sve je to divno i krasno, i ja već desetak godina provodim selfmedication by introspection :D doduše, ne radim to da bih spasila/popravila svijet, nego više iz kronično-depresivnih razloga, i napredak je očit, no mislim da bi za takav pothvat - mijenjanje svijeta kroz mijenjanje sume pojedinaca - trebalo početi puno ranije. za sebe mogu mirne duše reći da sam oštećena roba. dok sam postupak introspektivnog samoliječenja dovela do upotrebljivosti (računaj dobrih 5 godina, sam-svoj-shrink nije baš lak postupak za savladati), već je bilo kasno. što je oštećeno, oštećeno je, i pitanje je bi li i temeljiti remont koji bi izveo profesionalac mogao popraviti stvari. introspektivnom analizom eliminiram negativne misli po ključu škodljivosti - dakle, prvo one koje su autodestruktivno nastrojene, no to je, slikovito rečeno, čupanje onog nesretnog puzavca kada počne gušiti travu. a on je korijenje pustio puno, puno dublje. ono što pokušavam reći, a nisam sigurna da uspijevam, je da bismo djecu trebali odgajati u pozitivnom duhu, jer već tamo negdje do 15. godine oni su toliko puni negativnosti - koju uče od okoline, i ona pušta korijenje. a kada se jednom ukorijeni, jako teško je prebaciti se u pozitivni mod razmišljanja, ako ne i nemoguće. a sve oko nas nas filuje negativnim modom: počnimo od medija koji nas svakodnevno truju reklamama koje (manje ili više) suptilno poručuju da nismo dovoljno dobri jer... onda je tu i okolina, koja svoju negativnost preslikava na druge, po ključu: ja nisam dovoljno dobar jer... (umetni proizvoljno), pa onda ni drugi ne mogu biti dovoljno dobri, i to im se mora dati do znanja. lako je jednom indijancu pričati o pozitivnom razmišljanju, kada potječe iz kulture koja to njeguje tisućama godina. zapadnjačka kultura je već bar dvije tisuće godina kultura negativnosti ("moj grijeh", "nisam dostojan" itd.), i to se teško može promijeniti.
17.12.2008. (12:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bravo, tičerice!! I mene je i prečesto mučila ta bolesna potreba naših zapadnjačkih religija da čovjeku ucijepi osjećaj da nije dovoljno dobar, dapače, da je grešan i da zbog toga mora patiti. Puno i previše zla učinjeno je u mentalnoj genetici modernog čovjeka baš zbog odrastanja i življenja u socijalnim sredinama koje su kontaminirane tim stavom. Ja, pak, vjerujem, i sigurna sam u to da je čovjek u svojoj suštini dobro i pozitivno biće. Da je sposoban za velika djela ljubavi i kretivnosti, ako ga se na taj način potiče. Tu su važni, gotovo presudni roditelji koji djetetu moraju od malih nogu ucijepiti osjećaj da je dobar, a ne zločest. Od "zločeste" djece kreću svi problemi. Njih najprije treba tući i galamiti na njih, a onda, kad odrastu, oni taj u obitelji naučeni obrazac agresivnog ponašanja preslikavaju u svoju okolinu. Naravno, da djeca koja nisu voljena i koju nitko nije naučio da je u redu voljeti i opraštati samome sebi, ne mogu u svojim odnosima biti pozitivni. Tko može voljeti i oprostiti drugome, ako to ne može sebi. Korjene problema nesocijalnog ponašanja, možda, možemo pronaći i u nekakvom pogrešnom genu (ali to onda nije usvojeni obrazacv ponašanja, nego mentalna bolest) Katkadada loši utjecaji dolaze i iz djetetovog (čovjekovog) okruženja, no dijete koje je odrastalo u obitelji sa zdravim stavovima i odnosima, ima velike izglede da im se ophrva. Odrastao (i zreo), pak, čovjek bi tek trebao biti u stanju odrediti se i nositi se sa svojim slabostima. E, tu sad treba doći do izražaja njegova volja da uvijek i stalno radi na razvijanju svojih potencijala. Jer taj ljudski potencijal ima donju granicu, ali ne i gornju...
