Od dana kada nas je napustila tvoja najdraža Una s tobom sam stalno u mislima. Bezbroj puta sam ti htjela nešto reći ili napisati na blogu, ali ostajem bez riječi. Golema je tvoja tuga. Što reći, što napisati? U grlu me stisne, mogu samo plakati, kao što to i činim dok čitam tvoje riječi. Mislim da i ostali ovako osjećaju i da onaj tko ne dijeli moje mišljenje, nije ljudsko biće.
10.01.2009. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ove "spodobe" koje si daju pravo da nam čak brane pričati i pisati i komentirati nesreće kakvima smo i mi izgubili svoje najdraže trebalo bi isto kazniti sa njihovim najdražima-ubojicama. Da imaju imalo morala znali bi da su i oni indirektni sudionici takvih prometnih nezgoda, da su svojim odgojem bez utiskivanja osjećaja odgovornosti stvorili današnjeg počinioca prometne nezgode, svojim bezbrojnim potpomaganjima i intervencijama kod "bezazlenih" prekršaja postigli da se i ovo zadnje omalovažava. Sigurna sam u jedno da su prije bili kažnjeni oštrije naša bi djeca i danas bila živa. Svi skupa da više pazimo više ne bi zaplakala ni jedna mati. Ovako ostaje samo da brojimo i tješimo jedna drugu jer druge ne zanima niti naša tuga niti naša bol. Od svega najviše me boli tko im je i kada dao pravo da svoju bol trpaju u isti rang sa našom. Iz vlastitog iskustva znam (čula sam) da se ne žali za onim što je učinjeno, već samo za onim kako je ta prometna - sa smrtnim ishodm - odrazila se na njihov život.
11.01.2009. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljudi su sebični, ne žele prihvatiti odgovornost, i točno je što gosođa marija piše, ne žale za time što su ubili nekog, već samo za posljedicama svojih nedjela ( zatvor, zamislite! pijan ubije nekog i treba ga žaliti ili mu nešto olakšati???). milion puta sam napisala, sjesti pijan u auto, nekog pritom ubiti, to je ubojstvo s predumišljajem, a ne olakotna okolnost, od toga se treba poći. ubio je nekog, nečije dijete, nečijeg sina, brata, unuka, nećaka... uzeo je jedan život !!!! vesna, ostavljam topli zagrljaj.
12.01.2009. (19:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni je fascinantno kako su zli ljudi, ali doista zli - u ovom novom mediju, internetu, u ovim mogućnostima komentiranja svakog novinskog članka našli način da konačno ispolje tu svoju zlobu, tu svoju zloću....i cerekaju se bolesno skriveni u svojim rupama iza ekrana, jer su "anonimni" i sad tu mogu reći što zaista misle........a neki od njih su ti možda u životu vrlo blizu i kriju svoje pravo lice, kriju svoju pravu osobnost i glume nešto drugo... To je tako zastrašujuće.... i tako porazno, jer kroz njihove komentare zapravo vidiš omjer zlih i dobrih.....normalnih i poremećenih.....poštenih, moralnih i onih izopačenih...... I zapravo vidiš kako društvo funkcionira.......kako je sve kratkog daha.......kratkog pamćenja..... vidiš koliko vrijedi ljudski život.... Umjesto da plačemo svi za svakim izgubljenim životom, da vičemo DOSTA, DOSTA....jer već sutra će netko od vas zaplakati..........
A hoće, sigurno.....
