Imam kod sebe 'Odraz u bijelom'. Čuvam za putovanje.. Inače ovo ljeto, na brodu, čitala one priče iz Antikvarijata. Reci mi molim te je li radio u Modernim vremenima. Silno bih željela da sam ga srela. Znam da postoji veza između i mene njega, kao i mnogih pisaca koje čitam. Pisali su za sebe ali i za mene i još neke i to je to.
U Knjižari Moderna vremena sam pri dolascima u Zagreb u Antikvarijatu tražila neke knjige. Između ostalog i Konclogor na Savi od Jakovčevića. Netko mi ga ja tamo ponudio i odmah predložio još nekoliko knjiga o stradanjima u gulagu i inače. Nekako ne želim vjerovati da je to bio Desnica, jer je prodavač, ne znam zašto sam imala dojam da je vlasnik, bio arogantan na način tvojih prijatelja ovdje na blogu, a Darko Desnica ima samilosti prema svojim likovima pa bi valjda bio i prema meni isti. Svaka rečenica iz ovog gore ima bezbroj konotacija. Pravo zadovoljstvo.
13.09.2008. (05:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odmak, umoran sam od toga. Idemo se dogovoriti: Ili nemoj dolaziti na Vaseljenu, ili me prestani zajebavati s tom tvojom fiks idejom o aroganciji; isprva sam arogantan bio samo ja, čak si me kao zadnja šiparica po svome blogu panjkala i ogovarala pred ljudima koji niti znaju o čemu se radi, niti ih to zanima, alibirajući k tome tu pretpostavljenu aroganciju mojim agrameskim habitusom - dakle: svi su Zagrepčani arogantni - sada su to moji prijatelji ovdje na blogu, a konačno je to i Darko Desnica. Je, Odmak, bil je arogantan, iz svake priče ta arogancija curi, i samo budala to ne vidi - koji bi kurac bio samilostan kad nema priče u "Antikvarijatu" a da prodavač nije na svaki način superioran kupcima. Kakva samilost, pa nismo mi tu zbog samilosti. To je konkurentska firma. Mi smo Kotlovi&Verige! Evo ti primjer te samilosti:
Savonarola
Ovako su morali izgledati stanovnici Pompeja u prvom stoljeću nove ere: lagane sandale s kožnim vrpcama, neobavezni bež haljetak, pahuljaste kovrče... Čak mu i podočnjaci nalikuju fotografskim negativima Vezuva... - Dobar dan. - Dobar dan. - Gdje vam stoji povijest umjetnosti? - Prva polica desno. - A, tu je... Pogledao bih literaturu o talijanskoj Renesansi, ako nije problem... - Samo izvolite. - Ustvari, tražim neku monografiju o firentinskoj sceni - zanima me druga polovina petnaestog stoljeća... - Ako se ne varam, jedina knjiga s tom tematikom nalazi se prekoputa, pod poviješću... - A-ha. Možete mi reći o čemu se radi? - O usponu i padu Girolama Savonarole. - Savonarole? - Da; znate na koga mislim: utjecajni dominikanski propovjednik - praktično je vladao Firencom devedesetih godina petnaestog stoljeća... Oprezno popravlja frizuru, zauzima pozu razočaranog ljubavnika... - Moram vam reći, imate stvarno kontroverzan pristup. - Kako to? - Pa, ja vas pitam za Versaceov boutique, a vi me šaljete u Caritas!
Vidiš: Kupac se začudi: Savonarole?, a prodavač počne istom docirati. I tako iz priče u priču. Jasno da je bio arogantan, i to na tako beskrajno šarmantan način da nemaš pojma, moja Odmak. Što je najbolje: Imao je razlog za to! A ovo, ova skromnost koju ti navodno propovjedaš...Čuj, s time je odavno raskrstio Nietzsche: nema tašijih ljudi od onih koji inzistiraju da se o njima govori kao o skromnima! Dvostruka je to taština: ona koja vapi da se o njoj govori, i ona koja žudi da se o njoj govori kao o vlastitoj suprotnosti! Konačno, sve i kad bi iskreno bila skromna...čuj, a zašto misliš da je to ikakve vrlina, zaista to ne mogu razumijeti? Skromnost, ta vrlina nesmopouzdanih! To je kao da vjernost zagovaraju impotentni!
