Mila moja Sandrice, gore sudbine od ove nema... Ovaj jad je nepodnošljiv,bol nas lomi i guši,užas jedan! Trebale smo sa svojim malenima provodit tolike godine, prepune smijeha, provoda, anegdota koje bi kasnije unucima govorile...
A gledaj nas sada?!
Uz tebe sam draga...
Tvoja sestra po boli
18.01.2009. (18:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
predivan je snijegović, ali bio bi još lijepši da ste ga radili sa Stelicom... Sve više shvaćam kolika je vaša bol.... Mnogo činite za Stelicu i sad kada je nema tu sa nama... Iako se njena prisutnost osjeća, iako je njen lik pred vašim očima... Uz vas sam, Sandra...
Šaljem vam topli zagrljaj
18.01.2009. (21:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KC
Draga Sandra, Vama i Vašoj obitelji šaljem zagrljaj utjehe i veliki pozdrav. Danijela iz Koprivnice.
19.01.2009. (08:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tratimcica
Uvijek se ponovo rastuzim kad otvorim vas blog. I uvijek pomislim kad bi bar bilo nesto sto bi vam pomoglo a onda shvatim da jedino sto vi zelite se ne moze vratiti i divim se vasoj snazi.
19.01.2009. (18:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
O draga moja Sandra, i Snjegovića si joj napravila i ukrasila drvce za blagdane i stavila joj uokvirene slikice, jer to je nažalost sada njen dom. Teško je uopće prihvatiti da ćeš jedino to raditi za nju cijeli ostatak svog života, da ju nećeš više nikada grliti, milovati, voditi van, negdje, bilo gdje, češljati je, izrađivati s njom kojekakve ukrase, gledati je dok pleše, pisati s njom zadaću, pomagati joj naučiti pjesmicu, šetati s njom, vući je na sanjkama, gledati je kako raste.... Teško je prihvatiti da je njen život stao prije navršenih 8 godina, a sada bi uskoro imala 10. Kako je moguće da jedno malo predobro biće tek tako nestane i nikada se više ne vrati, da ostanete bez nje u trenu i to zauvijek.
čuvaj mi se draga moja Sandra
voli te puno Vesna
19.01.2009. (19:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danas je zatoplilo.......a ja razmišljam je li joj se snjegović otopio.......umjesto da razmišljam je li došla iz škole i ručala s Tinom, ili su ostale vani ona i prijateljica Sara malo grudati, igrati.... Nema moje mrvice više....... Nema mi djeteta....
19.01.2009. (19:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Mila moja Sandra, o kako razumijem tvoju bol... Ovo je neizdrživo, bol guši, grop je u grlu, kamenje u želucu a misli na one neke davne, sretne momente nas ubija jer tek sada smo potpuno svjesne koliko smo sretne bile ali nismo ni ranije uzimale zdravo za gotovo-bile smo zahvalne! Cijenile to... Od prvog trena kada sam svoga mišića uzela u zagrljaj znala sam-to je pravi smisao života, sada uistinu imam sve...
A svaka misao na ono staro vrijeme, vrijeme prije njihove i naše smrti-para nam dušu zbog bolne spoznaje-nikad više...
Danas sam došla u kontakt sa pjesmom Gavran, tek sada mogu to čitati i shvatit svaku emociju i jezivu bol iza misli-nikad više...
Izgubljene su mladosti, izgubljeni životi, djetinjstva, budućnosti i nismo niti prve niti zadnje ali ako već promjene nema-zašto baš naša dica? Zašto oni? Je,sebično je ali kako da lažem da život nebi išao dalje da se to dešava drugima... Nekada sam znala biti potresena i danima nakon obavijesti ili iz crne kronike,iz vijesti,iz života o gubitku neke mladosti ali tuga se nemože usporediti...
I potpisujem,Sandrice
Nema moje mrvice više.... Nema mi djeteta....
Grlim te,i plačem s tobom u mislima
19.01.2009. (23:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plačem glasno, sva sreća da sam sama doma... tvoja bol me probola kao mač. grlim te i palim svijeće doma na stolu, (njena je u zlatnom anđelčiću), sad kad ne mogu na memorijalnoj stranici. veliki zagrljaj tebi i tvojoj obitelji.
