Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing

  • enika36

    Draga moja Sandra neki dan sam na portalu 24 sata napisala jadno pravosuđe za POKUŠAJ ubojstva 10 godina za za ubojstvo četverostruko (Stričak) 8,5 g. ili u vašem slučaju 9 mjeseci; nema logike, nema pravde i nema smisla. A danas sam negdje pročitala ne čini država državu takovom kakva je nego ljudi e pa neka se zapitaju ti ljudi kakvu državu ostavljaju svojoj djeci ako je imaju. Nadam se da ćete smoći snage i žaliti se jer ovo stvarno nema nikakvog smisla. Ne znam kako ti ljudi rezoniraju i misle valjda da još uvijek živimo u srednjem vijeku i da smo svi osim svećenika,liječnika i pravnika nepismeni i da neznamo zbrojiti 2 i2.
    Topli pozdrav i zagrljaj vam šaljemo i imate našu podršku ma što odlučili...

    avatar

    24.09.2008. (13:00)    -   -   -   -  

  • banja luka

    Poštovana gospođa Sandra redovno pratim Vas blog, vašu agoniju ,borbu sa mukom i patnjom koju samo vi znate ,ovo je samo moja konstatacija i necu vas tim zamarati.
    Naime vaša tragedija nam govori koliko je teško funkcionisati kad ljudi izgube ono ljudsko ,pravedno,kad se izgubi osjecaj za drugoga i kad tuđe suze ne peku neko drugo lice.To je draga Sandra ogromna katastrofa i turoban svijet u kom se nalazimo gdje je novac i sudija i tuzitelj.
    Ne peku njih tvoje suze sram ih bilo i ne osjecaju tvoju bol ,ali varaju se ,ne poznaju sami sebe, izasli su iz svoje kože i nisu ljudska bića koje je bog drugačije postavio.
    Ova oslobađajuća presuda ubojice malene Stele nije poraz samo sudstva,države i ostalih moćnika ,ovo je poraz zivota pred smrću ,poraz boga pred đavolom i za normalnog čovjeka ako ga ima još uvijek ovo je dno dna.
    Pišući ovaj tekst gutam knedle ,nadutih očiju ,tužan i bijesan na ovu komediju ne šaljem ti podršku utjehe jer ona ne postoji ali ti šaljem poruku ljudsku jer nju nisam mogao više držati za sebe .

    avatar

    24.09.2008. (13:37)    -   -   -   -  

  • Robert

    Živo me interesira da li je taj vozač na 100 postotnom bolovanju ?
    Ako je onda če imati pravo i na odštetu od osiguravajučeg društva poslodavca.(Vjerovatno Osiguranje Zagreb)

    avatar

    24.09.2008. (20:27)    -   -   -   -  

  • Snježana

    Draga moja Sandra,

    Sve je kristalno jasno, čisto kao suza, a ipak je ostao gorak okus u ustima, nevjerica… Svi mi kojima je raskršće u Malešnici svakodnevnica, svi mi koji smo pratili blog, čitali izvješća, analizirali fotografije i logično zaključujemo znamo da ovaj blog nikada nije trebao biti otvoren, da Stelica nije smjela imati ovakav spomenar i tragedija se nikako nije smjela dogoditi.

    Nažalost dogodila se i to ne jedna već nekoliko njih.
    Najprije je bezdušnik ubio Stelu na zebri, zatim su i nju i roditelje joj pokušali optužiti za taj njegov čin, a država je sve to blagoslovila kaznom manjom od minimalne.

    Upravo s toga draga moja Sandra ja ne bih odustala. Pravde nema za tebe, ali ni ubojici ne treba dati mir. Neka strepi zbog svake nove tužbe, neka plaća odvjetnike, odštete, neka Stelino ime bude prisutno u njegovom životu. Ne daj mu da se izvuče, ne daj mu da zaboravi i nastavi dalje. Ne daj mu mir jer on je tebi uzeo sve.
    Pružam ti ruku da idemo dalje kako ti odlučiš
    Voli te tvoja prijateljica

    avatar

    24.09.2008. (22:41)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    http://www.vecernji.hr/newsroom/blackchronicle/3174027/index.do

    "SPLIT – Predsjednik kaštelanskog Općinskog suda Mislav Polić oko 14 sati u Ulici Sedam kaštela na splitskom predjelu Spinut, samo kojih stotinjak metara od poljudske ljepotice, imao je prometnu nezgodu. Ništa ozbiljno, tek lakši sudar s materijalnom štetom, no ispostavilo se da je sjeo za upravljač prilično pijan – izmjerili su mu više od dva promila alkohola! Usred bijela dana, i što je najgore – u radno vrijeme! ...."

