Nemam ništa pametno za reči osim držite mi se... Puno vas volim... I znajte da sam uz vas uvijek, kad god treba... Šaljem vam topli zagrljaj i pusu... Ivana
18.08.2008. (18:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam da ti je teško, i nažalost znam šta znači imati umrlo srce i ništa dobro ne osjećati, znam šta znači da se ničemu više ne možeš radovati kao prije, ali znam da ti se ja od srca radujem što si došla nazad, i što imam s kime čuti se i tipkati se... ja ti se iskreno radujem, pozdrav tvojima, a čujemo se kad budeš spremna
18.08.2008. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kud god išli i kako god daleko, naša je glava - naša prtljaga. Poželimo možda mali odmak, ali nas sve vuče tamo gdje se zbilo i gdje su naši voljeni. I počinje novi ciklus jada i zbilje. Mislim na tebe, V.
18.08.2008. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala na komentaru, da u životu izmjenjuje se stalno tuga , pa malo radosti, pa tako red po red.
no iako bi se trebao ludo radovati dolaskom unuka, nekako sam prazno radostan, nekako čudno da me je sve strah da kčer to ne primjeti, radujem se ali nije to radost kakva bi bila da nije bilo te tragedije, na žalost to je tako, oduzeto nam je pravo ba iskrenu radost, i mislim da to bude tako zauvijek.
hvala ! čitam Vaš blog , no teško mi je u jednom komadu proćitato čitavi post, prekidam pa ponovo čitam
Drago!
19.08.2008. (21:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago, Kćer to zna. Zna ona da to nije više isto, samo isto tako šuti jer zna da nema pomoći, da to nije nešto što si čovjek namjerno radi, da to nije zato jer je sebičan, da to nije zato jer svoje živo dijete manje voli........zna ona to.... Vidim to po mojoj Tini. Baš sam pisala mail dragoj prijateljici o ovome. Vidim kad Tina samo potone. Ali šuti. I znam da se onako mlada pokušava odhrvati toj boli koja ju ponekad silno preplavi, to je za nju prejako, a zna da nema pomoći. Ne postoji način da se ta bol odagna. Ona je našla jedini mogući način da ju kontrolira - potiskivanje.... Teško mi je i to gledati....a znam da joj ne mogu pomoći... Nije to stalno....većinu vremena ona ipak živi svoj život teenagerice i ja sam tu za nju 100%, ali kad dođe do svijesti.....kad ju preplavi stvarnost i kad ju obuzme srašna patnja za sekom.....uh....užasno je teško..
19.08.2008. (21:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mina
draga gospođo...
slučajno sam naletila na Vaš blog prije mjesec,možda više i od tada stalno posjećujem..
tek sada vam ostavljam komentar jer nisam znala šta da napišem...
i moju porodicu pogodilo je nešto slično Vašoj nesreći...
možda je manje bolno, jer moju seku nisu ubili, jer moja porodica ne mora kao Vi gledati ubicu u lice a ne moći ništa učiniti, možda je lakše jer je ona bila tek beba, a Vaša Stela je bila prekrasna djevojčica,ali...
teško je izgubiti dijete, teško je izgubiti sestru...
Vašoj Tini sigurno nije lako, možda je i teže nego ona to pokazuje....
ja svojim roditeljima nikad nisam priznala koliko patim za sekom, oni ne znaju ništa o tome...
valjda mi je tako lakše...
a onaj post koji govori o tome da će Vaša bol nekad možda biti manja....
kod mojih roditelja je bilo tako...
iako je to grozno...
ne dozvolite da vam se to desi....
grozno je kad postane skoro pa nevažna smrt vlastitog djeteta...
nosite Vašu Stelu svakog trenutka sa sobom u mislima i srcu...
ne dozvolite da je bilo ko otrgne odatle...
tu ona ostaje samo Vaša....
što se tiče Vaše boli, nezz šta da Vam kažem...
morate izdržati, zbog Tine...
a i Stela bi to htjela...
nadam se da će onog "čovjeka" što je otrgnuo stelu stići kazna....
pozz iz Sarajeva...
