Ti si uz nju, i to je prijateljici dovoljno. Ona sama mora proći kroz svoje tugovanje, nitko to ne može proći umjesto nje. No ublažavaju joj put tvoje suze i tvoja ljubav. Nema tog čovjeka koji, (ma koliki vjernik bio), može prihvatiti smrt bližnjeg bez boli, gledajuć samo u Boga i u vječni život. On u Bogu nalazi snagu, i zna da će opet biti sa svojim bližnjim, ali svoje boli mora isplakati, jer bi ga zatomljene ugušile. "I zaplaka Isus..."
15.12.2008. (12:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo čitajući ove tvoje riječi brišem suze, ja nikako ne mogu zaboravit svoju baka koja više nije sa mnom. Naročito mi je teško u ovo Božićno vrijeme , ona je voljela jako Božić, a ja provoditi božićne blagdane sa njom, ali o tome možete na mom blogu na badnjak pročitati dio mog djetinstva. Ne možemo nikako prihvatii smrt svojih najbližih, teško je to neopisivo ali lijepo je da Vaša prijateljica ima Vas da je ipak utješite iako joj to neće biti dovoljno. Isus moj čuvaj sve naše bližnje koji su na nebu s tobom.
15.12.2008. (19:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moja majka je rano ostala udovica s nama djecom. bilo joj je jako teško, kao obitelj prošli smo i kušnju i svi smo tada ponijeli Križ; najmlađe dijete kao i starije.
nakon smrti oca ništa više nije moglo biti isto; od toga da smo financijski jako oslabili, do toga da smo bili neutješni, utučeni i duhom klonuli, čak se usuđujem reći - bili smo i očajni. svi smo se morali priviknuti da tate više nema, morali smo se naučiti samostalnosti, naći snagu i moralni oslonac i financijski se održati. nije bilo lako, bilo je jako teško. danas znamo da bi mnoge stvari sasvim na drugi način živjeli da je tata još bio živ. tek kasnije sam shvatila koliko sam duhovno povezana s ocem i što su godine prolazile to mi je više nedostajao, ali sam mu u isto vrijeme bila u duhu sve bliža. sličan proces prošla je i majka i braća i sestre. danas, puno, puno godina kasnije moglo bi se reći da smo izdržali, došli k sebi, što se kaže - svi izašli na pravi put - prihvatili sve što je bilo i sve što jest.
srdačan pozdrav
p.s. molimo i mi za djecu bez roditelja, bez hranitelja, za žene udovice kojima je muž bio sve i glavna njihova snaga, a izgubile su ga, da se prije snađu i ostanu čvrsto na nogama i postojanog duha u tim nesretnim okolnostima, da im Bog ojača vjeru (baš tada!) da im da duh jakosti, sabranosti i da ih utješi, pa ako duhom budu jake naći će se već i posla i svega što je za život u svakodnevnici potrebno.
15.12.2008. (22:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaki život ima svoj križ, zaista. Ali tvoja prijateljica, iako tužna, zapravo je sretna jer je imala takvog muža, čovjeka. Rijetko je to danas, nažalost. I sretna je što je s njom odgojio djecu. Teška je, najteža prva godina. Druge će polako donositi utjehu. A unučad neka joj donese radost nastavka života. U mojoj obitelji je uvijek po odlasku nekog dragog Bog poslao novi život. Jučer je bio 16. rođendan moje kćeri, koja je rođena samo tjedan dana po rođendanu mog oca, koji je u vječnost otišao iste godine kada je ona rođena. Ona je donijela utjehu u našu tužnu obitelj. Mojoj baki ona je bila povratak u život. Bila je izgubljena nakon smrti mog oca. I danas vidim njezino nasmijano lice kojim je gledala malo blagoslovljeno stvorenje i bliskost koju su njih dvije imale, radost s kojom je svako moje dijete i sve nas dočekivala. Otišla je u vječnost dva mjeseca po rođenju moje najmlađe kćeri, ali uistinu radosna što ju je vidjela, dočekala. Život ide dalje. Teško je prihvatiti odlazak, ali ja znam da su oni ipak tu negdje s nama, duhom. Jer žive kod Oca u vječnosti, jednom ćemo se opet susresti. Božić nam je i dao tu nadu, jer Isus je zato i došao među nas, da se mi k Ocu možemo vratiti. Ne tuguj Magdaleno! Svaki dan donosi nam nešto novo i priliku za mnogo dobra, a onda je i sretniji.