20.01.2009. (12:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nataša
Gledam ovog snjegovića na grobu Stelice i ne vjerujem. Zašto nema više ljudi kao što si ti? Svaki put kad otvorim Stelin blog potakneš me na razmišljanje da budem bolja i bolja... Nikada neću zaboraviti malu princezu...
20.01.2009. (12:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Princeza mala.....koja mi se toliko uvukla u srce....nikada te necu zaboraviti......NIKADa.... Uz Vas....
20.01.2009. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Mila moja, poput kakvog očajnika lutam po stranicama, sama sam i tuga me preplavljuje... Da je živ sada bi bio on ovdje, moje dijete, maleno zlato koje bi me nasmijavalo i zabavljalo... Da mi je još jednom doživjeti da njegov glas ne bude samo iluzija koju mi mozak sprema- nego stvarnost... Koliko ih volimo...
20.01.2009. (20:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je kad od silne ljubavi za dijete ti ostane samo da se sjećaš i razmišljaš koliko bi sada imala godina da je tu, što bi skupa radile...puno, puno tuge draga moja Sandra...
21.01.2009. (14:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majka
Draga Sandra Svaki dan posjećujem tvoj blog, gušim se u suzama,ali neznam šta da ti napišem.osim,Razumijem te. Moja bol je ista. uVulkan bola u meni,utrobu razadire ,u grlu guši... Nema veće boli nego majci izgubiti dijete. Ja sam izgubila jedinog sina u cvijetu mladosti. Godinu i pol dana nisam čula taj mili glas...MAMA... Svaki dan čekam... s posla...očekujem.. svaki korak podsjeća na nešto, a sad ništa.Samo bolno sjećanje i molitva. Sad mu je 25. rođendan. Šta mi preostaje? 25 upaljenih bijelih svijeća, 25 ruža, more isplakanih suza... Iprosti nanemogu...
U mislima s tobom sam svaki dan i dijelim s tobom tugu.
22.01.2009. (11:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Majko, evo, Sandra još nije odgovorila ali slučajno sam upravo naišla... Toliko mi je žao zbog tvoje boli, odnosno zbog naše boli... I sama sam izgubila sina ima godina i pol, sada bio 26.rođendan... A nema ih, nema ih... Naši maleni više ne dolaze... I iz dana u dan se gušimo od boli, suza nema da isplačemo našu bol, nema više ništa, samo smrt i uspomene na svakom koraku a umjesto da nam te uspomene olakšaju nam još više razdiru dušu.... Ma kako bijedno, nemam riječi....
''srećom'', mi majke, sestre po boli smo se ovdje na blogovima okupile i eto, nekako guramo, zajedno plačemo, jadamo se, govorimo i svojim voljenima....Ništa ne olakšava bol ali makar jedne pred drugima možemo biti iskrene, bez maske...
22.01.2009. (11:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga majko, ja inače puno pišem o svemu što svakodnevno osjećam i proživljavam, ali to ne objavljujem više ovdje na Stelinom blogu jer ljudi koji navraćaju nekako možda potajno žele vidjeti neke pomake....znaš ono....."malo joj je lakše", a zapravo ne da nije lakše, već se radi skrivanja tih pravih emocija, koje me razdiru, osjećam još usamljenije i neshvaćenije, pa si mislim da je bolje i prešutjeti tamo gdje mogu. Ljudi često spominju Tinu, da moram zbog nje.... sve ja to znam i činim koliko mogu, ali zaboravljaju da svaka majka pomisli na svoje dijete svaki dan stotinjak puta. Gdje je sad, je li došlo iz škole, je li jelo, ima li danas kakve obaveze, treba li mu što novo kupiti, rade planove, zovu ih s posla da ih čuju........pa tako naravno i ja........no ne mogu ja misliti samo na Tinu..........pa i Stela je moje dijete.........ne mogu prestati misliti na nju zato jer je više nema.....a te misli su..........a eto, znaš i sama....... Nikad više njezino mama neću čuti.........nikada za nju više ništa napraviti, nikada ju vidjeti da raste........stala je na svojih 7,5 godina i gotovo..... Ja svaki put kad prelazim cestu pomislim: Evo, ja sam uspjela, prešla sam ju živa i zdrava..............ona nije....... SVAKI PUT....SVAKI DAN po nekoliko puta......