19.08.2008. (23:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospodo,svaki put iznova dolazim na vas blog... I svaki put iznova se rasplacem... stvarno mi je zao.. Ali neznam sto bi pametno reklA .. rijeci mozda i nisu potrebne,jer ce tesko umanjiti vasu bol... Ali drzite se..barem zbog tine...
pozdrav iz sl.broda
20.08.2008. (01:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danijela
Puno pozdrava od Danijele. U mojim ste mislima svaki dan. www.danijelamagdalena.blogg.se
20.08.2008. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga gospođo, ne mogu zamislit kako vam je. Nemam vam što za reći, osim držite se. Šaljem vam veliku podršku. Pozdrav!
20.08.2008. (22:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sweden
Bog..drago mi je da ste posjetili Svedsku..mi smo isto bili na odmoru 5 tjedana. u Hrvatskoj sve je bili ljepo ali nazalosti smrtne nesrece kod nas kraj Splita skoro svaki dag. procitala sam danas u novinaman jedan poznati komicar ovde je izgubio sina. Rekao je "nema nikakva knjiga za zalovanje sta je pravo i sta nije..kad se nasmijem mislim da to nije u redu..kad sutim i kad sam zalostam jos teze..svak ima svoje pravo da zaluje na svoj nacin..to su njegov rijeci. nemogu zamisliti kako vam je..ako vaman ovaj blog pomaze i daje snagu za dan, a ne samo vaman nego i ostalim ljudiman sta im se desila ista stvar kao i vaman onda nastavite pisati. Vi ste jedna jaka osoba samo zamisli koliko pomazete drugim ljudiman sta sve od srca vasega pisete. Bog i cuvajte se..
22.08.2008. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sweden- hvala na posjeti ovom blogu, i pozdrav svim našim ljudima u dalekoj Švedskoj. Bilo nam je zaista lijepo jer smo bili u divnoj obitelji, obitelji s troje djece, prepunoj ljubavi i sreće. Velike su razlike u načinu života u Švedkoj i ovdje kod nas. I zaista je problem samo u mentalitetu ljudi. Ništa što se gore radi nije nemoguće i ovdje provesti, ali.....šteta.....nema volje...kao prvo u našoj vlasti i političarima...a zatim i ljudi.. Kaže moja sestrična da se i gore događaju nesreće, ali ni približno kao ovdje u Hrvatskoj. Ovdje kao da su svi divlji, jednostavno se rugaju zakonima i pravilima. Sve se krši. A da ne pričamo o sudstvu i kažnjavanju. Kada sam joj pričala naš slučaj pa i sve one za koje znam, od obitelji s kojima sam se povezala i kroz Udrugu i preko ovog bloga, jednostavno nije mogla vjerovati... To je ono žalosno.
A ovo za žalovanje je taj čovjek naravno jako dobro rekao. Nema pravila. Ljudi se bore s tom strašnom agonijom svatko na svoj način. Nema nikakvih vremenskih ograničenja ni pisanih pravila što je u redu, a što nije. Ima ljudi koji i ne izdrže. Ljudi koji polude, oduzmu si život, skrenu u neke čudne sfere, počnu fantazirati, jednostavno izgube razum. Ni njih ne mogu osuditi, nisu krivi zbog toga. Jednostavno su preslabi za borbu. Ne rade si to namjerno. Nekom pomogne vjera, svejedno u što, nije nužno uvijek da je to vjera u boga, nekom vlastita snaga uma, neko nađe spas u bijegu.....ode, započne neki drugi život.....ništa od toga nije za osuditi. NIŠTA. Svatko to pokušava na svoj način na koji jedini zna preživjeti i nastaviti živjeti ovaj tako kratki život. Jedino je greška ako misle da ono što pomaže njima je jedino ispravno i da tako moraju i drugi..... Ne, to nije tako....
Nekim ljudima se čini kako mi kukamo nas svojim vlastitim životom. Kako žalimo sebe jer se to nama dogodilo.......i ti ljudi zaista ne znaju što pričaju......to može reći samo onaj tko to nije doživio, a i inače nije baš emotivno razvijena osoba. Pa naravno da je to jednim dijelom točno, zar to nije logično i normalno? No drugim dijelom je i netočno - jer mi beskrajno patimo što naša djeca više ne žive. Oni su rođeni u ljubavi, donešeni na ovaj svijet da rastu i žive........ a sada ih više nema...... Naravno da je mučno osjećati se ponekad dobro i zadovoljno, nasmijati se nečemu, pogledati dobar film, veseliti se nekom događaju, uživati u malim i lijepim stvarima jer to sve u nama uvijek izaziva gorak osjećaj - osjećaj da naša djeca to više nikada neće osjetiti i doživjeti. Taj osjećaj krivice je naravno nerealan, ali je isto tako i neizbježan.