Pozdrav ti, a Božji blagoslov neka vas sve raduje svaki dan!
16.12.2008. (08:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam žašto u tuzi vidim ljepotu. Možda zato jer je ljepša čista tuga nego lažna radost. Ili jednostavno jer se u tuzi pokazuje čežnja i iskrena ljubav. Vjera je čista tek kada nema ništa doli nje same. I žito i drveće da nema kiše i oluje zbog kojih jača i širi korijenje, nebi osnažilo i preživjelo. Sve ostalo su zablude.
16.12.2008. (14:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@merkati...hvala... ...upravo sam tako nekako htjela i odgovoriti na bobatin komentar... ....no standardno ...ti to činiš na najbolji mogući način... ...Marinkova smrt je bila bolna...ali nikad u životu...ja ne vidjeh više dostojanstva... ...više blagoslova...i više plodova iza ičijeg odlaska... ....ovo je doista posebna i Bogom pogledana obitelj... i u dubini ove tuge ...doista jest ljepota... ...i ja je dodirnuh tamo....
16.12.2008. (16:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potresna je ovo prica. Tvoja prijateljica iskusila je puninu zivota - puninu ljubavi, puninu boli. To je zivot vrijedan zivljenja. Molim s tobom Ocenas za njene tri kceri, tri andela. I vjerujem da ce ovog Bozica njezino ljubavlju i bolom oblikovano srce biti za malog Isusa najmekse jaslice.
17.12.2008. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne želim biti grub nego želim što jasnije objasniti: taj križ o kojem si pisala je bolan i težak jer mu je teret u dubini srca,u samoj srži -tamo gdje se nalaze naše najljepše uspomene i nezaboravni trenutci i ne zna čovjek što više boli, spoznaja da nekoga nema ili bol koja je ipak nostalgija za prošlošću prekrasnom.... Poanta; sve je tu na dohvat ruke i osoba koja nedostaje i uspomene koje su lijepe i što su ljepše to su bolnije,-paradoks?da,paradoks koji je tajna ozdravljenja ili bolje mira i spokoja...samo treba ući u doživljaj i uživati....kako s osobom koja je (trenutno!)odsutna tako i sa prošlošću koja se ne smije zatomiti nego proživjeti milijun puta ako treba jer ..........................život je vječan.................................................i pitanje je samo kako mi sebi predočimo odlazak osobe.................da je išao ''na brod'' i da nije tu godinu dana bilo bi teško ali utjeha bi bila to što će uskoro doći i to bi dalo potrebnu snagu za dalje, da je išao u Afganistan 3 god. bol bi bila kontrolirana i ne prejaka iako nije lako,ali opet je tu nada koja daje snagu itd itd... Kraj; ''kad pogledam kako su lijepe mladice i kako lijepo rastu i kako su lijepe uspomene i kako im ne dam da izblijede,plačem i srce se veseli jer znam da nam je bilo lijepo i od te ljepote izrasle su mladice i razmišljam kako će biti prekrasno ponovo biti zajedno za Božić i kako ćemo se sjećati jednog komentara na blogu koji je bio malo naporan ali,sada vidim,istina i nada i ljubav........a mladice će se veselo nasmješiti svojim mladicama i buka tišine i mira i radosti će preplaviti našu dušu kao i uvjek za Božić samo što ćemo ovaj put vidjeti slavljenika i reći mu ....o kako si bio mudar što si nas onda razdvojio jer da nije bilo tako nikada nebismo bili zajedno sa mladicama za svu vječnost...i zato Ti HVALA!!!
18.12.2008. (01:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@šum srca...hvala ti ...od srca... ...a hvala i svima ostalima... ...ovo ću komentare isprintati svojoj prijateljici... Bog vas blagoslovio ....za svaku riječ...i svaki Očenaš izmoljen za njih... ...za snagu u čekanju ponovnog Susreta....