Znam da nema riječi utjehe, ali drago mi je da si se javila....i mila moja pretužna majčice.....moja iskrena sućut zbog gubitka tvog sina.........eto, na žalost jako dobro znam kako ti je....... Puno te pozdravljam i hvala ti.. Sandra
22.01.2009. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
E Sandra moja, sve nas je više... Ja idem na groblje, ludim, bol me guši, neka migrena me hvata, bijedna sam, slomljena... Oči pune suza a suze ne klize...
a što da govorim...
Majko, još jednom, žao mi je zbog tvog gubitka...
22.01.2009. (12:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Draga gopodjo, ne postoje rijeci kojima bih mogla izraziti koliko mi je zao zbog vaseg gubitka, niti cu pokusati jer sto god da kazem nece biti dovoljno. Cuvajte svoju ljepoticu u mislima, ljubite ju svim srcem, pricajte s njom. Ona to cuje jer Vi ste njezina mama, a veza izmedju majke i djeteta je neraskidiva, to je najsvetije sto postoji. Bol nece nikad nestati, nece nikad biti manja, nece nikad biti zaboravljena ili potisnuta. Srest cete se u mislima, u snovima, u raju i opet biti zajedno. Cuvajte uspomenu na svojeg predivnog andjela. "And even though we try The truth brings us to tears All our words cannot express The joy you brought us through the years" Iva
22.01.2009. (14:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majka
Draga mama Hvala! Sve što Vam želim reći već znate. DIJELIM VAŠU BOL. Isti osjećaji ,iste riječi,ista bol... . Jedino mi možemo razumjeti jedna drugu. Ljud često kažu da vrijeme liječi rane...NE! Bol je svakim danom jača. Suze koje ne klize još više bole, kamen koji neda suzama je još teži...
Hvala još jednom draga mama!
23.01.2009. (09:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majka
Draga Sandra Normalno da niti ne možeš napisati što osjećaš svaki dan. Ne može se ni opisati. Tvoj blog je dobro došao nama koje je zadesila gorka sudbina. Da se malo razumijemo. Da "ispraznimo dušu" barem malo. Samo, zašto pisati da ljudi vide "malo joj je lakše". To "lakše "bi najbolje bilo da mi same osjetimo pa da je iskreno lakše. Zapravo neće biti lakše, nego ćemo se možda naučiti se nositi s tom boli. I ja koristim i posljednji atom svoje snage za svoju kćerku... ali svaki njen odlazak...... dolazak... izlazak... ama baš sve... u mojoj duši podsjeća na NJEGA... JER, SKUPA SU IZLAZILI SKUPA DOLAZILI... sada... svjetsko prvenstvo...gdje bi on gledao... da li bi išao u Split...svi odoše... Znam kako ti je kad svaki dan ideš, prelaziš cestu... i ja isto tako osjećam... Na poslu sam,a već godinu i pol dana nemam još snage izići u grad na pauzu... sresti njegove kolege s posla.. mislim... srest ću i njega.. ( a to je neizbježno pri izlasku)... teško...preteško...
pozdrav! majka
23.01.2009. (10:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bracanka
Draga moja Sandra pa tko bi mogao zaboravit svoje dite! Boze di si?? Tesko mi je, samo placem kad otvorim tvoj blog..
24.01.2009. (13:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suze teču
Nemogu zamisliti kako vam je. Po ovome što ste napisali su mi i suze potekle. Još divim vam se kako to sve proživljavate. Ovo je danas već 5 put što sam pregledala i prošitala blog. Najviše su me dirnule njezine poruke i čestitke. Imala je krasan rukopis. Nezina prijateljica Sara je sigurno isto jako tužna.
Držita se...
by: ela
24.01.2009. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@majka - znaš, čak sam prestala vjerovati u to da ću se naučiti s ovim živjeti. Kako vrijeme odmiče, ja vidim da je to velika obmana. Ne mogu se to naučiti, ne mogu to prihvatiti uopće kao stvarnost, ali to ti jako dobro razumiješ....i sve naše supatnice...... jedino što mi naučimo je kontrolirati naše reakcije. Suzdržavati naše prave emocije. I da.....naučimo glumiti....pretvarati se, tako da nas drugi mogu trpiti... Ne mislim pri tom na naše iskrene prijatelje.....ne......s njima možemo nesputano pričati o svojoj boli, o svom djetetu.....i plakati će s nama ako treba........slušati nas.....vjerovati nam......suosjećati s nama....razumijeti nas..... No s koliko njih moramo imati u životu veze, a bez neke svoje volje (posao, škola i slično..), treba izdržati njihove savjete, njihove poglede, primjedbe....njihovu bezdušnost.......jer.....prošlo je već.....toliko vremena, zar ne? Ta je priča završena....... A ništa ne znaju..... ništa.