Meni je pisanje ovog bloga ispočetka bilo način da vrištim na glas.... Znate onaj osjećaj kad nekog volite i želite to vikati s najviše zgrade na svijetu da svi čuju i da svi znaju........tako je i s ovim osjećajem.......željela sam vrištati svoju bol za Stelom.... Iz sve snage i iz sveg glasa..... Cijelom svijetu.........ne mogu bez tebe milena....
Danas ne mogu zamisliti dan da ne dođem i na njega i na sve one s kojima sam se upoznala preko njega. A pogotovo moje supatnike. I ne samo majke. Ima i očeva. Svi smo tu, jadamo se jedni drugima, i ja mislim da si na taj način pomažemo, da izdržimo još jedan dan pred nama. Nikako nam ne pomaže nitko tko nas želi "trgnuti" i reći nam kako krivo živimo i kako nešto krivo radimo.... I nikad neću razumijeti zašto to netko radi. Zašto ima tu potrebu. Pa mi nismo nikome došli u kuću i na vrata i pitali za savjet......molili za pomoć......nikome ne smetamo....... i nisu valjda ni svjesni kako rade štetu osobi kojoj to govore.......da joj na neki način zabranjuje osjećaje......nameće neke svoje..... nemam na sreću u svom životu oko sebe takve ljude.....srela sam ih samo ovdje na blogu... ali meni je lako......jednostavno ih isključim i ne moram ih viđati svaki dan........ali mora da je onima koji s njima žive ili rade ili se druže jako teško.....
Budite dobri jedni prema drugima........život je prekratak za trošiti ga uzalud.......
Sandra
22.08.2008. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Evo samo da vam kažem da sam prošla ispite... Više o tome na mom blogu... Pusa, Ivana!!!
22.08.2008. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mallena..
owo ste wi na slikama??
22.08.2008. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mallena..
(slikama iz owog posta)
22.08.2008. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U pravu si Sandra kad kažeš da dne prođe dan da nedođemo vidjeti da li su svi tu, jesu li se javili, jer to nam je znak da ipak nekako idemo naprijed... dan po dan
22.08.2008. (23:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
girl
znam da vam je tesko i zao mi je zbog a jos vise zao mi je stelice kad gledam ovaj blog sve vise i vise bih zeljela da sam upoznala vasu stelicu da sam vidjela taj smijeh,zelene oci... zanima me kako je to tina podnjela? znam da je tesko ali... samo znajte nije stela otisla ona je jos u vasim srcima kao moja sestricna u mojem pozdrav i pusa
22.08.2008. (23:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Držite mi se Mislim na Vas i Tinu stalno... Veliki zagrljaj Vam šaljem...samo to mogu...
23.08.2008. (18:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivana
već sam pročitala ovaj post i jako je ljepi... nisam prije komentirala jer nema riječi kojima bi opisala...jednostavno predivno... svaki post je predivan, toliko poseban... samo to imam za reći...dršte mi se... uz vas, znate to...pozdravite muža i tinu, šaljem veliki zagrljaj... voli vas ivana..
25.08.2008. (11:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je to... Kada čovjek postane nemoćan...da više išta kaže... Išta napiše..... Taj osjećaj kada me svlada....mrzim ga.... I da....
Zašto ne mogu biti sretna?? I svaki puta… Osmijeh se pojavi…smijem se… Sretna sam… Ali uvijek…nešto me vuče…. Ono najmanje…vuče me da budem tužna… Ona neka sitnica… I uvijek pobijedi… Ali ja ŽELIM biti sretna….. Bar na tren…. Zar tražim previše???
To me zbunjuje... Toliko stvari oko mene....čekaju da uđu mene...svladaju me... Budem sretnaa..... A....ona najmanja stvar...neka bijedna tužna stvar.... Sve to svlada....i opet me natjera da tužna budeem.....
Ali..boriti se...to je glavno.... Držite se....uvijek su tu najteži trenutci..... Volim vas.....
