Komentari

painintheheart.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing


  • ...herbie...

    da, slazem se..nekada je bolje sutiti i praviti se da si sretan.....

    avatar

    11.10.2008. (09:49)    -   -   -   -  

  • Bamboo ;)

    Olla! Baš lijepo da si se sjetila
    blogića. Joj u potpunosti te
    razumijem.. svi mi idemo
    linijom manjeg otpora.
    Ali ne brini sve loše će proći,
    to je samo trenutno.
    Šta god bilo samo glavu gore
    i uvijek misli pozitivno koliko
    god to teško bilo.
    Ajde vidimo se danas u šk.
    Šaljem pusich :))

    avatar

    15.10.2008. (11:25)    -   -   -   -  

  • ~...°in love°...~

    o tome sam ti danas i pričala.. zapravo mislim da je sve dobro.. i onda ovakvo nešto pročitam, i vidim da ništa nije dobro s tobom.. i to tako mrzim kad ne znam sta se događa, zapravo ko da te ne poznam.. ma sta ja znam, ja bi rađe htjela da mi TU I TAMO kažeš sta se događa s tobom, a ne da ovakve stvari moram saznat isto kad i svi ostali... i ti mene uvijek pitaš ša ima sa N.. i ako me sa muči ti kažem.. htjela bi da i ti tako.. ako možeš.. a dobro.. previše filozofiram.. puusa

    avatar

    15.10.2008. (23:14)    -   -   -   -  

  • ...Shizmirka...

    ovo ti je pisano onu vecer kada me nes puklo i kad sam ga izbirsala s facea...
    "lakše je praviti da si sretan nego objašnjavati ljudima zašto si tužan..." evo ti jedna mudra, puno je lakse kada si nasmijan i sretan jer ona te ljudi nista ne pitaju, najgore mi je kad imam los dan i onda svako malo mi netko a sta ti je, a sta se dogodilo i tako, samo se jos vise izivciram...
    naucis se zivjet s time s vremenom...
    ali ne moras se brinut... =)

    avatar

    16.10.2008. (01:25)    -   -   -   -  

  • ..FuCkInG...XD...pRiNcEsS......4eVeR....BiTCh..

    eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeei
    cool blog.................................
    i postevi......................
    kisaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

    avatar

    17.10.2008. (15:16)    -   -   -   -  

  • m@l@ uspomena

    .. najteže je kad ne znamo šta je s nama, šta se to događa, kad jednostavno hodamo a ne znamo kuda idemo, govorimo a ne čujemo ni jedan zvuk naših riječi.. u nama stvara se praznina i guta nas sve više i više.. i gubimo se i nažalost dodje do vrhunca kada više ne znamo postojimo ili ne.. teško se boriti protiv toga jer se ne želimo boriti, prepuštamo se i tonemo u mrtvilo bez kraja i početka.. ne znam kako da ti pomognem i šta da ti kažem jer znam da je sve uzaludno, dok si sama ne osvijetliš neke stvari i dok sama ne odlučiš šta ćeš učiniti.. i prolazi vrijeme i mi to ne osjećamo, naš život se dogadja a mi ga gledamo samo sa strane i ne želimo se ničemu oduprijeti i za ništa se boriti, jer jednom smo imali snove i sada smo ostali bez njih.. mislim da i sama to preodobro znaš.. željela bi ti dati snage i hranrosti da se odupriješ od toga ali nema pomoći.. i ne znam koliko će ti vremena još proći da se počneš boriti za nešto i koliko će ti vremena trebati da se pomiriš s tim, da pogledaš u oči tome i da ne bježiš od toga.. da ne ideš više zaobilaznim putem nego da se uhvatiš u koštac s time.. jer vrijeme prolazi, ono nas ne čeka i sa sobom odnosi prilike i više ih ne vraća.. i znaj da će se naći netko da te digne sa tog dna, samo se trebaš potruditi iu prepoznati ga.. i pružiti ruku.. boriti se moraš zbog sebe same.. najveći zagrljaj ti šaljem i znaj da sam ja uvijek ovdje... vojim te puno ludo moje =)!

    avatar

    26.10.2008. (15:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...