13.09.2008. (06:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako ti se odgovor ne sviđa, evo alternativni: Ne, to zasigurno nije bio Darko. On je bio samilostan. Kako je u Moderna vremena dolazilo svijeta od svukuda, Darko je razvio rafiniran osjeća za ljude, i prima vista - to je ona prva rečenica u pričama - bi skenirao njihov karakter: bio je poznat po tome da bi se sažalio nad posrnulima i slabima, i zatim bi ih darivao knjigama, koliko su mogli ponijeti, ili koliko bi, po njegovoj znalačkoj procijeni, mogli podnijeti. Vidiš, tebi nije dao knjigu, morala si je kupiti, što znači da nije problematičan on, nego ti: da si zaslužila, poklonio bi ti Jakovinu, jer to zaista nitko ne čita niti traži, čak ni po antikvarijatima, ali čak ni takvu ti knjigu nije htio dati! Odmak, Odmak, bojim se za tebe! Tek sada shvaćam da te je već Darko prozreo. Trebala si mi prije ispričati ovu anegdotu, da Odmah znam na čemu sam.
13.09.2008. (06:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Treći je odgovor još jednostavniji: autor, Darko Desnica, ne odgovara za postupke svoga naratora, prodavača u antikvarijatu "Moderna vremena" (dokle smo samo stigli da nam se antikvarijati zovu: Moderna vremena). Dakle, s jedne strane ovaj argument osporava moj prvi, s druge strane dovodi u pitanje tvoj pogled na autora: ako je autor milosrdan, tko kaže da je to bio i Desnica? Jer, on nije bio samo autor "Antikvarijata", već i prodavač u njemu! Složenije je to, kao što vidiš, no što se isprva čini.
13.09.2008. (06:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja inače ne mislim da svaka rečenica ima bezbroj konotacija. Upravo nasuprot, mislim da ovdje priča izostaje. Pokušaj si odgovoriti na pitanje o čemu zapravo sugovornici govore. S druge strane, ovdje se u priči spominje neka nenapisana priča, ideja za priču, točnije. Probaj iz priče "Rabin" odgovoriti na pitanje: Koja je to ideja? Kako priča glasi? Vidjet će se da to nije ideja za priču, već je to stupica za 'Rabina'. Stupica koja nije realizirana, jer Edo neće istražiti svoju genealogiju, a waylayer, koji je nesvjesno htio postaviti klopku, od takvog kraja priče odustaje. Jedino što će na kraju ispričati to je priča "Rabin", priča o toj nerealiziranoj "priči-stupici". Ono što je vjerojatno samog Darka progonilo bila je ta nedovršenost prvotnog scenarija: u pozadini je svih priča svojevrsni mutni Alef, univerzum već ispričanih priča, svih mogućih priča, zbog kojih je pitanje koliko uopće ima smisla bilo što pričati: i Darko je uronjen u Biblioteku koja je onaj istinski Svijet - ta je biblioteka Antikvarijat, ili Gradski arhiv, svejedno - i ta Univerzalna knjižnica nudi neiscrpan broj motiva, no koji uvijek ostaju samo koncepti, a nikad do kraja realizirana literatura. Zato kod Darka postoji taj osjećaj da se tu kazalo "nešto više", jer tu nešto konstitutivno manjka. Čitatelj, jasno, ne upisuje u taj manko ama baš ništa osim vlastitog osjećaja da tu, kao kod Kafke, postoji beskonačno mnogo interpretacija. Ne postoji. "Antikvarijat" je čvrsto strukturiana zbirka, koja počinje s Mučninom i završava s Paradisom, s Rajem. Put je to od Sartrea