18.12.2008. (06:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smrt... iza smrti ostaje praznina za osobom koju smo voljeli. Kako je divno kada znamo da osoba koja je umrla odlazi kod Boga. Nije to utjeha za našu bol, to je nešto što riječima ne znam opisati. Kako je mudra tvoja prijateljica! Ona kaže da je njen muž ispunio zadaću. A ona još mora. Bit će Božić. I neće biti tužan u smislu rijeći koju ljudi doživljavaju tugom. I neće biti same. Neće niti biti lako... Ajme... razmišljam o smrti stalno, i boli koju bi ona ostavila, i plačem... Zamišljam kako bi to bilo, na koji bih način podnjela bol.... i da nemam vjere ne bih imala utjehe u datom trenutku. Mislim da je dobro razmišljati o smrti . ona nas potakne da kažemo nešto što inače bismo još čekali da izgovorimo. Shvatimo da se smrt događa svakome, i da je malo bitnih stvari osim ljubavi. Nijedne druge se ne mogu sjetiti. .. Molimo jedni za druge. Molim se da otkrivamo svoje duše ljudima kojima smo okruženi i pokazumo im svoju ljubav. jer već sutra može biti prekasno. Bdijmo , dakle.
19.12.2008. (06:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tu ženu Gospodin neizmjerno voli ..a samim tim što prihvaća Njegovu volju dragocjena je u mnogim očima ...nije svima dano i svi nisu spremni prihvatiti volju Gospodnju... znam ,jer sličan slučaj doživih od jedne obitelji...žena vjernica...iza sebe ostavila neutješnog supruga i dvoje djece...ona u 39oj godini...mlada napustila je ovaj svijet tako naglo ...Gospodin ju je uzeo k sebi ....suprug kaže....ona je valjda svoj zadatak na zemlji ispunila...sad je potrebna gore,u kraljevstvu nebeskom...ali uz sva saznanja suprug još nije prihvatio da je nema ...još luta....nije bio vjernički potkovan ko ona...ali se toplo u srcu svi nadamo da će njena smrt obratiti i spojiti mnoge u njihovim obiteljima ... Božji blagoslov hrabroj ženi ...i tebi m. :-)
19.12.2008. (12:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitala sam post već nekoliko puta, još od prvog dana kad je napisan. I svaki put sam ostajala nijema, bez riječi. Danas tužnu situaciju poštovane gospođe vidim sasvim drugačije, puno radosnije: - neće oni ni ovog Božića biti bez Marinka! On je stalno s njima i uz njih! Ta svijest, vjera ali i osjećaj njegove prisutnosti pomoći će im da i ovaj Božić provedu radosno! Svi će zajedno slaviti Isusov rođendan!
Moja molitva već putuje Ocu nebeskom....
19.12.2008. (15:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U Bogu živih sve naše tuge, boli i rastanci, prije ili poslije, preobražavaju se u svjetlost. Bol i čežnju za izgubljenim, Gospodin će nadoknaditi radošću i to uvijek proporcionalno našoj tuzi. Vrijeme liječi rane i bol se pretvara u odu radosti, u plamičak sjećanja u kojem cvjeta ruža čežnje, iz koje se širi miris vječnosti. Srca gore te životom i djelima svjedočimo za one koji su u naše živote unosili Božju nježnost, dobrotu i sebedarje.
19.12.2008. (16:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozdrav i hvala za komentar! Ne stignem sada čitati tvoj post iako vidim mnogo komentara što bi značilo da se ima što pročitati ;)))
Samo odgovaram na tvoj upit: da, duhovna obnova danas je kod nas. Pa navrati! Početak u 16:30. Kratki nagovor, mogućnost sve ispovijedi te zajednička misa s djecom. Mislim da bi moglo biti gotovo za 2 sata, možda koja minutica više. Tako je najčešće!
20.12.2008. (11:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... ... znaš ... mislim da nas Bog stavlja ovdje ... da ispunjamo svoje zadaće ... ... Ove riječi sam izgovorila jučer kada me je netko upitao o mojoj 'boli' koju kroz divnu radost u Gospodinu nosim, ... Baš ovako sam odgovorila, ali mislim da tvoja prijateljica još jače doživljava i proživljava poslanje od Boga dano jer ga nosi sama, bez supruga, u boli, a sa velikom požrtvovnošću, ljubavlju i nadom u susret svih njih jednom zajedno u Kraljevstvu. Pomoć koju osjeća i preko njegovih molitava za njih i njegove brige olakšava teret samoće, jača nadu i vjeru, no, dani su dugi i borba je velika ... Ljubav pobjeđuje i dokazuje njoj i svima nama svu svoju moć. Ona nikada neće prestati, samo joj vjerni moramo ostati, ... , makar i sa suzama. ... Suze kroz radost, radost kroz suze, često su život naš, bližnjih naših radi, iz ljubavi za ljubav, ... Za nas, jednom, zajedno, radosno, ispunjeno, ... u Gospodinu !
