Nekad imamo identičan osiječaj,kako mi se čini. I što više razmišljam sve više vidim kako je život odvratan. Ali nosim se sa svime,na sve moguće načine.Teško je,ali moram.Ako ne radi sebe,barem radi drugih. Pozdravlja te Leona
20.08.2008. (14:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
na ovaj post mogla bih dati bezbroj ljutitih riječi, optuživati te... govoriti da si sama za sve kriva... ali ja nisam takva... život je nekima pakao, ali pomisli da ima ljudi kojima je život puno gori... ispričat ću ti jednu priču...
Davno, ne znam koje godine... živjela je obitelj.. imali su sve što su poželjeli... imali su jedni druge... ali nisu imali povjerenje okoline.. naime... bili su romi... svakodnevno ih je na ulici čekao kaos... zvali su ih pogrdnim imenima... govorili im da su utvare koje ne zaslužuju imati život... jednoga dana... dok je ta obitelj sjedila za stolom... za nedjeljim ručkom... ušla su dva naoružana čovjeka i pobila cijelu obitelj... mislili su da su ih sve pobili.. najmlađi dječak je preživio... vidio je svoju ubijenu obitelj.. svoje roditelje, braću... a imao je tek 6 godina... saznali su tko su bile ubojice... pretpostavljalo se da se ubojstvo zbilo zbog obične ljubomore i rasizma... pitaš se što je bilo s dječakom? Mogao ih je sve mrziti... osvećivati se... ubijati redom sve ljude koji nisu njegove rase... ali nije... odrastao je... i sada je uspješan odvjetnik... svoje rane nosi duboko u sebi... život mu je oteo djetinstvo... ali on se izborio za sebe... postao čovjek kakav nitko od onih koji su vrijeđali njegovu obitelj nije bio niti će biti...
Nisam ti ovo pričala da te odvratim od svih tvoih nauma... tvoj život je tvoj život... ali vjeruj... događaju se i veće tragedije, a ljudi i dalje nastavljaju živjeti i boriti se... drži se.. razmisli o svemu... ljubim
Bloody kiss
~+~
20.08.2008. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ej mala.... osveta...a svi dio želje za njom ponekad nosimo u sebi...al u tvom slučaju mislin da je najbolja da jednostavno neprimjećivaš one koji su ti nanosili bol...da budeš sretna njima u inat iako se čini nemoguće...nitko nije osuđen na propast...sami si krojimo sudbinu kolko god to jadno zvučalo...drži se ..pozzz
20.08.2008. (16:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ey puno puta sam htjela vratiti istom mjerom, mozda jos i gore htjela sam da osjete kako je biti u mojoj kozi zeljela sam bit đubre, bas kao i oni ali nisam, probala jesam,ali odmah sam odustala shvatila sam da to jednostavno nisam ja i s tom zeljom bi se samo spustila na njihovu razinu bila bi kao oni, a to nezelim nikada pala si, ali mozes ustati znam, umorna od toliko pokusaja, nemas volje poznato mi je sve to i najrađe bi ostala dole, lezati, pustiti stvari da idu same od sebe ali s time neces postici nista, bit ce ti jos gore jedino se ti sama mozes dignuti, krenuti po tisuciti put ispocetka i mozda bas taj tisuciti put uspijes sve je na tebi, na tvojim leđima ali vjerujem da ces uspjeti, moras zbog nas svih:))) drz mi se i bori se jer ces jedino tako uspjeti
20.08.2008. (17:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kod mene u životu se trenutno događaju takva sranja zbog kojih gubim živce, a ustvari, da je situacija kao i prošlih puta, bilo bi mi tako svejedno... Al moj je problem što ja cijeli život nešto lažem... Jer mi to dobro ide.. Ustvari me boli briiiga za sve, ali si to ne dozvoljavam da ne izgubim one kojima je barem malo stalo do mene (ili koji se također dobro pretvaraju)... Ali nekako, u svom tom sranju, koji tako bezizlazno izgleda, koji se čini kao da sada treba odustati od borbe, ja ipak NE ĆU! I istot ako mislim da si ti još nisi u potpunosti život zagorčala jer bi onda završila na psihijatrijskom liječenju na kojeg bi te roditelji prisilno odveli... A ako želiš da ti život bude bar malo bolji, ili barem da se ne upropastiš do kraja (ako želiš,jer pišeš da te nije briga), onda se bori, promijeni život, ne gubi vrijeme na osvetu NEGO ODJEBI SVE ONE KOJI TI NE PAŠU pa makar i morala walk alone... Na kraju, bolje bit sam nego s idiotima...
20.08.2008. (21:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mila moja,shvati da je ovo takav život. sama si pomogni jer ti drugi neće. svi su jebeni u mozak da bi išta učnili. dopustiš li im da čine to što čine,past ćeš još i niže. ustani i hrabro kreni naprijed. pokaži svima da si ti jedna i jedina i da te se ne vrijedi vrijeđati,bacati na tlo...ti si unikat. to shvati. znam da te briga za sve. ne opterećuj se drugima. vjerujem da ti je svega dosta. razumijem te. ja sam ovih dana jako povučena i ne pričam baš s nikime. razlog? sve u mome postu. grozna sam osoba. ma što ja sad pišem o sebi. dodješ pa pročitaš.
ljubim i grlim :)
21.08.2008. (23:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leona
Nekad imamo identičan osiječaj,kako mi se čini.
I što više razmišljam sve više vidim kako je život odvratan.