do Dantea, ali i bez eruditskih asocijacija i jasne kulturne topografije putanja se priča kreće jasnom egzistencijalnom spiralom. Naravno, na kraj mi pameti nije čitati zbirku za vas, ali, vjeruj mi, autor je bio silno promišljen tip. Svako je slovo ovdje na mjestu. Jednom ću uzeti zadnju priču pa ću je tumačiti. Još uvijek to izbjegavam, jer me hvata mučnina. Ne igram se, nego sam sasvim ozbiljan: Paradiso, koji je igrica njegovog autora, prometno se u zlu kob Demijurga. Nažalost, bilo bi gotovo neumjesno govoriti sada o tome. Da je Darko tu, odavno bih to napisao, jer je to u našim razgovorima ionako odavno elaborirano, ali baš stoga jer ga nema, ne mogu dirnuti taj malum omen njegove sudbine. Eto, Odmak, drago mi je da ti se sve to skupa sviđa. "Odraz..." je hermetičniji, teži, mjestimično gotovo mističan, mjestimično, kako to već biva, više govori autoru nego nama: iako bitno kraće, priče su opskurnije. Tamo su te svete životinje koje sam ne jednom spominjao u povodu Preobražaja i Kafke, kao posveta, tamo je priča o jednom laserskom nišanu, o kojoj je Desnica samo kratko na telefon kazao (iako je on rijetko govorio jezikom proze u trapericama): To je kao da pokušaš pojebati vlastitu smrt. Tu ću stati.
13.09.2008. (07:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odmak, zapravo sada se prisjećam, kao kroz maglu, da je u originalnom rukopisu "Antikvarijata" bila i jedna priča koja je u završnom draftu ispala, zvala se Šumanović, i mislim da je u toj priči Darko pisao o tebi! Citiram po sjećanju:
Šumanović
Njena je muzika nestajala: počela su izopačenja, slike u zjenama mutne, tonovi dodekafonični... riječi skurilno buncanje...Stultorum numerus infinitus est. Patos debalansiranosti, provokacija srednjeg uha: još jedna koja slika lađu utapajući se. Nezakonita kći Save Šumanovića. - Ke nova! - Not much! - Oprostite? - A ne... ja kažem: Oprostite?! Zbunjeno se osvrće prema vratima, kao da želi ponoviti scenu. - Oprostite, imate li Konc-logor na Savi? - Ako vam odgovorim učtivo, krivo ćete me shvatiti. - Kako to mislite? - Pa recimo da sam odgovorio: Nažalost, nemamo. - Da, pa? - Mogli bismo naravno pomisliti da žalim što vam ne možemo udovoljiti jer smo knjigu netom prodali, a mogli bismo pomisliti da se ovdje žali zbog toga što nemamo konc-logor... Gleda me uvrijeđeno, ma non troppo... - Oprostite, a zašto mislite da bih vas krivo shvatila?
Žao mi je što i ta priča nije ušla u zbirku. Ako ništa drugo, cijeli bi ovaj razgovor bio suvišan.
13.09.2008. (07:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pogledaj ti kako sam ti u rano jutro dala šlagvort i dobro došla. Gledaj taj netko tada u M.V. dao mi je knjigu koju sam tražila. Imao je. A ja sam mazohist.
13.09.2008. (08:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ha, ha, ha, volim te, hanibani! Pa jasno da samo čekam i najmanji izgovor, pripravan k'o Doc Holliday u Tombstoneu. Dao ti je knjigu? To tim gore po činjenice! Ovo je istinita verzija, ova priča 'Šumanović'. Nešto si sigurno pobrkala.
Kako je izgledao taj prodavač, kojeg si ti, zbog njegovog autoriteta, sorry, arogancije, protumačila kao vlasnika?