Moja draga Bračanka........i te kako ima onih koji se trude natjerati nas da zaboravimo.....očekuju to od nas.... Ovo nije samo moje iskustvo, već većine mama s kojima sam u kontaktu, čije priče znam....sve su toliko slične da se ponekad čini da je to jedna te ista priča samo likovi imaju drugačija imena.......
25.01.2009. (00:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Opet ne spavam Sandra moja, sutra odnosno danas je obiteljski dan a gdje su naše obitelji?
Ljubavi mamina, vrati mi se u život,molim te anđele... trebam te...
Sandra nemogu više živjet ni trena bez njega, grčim se od bolova, psiha stvara fiz. bol a ja nemogu, tako sam slaba za podnosit ovo... Gdje sada njegove plave okice snivaju?
25.01.2009. (02:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptir
bliži se 30.1. godina da nema mog robija ja se pitam kakva sam ja majka kad sam živa a njega nema
26.01.2009. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sandra, tvoje riječi, tvoja ljubav za tvoju djecu, sve što pišeš i činiš, meni pomaže da budem bolja majka, bolja žena, bolja osoba. U svoj ovoj boli koju ti je život priredio, ti daješ ljudima inspiraciju.. svaki dan zahvaljujem za još jedan dan sa svojom djecom, svaki dan se sjetim da samo jedan tren dijeli sreću od boli.... ne želim te povrijediti, niti nesvjesno, no mila, kad padnem najniže, dođem ovdje vidjeti što je istinska bol, što je istinska ljubav i što je to gubitak. Želim biti uvijek i stalno svjesna činjenice da sam sretna, jer sam upozorena koliko je malo falilo... ostavljam ti veliki zagrljaj i uz vas sam uvijek.
26.01.2009. (20:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Mila moja Sandrice,
gore sudbine od ove nema... Ovaj jad je nepodnošljiv,bol nas lomi i guši,užas jedan!
Trebale smo sa svojim malenima provodit tolike godine, prepune smijeha, provoda, anegdota koje bi kasnije unucima govorile...
A gledaj nas sada?!
Uz tebe sam draga...
Tvoja sestra po boli
18.01.2009. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
predivan je snijegović, ali bio bi još lijepši da ste ga radili sa Stelicom... Sve više shvaćam kolika je vaša bol.... Mnogo činite za Stelicu i sad kada je nema tu sa nama... Iako se njena prisutnost osjeća, iako je njen lik pred vašim očima... Uz vas sam, Sandra...
Šaljem vam topli zagrljaj
18.01.2009. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KC
Draga Sandra, Vama i Vašoj obitelji šaljem zagrljaj utjehe i veliki pozdrav.
Danijela iz Koprivnice.
19.01.2009. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tratimcica
Uvijek se ponovo rastuzim kad otvorim vas blog. I uvijek pomislim kad bi bar bilo nesto sto bi vam pomoglo a onda shvatim da jedino sto vi zelite se ne moze vratiti i divim se vasoj snazi.
19.01.2009. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
O draga moja Sandra,
i Snjegovića si joj napravila i ukrasila drvce za blagdane i stavila joj uokvirene slikice, jer to je nažalost sada njen dom. Teško je uopće prihvatiti da ćeš jedino to raditi za nju cijeli ostatak svog života, da ju nećeš više nikada grliti, milovati, voditi van, negdje, bilo gdje, češljati je, izrađivati s njom kojekakve ukrase, gledati je dok pleše, pisati s njom zadaću, pomagati joj naučiti pjesmicu, šetati s njom, vući je na sanjkama, gledati je kako raste.... Teško je prihvatiti da je njen život stao prije navršenih 8 godina, a sada bi uskoro imala 10. Kako je moguće da jedno malo predobro biće tek tako nestane i nikada se više ne vrati, da ostanete bez nje u trenu i to zauvijek.