Ali nosim se sa svime,na sve moguće načine.Teško je,ali
moram.Ako ne radi sebe,barem radi drugih. Pozdravlja te Leona
20.08.2008. (14:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~°†°~ Dark Lady ~°†°~
na ovaj post mogla bih dati
bezbroj ljutitih riječi, optuživati te...
govoriti da si sama za sve kriva...
ali ja nisam takva...
život je nekima pakao, ali
pomisli da ima ljudi kojima je
život puno gori...
ispričat ću ti jednu priču...
Davno, ne znam koje godine...
živjela je obitelj.. imali su sve što su poželjeli...
imali su jedni druge... ali nisu imali povjerenje okoline..
naime... bili su romi... svakodnevno ih je na ulici čekao kaos...
zvali su ih pogrdnim imenima... govorili im da su utvare koje
ne zaslužuju imati život...
jednoga dana... dok je ta obitelj sjedila za stolom...
za nedjeljim ručkom... ušla su dva naoružana čovjeka i pobila cijelu obitelj...
mislili su da su ih sve pobili..
najmlađi dječak je preživio...
vidio je svoju ubijenu obitelj..
svoje roditelje, braću... a imao je tek 6 godina...
saznali su tko su bile ubojice...
pretpostavljalo se da se ubojstvo zbilo zbog
obične ljubomore i rasizma...
pitaš se što je bilo s dječakom?
Mogao ih je sve mrziti... osvećivati se...
ubijati redom sve ljude koji nisu njegove rase...
ali nije... odrastao je... i sada je uspješan odvjetnik...
svoje rane nosi duboko u sebi... život mu je oteo djetinstvo...
ali on se izborio za sebe... postao čovjek kakav nitko od onih koji
su vrijeđali njegovu obitelj nije bio niti će biti...
Nisam ti ovo pričala da te odvratim od svih tvoih nauma...
tvoj život je tvoj život... ali vjeruj...
događaju se i veće tragedije, a ljudi
i dalje nastavljaju živjeti i boriti se...
drži se.. razmisli o svemu...
ljubim
Bloody kiss
~+~
20.08.2008. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
miruj! u smrti se sniva
ej mala....
osveta...a svi dio želje za njom ponekad nosimo u sebi...al u tvom slučaju mislin da je najbolja da jednostavno neprimjećivaš one koji su ti nanosili bol...da budeš sretna njima u inat iako se čini nemoguće...nitko nije osuđen na propast...sami si krojimo sudbinu kolko god to jadno zvučalo...drži se ..pozzz
20.08.2008. (16:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
##silence##
ey
puno puta sam htjela vratiti istom mjerom, mozda jos i gore
htjela sam da osjete kako je biti u mojoj kozi
zeljela sam bit đubre, bas kao i oni
ali nisam, probala jesam,ali odmah sam odustala
shvatila sam da to jednostavno nisam ja
i s tom zeljom bi se samo spustila na njihovu razinu
bila bi kao oni, a to nezelim
nikada
pala si, ali mozes ustati
znam, umorna od toliko pokusaja, nemas volje
poznato mi je sve to
i najrađe bi ostala dole, lezati, pustiti stvari da idu same od sebe
ali s time neces postici nista, bit ce ti jos gore
jedino se ti sama mozes dignuti, krenuti po tisuciti put ispocetka
i mozda bas taj tisuciti put uspijes
sve je na tebi, na tvojim leđima
ali vjerujem da ces uspjeti, moras zbog nas svih:)))
drz mi se i bori se jer ces jedino tako uspjeti
20.08.2008. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
†In silence†
Kod mene u životu se trenutno događaju takva sranja zbog kojih gubim živce, a ustvari, da je situacija kao i prošlih puta, bilo bi mi tako svejedno... Al moj je problem što ja cijeli život nešto lažem... Jer mi to dobro ide.. Ustvari me boli briiiga za sve, ali si to ne dozvoljavam da ne izgubim one kojima je barem malo stalo do mene (ili koji se također dobro pretvaraju)...
Ali nekako, u svom tom sranju, koji tako bezizlazno izgleda, koji se čini kao da sada treba odustati od borbe, ja ipak NE ĆU! I istot ako mislim da si ti još nisi u potpunosti život zagorčala jer bi onda završila na psihijatrijskom liječenju na kojeg bi te roditelji prisilno odveli... A ako želiš da ti život bude bar malo bolji, ili barem da se ne upropastiš do kraja (ako želiš,jer pišeš da te nije briga), onda se bori, promijeni život, ne gubi vrijeme na osvetu NEGO ODJEBI SVE ONE KOJI TI NE PAŠU pa makar i morala walk alone...
Na kraju, bolje bit sam nego s idiotima...
20.08.2008. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sazui
mila moja,shvati da je ovo takav život. sama si pomogni jer ti drugi neće. svi su jebeni u mozak da bi išta učnili. dopustiš li im da čine to što čine,past ćeš još i niže.
ustani i hrabro kreni naprijed. pokaži svima da si ti jedna i jedina i da te se ne vrijedi vrijeđati,bacati na tlo...ti si unikat. to shvati.
znam da te briga za sve. ne opterećuj se drugima. vjerujem da ti je svega dosta. razumijem te. ja sam ovih dana jako povučena i ne pričam baš s nikime. razlog? sve u mome postu. grozna sam osoba.
ma što ja sad pišem o sebi. dodješ pa pročitaš.
ljubim i grlim :)
21.08.2008. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...