26.08.2008. (00:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KC
Draga gospođo Sandra,
već dugo vremena posjećujem ovaj blog posvećen Vašem anđelu, gotovo svaki dan. Nekoliko puta sam počinjala pisati, ali uvijek obrišem tekst. Jednostavno znam da ni jedna moja riječ ne može ublažiti vašu neizmjernu bol. Ali vi ste heroj, borite se iz dana u dan i dižete se ma kako teško bilo. Nažalost, čovijek nije ni svjestan koliko je jak i koliko može podnijeti. Ja vam se divim. Ostavljam Vam zagrljaj utjehe. Danijela iz KC
27.08.2008. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čuvajte tu blagost i suosjećanje cijeli život za sve ljude na koje u životu naiđete.... ne dozvolite da vam dobrotu u vama unište zli ljudi... nepravde....kojih će svakako biti... ostanite uporni i dosljedni u svojoj dobroti..... radi vas samih.....tako je lakše podnijeti život.....ljepše živjeti....
.......neki put, na žalost, čovjek može podnijeti i previše........više nego što bi trebao....tako se barem ja sada osjećam..... ne mogu to objasniti........zapravo mogla bi....ali neću.....jer moglo bi me se krivo shvatiti.....
Hvala svima na podršci i posjeti Stelinom spomenaru..
Sandra
27.08.2008. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sandrice,došla sam kući...nedostajala si mi,mislila sam na tebe u neke dane...dato mi je ljeto besprijekorno,ljeto u kojem sam bila sa svojom mamom u kuhinji,na plaži,u razgovoru i u svojoj 40.godini od nje još uvijek učila..sjetila sam se kolika je samo to sreća....molim se za tvoju zvijezdicu,za mir u duši,mada znam da nema mira za majku kojoj je dijete uzeto,nikada,no nadam se,uvijek se nadam nekom čudu....
27.08.2008. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eto, samo da Vam se nakratko javimo da smo se vratili na blog iako smo bili u velikim razmisljanjima da ga potpuno zatvorimo. Jedan veliki topli zagrljaj Vam ostavljamo a mala Anjica vasoj Tini salje jednu veliku pusu. Uvijek u mislima sa Vama obitelj Kostanjevecki iz Zagreba.
29.08.2008. (20:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Nemam ništa pametno za reči osim držite mi se... Puno vas volim... I znajte da sam uz vas uvijek, kad god treba... Šaljem vam topli zagrljaj i pusu... Ivana
18.08.2008. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Znam da ti je teško, i nažalost znam šta znači imati umrlo srce i ništa dobro ne osjećati, znam šta znači da se ničemu više ne možeš radovati kao prije, ali znam da ti se ja od srca radujem što si došla nazad, i što imam s kime čuti se i tipkati se... ja ti se iskreno radujem, pozdrav tvojima, a čujemo se kad budeš spremna
18.08.2008. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
enika36
I ja sa svojima vam ostavljam jedan veliki zagrljaj . I Tini velika pusa od cura...
18.08.2008. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Kud god išli i kako god daleko, naša je glava - naša prtljaga. Poželimo možda mali odmak, ali nas sve vuče tamo gdje se zbilo i gdje su naši voljeni. I počinje novi ciklus jada i zbilje. Mislim na tebe, V.
18.08.2008. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kecoland
hvala na komentaru, da u životu izmjenjuje se stalno tuga , pa malo radosti, pa tako red po red.
no iako bi se trebao ludo radovati dolaskom unuka, nekako sam prazno radostan, nekako čudno da me je sve strah da kčer to ne primjeti, radujem se ali nije to radost kakva bi bila da nije bilo te tragedije, na žalost to je tako, oduzeto nam je pravo ba iskrenu radost, i mislim da to bude tako zauvijek.
hvala ! čitam Vaš blog , no teško mi je u jednom komadu proćitato čitavi post, prekidam pa ponovo čitam
Drago!
19.08.2008. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Drago,
Kćer to zna. Zna ona da to nije više isto, samo isto tako šuti jer zna da nema pomoći, da to nije nešto što si čovjek namjerno radi, da to nije zato jer je sebičan, da to nije zato jer svoje živo dijete manje voli........zna ona to....
Vidim to po mojoj Tini.
Baš sam pisala mail dragoj prijateljici o ovome.
