Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing


  • babl

    To sam već negdje vidio.

    avatar

    23.12.2008. (02:34)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Na žurci.

    avatar

    23.12.2008. (04:17)    -   -   -   -  

  • Herzog

    Najzgodnije je sto se Katjusha "na visokij bereg na krutoj" popne vec na pocetku, da o smislu revolucije ne bi bilo poslije nikakvih dilema. Soglashajutsja!

    avatar

    23.12.2008. (04:52)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ha, ha, ha, da soglashajutsja, hahahaha, odličan si prijatelju.

    avatar

    23.12.2008. (05:28)    -   -   -   -  

  • Herzog

    Spavas li ti ikad? Ali, nesto mi je palo na pamet kad sam vidio Vujicha (tko je ono s njim?) i Katjushu, naime da ce hrvatska kultura preci u zreliju fazu kad se pocne nastavljati na vlastitu tradiciju, tj. kad recimo redatelji pocnu raditi remake. Ne znam tko bi mogao raditi remake i cega, ali ja bih volio vidjeti Jalta, Jalta! na filmu. Kaj ti mislis?

    avatar

    23.12.2008. (05:51)    -   -   -   -  

  • Herzog

    Dakle, nije samo nastavak na tradiciju nego bi stvar zahtijevala i zanrovsko majstorstvo. Zapravo svasta bi bilo nutra, i politika, a paradoksalno Jalta je izraz dobrog duha (gradjanskog)Zagreba u vrijeme komunizma. Mislim, super. Glazba je sjajna, tekst odlican, a netko bi sigurno krenuo i s optuzbom za nostalgiju pa bi film imao i gledatelje. (Ja ne znam kako je prosla ova nova varijanta u Komediji, nadam se dobro.)

    avatar

    23.12.2008. (05:57)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Remake čega? Najjednostavnije i najpametnije bi bilo napraviti remake Tanhoferovog H-8.
    Ne znam jesi li gledao Woody Allena koji objašnjava svoje savršeno nerazumijevanje umjetnosti baleta? Vidiš, meni je na jednak način (ne velim isti) naprosto neshvatljiv mjuzikl: radnja kao alibi za glazbene brojeve, numere koje prekidaju ionako trivijalnu naraciju, enervantni su mi koliko to samo mogu biti - taj mi je žanr upravo odiozan. Vjerujem da prisustvo nekoj live izvedbi Mačaka iz temelja mijenja percepciju, ali mjuzikl kao filmski žanr za mene je iskonska muka.
    Mogli bismo napraviti i remake Ronda, što je genijalna stvar, već kao koncept, dapače, iz strukture bi i ideje djela remake nekako i slijedio, bio logičan, gotovo kao vječno vraćanje istoga.
    Prvi bi film mogao režirati Ogresta, on voli problem filmskog prostora, a drugi Hribar, čije bi zabilješke za njegovu verziju Berkovog preteksta vjerojatno bile najzanimljivije štivo napisano o filmu na hrvatskom jeziku; moram li spomenuti da se u ovom drugom slučaju radi o filmskom vremenu, što bi Hribaru bio strašan izazov, budući da se ne jednom žalio kako mu diplomski film boluje od mistiminga.
    Ja bih osobno volio snimiti remake Glembayevih, pri čemu bi remake podrazumijevao i reinterpretaciju izvornika.
    Recimo, ovako...(Prijatelju, ako te ovo podsjeti na nešto, naježit ću se, jer možda si upravo ti redigirao tekst koji je varirao ovu ideju prije dvadesetak godina):
    Leone nakon 10-tak godina bježi iz ludnice u koju je zatočen nakon što je na sudu dokazano da je ubio u stanju duševnog rastrojstva i posvemašnje neubrojivosti. Prvih par minuta pratimo parafrazu Carpanterove "Noći vještica": Leone po Tuškancu i Pantovčaku mlati škarama sve što stigne, sve dok ne zaglavinja u padu kroz nekakav prozor, no kad redarstvenici - recimo da je vrijeme radnje Zagreb u vrijeme NDH - pohitaju prema prozoru, leš je iščezao! Fade out.
    Radnja se nastavlja u današnjoj Hrvatskoj. Sada je već jasno da je riječ o horroru. Leone se javlja kao povratak potisnutog, kao neuništivo zlo koje tinja ispod povijesti ovog napaćenog naroda i grada. Zatičemo ga u nekakvom fensi-šmensi frizeraju, i prvo što čujemo zvuk je škara: prvo što vidimo krv je koja brizne po ogledalu: Leone je u punoj formi, jači, brži, bolji. Glembajevi se vraćaju kao prokletstvo. Kao osvetnici. Kao zatornici. Kao nesmireni duh svih pokojnika koje su upokojili, e da bi na njihovoj žrtvi uzdigli svoj imperij. Očita je ambivalentnost toga motiva, kao što je ambivalentan svaki pravi hororeskni monstrum: ono što nas plaši, to nas privlači, vraćamo se uvijek onome od čega bježimo, etc....Glembajevi su i krivci i osvetnici, ukratko.
    Tu bi se moglo i tebi udovoljiti i ubaciti dva, tri glazbena broja: Severina bi mogla igrati nekakvu suvremenu groficu Casteli, koja odlazi na plastičnu operaciju i nadalje tu istu ulogu igra Vlatka Pokos, a Leonea bi mogao igrati Rade Šerbedžija, jer to je jedini čovjek čija bi pojava u hrvatskom fimu izazvala istinsku jezu, da o povrataku potisnutog i metarazinama tog castinga i ne govorim.
    I tako, prijatelju, moglo bi se ovako unedogled. Trebalo bi snimiti seriju, a ne film.

