Komentari

mistressninella.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Genesis

    Stalo mi je ...

    ...a iskvario sam se "po putu" (i put do pakla je popločan dobrim namjerama, tako kažu)...

    Biti bolji, je (uglavnom) biti drukčiji, a drukčiji odskaču od većine, i kao takvi, podložni jalu, zavisti i podmetanju spletki... baaahhh, otrovni ljudi... bar se (nažalost) uvijek nađe netko takav...
    Volio bi probati koračati podzemljem, a o zvijezdama ionako sanjam još kao dijete...
    Nisam ništa poduzeo u tom pravcu (?) Ooo, daa, (ipak) jesam, mnogi koji me "poznaju" bi se iznenadili (o podzemlju, u nekom smislu) ...

    Ne možeš sve rasprodati i nestati... (naravno da možeš, ali) to neke stvari komplicira...
    "Nestat" ćeš krugu ljudi koje ne želiš više vidjet... i... dobit ćeš, u novoj sredini, još petoricu više i gorih, nego one, od kojih si nestala... Kad imaš znanje, i sve što ide s tim, lako ćeš, uvijek iznova, kreirati uvjete u novoj sredini, to nije upitno, ali negativci se pojavljuju opet i opet... što ti treba uvijek iznova nestajat.... skoro da kažem: bježat... neka oni uzmaknu, ojačaj u postojećoj sredini...

    avatar

    19.01.2009. (07:06)    -   -   -   -  

  • Genesis

    ... (pa... ako je ta sredina postala tijesna, za tvoju daljnju ekspanziju... onda vidi, je li koja druga sredina bolja)....

    avatar

    19.01.2009. (07:10)    -   -   -   -  

  • puppy

    Nema ljepseg i potpunijeg osjecaja od vlastite srece koju dozivis kada drugom,
    koji ti je drag, poklonis srecu, kada mu stavis osmijeh na lice, kada mu doneses
    toplinu u srce, kada te trnci prolaze od dodira vrhova prstiju a poljubac bi najradje
    da nikada ne prestane, nego da se stopite u zagrljaju i tako ostanete daleko od
    svih svakodnevnih zala i nemani koje nas proganjaju. Nema ljepsega nego znati
    da je do tebe stalo nekom do koga ti je stalo, cije ti lice rasiri okice i usnama donese
    osmijeh, kao i ti njegovom. Neki kazu da je to ljubav. Bliskost. Toplina.
    A kada to imas, onda se puno lakse nosis sa rastucim vampirima koji nam svakoga
    dana sve vise prozdiru duse i srca. Pametni bi rekli da je tjeskobna neuroza somatska inverzija konverzivne histerije, a mi obicni smrtnici samo zelimo malo vise novaca,
    malo vise ljubavi, malo vise razumijevanja za bliznjega, malo vise uzivanja, malo vise
    slobode duha, srca, uma i tijela. Ovdje, negdje, nekada, nekako...
    Hvala tebi sto pises ovaj blog, jer on mnogima, osim adrenalina i zelje, koju doduse
    rijetki dozivljavaju, daje nadu, osmijeh, pa makar i virtualni osjecaj bliskosti i pripadnosti.
    Ako nicem drugom, a ono ljudskom rodu. A koliko danas majmuna i kravetina ima, to je mnogima jako, jako puno...

    avatar

    20.01.2009. (00:43)    -   -   -   -  

  • robust

    Vjernost,odanost,predanost...Obožavanje,iskrenost.
    Vama nadohvat ruke,Miss N.

    avatar

    20.01.2009. (12:29)    -   -   -   -  

  • slavealojs

    najmanje je onih dama koje mogu naci svoju srecu u dominaciji nad muskarcima a jos manje onih koje su spremne usrecit sebe i muskarca koji zeli biti rob time da ga ucine robom. vecina gospodarica je u bdsmu samo zbog materijalnih razloga.
    samo moje iskustvo kojim se ne doticem miss n i njenih stavova o zivotu i dominaciji koje postujem.