Vidim kad Tina samo potone. Ali šuti. I znam da se onako mlada pokušava odhrvati toj boli koja ju ponekad silno preplavi, to je za nju prejako, a zna da nema pomoći. Ne postoji način da se ta bol odagna. Ona je našla jedini mogući način da ju kontrolira - potiskivanje....
Teško mi je i to gledati....a znam da joj ne mogu pomoći...
Nije to stalno....većinu vremena ona ipak živi svoj život teenagerice i ja sam tu za nju 100%, ali kad dođe do svijesti.....kad ju preplavi stvarnost i kad ju obuzme srašna patnja za sekom.....uh....užasno je teško..
19.08.2008. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mina
draga gospođo...
slučajno sam naletila na Vaš blog prije mjesec,možda više i od tada stalno posjećujem..
tek sada vam ostavljam komentar jer nisam znala šta da napišem...
i moju porodicu pogodilo je nešto slično Vašoj nesreći...
možda je manje bolno, jer moju seku nisu ubili, jer moja porodica ne mora kao Vi gledati ubicu u lice a ne moći ništa učiniti, možda je lakše jer je ona bila tek beba, a Vaša Stela je bila prekrasna djevojčica,ali...
teško je izgubiti dijete, teško je izgubiti sestru...
Vašoj Tini sigurno nije lako, možda je i teže nego ona to pokazuje....
ja svojim roditeljima nikad nisam priznala koliko patim za sekom, oni ne znaju ništa o tome...
valjda mi je tako lakše...
a onaj post koji govori o tome da će Vaša bol nekad možda biti manja....
kod mojih roditelja je bilo tako...
iako je to grozno...
ne dozvolite da vam se to desi....
grozno je kad postane skoro pa nevažna smrt vlastitog djeteta...
nosite Vašu Stelu svakog trenutka sa sobom u mislima i srcu...
ne dozvolite da je bilo ko otrgne odatle...
tu ona ostaje samo Vaša....
što se tiče Vaše boli, nezz šta da Vam kažem...
morate izdržati, zbog Tine...
a i Stela bi to htjela...
nadam se da će onog "čovjeka" što je otrgnuo stelu stići kazna....
pozz iz Sarajeva...
19.08.2008. (23:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xXx...Kr!$t!nA...xXx
gospodo,svaki put iznova dolazim na vas blog...
I svaki put iznova se rasplacem...
stvarno mi je zao..
Ali neznam sto bi pametno reklA ..
rijeci mozda i nisu potrebne,jer ce tesko umanjiti vasu bol...
Ali drzite se..barem zbog tine...
pozdrav iz sl.broda
20.08.2008. (01:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danijela
Puno pozdrava od Danijele. U mojim ste mislima svaki dan.
www.danijelamagdalena.blogg.se
20.08.2008. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...jAJe nA oKo...
Draga gospođo, ne mogu zamislit kako vam je.
Nemam vam što za reći, osim držite se.
Šaljem vam veliku podršku.
Pozdrav!
20.08.2008. (22:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sweden
Bog..drago mi je da ste posjetili Svedsku..mi smo isto bili na odmoru 5 tjedana. u Hrvatskoj sve je bili ljepo ali nazalosti smrtne nesrece kod nas kraj Splita skoro svaki dag. procitala sam danas u novinaman jedan poznati komicar ovde je izgubio sina. Rekao je "nema nikakva knjiga za zalovanje sta je pravo i sta nije..kad se nasmijem mislim da to nije u redu..kad sutim i kad sam zalostam jos teze..svak ima svoje pravo da zaluje na svoj nacin..to su njegov rijeci.
nemogu zamisliti kako vam je..ako vaman ovaj blog pomaze i daje snagu za dan, a ne samo vaman nego i ostalim ljudiman sta im se desila ista stvar kao i vaman onda nastavite pisati. Vi ste jedna jaka osoba samo zamisli koliko pomazete drugim ljudiman sta sve od srca vasega pisete. Bog i cuvajte se..
22.08.2008. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
sweden- hvala na posjeti ovom blogu, i pozdrav svim našim ljudima u dalekoj Švedskoj. Bilo nam je zaista lijepo jer smo bili u divnoj obitelji, obitelji s troje djece, prepunoj ljubavi i sreće. Velike su razlike u načinu života u Švedkoj i ovdje kod nas. I zaista je problem samo u mentalitetu ljudi. Ništa što se gore radi nije nemoguće i ovdje provesti, ali.....šteta.....nema volje...kao prvo u našoj vlasti i političarima...a zatim i ljudi..
