Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing


  • Ivana

    Nemam ništa pametno za reči osim držite mi se... Puno vas volim... I znajte da sam uz vas uvijek, kad god treba... Šaljem vam topli zagrljaj i pusu... Ivana

    avatar

    18.08.2008. (18:34)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Znam da ti je teško, i nažalost znam šta znači imati umrlo srce i ništa dobro ne osjećati, znam šta znači da se ničemu više ne možeš radovati kao prije, ali znam da ti se ja od srca radujem što si došla nazad, i što imam s kime čuti se i tipkati se... ja ti se iskreno radujem, pozdrav tvojima, a čujemo se kad budeš spremna

    avatar

    18.08.2008. (21:09)    -   -   -   -  

  • enika36

    I ja sa svojima vam ostavljam jedan veliki zagrljaj . I Tini velika pusa od cura...

    avatar

    18.08.2008. (22:15)    -   -   -   -  

  • emocija

    Kud god išli i kako god daleko, naša je glava - naša prtljaga. Poželimo možda mali odmak, ali nas sve vuče tamo gdje se zbilo i gdje su naši voljeni. I počinje novi ciklus jada i zbilje. Mislim na tebe, V.

    avatar

    18.08.2008. (22:25)    -   -   -   -  

  • kecoland

    hvala na komentaru, da u životu izmjenjuje se stalno tuga , pa malo radosti, pa tako red po red.

    no iako bi se trebao ludo radovati dolaskom unuka, nekako sam prazno radostan, nekako čudno da me je sve strah da kčer to ne primjeti, radujem se ali nije to radost kakva bi bila da nije bilo te tragedije, na žalost to je tako, oduzeto nam je pravo ba iskrenu radost, i mislim da to bude tako zauvijek.

    hvala ! čitam Vaš blog , no teško mi je u jednom komadu proćitato čitavi post, prekidam pa ponovo čitam

    Drago!

    avatar

    19.08.2008. (21:33)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Drago,
    Kćer to zna. Zna ona da to nije više isto, samo isto tako šuti jer zna da nema pomoći, da to nije nešto što si čovjek namjerno radi, da to nije zato jer je sebičan, da to nije zato jer svoje živo dijete manje voli........zna ona to....
    Vidim to po mojoj Tini.
    Baš sam pisala mail dragoj prijateljici o ovome.
    Vidim kad Tina samo potone. Ali šuti. I znam da se onako mlada pokušava odhrvati toj boli koja ju ponekad silno preplavi, to je za nju prejako, a zna da nema pomoći. Ne postoji način da se ta bol odagna. Ona je našla jedini mogući način da ju kontrolira - potiskivanje....
    Teško mi je i to gledati....a znam da joj ne mogu pomoći...
    Nije to stalno....većinu vremena ona ipak živi svoj život teenagerice i ja sam tu za nju 100%, ali kad dođe do svijesti.....kad ju preplavi stvarnost i kad ju obuzme srašna patnja za sekom.....uh....užasno je teško..

    avatar

    19.08.2008. (21:50)    -   -   -   -  

  • mina

    draga gospođo...

    slučajno sam naletila na Vaš blog prije mjesec,možda više i od tada stalno posjećujem..

    tek sada vam ostavljam komentar jer nisam znala šta da napišem...

    i moju porodicu pogodilo je nešto slično Vašoj nesreći...

    možda je manje bolno, jer moju seku nisu ubili, jer moja porodica ne mora kao Vi gledati ubicu u lice a ne moći ništa učiniti, možda je lakše jer je ona bila tek beba, a Vaša Stela je bila prekrasna djevojčica,ali...

    teško je izgubiti dijete, teško je izgubiti sestru...

    Vašoj Tini sigurno nije lako, možda je i teže nego ona to pokazuje....

    ja svojim roditeljima nikad nisam priznala koliko patim za sekom, oni ne znaju ništa o tome...

    valjda mi je tako lakše...

    a onaj post koji govori o tome da će Vaša bol nekad možda biti manja....

    kod mojih roditelja je bilo tako...

    iako je to grozno...

    ne dozvolite da vam se to desi....

    grozno je kad postane skoro pa nevažna smrt vlastitog djeteta...

    nosite Vašu Stelu svakog trenutka sa sobom u mislima i srcu...

    ne dozvolite da je bilo ko otrgne odatle...

    tu ona ostaje samo Vaša....