BVB !!!
Lijep pozdarv...
20.12.2008. (22:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Sretan Božić"; uistinu, što znači ova čestitka vjernika, po kojoj dajemo blagoslov, svjestani ujedno, da je Sin Božji za nas postao čovjekom. Zato, pri svakom stisku ruke, neka te riječi znače: dobro došao, Isuse, svakom čovjeku, bolesniku, ožalošćenome, siromahu, nemoćniku, patniku, grješniku, dobro došao Bože naš, Spasitelju naš...
22.12.2008. (23:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sretan Božić svim ljudima na svijetu. Želim vam osmijeh kada kapaju suze Želim vam svijetlo kada je mrak, Želim vam veselje kada ste tužni, Želim vam puno sreće, zdravlja, Ljubavi, dobrih djela, mira. Svim ljudima na svijetu Želim sve najbolje u životu I neka vas u životu sreća Prati ljepše želje ne mogu vam dati.
23.12.2008. (21:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ti si uz nju, i to je prijateljici dovoljno. Ona sama mora proći kroz svoje tugovanje, nitko to ne može proći umjesto nje. No ublažavaju joj put tvoje suze i tvoja ljubav. Nema tog čovjeka koji, (ma koliki vjernik bio), može prihvatiti smrt bližnjeg bez boli, gledajuć samo u Boga i u vječni život. On u Bogu nalazi snagu, i zna da će opet biti sa svojim bližnjim, ali svoje boli mora isplakati, jer bi ga zatomljene ugušile.
"I zaplaka Isus..."
15.12.2008. (12:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospa moja
Evo čitajući ove tvoje riječi brišem suze, ja nikako ne mogu zaboravit svoju baka koja više nije sa mnom. Naročito mi je teško u ovo Božićno vrijeme , ona je voljela jako Božić, a ja provoditi božićne blagdane sa njom, ali o tome možete na mom blogu na badnjak pročitati dio mog djetinstva. Ne možemo nikako prihvatii smrt svojih najbližih, teško je to neopisivo ali lijepo je da Vaša prijateljica ima Vas da je ipak utješite iako joj to neće biti dovoljno. Isus moj čuvaj sve naše bližnje koji su na nebu s tobom.
15.12.2008. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
amaely
Bog Tješitelj dolazi utješiti žalosna srca. Ono što mi ne možemo - može On.
15.12.2008. (20:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tragovimaduse
"Tješitelju tako blag, ti božanski Oče drag..." Hrabre budite!
15.12.2008. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helena iz središta srca
moja majka je rano ostala udovica s nama djecom.
bilo joj je jako teško, kao obitelj prošli smo i kušnju i svi smo tada ponijeli Križ;
najmlađe dijete kao i starije.
nakon smrti oca ništa više nije moglo biti isto; od toga da smo financijski jako oslabili, do toga da smo bili neutješni, utučeni i duhom klonuli, čak se usuđujem reći - bili smo i očajni. svi smo se morali priviknuti da tate više nema, morali smo se naučiti samostalnosti, naći snagu i moralni oslonac i financijski se održati. nije bilo lako, bilo je jako teško. danas znamo da bi mnoge stvari sasvim na drugi način živjeli da je tata još bio živ. tek kasnije sam shvatila koliko sam duhovno povezana s ocem i što su godine prolazile to mi je više nedostajao, ali sam mu u isto vrijeme bila u duhu sve bliža. sličan proces prošla je i majka i braća i sestre. danas, puno, puno godina kasnije moglo bi se reći da smo izdržali, došli k sebi, što se kaže - svi izašli na pravi put - prihvatili sve što je bilo i sve što jest.
srdačan pozdrav
p.s. molimo i mi za djecu bez roditelja, bez hranitelja, za žene udovice kojima je muž bio sve i glavna njihova snaga, a izgubile su ga, da se prije snađu i ostanu čvrsto na nogama i postojanog duha u tim nesretnim okolnostima, da im Bog ojača vjeru (baš tada!) da im da duh jakosti, sabranosti i da ih utješi, pa ako duhom budu jake naći će se već i posla i svega što je za život u svakodnevnici potrebno.
