nekako, mislim da je i bululu imao sretnije dane nego većina danas.... eh, da nam je više tih bojigangi, Garancha... i čega sve ne.... mislim da bi nam bilo puno ljepše, vedrije i opuštenije....ali zato sami napravimo od života teatar:))) znam ja prijatelju da se ti još oporavljaš...i , molim te.....radi to upravo ovako dobro kao što nam pišeš! i naravno, želim ti brz oporavak:) ostavljam ti pozdrav ....:)))
12.12.2008. (17:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh, istino o životu, razne vrste gladi su dobar poticaj nadahnuća ... hihihi
sjetih se jedne priče: jedan je car, jednom davno, poželio provjeriti - koliko ima pjesnika u njegovoj carevini. pozvao je sve one koji su se smatrali pjesnicima k sebi, na dvor. i, dok se još nisu niti snašli, sve ih je potrpao u najdublju tamnicu, tamo gdje ne dopire ni sunca ni mjeseca. nakon godine dana naredio je da ih dovedu k njemu i zapitao ih: koliko vas je nastavilo pisati pjesme i u tamnici? tada je saznao da je polovica u tamnici odustala od poezije. njih je poslao kući, a ostale je smjestio u raskošne sobe svoga dvorca i stavio im na raspolaganje ića i pića i drugih slatkih zadovoljstava, do mile volje. nakon godine dana, opet ih je pozvao i ponovo zapitao: koliko vas je nastavilo pisati pjesme? nakon dulje šutnje, samo je jedan od njih izvukao ispod plašta snop pjesama.
i tako je car ustanovio da u svome carstvu i nema baš previše pjesnika ...
oprosti što oduljih, pjesniče ... i, lijep ti vikend želim ... i što skorijem se nastavku tvoje priče nadam ... :-)))
12.12.2008. (17:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma bora ti, koji su boemski život vodili oti umjetnici. Ostade li išta od tih običaja za današnji glamur, pitam se. Vidiš ti što je ljubav prema umjetnosti, ili nedaj Bože, kako se ono reče, kruva bez motike. Eto, tek sad razumijem onu : "Daske koje život znače". A uvijek je nešto falilo, ili daske za pozornicu, ili daske u glavi. Što možemo, nismo savršeni. Generacijo, osvježiš me s tvojim pisanjem. Lijepo te pozdravljam. :))))
12.12.2008. (20:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vratio si mi sjećenje na davne, davne dane ... IZVUKAO ga iz škrinjice a bilo je duboko zatrpano ! Prvi razred OŠ. Moje prvo iskustvo s kazalištem, s glumcima ... U školu od nas ukupno 300-tinjak učenika došla jedna šarolika družina, putujuće lutkarsko kazalište. To je za nas prvašiće bilo čarobno. I sada mi srce zaigra na TO lijepo sjećanje ! A ti nam POKAZUJEŠ ono što se odigrava iza kulisa, kad se ugase svjetla pozornice !
Mirnu i spokojnu želim ti ovu, kod mene, još jednu kišnu noć. A glava mi puca ...
12.12.2008. (21:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjajno, znaš ja sam sanjala o tome da upišem gimnaziju a potom akademiju dramskih umjetnosti . Moj stari nije imao pojma o ovome o čemu ti sada pišeš ali mi je to zabranio jer su sve glumice k......, tko zna kako je došao do tog zaključka jer sigurno znam da nikada u životu nije bio u teatru. A to što kažeš za one koji su skupljali novac od ulaznica , to su ti preteče današnjih menagera.... ja znam da recimo na estradi oni zarađuju ogromne novce na svojim pulenima, nekad to jako liči i na pljačku. Recimo idem na prodane ulaznice, dvorana dupke puna, a moj menager kaže da to nije istina, pa ja na kraju zaradim manje od klozet frau. Hhahahah, It s no bussines like show bussines.
13.12.2008. (21:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Putujući teatar je idealno stanje mog duha koji ima samo jednu falingu, a to je usputno bavljenje najstarijim zanatom na svijetu. Ali eto, nema ni klatnje po Mediteranu mjesecima besplatno, umjetnost je uvijek iziskivala žrtvovanje. Bar nas tako učiše u školama.