    što se tiče Vaše boli, nezz šta da Vam kažem...

    morate izdržati, zbog Tine...

    a i Stela bi to htjela...

    nadam se da će onog "čovjeka" što je otrgnuo stelu stići kazna....

    pozz iz Sarajeva...

    avatar

    19.08.2008. (23:30)    -   -   -   -  

  • xXx...Kr!$t!nA...xXx

    gospodo,svaki put iznova dolazim na vas blog...
    I svaki put iznova se rasplacem...
    stvarno mi je zao..
    Ali neznam sto bi pametno reklA ..
    rijeci mozda i nisu potrebne,jer ce tesko umanjiti vasu bol...
    Ali drzite se..barem zbog tine...

    pozdrav iz sl.broda

    avatar

    20.08.2008. (01:28)    -   -   -   -  

  • Danijela

    Puno pozdrava od Danijele. U mojim ste mislima svaki dan.
    www.danijelamagdalena.blogg.se

    avatar

    20.08.2008. (21:36)    -   -   -   -  

  • ...jAJe nA oKo...

    Draga gospođo, ne mogu zamislit kako vam je.
    Nemam vam što za reći, osim držite se.
    Šaljem vam veliku podršku.
    Pozdrav!

    avatar

    20.08.2008. (22:45)    -   -   -   -  

  • sweden

    Bog..drago mi je da ste posjetili Svedsku..mi smo isto bili na odmoru 5 tjedana. u Hrvatskoj sve je bili ljepo ali nazalosti smrtne nesrece kod nas kraj Splita skoro svaki dag. procitala sam danas u novinaman jedan poznati komicar ovde je izgubio sina. Rekao je "nema nikakva knjiga za zalovanje sta je pravo i sta nije..kad se nasmijem mislim da to nije u redu..kad sutim i kad sam zalostam jos teze..svak ima svoje pravo da zaluje na svoj nacin..to su njegov rijeci.
    nemogu zamisliti kako vam je..ako vaman ovaj blog pomaze i daje snagu za dan, a ne samo vaman nego i ostalim ljudiman sta im se desila ista stvar kao i vaman onda nastavite pisati. Vi ste jedna jaka osoba samo zamisli koliko pomazete drugim ljudiman sta sve od srca vasega pisete. Bog i cuvajte se..

    avatar

    22.08.2008. (11:57)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    sweden- hvala na posjeti ovom blogu, i pozdrav svim našim ljudima u dalekoj Švedskoj. Bilo nam je zaista lijepo jer smo bili u divnoj obitelji, obitelji s troje djece, prepunoj ljubavi i sreće. Velike su razlike u načinu života u Švedkoj i ovdje kod nas. I zaista je problem samo u mentalitetu ljudi. Ništa što se gore radi nije nemoguće i ovdje provesti, ali.....šteta.....nema volje...kao prvo u našoj vlasti i političarima...a zatim i ljudi..
    Kaže moja sestrična da se i gore događaju nesreće, ali ni približno kao ovdje u Hrvatskoj. Ovdje kao da su svi divlji, jednostavno se rugaju zakonima i pravilima. Sve se krši. A da ne pričamo o sudstvu i kažnjavanju. Kada sam joj pričala naš slučaj pa i sve one za koje znam, od obitelji s kojima sam se povezala i kroz Udrugu i preko ovog bloga, jednostavno nije mogla vjerovati... To je ono žalosno.

    A ovo za žalovanje je taj čovjek naravno jako dobro rekao. Nema pravila. Ljudi se bore s tom strašnom agonijom svatko na svoj način. Nema nikakvih vremenskih ograničenja ni pisanih pravila što je u redu, a što nije. Ima ljudi koji i ne izdrže. Ljudi koji polude, oduzmu si život, skrenu u neke čudne sfere, počnu fantazirati, jednostavno izgube razum. Ni njih ne mogu osuditi, nisu krivi zbog toga. Jednostavno su preslabi za borbu. Ne rade si to namjerno.
    Nekom pomogne vjera, svejedno u što, nije nužno uvijek da je to vjera u boga, nekom vlastita snaga uma, neko nađe spas u bijegu.....ode, započne neki drugi život.....ništa od toga nije za osuditi. NIŠTA. Svatko to pokušava na svoj način na koji jedini zna preživjeti i nastaviti živjeti ovaj tako kratki život. Jedino je greška ako misle da ono što pomaže njima je jedino ispravno i da tako moraju i drugi..... Ne, to nije tako....