13.01.2009. (00:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptir
30.1.biće godina da nema mog robija a ja sam živa pitam se pa kako
17.01.2009. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinoć, odnosno noćas sam odgledala izvrsnu britansku mini seriju u kojoj je tema ubojstvo dvoje malene dječice..... ajme meni, one slike obdukcije, one slike odabira lijesa, cvijeća, muzike na sprovodu jedno od to dvoje....suze majki...Nikada nisam mogla gledati takve teme a da mi se srce ne stisne od muke pa čak i onda kada još nisam bila mama. A poslije je bilo još i gore. Međutim sada me to direktno pogađa, sjetim se svake i najmanje sitnice, čerečim po svojem umu, vadim slike iz albuma koji je u mojoj glavi, nisam mogla zaspati još dugo jer mi se potresao svaki živac, ruka koja mi je stradala te večeri moga saznanja opet je počela trnuti i mlitaviti, živci, živci, muke i očaj. Na to sam sve mislila prilikom objave ovoga posta. Tko TO ne iskusi ne može znati. Tim gore djeluju riječi kojima neki objašnjavaju svoja stanja a koja nisu i nikada neće biti identična. @ Leptiru: A ja se još pitam i ovo: "Kako smijem biti živom". Kako to samo smijem, zašto to činim? @Dadi draga, nemam riječi za tvoje.
17.01.2009. (17:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dadi
Vesna, bilo bi mi jako žao ako si pogrešno shvatila moje riječi. Možda sam se pogrešno izrazila. Ja uopće nisam svoje stanje straha htjela usporediti s vašom boli. To se ne može usporediti. Htjela sam samo reći da vas razumijem, da bih i ja bila u takvom stanju, da suosjećam s vama. Da nije tako, ne bih svakodnevno pratila ovaj blog i, moglo bi se reći, satima nakon toga bila u mislima s tobom ispunjena tugom. Bojeći se da nemam pravo komentirati, rijetko sam se javljala iako sam stalno uz tebe.
17.01.2009. (20:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Posve obrnuto Dadi, tvoje sam riječi smjestila na mjesto koje im pripada, naime smatram ih pravim melemom za dušu. Ovaj prvi dio komentara, iznad riječi upućenih i Leptiru i tebi odnose se na moj post za koji me potaknuo komentar sestre vozača - ubojice. Znam da čitaš postove jer se i javljaš i svaki je tvoj komentar pisan s mjerom. Drago mi je da si s nama, sa mnom.
17.01.2009. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dadi
Od dana kada nas je napustila tvoja najdraža Una s tobom sam stalno u mislima. Bezbroj puta sam ti htjela nešto reći ili napisati na blogu, ali ostajem bez riječi. Golema je tvoja tuga. Što reći, što napisati? U grlu me stisne, mogu samo plakati, kao što to i činim dok čitam tvoje riječi. Mislim da i ostali ovako osjećaju i da onaj tko ne dijeli moje mišljenje, nije ljudsko biće.
10.01.2009. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Ove "spodobe" koje si daju pravo da nam čak brane pričati i pisati i komentirati nesreće kakvima smo i mi izgubili svoje najdraže trebalo bi isto kazniti sa njihovim najdražima-ubojicama. Da imaju imalo morala znali bi da su i oni indirektni sudionici takvih prometnih nezgoda, da su svojim odgojem bez utiskivanja osjećaja odgovornosti stvorili današnjeg počinioca prometne nezgode, svojim bezbrojnim potpomaganjima i intervencijama kod "bezazlenih" prekršaja postigli da se i ovo zadnje omalovažava. Sigurna sam u jedno da su prije bili kažnjeni oštrije naša bi djeca i danas bila živa. Svi skupa da više pazimo više ne bi zaplakala ni jedna mati. Ovako ostaje samo da brojimo i tješimo jedna drugu jer druge ne zanima niti naša tuga niti naša bol. Od svega najviše me boli tko im je i kada dao pravo da svoju bol trpaju u isti rang sa našom. Iz vlastitog iskustva znam (čula sam) da se ne žali za onim što je učinjeno, već samo za onim kako je ta prometna - sa smrtnim ishodm - odrazila se na njihov život.