17.12.2008. (13:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
sve je to divno i krasno, i ja već desetak godina provodim selfmedication by introspection :D doduše, ne radim to da bih spasila/popravila svijet, nego više iz kronično-depresivnih razloga, i napredak je očit, no mislim da bi za takav pothvat - mijenjanje svijeta kroz mijenjanje sume pojedinaca - trebalo početi puno ranije. za sebe mogu mirne duše reći da sam oštećena roba. dok sam postupak introspektivnog samoliječenja dovela do upotrebljivosti (računaj dobrih 5 godina, sam-svoj-shrink nije baš lak postupak za savladati), već je bilo kasno. što je oštećeno, oštećeno je, i pitanje je bi li i temeljiti remont koji bi izveo profesionalac mogao popraviti stvari. introspektivnom analizom eliminiram negativne misli po ključu škodljivosti - dakle, prvo one koje su autodestruktivno nastrojene, no to je, slikovito rečeno, čupanje onog nesretnog puzavca kada počne gušiti travu. a on je korijenje pustio puno, puno dublje.
ono što pokušavam reći, a nisam sigurna da uspijevam, je da bismo djecu trebali odgajati u pozitivnom duhu, jer već tamo negdje do 15. godine oni su toliko puni negativnosti - koju uče od okoline, i ona pušta korijenje. a kada se jednom ukorijeni, jako teško je prebaciti se u pozitivni mod razmišljanja, ako ne i nemoguće. a sve oko nas nas filuje negativnim modom: počnimo od medija koji nas svakodnevno truju reklamama koje (manje ili više) suptilno poručuju da nismo dovoljno dobri jer... onda je tu i okolina, koja svoju negativnost preslikava na druge, po ključu: ja nisam dovoljno dobar jer... (umetni proizvoljno), pa onda ni drugi ne mogu biti dovoljno dobri, i to im se mora dati do znanja.
lako je jednom indijancu pričati o pozitivnom razmišljanju, kada potječe iz kulture koja to njeguje tisućama godina. zapadnjačka kultura je već bar dvije tisuće godina kultura negativnosti ("moj grijeh", "nisam dostojan" itd.), i to se teško može promijeniti.
17.12.2008. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
karakter
Bravo, tičerice!! I mene je i prečesto mučila ta bolesna potreba naših zapadnjačkih religija da čovjeku ucijepi osjećaj da nije dovoljno dobar, dapače, da je grešan i da zbog toga mora patiti. Puno i previše zla učinjeno je u mentalnoj genetici modernog čovjeka baš zbog odrastanja i življenja u socijalnim sredinama koje su kontaminirane tim stavom. Ja, pak, vjerujem, i sigurna sam u to da je čovjek u svojoj suštini dobro i pozitivno biće. Da je sposoban za velika djela ljubavi i kretivnosti, ako ga se na taj način potiče. Tu su važni, gotovo presudni roditelji koji djetetu moraju od malih nogu ucijepiti osjećaj da je dobar, a ne zločest. Od "zločeste" djece kreću svi problemi. Njih najprije treba tući i galamiti na njih, a onda, kad odrastu, oni taj u obitelji naučeni obrazac agresivnog ponašanja preslikavaju u svoju okolinu. Naravno, da djeca koja nisu voljena i koju nitko nije naučio da je u redu voljeti i opraštati samome sebi, ne mogu u svojim odnosima biti pozitivni. Tko može voljeti i oprostiti drugome, ako to ne može sebi. Korjene problema nesocijalnog ponašanja, možda, možemo pronaći i u nekakvom pogrešnom genu (ali to onda nije usvojeni obrazacv ponašanja, nego mentalna bolest) Katkadada loši utjecaji dolaze i iz djetetovog (čovjekovog) okruženja, no dijete koje je odrastalo u obitelji sa zdravim stavovima i odnosima, ima velike izglede da im se ophrva. Odrastao (i zreo), pak, čovjek bi tek trebao biti u stanju odrediti se i nositi se sa svojim slabostima. E, tu sad treba doći do izražaja njegova volja da uvijek i stalno radi na razvijanju svojih potencijala. Jer taj ljudski potencijal ima donju granicu, ali ne i gornju...
17.12.2008. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
da, u sebi treba pocistiti za pocetak :)
i odlican mi je ovaj tvoj komentar ticerici. slazem se.
17.12.2008. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...