čuvaj mi se draga moja Sandra
voli te puno Vesna
19.01.2009. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Danas je zatoplilo.......a ja razmišljam je li joj se snjegović otopio.......umjesto da razmišljam je li došla iz škole i ručala s Tinom, ili su ostale vani ona i prijateljica Sara malo grudati, igrati....
Nema moje mrvice više.......
Nema mi djeteta....
19.01.2009. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Mila moja Sandra, o kako razumijem tvoju bol... Ovo je neizdrživo, bol guši, grop je u grlu, kamenje u želucu a misli na one neke davne, sretne momente nas ubija jer tek sada smo potpuno svjesne koliko smo sretne bile ali nismo ni ranije uzimale zdravo za gotovo-bile smo zahvalne! Cijenile to... Od prvog trena kada sam svoga mišića uzela u zagrljaj znala sam-to je pravi smisao života, sada uistinu imam sve...
A svaka misao na ono staro vrijeme, vrijeme prije njihove i naše smrti-para nam dušu zbog bolne spoznaje-nikad više...
Danas sam došla u kontakt sa pjesmom Gavran, tek sada mogu to čitati i shvatit svaku emociju i jezivu bol iza misli-nikad više...
Izgubljene su mladosti, izgubljeni životi, djetinjstva, budućnosti i nismo niti prve niti zadnje ali ako već promjene nema-zašto baš naša dica? Zašto oni? Je,sebično je ali kako da lažem da život nebi išao dalje da se to dešava drugima... Nekada sam znala biti potresena i danima nakon obavijesti ili iz crne kronike,iz vijesti,iz života o gubitku neke mladosti ali tuga se nemože usporediti...
I potpisujem,Sandrice
Nema moje mrvice više....
Nema mi djeteta....
Grlim te,i plačem s tobom u mislima
19.01.2009. (23:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
plačem glasno, sva sreća da sam sama doma... tvoja bol me probola kao mač. grlim te i palim svijeće doma na stolu, (njena je u zlatnom anđelčiću), sad kad ne mogu na memorijalnoj stranici. veliki zagrljaj tebi i tvojoj obitelji.
20.01.2009. (12:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nataša
Gledam ovog snjegovića na grobu Stelice i ne vjerujem. Zašto nema više ljudi kao što si ti?
Svaki put kad otvorim Stelin blog potakneš me na razmišljanje da budem bolja i bolja...
Nikada neću zaboraviti malu princezu...
20.01.2009. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Princeza mala.....koja mi se toliko uvukla u srce....nikada te necu zaboraviti......NIKADa....
Uz Vas....
20.01.2009. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Mila moja, poput kakvog očajnika lutam po stranicama, sama sam i tuga me preplavljuje... Da je živ sada bi bio on ovdje, moje dijete, maleno zlato koje bi me nasmijavalo i zabavljalo... Da mi je još jednom doživjeti da njegov glas ne bude samo iluzija koju mi mozak sprema- nego stvarnost... Koliko ih volimo...
20.01.2009. (20:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što nam nosi sutra
Teško je kad od silne ljubavi za dijete ti ostane samo da se sjećaš i razmišljaš koliko bi sada imala godina da je tu, što bi skupa radile...puno, puno tuge draga moja Sandra...
21.01.2009. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majka
Draga Sandra
Svaki dan posjećujem tvoj blog, gušim se u suzama,ali neznam šta da ti napišem.osim,Razumijem te. Moja bol je ista. uVulkan bola u meni,utrobu razadire ,u grlu guši... Nema veće boli nego majci izgubiti dijete. Ja sam izgubila jedinog sina u cvijetu mladosti. Godinu i pol dana nisam čula taj mili glas...MAMA... Svaki dan čekam... s posla...očekujem.. svaki korak podsjeća na nešto, a sad ništa.Samo bolno sjećanje i molitva. Sad mu je 25. rođendan. Šta mi preostaje? 25 upaljenih bijelih svijeća, 25 ruža, more isplakanih suza... Iprosti nanemogu...
U mislima s tobom sam svaki dan i dijelim s tobom tugu.
22.01.2009. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Majko, evo, Sandra još nije odgovorila ali slučajno sam upravo naišla...
Toliko mi je žao zbog tvoje boli, odnosno zbog naše boli... I sama sam izgubila sina ima godina i pol, sada bio 26.rođendan... A nema ih, nema ih... Naši maleni više ne dolaze...
