciji) kotač koji se kreće iz samog sebe. Dakle ja dolazim i hoću da se otvore vrata. Stojim i čekam, a onda ne znajući što, pokucam: Kuc, Kuc (ostanimo samo pri tome, jer sada ide važna misao, Kristova, mislim.) "Tko kuca, otvoriti ćemu se". Da, ali kada i kako? Opet kucam: Kuc, kuc!....Tišina. A onda, nešto čujem .Prislonim uho, i "čujem nešto kao ( zoveš me na ples? - krivo) ...Tko je?
    E, sad tu smo na onom "tko" ( uzeto iz složenice "slatko" našeg štovanog, sad već mogu reći Znatizenika )
    Pitanje svima nama, možemo li dati pravi odgovor i kada ga znamo, da bi nam se otvorila vrata? Odgovor je?....
    Kokretno, netko ima problem, ja mu dajem podršku, uz tebe sam, npr, promjeni stanovanje, a onda zatajim kada treba unositi namještaj. Mogu li izreći čarobnu riječ nakon koje će mi se otvoriti vrata, a da ne budem uljez koji će povrijediti i svjedočeći samo izdaju.
    Eto, no da zaliječim rane sada bi rado pročitao onu pjesmu od Tagore, a ne znam ni kako se zove. Pjesma je to u kojoj onmoli da mu se otvore vrata ljubljene. Možda bih tamo našo svoj mir.
    @ Znati zen, I Kaj sa tim.?Je li to imperativ, koji od nas i nosioca imena zahtijeva da znamo Zen ili je to samo konstatacija da netko zna Zen. Drago bi mi bilo da Znatizeni ima svoj blog, pa da tamo odgonetamo zagonetke, ida nam ponudi likovne i grafičke priloge, pa onda da radimo party, za ekipu, pa malo zmijica na žaru, itd, itd,. Brojke, i vjerujem još puno toga zagonetka su mi. Treba mi još podataka. a da me je fascinirao. Je.
    Za uzvrat kao znak zahvale, prijateljstva i poštovanja, otići ću na svoj blog i tamo ću staviti ću jedan prilog prvenstveno za njega . Neće biti prilog o "Zenu umetnosti gađanja lukom", ni o nekoj drugoj plemenitoj borilačkoj vještini. Budući da jeŠtovani ZnatiZenik ljubitelj filmova, i RAZGOVORA o istim, izvući ću iz prašine na svjetlo dana jedan svoj esej o filmu "Klub boraca". Ovo je poziv, dođi i vidi, postaviti ću ga ubrzo.
    Pozdrav Svima, vas Lu Tao.

    avatar

    08.02.2009. (16:10)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Poesis, kažeš je promišljanje kruga također uvođenje u filozofiju.
    „Počinje se sa krugom. Krug je alfa i omega svega. Ima li išta jednostavnije, ali isto tako i punije, i sadržajnije.“
    Sjećam se jednog mjesta iz Heseovog Demijana. Idemo filozofirati. A što ćemo raditi. Slušat ćemo i gledati vatru. I ti si u jednom od komentara upozorio na slušanje takvog zbora upućujući na Dobrišu Cesarića:

    U peči vatra bruji i šumori.
    Ja stojim o zid naslonjen u tami.
    Sad ja i vatra u sobi smo sami.

    Sve jačim šumom javlja se iz peći.
    I ko da znak mi daje, zapucketa.
    To vatra hoće nešto reći.

    Ali ja vatru samo slušat umijem,
    I čudnovata spopada me sjeta,
    Što njezin jezik ne razumijem.


    Kao klinac volio sam se zagledati u jednu sliku na zidu spavače sobe. Slika je bila savršeno okrugla a nalazila se u kvadratnom okviru. Prikazivala je jednu hodočasničku Crkvu u Sloveniji. No mene nije toliko zaokupljalo to što ona prikazuje već taj savršeni krug u kojem se nalazila. Znao bih ponekad i sat vremena, kad bi moj djeda,baka, brat s kojima sam sobu dijelio otišli, gledati taj krug. Gledao sam zbunjeno ali ništa nisam razumio. Nisam odustajao jer sam slutio da nešto tu ima. S vremenom sam i napredovao. Jednom mi je došlo posve spontano da kroz taj krug u mislima povučem promjer. Razrezao sam ga. Počelo je…i još uvijek traje.

    Vas dvojica se dobacujete zagonetkama i odgonetkama u božanskom luku. Pokupim nešto od onoga što ide meni. No da nema Poesisovog tumačenja ostao bih trijezan

    No rakije, rakije, rakije amo,
    Jer utjehe nema u vodi.


    Uočio sam „znatizenik“ ali nisam povezivao sa znanjem zena, mislio sam da je omaška pa sam je ispravio.
    Mislio sam da je htio napisati znatiželjnik i skoro sam se predomislio. Vuklo me i na znatiženik. A na um mi je pala, zamislite - Kana Galilejska.