    Nekim ljudima se čini kako mi kukamo nas svojim vlastitim životom. Kako žalimo sebe jer se to nama dogodilo.......i ti ljudi zaista ne znaju što pričaju......to može reći samo onaj tko to nije doživio, a i inače nije baš emotivno razvijena osoba. Pa naravno da je to jednim dijelom točno, zar to nije logično i normalno? No drugim dijelom je i netočno - jer mi beskrajno patimo što naša djeca više ne žive. Oni su rođeni u ljubavi, donešeni na ovaj svijet da rastu i žive........ a sada ih više nema......
    Naravno da je mučno osjećati se ponekad dobro i zadovoljno, nasmijati se nečemu, pogledati dobar film, veseliti se nekom događaju, uživati u malim i lijepim stvarima jer to sve u nama uvijek izaziva gorak osjećaj - osjećaj da naša djeca to više nikada neće osjetiti i doživjeti. Taj osjećaj krivice je naravno nerealan, ali je isto tako i neizbježan.

    Meni je pisanje ovog bloga ispočetka bilo način da vrištim na glas....
    Znate onaj osjećaj kad nekog volite i želite to vikati s najviše zgrade na svijetu da svi čuju i da svi znaju........tako je i s ovim osjećajem.......željela sam vrištati svoju bol za Stelom....
    Iz sve snage i iz sveg glasa..... Cijelom svijetu.........ne mogu bez tebe milena....

    Danas ne mogu zamisliti dan da ne dođem i na njega i na sve one s kojima sam se upoznala preko njega. A pogotovo moje supatnike. I ne samo majke. Ima i očeva. Svi smo tu, jadamo se jedni drugima, i ja mislim da si na taj način pomažemo, da izdržimo još jedan dan pred nama.
    Nikako nam ne pomaže nitko tko nas želi "trgnuti" i reći nam kako krivo živimo i kako nešto krivo radimo.... I nikad neću razumijeti zašto to netko radi. Zašto ima tu potrebu. Pa mi nismo nikome došli u kuću i na vrata i pitali za savjet......molili za pomoć......nikome ne smetamo....... i nisu valjda ni svjesni kako rade štetu osobi kojoj to govore.......da joj na neki način zabranjuje osjećaje......nameće neke svoje..... nemam na sreću u svom životu oko sebe takve ljude.....srela sam ih samo ovdje na blogu... ali meni je lako......jednostavno ih isključim i ne moram ih viđati svaki dan........ali mora da je onima koji s njima žive ili rade ili se druže jako teško.....

    Budite dobri jedni prema drugima........život je prekratak za trošiti ga uzalud.......

    Sandra

    avatar

    22.08.2008. (12:44)    -   -   -   -  

  • Ivana

    Evo samo da vam kažem da sam prošla ispite... Više o tome na mom blogu... Pusa, Ivana!!!

    avatar

    22.08.2008. (22:17)    -   -   -   -  

  • mallena..

    owo ste wi na slikama??

    avatar

    22.08.2008. (22:57)    -   -   -   -  

  • mallena..

    (slikama iz owog posta)

    avatar

    22.08.2008. (22:57)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    U pravu si Sandra kad kažeš da dne prođe dan da nedođemo vidjeti da li su svi tu, jesu li se javili, jer to nam je znak da ipak nekako idemo naprijed... dan po dan

    avatar

    22.08.2008. (23:09)    -   -   -   -  

  • girl

    znam da vam je tesko i zao mi je zbog a jos vise zao mi je stelice
    kad gledam ovaj blog sve vise i vise bih zeljela da sam upoznala
    vasu stelicu da sam vidjela taj smijeh,zelene oci...
    zanima me kako je to tina podnjela? znam da je tesko ali...
    samo znajte nije stela otisla ona je jos u vasim srcima
    kao moja sestricna u mojem
    pozdrav i pusa

    avatar

    22.08.2008. (23:48)    -   -   -   -  

  • Dora

    Držite mi se
    Mislim na Vas i Tinu stalno...
    Veliki zagrljaj Vam šaljem...samo to mogu...

    avatar

    23.08.2008. (18:21)    -   -   -   -  

  • ivana

    već sam pročitala ovaj post i jako je ljepi...
    nisam prije komentirala jer nema riječi
    kojima bi opisala...jednostavno predivno...
    svaki post je predivan, toliko poseban...
    samo to imam za reći...dršte mi se...
    uz vas, znate to...pozdravite muža
    i tinu, šaljem veliki zagrljaj...
    voli vas ivana..

    avatar

    25.08.2008. (11:42)    -   -   -   -  

  • * Baraa.....The Queen *

    Teško je to...
    Kada čovjek postane nemoćan...da više išta kaže...
    Išta napiše.....
    Taj osjećaj kada me svlada....mrzim ga....
    I da....