    avatar

    25.09.2008. (08:42)    -   -   -   -  

  • Ivana

    nemam vremena sada čitati postove pa samo da ostavim pozdrav i topli zagrljaj...držite mi se, ivana
    ja sam izašala iz bolnice, ali samo za vikend... čujemo se, pusa

    avatar

    25.09.2008. (16:11)    -   -   -   -  

  • Paulinini roditelji

    Draga gospođo Sandra,
    sve čitamo i pratimo i nažalost toliko je sličnosti da neznam što bih reka.Vi kažete vašu je curicu ubio čovjek koji i sam ima djete, a našu je ubila žena ,majka i baka koja je u tom autu
    vozila kćer i troje unučića.Čudovište, monstrum samo ne čovjek.Gdje mi to živimo i kako se nositi s stvarnošću., kako prodrijeti u svijest ljudi da kad sjednu za volan budu samo ljudi.
    Mira i Vinko Štimac

    avatar

    25.09.2008. (22:15)    -   -   -   -  

  • emocija

    Država nam je amoralna, društvo nam je amoralno, život pojedinca je potpuno nebitan ako nije propraćen medijskom pompom. Tek u tim slučajevima vrijedi barem jednog okreta glavom. U takvim slučajevima ( Stričak, Žužić...) se predmet ustupa "kvaltetnijim" pravosudnim stručnjacima-sucima ( u slučaju Stričak predmet je predan samom predsjedniku suda), u takvim slučajevima su i kazne više, što god se u konačnici desilo.Sijaset ostalih parnica gdje su u pitanju žrtve bez medijskog ogrtača dolaze u ruke nekog tko bez imalo strasti i volje za svoj posao obavi istog kao da pojede tanjur bljutave hrane u nekom od brzinskih restorana. Nitko ne pita za moral, za pravdu, za one čija su djeca, supružnici, najbliži žrtve i koji ostaju osakaćenima za ostatak svog života. Ljudi pokreću sporove, pravde i samo pravde radi, a to u većini presuda nije zadovoljeno. Usput, u pravosuđu nam se nalaze osobe koje apsolutno nisu zainteresirane za posao, prisutna je bezvoljnost i traljavost a kod odvjetnika poseban oblik pohlepe. Ponekad se čovjek s pravom pita bi li učinio bolje da uopće nije pokrenuo spor, ionako se sve svede na isto.

    avatar

    25.09.2008. (22:46)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Šokirana sam totalno. Životi naše djece ne vrijede ni te bijedne dvije godine. Koliko još nepravednih smrti mora biti da se netko digne i počne raditi korektno posao za koji je plaćen.. Jad i bijeda...

    avatar

    25.09.2008. (23:26)    -   -   -   -  

  • i ja sam mama

    Draga Stelina mama
    Svaki put kad otvorim vaš blog i pročitam komentare kao čovjek se posramim struke na koju ste tako opravdano ogorčeni. Ne želim nikog braniti i to mi u vašem slučaju pogotovo ne pada na pamet, ali većini ljudi je to samo posao. Ne razmišljaju pri tom, kao što to često ne čine ni druge struke kao liječnici, šta takve riječi znače onome zbog koga smo tu, vama, žrtvama nečijeg kaznenog djela. Nema te kazne draga mama koja bi vam mogla i blizu nadoknaditi vaš gubitak, ali bi barem stvorila osjećaj pravde. Žao mi je što nemam utješnih riječi, nemam argumenat u korist ikog od njih, a iskreno, s obzirom na to kako se sve dogodilo argumenat ni ne postoji. Niste vi u krivom niti ludi draga mama, samo vaša bol nije na pravi način uzeta u obzir u odnosu tih ljudi prema vama. Namjerno govorim o odnosu jer su na to mogli utjecat kad se s visinom kazne već skrivaju iz sudske prakse. Nema odgovornosti draga mama, niti onoga tko je vozio niti onih koji su ga na nju trebali natjerati. Za mene će vaša djevojčica zauvjek ostati najtužniji potsjetnik na sve male mrvice na cesti svaki dan. Vama i vašoj obitelji šaljem puno zagrljaja utjehe, nažalost više od toga ne mogu.

    avatar

    26.09.2008. (10:48)    -   -   -   -  

  • Ti (M) Ja (G)