    avatar

    23.12.2008. (08:35)    -   -   -   -  

  • lu-lu

    Na slici s Vujićem je Đuro Despot (1943–1987)

    avatar

    23.12.2008. (08:49)    -   -   -   -  

  • Herzog

    Hvala Lu-lu; Sad mi se cini da je Djuro Despot nalik na Branka Despota a to mozda nije slucajno.
    @ Nemanja, care: Ne znam jesam li spreman i voljan za neku ozbiljnu raspravu o remake-u. Ipak, cini mi se da su H-8 i Rondo nekako zanatski zadaci, iako slozeni. Na primjer, kako smjestiti sat i pol radnje u autobus. Vise mi se svidja ovo s Glembajevima, ali bojim se da je to Vrdoljak uzeo da izlize i da je u tome uspio. Kaj ja znam, ja sam vise za socijalno-politicke teme – moze Svoga tela gospodar. Ili Oluju snimiti po Vrdoljakovim Kad cujes zvona itd. Mjuzikl jest neshvatljiv, kao sto je enshvatljiva i opera, toliko neshvatljiva da cak i Zuzul, Covich i ekipa bez straha tvrde da su ljubitelji. Zuzul je cak jednom iznio i kriterije kvalitete - kad pusti suzu onda je OK.
    Ali, vidis, skrenuo sam u trivijalno. Nemoj biti tako okrutan prema glazbi u filmu. Jalta je zanrovski zahtjevnija od H-8 i Ronda. Meni bi zapravo bilo drago da to radi Berkovich, jer on ima i smisla i distance i za politiku i za tradiciju... Mozda bi cak netko i suzu pustio.
    A sad, to si strog kad je rijec o filmu, ja to volim sve. Meni su i Charbourg-ski kisobrani (ako bi se to tako pisalo) bili cist OK, malo smijesni ali Ok, i Kosa... a kad sam bio djete gledao sam i Moje pjesme moji snovi. Eto, znao sam da nisam spreman za raspravu.

    avatar

    23.12.2008. (11:14)    -   -   -   -  

  • lu-lu

    To je samo slučajno :)

    avatar

    23.12.2008. (12:09)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Kazat ću, Herzog, sada nešto javno, iako se, što također javnost manje zna, i privatno poznajemo i dopisujemo: kad se ti ovako javiš, s nekim posebnim tim tonom mirnoće, uravnoteženosti i, usudio bih se kazati, dobrote, ne želim pretjerivati, ali meni je odmah dan i ljepši i smisleniji. Jest da ja tu volim mnoge od vas, od Vertebrate preko Cvebe, naročito Halter i pobratima milog Kizu ( a što reći o Čadežu!?), no ova tvoja mjera racionanog i fine emocije zaista mi imponira. Prijatelju, tebi i obitelji sve najbolje za Božić, a Novo godinu, u skladu s ovdašnjim protokolom, recesijski nabijmo nakurac!
    I, da, malo sam pretjerao s mjuziklom: zabavljao sam se na Yentl. Samo, nemoj nikome reći...

    avatar

    23.12.2008. (16:43)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    Moj muž ima taj isti pogled s visoka na mjuzikl. Meni, ipak, nije jasno kako jedan filmski žanr, po sebi, može ići na živce. Pojedini uraci, ok. Ali žanr?Sjetite se, primjerice, Cabareta, ili Olivera, ili, Briljantina, ili Groznice subotnje večeri ili Gigi. To su mjuzikli. Dobro, jasno mi je da nekome može ići na živce Gene Kelly...

    avatar

    23.12.2008. (20:52)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..mi se chini da se tu radi o raslojavanju medj obozavateljima !

    avatar

    24.12.2008. (10:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...