Kaže moja sestrična da se i gore događaju nesreće, ali ni približno kao ovdje u Hrvatskoj. Ovdje kao da su svi divlji, jednostavno se rugaju zakonima i pravilima. Sve se krši. A da ne pričamo o sudstvu i kažnjavanju. Kada sam joj pričala naš slučaj pa i sve one za koje znam, od obitelji s kojima sam se povezala i kroz Udrugu i preko ovog bloga, jednostavno nije mogla vjerovati... To je ono žalosno.
A ovo za žalovanje je taj čovjek naravno jako dobro rekao. Nema pravila. Ljudi se bore s tom strašnom agonijom svatko na svoj način. Nema nikakvih vremenskih ograničenja ni pisanih pravila što je u redu, a što nije. Ima ljudi koji i ne izdrže. Ljudi koji polude, oduzmu si život, skrenu u neke čudne sfere, počnu fantazirati, jednostavno izgube razum. Ni njih ne mogu osuditi, nisu krivi zbog toga. Jednostavno su preslabi za borbu. Ne rade si to namjerno.
Nekom pomogne vjera, svejedno u što, nije nužno uvijek da je to vjera u boga, nekom vlastita snaga uma, neko nađe spas u bijegu.....ode, započne neki drugi život.....ništa od toga nije za osuditi. NIŠTA. Svatko to pokušava na svoj način na koji jedini zna preživjeti i nastaviti živjeti ovaj tako kratki život. Jedino je greška ako misle da ono što pomaže njima je jedino ispravno i da tako moraju i drugi..... Ne, to nije tako....
Nekim ljudima se čini kako mi kukamo nas svojim vlastitim životom. Kako žalimo sebe jer se to nama dogodilo.......i ti ljudi zaista ne znaju što pričaju......to može reći samo onaj tko to nije doživio, a i inače nije baš emotivno razvijena osoba. Pa naravno da je to jednim dijelom točno, zar to nije logično i normalno? No drugim dijelom je i netočno - jer mi beskrajno patimo što naša djeca više ne žive. Oni su rođeni u ljubavi, donešeni na ovaj svijet da rastu i žive........ a sada ih više nema......
Naravno da je mučno osjećati se ponekad dobro i zadovoljno, nasmijati se nečemu, pogledati dobar film, veseliti se nekom događaju, uživati u malim i lijepim stvarima jer to sve u nama uvijek izaziva gorak osjećaj - osjećaj da naša djeca to više nikada neće osjetiti i doživjeti. Taj osjećaj krivice je naravno nerealan, ali je isto tako i neizbježan.
Meni je pisanje ovog bloga ispočetka bilo način da vrištim na glas....
Znate onaj osjećaj kad nekog volite i želite to vikati s najviše zgrade na svijetu da svi čuju i da svi znaju........tako je i s ovim osjećajem.......željela sam vrištati svoju bol za Stelom....
Iz sve snage i iz sveg glasa..... Cijelom svijetu.........ne mogu bez tebe milena....
Danas ne mogu zamisliti dan da ne dođem i na njega i na sve one s kojima sam se upoznala preko njega. A pogotovo moje supatnike. I ne samo majke. Ima i očeva. Svi smo tu, jadamo se jedni drugima, i ja mislim da si na taj način pomažemo, da izdržimo još jedan dan pred nama.
Nikako nam ne pomaže nitko tko nas želi "trgnuti" i reći nam kako krivo živimo i kako nešto krivo radimo.... I nikad neću razumijeti zašto to netko radi. Zašto ima tu potrebu. Pa mi nismo nikome došli u kuću i na vrata i pitali za savjet......molili za pomoć......nikome ne smetamo....... i nisu valjda ni svjesni kako rade štetu osobi kojoj to govore.......da joj na neki način zabranjuje osjećaje......nameće neke svoje..... nemam na sreću u svom životu oko sebe takve ljude.....srela sam ih samo ovdje na blogu... ali meni je lako......jednostavno ih isključim i ne moram ih viđati svaki dan........ali mora da je onima koji s njima žive ili rade ili se druže jako teško.....
Budite dobri jedni prema drugima........život je prekratak za trošiti ga uzalud.......