    Draga gospodjo,citam vas vec neko vrijeme,i samo vam mogu reci da sam u mislima sa vama,prestrasno je to sto je kazna tako blaga,uzas,uzas,ne mogu doci sebi,ne odustajte ,ne,zbog malene princezice....drzi te se,znam da vam nije lako,nek svake sek,min,bude u vasim mislima,jer to vam ne moze nitko ukrasti,lijep pozdrav!

    avatar

    27.09.2008. (00:36)    -   -   -   -  

  • milicza

    Sandrice, ne prođe ni dan a da ne pomislim na vas, na Stelicu, na sve ono poslije... fizički me boli samo sjećanje na ovo šo su vam učnili i tu golemu nepravdu koja poslije vaše tragedije i gubitka voljene djevojčice, možda još najviše boli.Svaki put kad sam sa suprugom razgovrala o tome, uvijek on kaže: odvjetnici su najgore smeće i smradovi koji postoje..ne mogu se oteti dojmu, da vas je itko htio povrijediti približno kao što ste gubitkom djeteta povrijeđeni, upravo bi to napravio, nazvao vas nedgovornim roditeljima...meni samo to tuče po glavi, jer i ja sam takav neodgovoran roditelj, i mene to boli, jer kako uopće može netko normalan i zdrave pameti tako nešto prevaliti preko usta....prestrašno, želim mu da mu se ne desi ništa ružno u životu što bi ga stalno moralo na ovo podsjećati..
    draga moja, svaki dan mislim na tebe i pošaljem ti malo pozitivne energije i u mislima sam sa tobom, nadam se da imaš snage izdržati svoje poslanje u ovom životu... znam da je preteško i da je svaki dan borba, samo želim da znaš da nisi samo
    a i uvijek imaš ljude na koje možeš računati, makar ih i ne poznaješ..
    prekjučer sam vozila Karla na trening i prešla to križanje, djeci sam rekla i pokazala im da nisu nigdje sigurni, pa ni kad je zeleno na semaforu, gledali smo i "Istragu" gdje je bilo o Gabrijelu i onim drugim dječacima koji su nastradali...moja su se djeca tresla od šoka poslije troga...a sve to zato jer sam vijela mojeg Karla kako je pretrčavao autoput između šoping ccentra i auto willa na crveno za pješake!!!! propala sam u samu sebe od boli i šoka. njegov otac i ja smo bili van sebe, a on je poslije plakao i obećao da više nikada neće, no nisam više ni u što sigurna, ni u što!!

    avatar

    27.09.2008. (16:48)    -   -   -   -  

  • Roberti!!!

    Draga Sandra!

    Nisam dugo bila na ovom blogu a ni na svom,ali te se redovno sjetim!!!

    Nemoj draga odustati,kao što kaže Snježana ne daj mu mira jer ti je uzeo ono najdragocjenije
    u životu,tvoju Stellu!!!

    Sandra,drži se!!!

    Topli pozdrav !!!

    avatar

    28.09.2008. (01:28)    -   -   -   -  

  • jos1pa

    vasa bol i tuga koju pisete na blog potjerala je suze na moje oci...jako mi je zao i znam kako vam je bez kcerke...i ja sam u obitelji imala slican slucaj kada je moju rođakinju pregazio kamion koji je vozi tone i tone betona ....ona je imala samo 9 god. i sumnjam da se dosao ispricat....neznam sta bi rekla za takve odvratne monstrume koji ni ne dođu dati saučešce mislim stvarno odvratni su takvi ljudi i mislim da bi trebali dozivotno trebali biti u zatvoru...tako mi jako suze oci da ne mogu ni pisat sva strepim i zelim vam svu srcu u daljnjem životu sa svojom prekrasnom starijom kcerkom.....puno srece JOSIPA

    p.s ne mogu zaboravit na malu stelu i na moju sestricnu mariju i podrzavam vas u pisanju bloga!!!!!!!!!PUNO SRECE JOSIPA