13.09.2008. (08:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu se sjetiti ali priča ide ovako: Savina nezakonita kćer ulazi oklijevajući sa malo provincijskog straha i suzdržanosti koja ide od njene naravi. Pita tetu dolje na blagajni uz one stepenice koje su je već iz nekoliko prijašnjih susreta intrigirale, ali nikad se nije usudila pitati kuda vode, pita dakle: Molim vas imate li Koncologor.... itd. Teta kaže: Pođite gore. Provincijalka iz Caritasa sa nelagodom: Ima nekoga gore? Gore uz stepenice pa to je već Zakutna ulica. Sve je prašnjavo. Ne usuđujem se gledati u nikoga. Bila su dvojica. Vrlo zadubljena u šutnju.Prekinula sam ih svojim dolaskom. Nisam ih gledala. Prezir se osjećao i bez pitanja. Čak se i ne sjećam jesam li pitala za tu knjigu. Jedan od njih se sagnuo i izvadio knjigu negdje sa dna reda. Nisam se začudila. Možda me je čuo dolje, a možda i nije. Zanimaju li vas, pitao je, i ostale i ponudio mi ostala stradanja po Rusiji, mislim još nešto o Dubčeku i slično. Osjećala sam na leđima pogled onog drugog. Htjela sam reći; dosta mi je i ovih ovdje, ali klizila sam najbrže što mogu niz zavojite stepenice. Iako da sam samo uspjela svladati lupanje srca i sve ostalo ( moram napomenuti da sam neko vrijeme, čak predugo bila u vezi s jednim agramerom osobina koje spominješ. Ispod Versacea ništa), bilo je nečeg u toj atmosferi da bih rado sjela negdje nevidljiva i slušala tu tišinu. Valjda iz istih razloga dolazim na tvoj blog. Uz mazohizam koji ide iz prije spomenute veze. A da te još malo razveselim već tada sam kupila Bijeg sa vješala, ne sjećam se autora. Bizarna zgoda kako se spasio negdje kod Remetinca, valjda ne griješim do kraja. U avionu na putu za Split ostala mi je na sjedalu, pa su preko razglasa tražili kome je ostala. E tu sam javljajući se na informacije imala pravu paljbu pogleda u leđa, ali nisam htjela odustati od knjige. Kad je bal nek' je bal.
13.09.2008. (09:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mila moja odmak, pa ti se osjećaš kao Djevojčica sa žigicama na audiciji za Moulin Rouge! Zašto se osjećaš nelagodno u velegradskim dućanima? Čemu taj osjećaj da si prezrena na svijetu? Ako ćemo ozbiljno, Darko te sigruno nije prezreno pogledao. Da, on je bio gore, vis-a-vis Zakutne St., i često je imao ovakvo društvo u toj svojoj osmatračnici s koje se vidjelo i na Teslinu, ali i 'unutra'. Vidim zapravo otkud tvoje razočaranje Zagrepčanima: slomio ti je srce, i sad transferiraš krivnju na sve nas! Draga moja, krivicu treba individualizirati, uči naš predsjednik! Mada opet, ovaj mi je opis dobar: Iako da sam samo uspjela svladati lupanje srca i sve ostalo, bilo je nečeg u toj atmosferi da bih rado sjela negdje nevidljiva i slušala tu tišinu. Valjda iz istih razloga dolazim na tvoj blog. (Izgleda da su i u avionu bili samo Zagrepčani, kao su te pogledima streljali u leđa!)
13.09.2008. (17:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cveba, evo, upravo sam nazvao Sašu Dracha i dogovorili smo se da vidimo gdje smo i što smo u dosadašnjim dogovorima da se sve to izda u jednoj knjizi: i Antikvarijat, i Odraz, i Pieta, a ja mislim da se može prirediti i dio zaostavštine, poput onog eseja koji sam objavio. Eto.
13.09.2008. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Imam kod sebe 'Odraz u bijelom'. Čuvam za putovanje.. Inače ovo ljeto, na brodu, čitala one priče iz Antikvarijata. Reci mi molim te je li radio u Modernim vremenima. Silno bih željela da sam ga srela. Znam da postoji veza između i mene njega, kao i mnogih pisaca koje čitam. Pisali su za sebe ali i za mene i još neke i to je to.