    avatar

    20.01.2009. (23:46)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    stalno se mijenjam, tako sam nestalna, da niti najbolji prijatelji ne vide moje isto lice
    još uvijek ih uspijem iznenaditi, radim to jer, ne podnosim dosadu, monotoniju, mrzim predvidivost, svoja sam, uvijek svoja, ne trebam roba, ljubavnika, prijatelja, koji će stalno visiti sa mnom, koji će me iritirati svojim dosadnim monolozima o njihovoj predaji, meni!
    meni je od toga mučno, koliko god ima primamljivosti u tome da me netko adorira, istovremeno mi se to gadi, iskoristiti da, onda otići, da...
    jasno mi je, razumljivo sasvim, meni je...
    ne znam kako drugi mogu, sama ja tako ne mogu, ne želim, pokušala sam, da vidim da li bih bila sretnija u drugačijem svijetu, s drugačijim okolnosima, a onda mi se vrištalo, volim svoju samoću, svoje prazne noći, svoj krevet koji ne dijelim s nikim, svoje knjige, glazbu, kuhinju, svoj ljetni stan, svoje povremene frendice i naše izlaske iz kojih se vraćam zadovoljna u svoj svijet, gdje nitko nema pravo biti, jer to nit ne želim...
    volim ovo što imam, možda zvuči tako sebično, ali volim.
    nikad nisam imala uzor, u smislu želim biti nalik tebi, želim biti nalik njoj, njemu.
    uvijek sam bila samoj sebi svojevrsni uzor, jer sam rano shvatila da samo sebi mogu vjerovati. isključivo sebi.
    od rođenja je tako, imamo samo sebe, roditelji umiru, braća i sestre ako ih imamo isto tako, imaju svoj život, prijatelji, rodbina, znanci.
    nitko, nitko, nitko ne može ući u naš um, u našu dušu, nitko ne može spoznati sve što je u nama, taj teret nosimo sami, valjda zato i boli, no s vremenom naučiš cijeniti taj dar.
    naučiš nositi se s njim najbolje što možeš.
    onda više u njemu nema one sranjske tame, samo one koju ti prizoveš, one ugodne tamne poput baršuna...ili poput latexa na tvojoj koži...sve dobije novi smisao.
    otvara se nova dimenzija.
    zbog toga sam svakim danom sve sretnija, uživam u otkrivanju novog smisla sebe.
    sve ostalo ne vrijedi baš ništa. ni što radim, ni boja kose, ni tijelo, nit obaveze, samo ona unutrašnjost koju hranim svakodnevno...

    ljubim te

    avatar

    21.01.2009. (02:31)    -   -   -   -  

  • umijece_boli

    vec dugo nisi napisala pricu...pusa:) poslušna

    avatar

    22.01.2009. (13:02)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    Zanimljiv Ti je blog! Jedino - ne želim misliti da su svi ljudi zli, sve mačke lutalice, da svi psli laju... Ne volim sve - logiju... Mislim da potvrđuješ shvaćanje svojom pojavom... ;-)

    avatar

    23.01.2009. (08:37)    -   -   -   -  

  • Ayzis.

    Gledala sam prije sto godina nekakav film.
    Zaboravih mu ime.
    (to mi se uvijek dogadja. morati cu pocet zapisivati takve stvari)

    >Enivej,u tom film jedna cura uvijek govori kako bi bilo sjajno,samo pokupiti stvari u kofer i sjesti na prvi bus.
    Bez pozdrava,bez oprostaja,naglo.
    Samo se pokupiti i nestati.

    Cesto sam razmisljala o tome.
    Do jednog dana kada to nisam i zaista napravila.
    Ali onda shvatis nepobitnu cinjenicu
    Mozes pobjeci od svega,samo ne od sebe.

    Ne mozes iz vlastite glave koliko god to htio.

    i nije li to tako jebeno depresivno?

    avatar

    25.01.2009. (03:31)    -   -   -   -  

  • Genesis

    Nije depresivno... napraviš da ne bude depresivno...
    Čemu bed, ako može u pozitivu...
    Bar povremeno... a onda to, povremeno pozitivno, postane cilj u životu...
    Svjetla točka kojoj stremiš... (samo sudim po sebi, naravno)...

    Ne treba bježat od sebe... samo treba presložit prioritete...
    Može se !...

    - - -

    ....."Pasti u milost i osjetiti veličinu i brutalnost u svom esencijalnom obliku?"

    Jesam....

    ....."ljudi su jadni; očajnički žele pripadati nekoj grupi, klanu, kultu, sociološkom fenomenu bez obzira koliko to sami sebi poricali". ...

    Da... poričem (iako pripadam)... ali nisam se sam prozvao individualcem... takav nadimak
    (zbog trenutaka u ponašanju) su mi drugi dali... ... eto... stvarno poričem...

    avatar

    26.01.2009. (00:06)    -   -   -   -  

  • MISTRESS ANCKSUNAMUN

    Željeti nešto, a nemoći to imati..
    Tek nositi u srcu..
    Miss A

    avatar

    08.02.2009. (20:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...