    avatar

    28.09.2008. (17:11)    -   -   -   -  

  • Bucka debeljuca

    Poštovana gospođe Sandra, najprije želim naglasiti da mi je jako žao za nesreću i smrat malene Stele. Znam da se teško nositi s takvom nesrećom i sama sam izgubila jako važnu osobu u životu, tuđom krivnjom. Vozač je bio pijan i vozio prebrzo, dobio je 2 godine zatvora, zbog dobrog vladanja izašo je za 1,5godinu. I znam kako se osjećate, barem pretpostavljam jer mi nije umrlo dijete i znam da je to najgora nesreća koja može zadesiti nekoga roditelja.
    No postavili ste pitanje zašto su ga proglasili krivim i dali tako blagu zatvorsku kaznu??
    Mislim da su ga proglasili krivim i osudili na samo 9mjeseci zatvora iz toga razloga jer oni njega ne smatraju krivim, proglasili su ga krivim zato jer je cijela ta nesreća bila medisjki napuhana iz razloga što je on prfesionalan vozač hitne pomoći i morali su ga osuditi reda radi.
    Znam da vas bole mnoge rijeći i da će Vas vjerojatno ove zaboliti, znam da je većina ljudi uz Vas i Vašu obitelj. Čitajući Vaš blog i znajući iz novina o toj nesreći sve što znam to je moje mišljenje. Niko ne krivi Vas (a ako vas krivi to su budale koje vas žele isprovocirati), nitko ne krivi malenu Stelu, ali očito da ne krive ni vozača.

    avatar

    28.09.2008. (17:39)    -   -   -   -  

  • 7 dana

    mogu ponovit tvoj naslov draga, draga Sandra
    nema pravde
    pročitala sam u novinama 9 mjeseci i morala sam ponovo provjerit da dobro vidim!
    jako mi je , jako žao. i muka mi je od tvoje i sličnih priča, stvarnih života kojima se sistem i ljudi u njemu poigravaju ko moj pas s krpenom igračkom.
    žao mi je i svim srcem se nadam strožim kaznama. koje će neke bar podsjetiti da zapregnu svoju prepotenciju i umišljenost, glupost...i smanjiti crnu brojku.
    stvarno mi je muka što je tako mala kazna i što je taj čovjek da spasi sebe bio u stanju okrivit i vas kao roditelje...ma muka mi je i žao i strašno bi htjela da je drukčije završilo. znam da ti ništa neće vratit maloga anđela. no ovo je ... SRAMOTA!
    stisak podrške imaš od mene.

    avatar

    29.09.2008. (14:13)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Najdraža moja Sandra,
    kad vidiš onu prekrasnu Stelinu sliku iz prethodnog posta, teško je vjerovati da nje više nema, stvarno teško. Na slikama iz Švedske tako nedostaje, a opet čini se kao da je tu negdje. Znam da bi se slikala zajedno s Tinom, njih dvije zagrljene, kao što je bilo prethodnih godina. Teško je prihvatiti da je ovo sada stvarnost i da se više ništa ne može promijeniti, da se neće desiti neko čudo koje će ju vratiti nazad u njenu obitelj.

    čuvaj mi se

    voli te puno Vesna

    avatar

    29.09.2008. (20:26)    -   -   -   -  

  • Leptir

    ne budi me noćas mati
    ne budi me i ne zovi
    sin tvoj na oblaku u ditinjstvo plovi

    danas je 8miseci da nema mog robija

    avatar

    30.09.2008. (07:22)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Oprosti mi molim te što rijetko ostavljam komentar. U svakom retku iščitavam toliko tuge, toliko strašne boli i nepravde, da mi je, kao još uvijek friškoj mami, naprosto nezamislivo i ostavlja me bez teksta. Svaki puta mi krenu suze kad vidim sliku male Stele, sve što je pisala i radila... Ne mogu pojmiti tu situaciju niti takav ishod suđenja i bojim se da bih u tom slučaju osobno izgubila razum i uzela pravdu u svoje ruke. Divim se tvojoj hrabrosti i snazi da vodiš ovu bitku, doista i iskreno. A meni svaki puta otvoriš oči i podsjetiš me da uživam u svakom danu koji provodim sa svojim sinom, ma koliko iscrpljujuće to bilo.

    avatar

    01.10.2008. (05:51)    -   -   -   -  

  • Bracanka

    Ajme meni, sta samo devet miseci,pa ko je ovdje lud a ko pametan!?? Nemogu virovat......

    avatar

    01.10.2008. (14:21)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Već danas, tek prvog dana ovog nesretnog mjeseca, ja gubim tlo pod nogama....snaga napušta....kriza je poprilična.....jako mi je teško....