U Knjižari Moderna vremena sam pri dolascima u Zagreb u Antikvarijatu tražila neke knjige. Između ostalog i Konclogor na Savi od Jakovčevića. Netko mi ga ja tamo ponudio i odmah predložio još nekoliko knjiga o stradanjima u gulagu i inače.
Nekako ne želim vjerovati da je to bio Desnica, jer je prodavač, ne znam zašto sam imala dojam da je vlasnik, bio arogantan na način tvojih prijatelja ovdje na blogu, a Darko Desnica ima samilosti prema svojim likovima pa bi valjda bio i prema meni isti.
Svaka rečenica iz ovog gore ima bezbroj konotacija. Pravo zadovoljstvo.
13.09.2008. (05:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Odmak, umoran sam od toga.
Idemo se dogovoriti: Ili nemoj dolaziti na Vaseljenu, ili me prestani zajebavati s tom tvojom fiks idejom o aroganciji; isprva sam arogantan bio samo ja, čak si me kao zadnja šiparica po svome blogu panjkala i ogovarala pred ljudima koji niti znaju o čemu se radi, niti ih to zanima, alibirajući k tome tu pretpostavljenu aroganciju mojim agrameskim habitusom - dakle: svi su Zagrepčani arogantni - sada su to moji prijatelji ovdje na blogu, a konačno je to i Darko Desnica.
Je, Odmak, bil je arogantan, iz svake priče ta arogancija curi, i samo budala to ne vidi - koji bi kurac bio samilostan kad nema priče u "Antikvarijatu" a da prodavač nije na svaki način superioran kupcima.
Kakva samilost, pa nismo mi tu zbog samilosti.
To je konkurentska firma.
Mi smo Kotlovi&Verige!
Evo ti primjer te samilosti:
Savonarola
Ovako su morali izgledati stanovnici Pompeja u prvom stoljeću nove ere: lagane sandale s kožnim vrpcama, neobavezni bež haljetak, pahuljaste kovrče... Čak mu i podočnjaci nalikuju fotografskim negativima Vezuva...
- Dobar dan.
- Dobar dan.
- Gdje vam stoji povijest umjetnosti?
- Prva polica desno.
- A, tu je... Pogledao bih literaturu o talijanskoj Renesansi, ako nije problem...
- Samo izvolite.
- Ustvari, tražim neku monografiju o firentinskoj sceni - zanima me druga polovina petnaestog stoljeća...
- Ako se ne varam, jedina knjiga s tom tematikom nalazi se prekoputa, pod poviješću...
- A-ha. Možete mi reći o čemu se radi?
- O usponu i padu Girolama Savonarole.
- Savonarole?
- Da; znate na koga mislim: utjecajni dominikanski propovjednik - praktično je vladao Firencom devedesetih godina petnaestog stoljeća...
Oprezno popravlja frizuru, zauzima pozu razočaranog ljubavnika...
- Moram vam reći, imate stvarno kontroverzan pristup.
- Kako to?
- Pa, ja vas pitam za Versaceov boutique, a vi me šaljete u Caritas!
Vidiš: Kupac se začudi: Savonarole?, a prodavač počne istom docirati.
I tako iz priče u priču.
Jasno da je bio arogantan, i to na tako beskrajno šarmantan način da nemaš pojma, moja Odmak.
Što je najbolje: Imao je razlog za to!
A ovo, ova skromnost koju ti navodno propovjedaš...Čuj, s time je odavno raskrstio Nietzsche: nema tašijih ljudi od onih koji inzistiraju da se o njima govori kao o skromnima!
Dvostruka je to taština: ona koja vapi da se o njoj govori, i ona koja žudi da se o njoj govori kao o vlastitoj suprotnosti!
Konačno, sve i kad bi iskreno bila skromna...čuj, a zašto misliš da je to ikakve vrlina, zaista to ne mogu razumijeti? Skromnost, ta vrlina nesmopouzdanih! To je kao da vjernost zagovaraju impotentni!