11.01.2009. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
ljudi su sebični, ne žele prihvatiti odgovornost, i točno je što gosođa marija piše, ne žale za time što su ubili nekog, već samo za posljedicama svojih nedjela ( zatvor, zamislite! pijan ubije nekog i treba ga žaliti ili mu nešto olakšati???). milion puta sam napisala, sjesti pijan u auto, nekog pritom ubiti, to je ubojstvo s predumišljajem, a ne olakotna okolnost, od toga se treba poći. ubio je nekog, nečije dijete, nečijeg sina, brata, unuka, nećaka... uzeo je jedan život !!!! vesna, ostavljam topli zagrljaj.
12.01.2009. (19:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Meni je fascinantno kako su zli ljudi, ali doista zli - u ovom novom mediju, internetu, u ovim mogućnostima komentiranja svakog novinskog članka našli način da konačno ispolje tu svoju zlobu, tu svoju zloću....i cerekaju se bolesno skriveni u svojim rupama iza ekrana, jer su "anonimni" i sad tu mogu reći što zaista misle........a neki od njih su ti možda u životu vrlo blizu i kriju svoje pravo lice, kriju svoju pravu osobnost i glume nešto drugo...
To je tako zastrašujuće.... i tako porazno, jer kroz njihove komentare zapravo vidiš omjer zlih i dobrih.....normalnih i poremećenih.....poštenih, moralnih i onih izopačenih......
I zapravo vidiš kako društvo funkcionira.......kako je sve kratkog daha.......kratkog pamćenja.....
vidiš koliko vrijedi ljudski život....
Umjesto da plačemo svi za svakim izgubljenim životom, da vičemo DOSTA, DOSTA....jer već sutra će netko od vas zaplakati..........
A hoće, sigurno.....
13.01.2009. (00:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptir
30.1.biće godina da nema mog robija a ja sam živa
pitam se pa kako
17.01.2009. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Sinoć, odnosno noćas sam odgledala izvrsnu britansku mini seriju u kojoj je tema ubojstvo dvoje malene dječice..... ajme meni, one slike obdukcije, one slike odabira lijesa, cvijeća, muzike na sprovodu jedno od to dvoje....suze majki...Nikada nisam mogla gledati takve teme a da mi se srce ne stisne od muke pa čak i onda kada još nisam bila mama. A poslije je bilo još i gore. Međutim sada me to direktno pogađa, sjetim se svake i najmanje sitnice, čerečim po svojem umu, vadim slike iz albuma koji je u mojoj glavi, nisam mogla zaspati još dugo jer mi se potresao svaki živac, ruka koja mi je stradala te večeri moga saznanja opet je počela trnuti i mlitaviti, živci, živci, muke i očaj.
Na to sam sve mislila prilikom objave ovoga posta. Tko TO ne iskusi ne može znati. Tim gore djeluju riječi kojima neki objašnjavaju svoja stanja a koja nisu i nikada neće biti identična.
@ Leptiru: A ja se još pitam i ovo: "Kako smijem biti živom". Kako to samo smijem, zašto to činim?
@Dadi draga, nemam riječi za tvoje.
17.01.2009. (17:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dadi
Vesna, bilo bi mi jako žao ako si pogrešno shvatila moje riječi. Možda sam se pogrešno izrazila. Ja uopće nisam svoje stanje straha htjela usporediti s vašom boli. To se ne može usporediti. Htjela sam samo reći da vas razumijem, da bih i ja bila u takvom stanju, da suosjećam s vama. Da nije tako, ne bih svakodnevno pratila ovaj blog i, moglo bi se reći, satima nakon toga bila u mislima s tobom ispunjena tugom. Bojeći se da nemam pravo komentirati, rijetko sam se javljala iako sam stalno uz tebe.
17.01.2009. (20:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Posve obrnuto Dadi, tvoje sam riječi smjestila na mjesto koje im pripada, naime smatram ih pravim melemom za dušu. Ovaj prvi dio komentara, iznad riječi upućenih i Leptiru i tebi odnose se na moj post za koji me potaknuo komentar sestre vozača - ubojice. Znam da čitaš postove jer se i javljaš i svaki je tvoj komentar pisan s mjerom. Drago mi je da si s nama, sa mnom.
17.01.2009. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...