    avatar

    01.10.2008. (22:30)    -   -   -   -  

  • tessa

    draga sandra, najradije bih te sad jako zagrlila , šutila i plakala s tobom, jer znam da je to bol koja toliko para i trga dušu da je ponekad zaista teško izdržati ju....čovjek si pokuša pomoći na sve moguće načine, racionalizira, čita , traži...i bude mrvicu lakše..a onda se opet pojavi , posebno na neke datume, uz neke podsjetnike..i bude toliko neopisivo teško...ništa tada ne pomaže...samo boli,boli, boli....i onda si ja kažem: a dobro, ti, boli , si sada tu, ma, više te neću ni pokušati otjerati, ok, živjet ću s tobom..sigurna sam zauvijek...naučit ću se nekako živjeti s tobom..eto, pokušavam se "sprijateljiti" s njom..dobro upoznati sve njezine oblike i varijacije i malo ju "omekšati"...i puno mi znači to što je ona veza..jedina preostala veza s njima..to si i ti rekla ta bol je naša ljubav prema njima...
    čitala sam tvoje zadnje postove..kad sam vidjela modru elegiju...prekrasna je..davno sam ti je htjela ostaviti i ne znam što me spriječilo...mislim da mi se činilo prebolno..tada..
    suđenje, kazna? to sam pretpostavljala kako će biti..na žalost...da, važniji su oni od njihove djece..dobro si rekla i sve dok je tako ništa se neće promijeniti..crne statistike bit će iste kao i "kazne"...i to mi je bilo očekivano...ono što nikako nisam očekivala je onaj užasan komentar o ostavljanju djeteta bez nadzora..to je toliko prljavo, nisko i neljudski da me baš iskreno uzrujalo..to mi je k'o u đavoljem odvjetniku..ne znam da li tom čovjeku stoji mali đavolčić na ramenu koji ga budi noću u znoju..ali ako ima imalo ljudskosti u sebi vjerujem da da...
    čuvaj se ovaj najgori mjesec, draga sandra...uz tebe sam , mislim na tebe i šaljem ti snagu iako ne pišem uvijek...
    za stelu :
    Postoji plan da te anĂ°eli ukradu,
    il’ bar na èas da te vrate meĂ°u njih,
    jer nekad nebo pravi veliku baladu
    i traži rimu za glavni stih.
    Postoji put koji namernike bira,
    tajnovit drum uvek najboljima sklon,
    jer nekad nebo samo crne dirke svira
    i traži notu za taj ton

    avatar

    04.10.2008. (11:31)    -   -   -   -  

  • Ivana

    Još prošli vikend sam pročitala sve postove koje ste napisali odkako sam u bolnici, ali nisam znala što da vam kažem.... S pravom ste ljuti i ogorčeni na naše pravosuđe... Ne znam šta bi se trebalo dogoditi da se u našem pravosuđu nešto promijeni... Znam da je ovo za vas najteži mjesec u godini jer se bliži godišnjica smrti vaše/naše Stelice... Voljela bih vam biti podrška u ovim trenucima, ali eto, ni sama nisam najbolje. Ali znajte da sam uz vas iako vam se ne mogu često javljati jer sam u Kukuljevićevoj... Iskoristim svaku priliku da posjetim vaš blog, da vam ostavim riječi utjehe i podrške jer to je ono što mogu... Imam svega 16 godina i ne razumijem se u pravosuđe, ali kad znam kakva prava imaju ubojice, pedofili, sliovatelji i kojekakvi zločinci padne mi mrak na oči... Ali, kao što sam rekla, ja tu ne mogu puno učiniti, zapravo ne mogu učiniti ništa... A oni koji imaju tu mogućnost, ne poduzimaju ništa... To je žalosno... Ne znam šta da još kažem/napišem.... Znajte da sam uz vas, da suosjećam s vama... Ostavljam vam veliki zagrljaj podrške i veliku pusu! Pozdrav, Ivana

    bistranka.blogspot.com

    avatar

    04.10.2008. (16:07)    -   -   -   -  

  • mamaA

    Samo da znaš da mislim često na sve drage mame i nakratko navratim. Imam potrebu sve vas zagrliti i plakati dugo, dugo sa vama.

    Mira - Antonijina mama

    avatar

    04.10.2008. (22:37)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Ovo hrvanje sa boli si dobro opisala Tessa,
    stvarno je tako. Kad navali svom silinom, onako odjednom, bilo zbog nekog poticaja ili samo od sebe, ja isto pokušavam više ne boriti se, već sjednem i kažem: Hajde, boli......ja znam da moram izdržati.....a ti boli....
    Čudna je to reakcija....nemoćna, a opet nekako jaka...
    Znaš da ne možeš protiv toga i onda pokušaš barem prihvatiti ju, otrpjeti...
    Ja, istini za volju, posegnem za malom bijelom pilulom, jer se još uvijek ne mogu bez tih kemikalija sama otrhvati boli, pokušala sam i zapadala u teške depresije....znam da je ovo već možda i navika, ali ne ide drugačije..

    avatar

    06.10.2008. (11:13)    -   -   -   -  

učitavam...