I iz dana u dan se gušimo od boli, suza nema da isplačemo našu bol, nema više ništa, samo smrt i uspomene na svakom koraku a umjesto da nam te uspomene olakšaju nam još više razdiru dušu.... Ma kako bijedno, nemam riječi....
''srećom'', mi majke, sestre po boli smo se ovdje na blogovima okupile i eto, nekako guramo, zajedno plačemo, jadamo se, govorimo i svojim voljenima....Ništa ne olakšava bol ali makar jedne pred drugima možemo biti iskrene, bez maske...
22.01.2009. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Draga majko,
ja inače puno pišem o svemu što svakodnevno osjećam i proživljavam, ali to ne objavljujem više ovdje na Stelinom blogu jer ljudi koji navraćaju nekako možda potajno žele vidjeti neke pomake....znaš ono....."malo joj je lakše", a zapravo ne da nije lakše, već se radi skrivanja tih pravih emocija, koje me razdiru, osjećam još usamljenije i neshvaćenije, pa si mislim da je bolje i prešutjeti tamo gdje mogu.
Ljudi često spominju Tinu, da moram zbog nje.... sve ja to znam i činim koliko mogu, ali zaboravljaju da svaka majka pomisli na svoje dijete svaki dan stotinjak puta. Gdje je sad, je li došlo iz škole, je li jelo, ima li danas kakve obaveze, treba li mu što novo kupiti, rade planove, zovu ih s posla da ih čuju........pa tako naravno i ja........no ne mogu ja misliti samo na Tinu..........pa i Stela je moje dijete.........ne mogu prestati misliti na nju zato jer je više nema.....a te misli su..........a eto, znaš i sama.......
Nikad više njezino mama neću čuti.........nikada za nju više ništa napraviti, nikada ju vidjeti da raste........stala je na svojih 7,5 godina i gotovo..... Ja svaki put kad prelazim cestu pomislim: Evo, ja sam uspjela, prešla sam ju živa i zdrava..............ona nije.......
SVAKI PUT....SVAKI DAN po nekoliko puta......
Znam da nema riječi utjehe, ali drago mi je da si se javila....i mila moja pretužna majčice.....moja iskrena sućut zbog gubitka tvog sina.........eto, na žalost jako dobro znam kako ti je.......
Puno te pozdravljam i hvala ti..
Sandra
22.01.2009. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
E Sandra moja, sve nas je više...
Ja idem na groblje, ludim, bol me guši, neka migrena me hvata, bijedna sam, slomljena...
Oči pune suza a suze ne klize...
a što da govorim...
Majko, još jednom, žao mi je zbog tvog gubitka...
22.01.2009. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Draga gopodjo, ne postoje rijeci kojima bih mogla izraziti koliko mi je zao zbog vaseg gubitka, niti cu pokusati jer sto god da kazem nece biti dovoljno. Cuvajte svoju ljepoticu u mislima, ljubite ju svim srcem, pricajte s njom. Ona to cuje jer Vi ste njezina mama, a veza izmedju majke i djeteta je neraskidiva, to je najsvetije sto postoji. Bol nece nikad nestati, nece nikad biti manja, nece nikad biti zaboravljena ili potisnuta. Srest cete se u mislima, u snovima, u raju i opet biti zajedno. Cuvajte uspomenu na svojeg predivnog andjela.
"And even though we try
The truth brings us to tears
All our words cannot express
The joy you brought us through the years"
Iva
22.01.2009. (14:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majka
Draga mama
Hvala! Sve što Vam želim reći već znate. DIJELIM VAŠU BOL. Isti osjećaji ,iste riječi,ista bol... . Jedino mi možemo razumjeti jedna drugu. Ljud često kažu da vrijeme liječi rane...NE! Bol je svakim danom jača.
Suze koje ne klize još više bole, kamen koji neda suzama je još teži...
Hvala još jednom draga mama!