15.12.2008. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Svaki život ima svoj križ, zaista. Ali tvoja prijateljica, iako tužna, zapravo je sretna jer je imala takvog muža, čovjeka. Rijetko je to danas, nažalost. I sretna je što je s njom odgojio djecu. Teška je, najteža prva godina. Druge će polako donositi utjehu. A unučad neka joj donese radost nastavka života. U mojoj obitelji je uvijek po odlasku nekog dragog Bog poslao novi život. Jučer je bio 16. rođendan moje kćeri, koja je rođena samo tjedan dana po rođendanu mog oca, koji je u vječnost otišao iste godine kada je ona rođena. Ona je donijela utjehu u našu tužnu obitelj. Mojoj baki ona je bila povratak u život. Bila je izgubljena nakon smrti mog oca. I danas vidim njezino nasmijano lice kojim je gledala malo blagoslovljeno stvorenje i bliskost koju su njih dvije imale, radost s kojom je svako moje dijete i sve nas dočekivala. Otišla je u vječnost dva mjeseca po rođenju moje najmlađe kćeri, ali uistinu radosna što ju je vidjela, dočekala. Život ide dalje. Teško je prihvatiti odlazak, ali ja znam da su oni ipak tu negdje s nama, duhom. Jer žive kod Oca u vječnosti, jednom ćemo se opet susresti. Božić nam je i dao tu nadu, jer Isus je zato i došao među nas, da se mi k Ocu možemo vratiti. Ne tuguj Magdaleno!
Svaki dan donosi nam nešto novo i priliku za mnogo dobra, a onda je i sretniji.
Pozdrav ti, a Božji blagoslov neka vas sve raduje svaki dan!
16.12.2008. (08:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bobata
Tako tužno....
16.12.2008. (08:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Ne znam žašto u tuzi vidim ljepotu. Možda zato jer je ljepša čista tuga nego lažna radost. Ili jednostavno jer se u tuzi pokazuje čežnja i iskrena ljubav.
Vjera je čista tek kada nema ništa doli nje same.
I žito i drveće da nema kiše i oluje zbog kojih jača i širi korijenje, nebi osnažilo i preživjelo. Sve ostalo su zablude.
16.12.2008. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
@merkati...hvala...
...upravo sam tako nekako htjela i odgovoriti na bobatin komentar...
....no standardno ...ti to činiš na najbolji mogući način...
...Marinkova smrt je bila bolna...ali nikad u životu...ja ne vidjeh više dostojanstva...
...više blagoslova...i više plodova iza ičijeg odlaska...
....ovo je doista posebna i Bogom pogledana obitelj...
i u dubini ove tuge ...doista jest ljepota...
...i ja je dodirnuh tamo....
16.12.2008. (16:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljubljena
Potresna je ovo prica. Tvoja prijateljica iskusila je puninu zivota - puninu ljubavi, puninu boli. To je zivot vrijedan zivljenja. Molim s tobom Ocenas za njene tri kceri, tri andela. I vjerujem da ce ovog Bozica njezino ljubavlju i bolom oblikovano srce biti za malog Isusa najmekse jaslice.
17.12.2008. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljubljena
...Molim s tobom Ocenas za nju i njene tri kceri, tri andela...
17.12.2008. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šum srca
ne želim biti grub nego želim što jasnije objasniti:
taj križ o kojem si pisala je bolan i težak jer mu je teret u dubini srca,u samoj srži -tamo gdje se nalaze naše najljepše uspomene i nezaboravni trenutci i ne zna čovjek što više boli, spoznaja da nekoga nema ili bol koja je ipak nostalgija za prošlošću prekrasnom....