    Zašto ne mogu biti sretna??
    I svaki puta…
    Osmijeh se pojavi…smijem se…
    Sretna sam…
    Ali uvijek…nešto me vuče….
    Ono najmanje…vuče me da budem tužna…
    Ona neka sitnica…
    I uvijek pobijedi…
    Ali ja ŽELIM biti sretna…..
    Bar na tren….
    Zar tražim previše???


    To me zbunjuje...
    Toliko stvari oko mene....čekaju da uđu mene...svladaju me...
    Budem sretnaa.....
    A....ona najmanja stvar...neka bijedna tužna stvar....
    Sve to svlada....i opet me natjera da tužna budeem.....

    Ali..boriti se...to je glavno....
    Držite se....uvijek su tu najteži trenutci.....
    Volim vas.....

    avatar

    26.08.2008. (00:18)    -   -   -   -  

  • KC

    Draga gospođo Sandra,

    već dugo vremena posjećujem ovaj blog posvećen Vašem anđelu, gotovo svaki dan.
    Nekoliko puta sam počinjala pisati, ali uvijek obrišem tekst. Jednostavno znam da ni jedna moja riječ ne može ublažiti vašu neizmjernu bol. Ali vi ste heroj, borite se iz dana u dan i dižete se ma kako teško bilo. Nažalost, čovijek nije ni svjestan koliko je jak i koliko može podnijeti.
    Ja vam se divim.
    Ostavljam Vam zagrljaj utjehe. Danijela iz KC

    avatar

    27.08.2008. (12:38)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Hvala vam ....

    dragi moji mladi ljudi...čuvajte se.....

    čuvajte tu blagost i suosjećanje cijeli život za sve ljude na koje u životu naiđete....
    ne dozvolite da vam dobrotu u vama unište zli ljudi... nepravde....kojih će svakako biti...
    ostanite uporni i dosljedni u svojoj dobroti..... radi vas samih.....tako je lakše podnijeti život.....ljepše živjeti....

    .......neki put, na žalost, čovjek može podnijeti i previše........više nego što bi trebao....tako se barem ja sada osjećam.....
    ne mogu to objasniti........zapravo mogla bi....ali neću.....jer moglo bi me se krivo shvatiti.....

    Hvala svima na podršci i posjeti Stelinom spomenaru..

    Sandra

    avatar

    27.08.2008. (22:09)    -   -   -   -  

  • milicza

    Sandrice,došla sam kući...nedostajala si mi,mislila sam na tebe u neke dane...dato mi je ljeto besprijekorno,ljeto u kojem sam bila sa svojom mamom u kuhinji,na plaži,u razgovoru i u svojoj 40.godini od nje još uvijek učila..sjetila sam se kolika je samo to sreća....molim se za tvoju zvijezdicu,za mir u duši,mada znam da nema mira za majku kojoj je dijete uzeto,nikada,no nadam se,uvijek se nadam nekom čudu....

    avatar

    27.08.2008. (23:11)    -   -   -   -  

  • jos jedan blog jedne studentice

    Evo i mene kod Vas,nekako nemam inspiraciju što napisati pa ću ostaviti jedan topli zagrljaj....

    avatar

    28.08.2008. (00:01)    -   -   -   -  

  • Mala Anja

    Eto, samo da Vam se nakratko javimo da smo se vratili na blog iako smo bili u velikim razmisljanjima da ga potpuno zatvorimo. Jedan veliki topli zagrljaj Vam ostavljamo a mala Anjica vasoj Tini salje jednu veliku pusu. Uvijek u mislima sa Vama obitelj Kostanjevecki iz Zagreba.

    avatar

    29.08.2008. (20:56)    -   -   -   -  

učitavam...