23.01.2009. (09:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majka
Draga Sandra
Normalno da niti ne možeš napisati što osjećaš svaki dan. Ne može se ni opisati. Tvoj blog je dobro došao nama koje je zadesila gorka sudbina. Da se malo razumijemo. Da "ispraznimo dušu" barem malo. Samo, zašto pisati da ljudi vide "malo joj je lakše". To "lakše "bi najbolje bilo da mi same osjetimo pa da je iskreno lakše. Zapravo neće biti lakše, nego ćemo se možda naučiti se nositi s tom boli. I ja koristim i posljednji atom svoje snage za svoju kćerku... ali svaki njen odlazak...... dolazak... izlazak... ama baš sve... u mojoj duši podsjeća na NJEGA... JER, SKUPA SU IZLAZILI SKUPA DOLAZILI... sada... svjetsko prvenstvo...gdje bi on gledao... da li bi išao u Split...svi odoše...
Znam kako ti je kad svaki dan ideš, prelaziš cestu... i ja isto tako osjećam... Na poslu sam,a već godinu i pol dana nemam još snage izići u grad na pauzu... sresti njegove kolege s posla.. mislim... srest ću i njega.. ( a to je neizbježno pri izlasku)... teško...preteško...
pozdrav!
majka
23.01.2009. (10:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bracanka
Draga moja Sandra pa tko bi mogao zaboravit svoje dite! Boze di si?? Tesko mi je, samo placem kad otvorim tvoj blog..
24.01.2009. (13:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suze teču
Nemogu zamisliti kako vam je. Po ovome što ste napisali su mi i suze potekle. Još divim vam se kako to sve proživljavate. Ovo je danas već 5 put što sam pregledala i prošitala blog. Najviše su me dirnule njezine poruke i čestitke. Imala je krasan rukopis. Nezina prijateljica Sara je sigurno isto jako tužna.
Držita se...
by: ela
24.01.2009. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
@majka - znaš, čak sam prestala vjerovati u to da ću se naučiti s ovim živjeti. Kako vrijeme odmiče, ja vidim da je to velika obmana. Ne mogu se to naučiti, ne mogu to prihvatiti uopće kao stvarnost, ali to ti jako dobro razumiješ....i sve naše supatnice...... jedino što mi naučimo je kontrolirati naše reakcije. Suzdržavati naše prave emocije. I da.....naučimo glumiti....pretvarati se, tako da nas drugi mogu trpiti...
Ne mislim pri tom na naše iskrene prijatelje.....ne......s njima možemo nesputano pričati o svojoj boli, o svom djetetu.....i plakati će s nama ako treba........slušati nas.....vjerovati nam......suosjećati s nama....razumijeti nas.....
No s koliko njih moramo imati u životu veze, a bez neke svoje volje (posao, škola i slično..), treba izdržati njihove savjete, njihove poglede, primjedbe....njihovu bezdušnost.......jer.....prošlo je već.....toliko vremena, zar ne? Ta je priča završena.......
A ništa ne znaju..... ništa.
Moja draga Bračanka........i te kako ima onih koji se trude natjerati nas da zaboravimo.....očekuju to od nas....
Ovo nije samo moje iskustvo, već većine mama s kojima sam u kontaktu, čije priče znam....sve su toliko slične da se ponekad čini da je to jedna te ista priča samo likovi imaju drugačija imena.......
25.01.2009. (00:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Opet ne spavam Sandra moja,
sutra odnosno danas je obiteljski dan a gdje su naše obitelji?
Ljubavi mamina, vrati mi se u život,molim te anđele... trebam te...
Sandra nemogu više živjet ni trena bez njega, grčim se od bolova, psiha stvara fiz. bol a ja nemogu, tako sam slaba za podnosit ovo... Gdje sada njegove plave okice snivaju?
25.01.2009. (02:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptir
bliži se 30.1. godina da nema mog robija ja se pitam kakva sam ja majka
kad sam živa a njega nema
26.01.2009. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
Sandra, tvoje riječi, tvoja ljubav za tvoju djecu, sve što pišeš i činiš, meni pomaže da budem bolja majka, bolja žena, bolja osoba. U svoj ovoj boli koju ti je život priredio, ti daješ ljudima inspiraciju.. svaki dan zahvaljujem za još jedan dan sa svojom djecom, svaki dan se sjetim da samo jedan tren dijeli sreću od boli.... ne želim te povrijediti, niti nesvjesno, no mila, kad padnem najniže, dođem ovdje vidjeti što je istinska bol, što je istinska ljubav i što je to gubitak. Želim biti uvijek i stalno svjesna činjenice da sam sretna, jer sam upozorena koliko je malo falilo... ostavljam ti veliki zagrljaj i uz vas sam uvijek.
26.01.2009. (20:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...