Poanta;
sve je tu na dohvat ruke i osoba koja nedostaje i uspomene koje su lijepe i što su ljepše to su bolnije,-paradoks?da,paradoks koji je tajna ozdravljenja ili bolje mira i spokoja...samo treba ući u doživljaj i uživati....kako s osobom koja je (trenutno!)odsutna tako i sa prošlošću koja se ne smije zatomiti nego proživjeti milijun puta ako treba jer ..........................život je vječan.................................................i pitanje je samo kako mi sebi predočimo odlazak osobe.................da je išao ''na brod'' i da nije tu godinu dana bilo bi teško ali utjeha bi bila to što će uskoro doći i to bi dalo potrebnu snagu za dalje,
da je išao u Afganistan 3 god. bol bi bila kontrolirana i ne prejaka iako nije lako,ali opet je tu nada koja daje snagu itd itd...
Kraj;
''kad pogledam kako su lijepe mladice i kako lijepo rastu i kako su lijepe uspomene i kako im ne dam da izblijede,plačem i srce se veseli jer znam da nam je bilo lijepo i od te ljepote izrasle su mladice i razmišljam kako će biti prekrasno ponovo biti zajedno za Božić i kako ćemo se sjećati jednog komentara na blogu koji je bio malo naporan ali,sada vidim,istina i nada i ljubav........a mladice će se veselo nasmješiti svojim mladicama i buka tišine i mira i radosti će preplaviti našu dušu kao i uvjek za Božić samo što ćemo ovaj put vidjeti slavljenika i reći mu ....o kako si bio mudar što si nas onda razdvojio jer da nije bilo tako nikada nebismo bili zajedno sa mladicama za svu vječnost...i zato Ti HVALA!!!
18.12.2008. (01:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
@šum srca...hvala ti ...od srca...
...a hvala i svima ostalima...
...ovo ću komentare isprintati svojoj prijateljici...
Bog vas blagoslovio ....za svaku riječ...i svaki Očenaš izmoljen za njih...
...za snagu u čekanju ponovnog Susreta....
18.12.2008. (06:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mia M
ej bokić
pooo iz dugopolja
a blog i post
su ti super
komaj mi
SRAETAN BOŽIĆ
18.12.2008. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... ...Treba mi Tvoja riječ koja spašava...
Uvijek, svima nam treba ...
Osmjeh, kišni ...
18.12.2008. (17:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvojim tragom
Smrt... iza smrti ostaje praznina za osobom koju smo voljeli. Kako je divno kada znamo da osoba koja je umrla odlazi kod Boga. Nije to utjeha za našu bol, to je nešto što riječima ne znam opisati.
Kako je mudra tvoja prijateljica! Ona kaže da je njen muž ispunio zadaću. A ona još mora. Bit će Božić. I neće biti tužan u smislu rijeći koju ljudi doživljavaju tugom. I neće biti same. Neće niti biti lako... Ajme... razmišljam o smrti stalno, i boli koju bi ona ostavila, i plačem... Zamišljam kako bi to bilo, na koji bih način podnjela bol.... i da nemam vjere ne bih imala utjehe u datom trenutku. Mislim da je dobro razmišljati o smrti . ona nas potakne da kažemo nešto što inače bismo još čekali da izgovorimo. Shvatimo da se smrt događa svakome, i da je malo bitnih stvari osim ljubavi. Nijedne druge se ne mogu sjetiti. ..
Molimo jedni za druge. Molim se da otkrivamo svoje duše ljudima kojima smo okruženi i pokazumo im svoju ljubav. jer već sutra može biti prekasno. Bdijmo , dakle.
19.12.2008. (06:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljubav s nebesa
tu ženu Gospodin neizmjerno voli ..a samim tim što prihvaća Njegovu volju dragocjena je u mnogim očima ...nije svima dano i svi nisu spremni prihvatiti volju Gospodnju...
znam ,jer sličan slučaj doživih od jedne obitelji...žena vjernica...iza sebe ostavila neutješnog supruga i dvoje djece...ona u 39oj godini...mlada napustila je ovaj svijet tako naglo ...Gospodin ju je uzeo k sebi ....suprug kaže....ona je valjda svoj zadatak na zemlji ispunila...sad je potrebna gore,u kraljevstvu nebeskom...ali uz sva saznanja suprug još nije prihvatio da je nema ...još luta....nije bio vjernički potkovan ko ona...ali se toplo u srcu svi nadamo da će njena smrt obratiti i spojiti mnoge u njihovim obiteljima ...