    Jung, Čovjek i njegovi simboli. Evo imam je pred sobom. Odlomile se korice hrvatskom izdanju. Puno sam listao, što listao, brstio. Ali imam i englesko (štampala opet Mladinska knjiga). Na prvoj stranici hrvatskog izdanja sam zapisao datum kad sam je nabavio:
    28. dana PRosINCA 1974,
    doslovno to, i upravo ovako. Lomio sam riječi na velika i mala slova, što i mi ovdje činimo. Rezao sam riječi da bih iz njih iznjedrio smisao svojih koraka u vlastitoj podsvijesti. I ne samo koraka, bilo je tu i plivanja i ronjenja.
    Jungova zanesenost simbolikom kruga i nimbusom broja još mi i danas djeluje jednako svježe.

    Agent 002, sve sam uspio povezati. Čitao sam te na jednom drugom blogu, a i vidjeli smo se, premda nismo razgovarali. Imamo mrežu. Je si li uočio one ribe u 34. i 35. poglavlju?

    avatar

    08.02.2009. (20:46)    -   -   -   -  

  • POESIS

    Lipi moji!
    Ovo sa mrežama (ribarskim), to vam neće samo tako proći. Mreže i ribe (piscis). Svi znamo da su to kršćanski simboli. Vi, kršćanski lukavci, lukavi kao lisice, a krotki kao golubovi. Pretvara te li se, ili ste zaista krotki? Hajde, hajde, na Sunce sa tim tajnama. Gdje su ta poglavlja? Kruh bi i lomili i djelili sa nama, i drugu polovicu haljine bi nam dali, a tajnu ne dijelite. Ne treba nam ni vaš, drugi obraz, ne umišljajte.
    Tajne, tajne nam otkrijte, jer utjehe nema u tami!.
    Tama i Sunce. Tek sam prije mjesec, dva čuo da prosinac nije vezan za vrijeme kada se prose djevojke (a možda, i je), jer je to vrijeme dokolice, već vezano za ponovno rađanje sunca. U to vrijeme prosine Sunce.
    Lu Tao

    avatar

    08.02.2009. (22:20)    -   -   -   -  

  • Fluktuacija

    highwaystarkc@gmail.com

    http://www.youtube.com/watch?v=ixLcdTa0SSw&feature= channel_page

    avatar

    09.02.2009. (20:05)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Ne, to nije to. To je to možda u govoru vatre, u koju se ne razumijem. U govoru vatre (ne samo u Heraklita) je dozvoljena pjesnička sloboda, ali u događanju kruga te slobode nema. Krug govori posve racionalno, strogom semantikom i sintaksom. Ne može se tu zrcaliti bilo što u bilo čemu.

    avatar

    10.02.2009. (11:18)    -   -   -   -  

  • POESIS

    Bravo, 28.10.2006. LIMEN CAELO I
    razgalamila se ova mladež. Samo racionalno s njima, strogom semantRikom i sintaksom. Slobode koju bi oni htjeli nema. Bahate se svojom mladalačkom okretnošću, a ne znaju, ono što Ti sigurno znaš, npr, ono kako je Kierkegaard (onja na gori grad. Psst! , tako će me oni bolje razumijeti. Razumiju ono što je uvrnuto) rekao: "Samo mladi ljudi i budale još misle da je sve moguće."
    Mislim da su oni nešto mlađi, a ja sam opet isto nešto stariji od njih, ali bliže tebi, i štiti ću Te kad god mogu. Osobito sad,u vrijeme kad si Ti ( za njih zauvijek Vi) zadubljen u profesorske misli i u te silne krugove. A oni nonšalantno bacaju neke svoje fore samo da bi te navukli. Gle, ja sam bliže tebi. Pročitah da Limen znači i zaklon. Dakle zaštita. Limen Coeli. Vrata nebeska i zaštita Božja. Sam Bog me je poslao da te štitim od te nesmotrene razuzdanosti. Lijepo si im rekao "ne može se Tu zrcaliti bilo što u bilo čemu". Negdje drugdje možda, ali Tu, ne! Neka se idu van igrati. Molim lijepo, Van! Ili: Briši! Crta! Prašina! Na učenje. Ispitni zadaci, kolokviji, seminari! ( Samo nabacujem, poslije ću doraditi. Osobito, onaj Crvonja. Crv mali. xxxx mu neda mira. Pa daj mu mira, kažem ja. Nek se mali smiri... Čak priznajem da je mene do ludila isprovocirao zagonetkama na koje na nalazim odgovora, ! Neće mu biti lako kad ga se neka Sfinga dočepa.)
    Ukratko: On provocira, i nije, slučajno napisao ECALO. umjesto Zrcalo.
    Eto, toliko, idem sad paziti da još nešto ne napiše, i idem pregledati još jednom, ali, ovaj put širom otvoremnih očiju sve što je napisao. Ni razumijevanje kruga neće ga spasiti. Bit će njemu Ecalo, kad dođe pred nebeska vrata. Dođe, on, i kaže: Ecalo, Ecalo, otvori se! A. ovi s druge strane štani.

    avatar

    10.02.2009. (19:02)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se