13.09.2008. (06:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ako ti se odgovor ne sviđa, evo alternativni:
Ne, to zasigurno nije bio Darko. On je bio samilostan. Kako je u Moderna vremena dolazilo svijeta od svukuda, Darko je razvio rafiniran osjeća za ljude, i prima vista - to je ona prva rečenica u pričama - bi skenirao njihov karakter: bio je poznat po tome da bi se sažalio nad posrnulima i slabima, i zatim bi ih darivao knjigama, koliko su mogli ponijeti, ili koliko bi, po njegovoj znalačkoj procijeni, mogli podnijeti.
Vidiš, tebi nije dao knjigu, morala si je kupiti, što znači da nije problematičan on, nego ti: da si zaslužila, poklonio bi ti Jakovinu, jer to zaista nitko ne čita niti traži, čak ni po antikvarijatima, ali čak ni takvu ti knjigu nije htio dati!
Odmak, Odmak, bojim se za tebe! Tek sada shvaćam da te je već Darko prozreo.
Trebala si mi prije ispričati ovu anegdotu, da Odmah znam na čemu sam.
13.09.2008. (06:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Treći je odgovor još jednostavniji: autor, Darko Desnica, ne odgovara za postupke svoga naratora, prodavača u antikvarijatu "Moderna vremena" (dokle smo samo stigli da nam se antikvarijati zovu: Moderna vremena). Dakle, s jedne strane ovaj argument osporava moj prvi, s druge strane dovodi u pitanje tvoj pogled na autora: ako je autor milosrdan, tko kaže da je to bio i Desnica? Jer, on nije bio samo autor "Antikvarijata", već i prodavač u njemu! Složenije je to, kao što vidiš, no što se isprva čini.
13.09.2008. (06:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ja inače ne mislim da svaka rečenica ima bezbroj konotacija. Upravo nasuprot, mislim da ovdje priča izostaje. Pokušaj si odgovoriti na pitanje o čemu zapravo sugovornici govore. S druge strane, ovdje se u priči spominje neka nenapisana priča, ideja za priču, točnije.
Probaj iz priče "Rabin" odgovoriti na pitanje: Koja je to ideja? Kako priča glasi?
Vidjet će se da to nije ideja za priču, već je to stupica za 'Rabina'. Stupica koja nije realizirana, jer Edo neće istražiti svoju genealogiju, a waylayer, koji je nesvjesno htio postaviti klopku, od takvog kraja priče odustaje.
Jedino što će na kraju ispričati to je priča "Rabin", priča o toj nerealiziranoj "priči-stupici".
Ono što je vjerojatno samog Darka progonilo bila je ta nedovršenost prvotnog scenarija: u pozadini je svih priča svojevrsni mutni Alef, univerzum već ispričanih priča, svih mogućih priča, zbog kojih je pitanje koliko uopće ima smisla bilo što pričati: i Darko je uronjen u Biblioteku koja je onaj istinski Svijet - ta je biblioteka Antikvarijat, ili Gradski arhiv, svejedno - i ta Univerzalna knjižnica nudi neiscrpan broj motiva, no koji uvijek ostaju samo koncepti, a nikad do kraja realizirana literatura.
Zato kod Darka postoji taj osjećaj da se tu kazalo "nešto više", jer tu nešto konstitutivno manjka. Čitatelj, jasno, ne upisuje u taj manko ama baš ništa osim vlastitog osjećaja da tu, kao kod Kafke, postoji beskonačno mnogo interpretacija.
Ne postoji.
"Antikvarijat" je čvrsto strukturiana zbirka, koja počinje s Mučninom i završava s Paradisom, s Rajem. Put je to od Sartrea do Dantea, ali i bez eruditskih asocijacija i jasne kulturne topografije putanja se priča kreće jasnom egzistencijalnom spiralom.
Naravno, na kraj mi pameti nije čitati zbirku za vas, ali, vjeruj mi, autor je bio silno promišljen tip. Svako je slovo ovdje na mjestu.
Jednom ću uzeti zadnju priču pa ću je tumačiti.