Božji blagoslov hrabroj ženi ...i tebi m. :-)
19.12.2008. (12:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovnamisao
predivan post
19.12.2008. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mvko
Čitala sam post već nekoliko puta, još od prvog dana kad je napisan. I svaki put sam ostajala nijema, bez riječi.
Danas tužnu situaciju poštovane gospođe vidim sasvim drugačije, puno radosnije: - neće oni ni ovog Božića biti bez Marinka! On je stalno s njima i uz njih! Ta svijest, vjera ali i osjećaj njegove prisutnosti pomoći će im da i ovaj Božić provedu radosno! Svi će zajedno slaviti Isusov rođendan!
Moja molitva već putuje Ocu nebeskom....
19.12.2008. (15:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Međugorski glas
U Bogu živih sve naše tuge, boli i rastanci, prije ili poslije, preobražavaju se u svjetlost. Bol i čežnju za izgubljenim, Gospodin će nadoknaditi radošću i to uvijek proporcionalno našoj tuzi. Vrijeme liječi rane i bol se pretvara u odu radosti, u plamičak sjećanja u kojem cvjeta ruža čežnje, iz koje se širi miris vječnosti. Srca gore te životom i djelima svjedočimo za one koji su u naše živote unosili Božju nježnost, dobrotu i sebedarje.
19.12.2008. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Put do dječjeg srca
Pozdrav i hvala za komentar! Ne stignem sada čitati tvoj post iako vidim mnogo komentara što bi značilo da se ima što pročitati ;)))
Samo odgovaram na tvoj upit: da, duhovna obnova danas je kod nas. Pa navrati! Početak u 16:30. Kratki nagovor, mogućnost sve ispovijedi te zajednička misa s djecom. Mislim da bi moglo biti gotovo za 2 sata, možda koja minutica više. Tako je najčešće!
20.12.2008. (11:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cruce
U potpunosti se slažem s Merkatom!
20.12.2008. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
... ... znaš ... mislim da nas Bog stavlja ovdje ... da ispunjamo svoje zadaće ... ...
Ove riječi sam izgovorila jučer
kada me je netko upitao o mojoj 'boli'
koju kroz divnu radost u Gospodinu nosim, ...
Baš ovako sam odgovorila,
ali mislim da tvoja prijateljica još jače doživljava
i proživljava poslanje od Boga dano
jer ga nosi sama, bez supruga, u boli,
a sa velikom požrtvovnošću,
ljubavlju i nadom u susret svih njih
jednom zajedno u Kraljevstvu.
Pomoć koju osjeća i preko njegovih molitava za njih
i njegove brige olakšava teret samoće, jača nadu i vjeru,
no, dani su dugi i borba je velika ...
Ljubav pobjeđuje i dokazuje njoj
i svima nama svu svoju moć.
Ona nikada neće prestati,
samo joj vjerni moramo ostati, ... ,
makar i sa suzama.
...
Suze kroz radost,
radost kroz suze,
često su život naš,
bližnjih naših radi,
iz ljubavi za ljubav, ...
Za nas,
jednom,
zajedno,
radosno,
ispunjeno,
...
u Gospodinu !
BVB !!!
Lijep pozdarv...
20.12.2008. (22:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
"Sretan Božić"; uistinu, što znači ova čestitka
vjernika, po kojoj dajemo blagoslov, svjestani
ujedno, da je Sin Božji za nas postao čovjekom.
Zato, pri svakom stisku ruke, neka te riječi znače:
dobro došao, Isuse, svakom čovjeku, bolesniku,
ožalošćenome, siromahu, nemoćniku, patniku,
grješniku, dobro došao Bože naš, Spasitelju naš...
22.12.2008. (23:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubljena u ....
Sretan Božić svim ljudima na svijetu.
Želim vam osmijeh kada kapaju suze
Želim vam svijetlo kada je mrak,
Želim vam veselje kada ste tužni,
Želim vam puno sreće, zdravlja,
Ljubavi, dobrih djela, mira.
Svim ljudima na svijetu
Želim sve najbolje u životu
I neka vas u životu sreća
Prati ljepše želje ne mogu vam dati.
23.12.2008. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...