14.12.2008. (01:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
nekako, mislim da je i bululu imao sretnije dane nego većina danas.... eh, da nam je više tih bojigangi, Garancha... i čega sve ne.... mislim da bi nam bilo puno ljepše, vedrije i opuštenije....ali zato sami napravimo od života teatar:)))
znam ja prijatelju da se ti još oporavljaš...i , molim te.....radi to upravo ovako dobro kao što nam pišeš! i naravno, želim ti brz oporavak:)
ostavljam ti pozdrav ....:)))
12.12.2008. (17:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
eh, istino o životu, razne vrste gladi su dobar poticaj nadahnuća ... hihihi
sjetih se jedne priče: jedan je car, jednom davno, poželio provjeriti - koliko ima pjesnika u njegovoj carevini. pozvao je sve one koji su se smatrali pjesnicima k sebi, na dvor. i, dok se još nisu niti snašli, sve ih je potrpao u najdublju tamnicu, tamo gdje ne dopire ni sunca ni mjeseca.
nakon godine dana naredio je da ih dovedu k njemu i zapitao ih: koliko vas je nastavilo pisati pjesme i u tamnici? tada je saznao da je polovica u tamnici odustala od poezije. njih je poslao kući, a ostale je smjestio u raskošne sobe svoga dvorca i stavio im na raspolaganje ića i pića i drugih slatkih zadovoljstava, do mile volje.
nakon godine dana, opet ih je pozvao i ponovo zapitao: koliko vas je nastavilo pisati pjesme?
nakon dulje šutnje, samo je jedan od njih izvukao ispod plašta snop pjesama.
i tako je car ustanovio da u svome carstvu i nema baš previše pjesnika ...
oprosti što oduljih, pjesniče ...
i, lijep ti vikend želim ... i što skorijem se nastavku tvoje priče nadam ... :-)))
12.12.2008. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Ma bora ti, koji su boemski život vodili oti umjetnici. Ostade li išta od tih običaja za današnji glamur, pitam se. Vidiš ti što je ljubav prema umjetnosti, ili nedaj Bože, kako se ono reče, kruva bez motike. Eto, tek sad razumijem onu : "Daske koje život znače". A uvijek je nešto falilo, ili daske za pozornicu, ili daske u glavi. Što možemo, nismo savršeni.
Generacijo, osvježiš me s tvojim pisanjem. Lijepo te pozdravljam. :))))
12.12.2008. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Vratio si mi sjećenje na davne, davne dane ...
IZVUKAO ga iz škrinjice a bilo je duboko zatrpano !
Prvi razred OŠ. Moje prvo iskustvo s kazalištem, s glumcima ...
U školu od nas ukupno 300-tinjak učenika došla jedna šarolika družina, putujuće lutkarsko kazalište.
To je za nas prvašiće bilo čarobno. I sada mi srce zaigra na TO lijepo sjećanje !
A ti nam POKAZUJEŠ ono što se odigrava iza kulisa, kad se ugase svjetla pozornice !
Mirnu i spokojnu želim ti ovu, kod mene, još jednu kišnu noć.
A glava mi puca ...
12.12.2008. (21:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Po ovome ispada da su sve radili zbog jela i pića i razvrata, a ništa u slavu Umjetnosti.
Ugodan vikend želim!
12.12.2008. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
ukradeni poljubac, draga mi je ta slika kojom si ilustrirao post ...
paolo i francesca, poljubac ih je taj koštao skupo ...
http://www.wisdomportal.com/Romance/Paolo&Francesca-Art.html
...
nasmijah se miskovu komentaru ...
eh, misko, žudnja za životom ... ima li veće umjetnosti od toga ...
13.12.2008. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska zvijezda
Bululu, kod tebe je uvijek teatar u teatru.
13.12.2008. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ENNA84
zudnja za zivotom jeste najveca umjetnost
sta nismo spremni uraditi sve zbog nje
osmijeh ostavljam
13.12.2008. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Sjajno, znaš ja sam sanjala o tome da upišem gimnaziju a potom akademiju dramskih umjetnosti . Moj stari nije imao pojma o ovome o čemu ti sada pišeš ali mi je to zabranio jer su sve glumice k......, tko zna kako je došao do tog zaključka jer sigurno znam da nikada u životu nije bio u teatru. A to što kažeš za one koji su skupljali novac od ulaznica , to su ti preteče današnjih menagera.... ja znam da recimo na estradi oni zarađuju ogromne novce na svojim pulenima, nekad to jako liči i na pljačku. Recimo idem na prodane ulaznice, dvorana dupke puna, a moj menager kaže da to nije istina, pa ja na kraju zaradim manje od klozet frau. Hhahahah, It s no bussines like show bussines.
13.12.2008. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
Putujući teatar je idealno stanje mog duha koji ima samo jednu falingu, a to je usputno bavljenje najstarijim zanatom na svijetu.
Ali eto, nema ni klatnje po Mediteranu mjesecima besplatno, umjetnost je uvijek iziskivala žrtvovanje.
Bar nas tako učiše u školama.
14.12.2008. (01:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...