Još uvijek to izbjegavam, jer me hvata mučnina. Ne igram se, nego sam sasvim ozbiljan: Paradiso, koji je igrica njegovog autora, prometno se u zlu kob Demijurga.
Nažalost, bilo bi gotovo neumjesno govoriti sada o tome.
Da je Darko tu, odavno bih to napisao, jer je to u našim razgovorima ionako odavno elaborirano, ali baš stoga jer ga nema, ne mogu dirnuti taj malum omen njegove sudbine.
Eto, Odmak, drago mi je da ti se sve to skupa sviđa.
"Odraz..." je hermetičniji, teži, mjestimično gotovo mističan, mjestimično, kako to već biva, više govori autoru nego nama: iako bitno kraće, priče su opskurnije.
Tamo su te svete životinje koje sam ne jednom spominjao u povodu Preobražaja i Kafke, kao posveta, tamo je priča o jednom laserskom nišanu, o kojoj je Desnica samo kratko na telefon kazao (iako je on rijetko govorio jezikom proze u trapericama): To je kao da pokušaš pojebati vlastitu smrt.
Tu ću stati.
13.09.2008. (07:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Odmak, zapravo sada se prisjećam, kao kroz maglu, da je u originalnom rukopisu "Antikvarijata" bila i jedna priča koja je u završnom draftu ispala, zvala se Šumanović, i mislim da je u toj priči Darko pisao o tebi!
Citiram po sjećanju:
Šumanović
Njena je muzika nestajala: počela su izopačenja, slike u zjenama mutne, tonovi dodekafonični... riječi skurilno buncanje...Stultorum numerus infinitus est. Patos debalansiranosti, provokacija srednjeg uha: još jedna koja slika lađu utapajući se. Nezakonita kći Save Šumanovića.
- Ke nova!
- Not much!
- Oprostite?
- A ne... ja kažem: Oprostite?!
Zbunjeno se osvrće prema vratima, kao da želi ponoviti scenu.
- Oprostite, imate li Konc-logor na Savi?
- Ako vam odgovorim učtivo, krivo ćete me shvatiti.
- Kako to mislite?
- Pa recimo da sam odgovorio: Nažalost, nemamo.
- Da, pa?
- Mogli bismo naravno pomisliti da žalim što vam ne možemo udovoljiti jer smo knjigu netom prodali, a mogli bismo pomisliti da se ovdje žali zbog toga što nemamo konc-logor...
Gleda me uvrijeđeno, ma non troppo...
- Oprostite, a zašto mislite da bih vas krivo shvatila?
Žao mi je što i ta priča nije ušla u zbirku. Ako ništa drugo, cijeli bi ovaj razgovor bio suvišan.
13.09.2008. (07:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
P.S.
Samo bih uz rečenicu u prvom komentaru:
Mi smo Kotlovi&Verige!
dodao:
Mi smo Versace, a ti tražiš Caritas!
13.09.2008. (07:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Pogledaj ti kako sam ti u rano jutro dala šlagvort i dobro došla. Gledaj taj netko tada u M.V. dao mi je knjigu koju sam tražila. Imao je.
A ja sam mazohist.
13.09.2008. (08:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ha, ha, ha, volim te, hanibani! Pa jasno da samo čekam i najmanji izgovor, pripravan k'o Doc Holliday u Tombstoneu.
Dao ti je knjigu?
To tim gore po činjenice!
Ovo je istinita verzija, ova priča 'Šumanović'.
Nešto si sigurno pobrkala.
Kako je izgledao taj prodavač, kojeg si ti, zbog njegovog autoriteta, sorry, arogancije, protumačila kao vlasnika?
13.09.2008. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Ne mogu se sjetiti ali priča ide ovako:
Savina nezakonita kćer ulazi oklijevajući sa malo provincijskog straha i suzdržanosti koja ide od njene naravi. Pita tetu dolje na blagajni uz one stepenice koje su je već iz nekoliko prijašnjih susreta intrigirale, ali nikad se nije usudila pitati kuda vode, pita dakle: Molim vas imate li Koncologor.... itd.
