Isuse. Lidija ovo je VISOKA filozofija. "Život poslije smrti" - (analogija) - "život poslije rođenja" - baš da se čovjek zapita...
međutim ako postoji život poslije smrti, a kasnije ciklus ponovnog rođenja ja osobno vjerujem da tada nismo u neznanju, kao što je ovdje opisano ... Jer mislim da mi svi posjedujemo neki skriveni kodbar koji nam je trenutno nedostupan, a u tom kodu piše naša prošlost - sadašnjost i - budućnost.
Kad jednom umremo taj "kod" nam postane dostupan jer taj zapis je dio nas, to nam omogućuje postojanje, međutim vjerujem da tada ništa ne možemo poduzeti osim promatrati bez mogućnosti sudjelovanja / ili se pridružiti većoj svjesnosti, ali tada gubimo individualnost - jer imamo samo sebe (tako se osjećamo), a sa sobom možeš biti zadovoljna i/ili nezadovoljna.
U slučaju da smo nezadovoljni svojim kodom (sobom) i/ili ishodom događaja dobijemo neodoljivu želju za popravljanjem stvari, i/ili novim iskustvima, a to možemo postići jedino na fizičkoj razini i zbog toga vjerujem da čekamo idealnu priliku kako bi smo uskočili u tobogan vrtoglavog, kratkog i slatkog života, zbog te brzine, euforije i duše te ushićenosti okolinom mi zaboravljamo svoj kod - pa i zadatak zbog kojeg smo došli, a toboganom se spustimo dok si rekla keks, a na putu nas zdese razni događaji, pa se ponekad zapitaš, što mi je to trebalo???, a nismo svjesni da smo čekali baš tu predvidljivo/ nepredvidljivu vožnju... no to je samo moje mišljenje...
A kad prestaje začarani krug???... eh, pa ja vjerujem da prestaje onda kad se "kapljica" koja se vozila s toboganom odluči odreći svoje individualnosti pa i sebe te pridružiti jednom velikom oceanu prostranstva te na taj način uvelića to prostranstvo svojim iskustvima.
LIJEP PODRAV!....
21.10.2008. (15:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tomo
Isuse. Lidija ovo je VISOKA filozofija. "Život poslije smrti" - (analogija) - "život poslije rođenja" - baš da se čovjek zapita...
međutim ako postoji život poslije smrti, a kasnije ciklus ponovnog rođenja ja osobno vjerujem da tada nismo u neznanju, kao što je ovdje opisano ... Jer mislim da mi svi posjedujemo neki skriveni kodbar koji nam je trenutno nedostupan, a u tom kodu piše naša prošlost - sadašnjost i - budućnost.
Kad jednom umremo taj "kod" nam postane dostupan jer taj zapis je dio nas, to nam omogućuje postojanje, međutim vjerujem da tada ništa ne možemo poduzeti osim promatrati bez mogućnosti sudjelovanja / ili se pridružiti većoj svjesnosti, ali tada gubimo individualnost - jer imamo samo sebe (tako se osjećamo), a sa sobom možeš biti zadovoljna i/ili nezadovoljna.
U slučaju da smo nezadovoljni svojim kodom (sobom) i/ili ishodom događaja dobijemo neodoljivu želju za popravljanjem stvari, i/ili novim iskustvima, a to možemo postići jedino na fizičkoj razini i zbog toga vjerujem da čekamo idealnu priliku kako bi smo uskočili u tobogan vrtoglavog, kratkog i slatkog života, zbog te brzine, euforije i duše te ushićenosti okolinom mi zaboravljamo svoj kod - pa i zadatak zbog kojeg smo došli, a toboganom se spustimo dok si rekla keks, a na putu nas zdese razni događaji, pa se ponekad zapitaš, što mi je to trebalo???, a nismo svjesni da smo čekali baš tu predvidljivo/ nepredvidljivu vožnju... no to je samo moje mišljenje...
A kad prestaje začarani krug???... eh, pa ja vjerujem da prestaje onda kad se "kapljica" koja se vozila s toboganom odluči odreći svoje individualnosti pa i sebe te pridružiti jednom velikom oceanu prostranstva te na taj način uvelića to prostranstvo svojim iskustvima.
LIJEP PODRAV!....
21.10.2008. (15:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...