Teta kaže: Pođite gore.
Provincijalka iz Caritasa sa nelagodom: Ima nekoga gore?
Gore uz stepenice pa to je već Zakutna ulica. Sve je prašnjavo. Ne usuđujem se gledati u nikoga. Bila su dvojica. Vrlo zadubljena u šutnju.Prekinula sam ih svojim dolaskom. Nisam ih gledala. Prezir se osjećao i bez pitanja. Čak se i ne sjećam jesam li pitala za tu knjigu. Jedan od njih se sagnuo i izvadio knjigu negdje sa dna reda. Nisam se začudila. Možda me je čuo dolje, a možda i nije.
Zanimaju li vas, pitao je, i ostale i ponudio mi ostala stradanja po Rusiji, mislim još nešto o Dubčeku i slično. Osjećala sam na leđima pogled onog drugog. Htjela sam reći; dosta mi je i ovih ovdje, ali klizila sam najbrže što mogu niz zavojite stepenice. Iako da sam samo uspjela svladati lupanje srca i sve ostalo ( moram napomenuti da sam neko vrijeme, čak predugo bila u vezi s jednim agramerom osobina koje spominješ. Ispod Versacea ništa), bilo je nečeg u toj atmosferi da bih rado sjela negdje nevidljiva i slušala tu tišinu.
Valjda iz istih razloga dolazim na tvoj blog. Uz mazohizam koji ide iz prije spomenute veze.
A da te još malo razveselim već tada sam kupila Bijeg sa vješala, ne sjećam se autora. Bizarna zgoda kako se spasio negdje kod Remetinca, valjda ne griješim do kraja. U avionu na putu za Split ostala mi je na sjedalu, pa su preko razglasa tražili kome je ostala.
E tu sam javljajući se na informacije imala pravu paljbu pogleda u leđa, ali nisam htjela odustati od knjige. Kad je bal nek' je bal.
13.09.2008. (09:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Aki Kaurismaki bi trebao snimati filmove po Desničinim scenarijima.
13.09.2008. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..ajoooj slgavorta....Ceterum Censeo : ocemo li mi to stampati ili ne i gdje je stvar zapravo zapela ? Kod Maria Bosnjaka sigurno nije.
13.09.2008. (13:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Mila moja odmak, pa ti se osjećaš kao Djevojčica sa žigicama na audiciji za Moulin Rouge!
Zašto se osjećaš nelagodno u velegradskim dućanima?
Čemu taj osjećaj da si prezrena na svijetu?
Ako ćemo ozbiljno, Darko te sigruno nije prezreno pogledao.
Da, on je bio gore, vis-a-vis Zakutne St., i često je imao ovakvo društvo u toj svojoj osmatračnici s koje se vidjelo i na Teslinu, ali i 'unutra'.
Vidim zapravo otkud tvoje razočaranje Zagrepčanima: slomio ti je srce, i sad transferiraš krivnju na sve nas! Draga moja, krivicu treba individualizirati, uči naš predsjednik!
Mada opet, ovaj mi je opis dobar: Iako da sam samo uspjela svladati lupanje srca i sve ostalo, bilo je nečeg u toj atmosferi da bih rado sjela negdje nevidljiva i slušala tu tišinu. Valjda iz istih razloga dolazim na tvoj blog.
(Izgleda da su i u avionu bili samo Zagrepčani, kao su te pogledima streljali u leđa!)
13.09.2008. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Cveba, evo, upravo sam nazvao Sašu Dracha i dogovorili smo se da vidimo gdje smo i što smo u dosadašnjim dogovorima da se sve to izda u jednoj knjizi: i Antikvarijat, i Odraz, i Pieta, a ja mislim da se može prirediti i dio zaostavštine, poput onog eseja koji sam objavio.
Eto.
13.09.2008. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..i onoga sto je ranih devedesetih izlazilo u Vijencu ?
13.09.2008. (19:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Da, naravno, pa to je barem lako prikupiti.
13.09.2008. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...