Sandra
22.08.2008. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Evo samo da vam kažem da sam prošla ispite... Više o tome na mom blogu... Pusa, Ivana!!!
22.08.2008. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mallena..
owo ste wi na slikama??
22.08.2008. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mallena..
(slikama iz owog posta)
22.08.2008. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
U pravu si Sandra kad kažeš da dne prođe dan da nedođemo vidjeti da li su svi tu, jesu li se javili, jer to nam je znak da ipak nekako idemo naprijed... dan po dan
22.08.2008. (23:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
girl
znam da vam je tesko i zao mi je zbog a jos vise zao mi je stelice
kad gledam ovaj blog sve vise i vise bih zeljela da sam upoznala
vasu stelicu da sam vidjela taj smijeh,zelene oci...
zanima me kako je to tina podnjela? znam da je tesko ali...
samo znajte nije stela otisla ona je jos u vasim srcima
kao moja sestricna u mojem
pozdrav i pusa
22.08.2008. (23:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Držite mi se
Mislim na Vas i Tinu stalno...
Veliki zagrljaj Vam šaljem...samo to mogu...
23.08.2008. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivana
već sam pročitala ovaj post i jako je ljepi...
nisam prije komentirala jer nema riječi
kojima bi opisala...jednostavno predivno...
svaki post je predivan, toliko poseban...
samo to imam za reći...dršte mi se...
uz vas, znate to...pozdravite muža
i tinu, šaljem veliki zagrljaj...
voli vas ivana..
25.08.2008. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
* Baraa.....The Queen *
Teško je to...
Kada čovjek postane nemoćan...da više išta kaže...
Išta napiše.....
Taj osjećaj kada me svlada....mrzim ga....
I da....
Zašto ne mogu biti sretna??
I svaki puta…
Osmijeh se pojavi…smijem se…
Sretna sam…
Ali uvijek…nešto me vuče….
Ono najmanje…vuče me da budem tužna…
Ona neka sitnica…
I uvijek pobijedi…
Ali ja ŽELIM biti sretna…..
Bar na tren….
Zar tražim previše???
To me zbunjuje...
Toliko stvari oko mene....čekaju da uđu mene...svladaju me...
Budem sretnaa.....
A....ona najmanja stvar...neka bijedna tužna stvar....
Sve to svlada....i opet me natjera da tužna budeem.....
Ali..boriti se...to je glavno....
Držite se....uvijek su tu najteži trenutci.....
Volim vas.....
26.08.2008. (00:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KC
Draga gospođo Sandra,
već dugo vremena posjećujem ovaj blog posvećen Vašem anđelu, gotovo svaki dan.
Nekoliko puta sam počinjala pisati, ali uvijek obrišem tekst. Jednostavno znam da ni jedna moja riječ ne može ublažiti vašu neizmjernu bol. Ali vi ste heroj, borite se iz dana u dan i dižete se ma kako teško bilo. Nažalost, čovijek nije ni svjestan koliko je jak i koliko može podnijeti.
Ja vam se divim.
Ostavljam Vam zagrljaj utjehe. Danijela iz KC
27.08.2008. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Hvala vam ....
dragi moji mladi ljudi...čuvajte se.....
čuvajte tu blagost i suosjećanje cijeli život za sve ljude na koje u životu naiđete....
ne dozvolite da vam dobrotu u vama unište zli ljudi... nepravde....kojih će svakako biti...
ostanite uporni i dosljedni u svojoj dobroti..... radi vas samih.....tako je lakše podnijeti život.....ljepše živjeti....
.......neki put, na žalost, čovjek može podnijeti i previše........više nego što bi trebao....tako se barem ja sada osjećam.....
ne mogu to objasniti........zapravo mogla bi....ali neću.....jer moglo bi me se krivo shvatiti.....
Hvala svima na podršci i posjeti Stelinom spomenaru..
Sandra
27.08.2008. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
Sandrice,došla sam kući...nedostajala si mi,mislila sam na tebe u neke dane...dato mi je ljeto besprijekorno,ljeto u kojem sam bila sa svojom mamom u kuhinji,na plaži,u razgovoru i u svojoj 40.godini od nje još uvijek učila..sjetila sam se kolika je samo to sreća....molim se za tvoju zvijezdicu,za mir u duši,mada znam da nema mira za majku kojoj je dijete uzeto,nikada,no nadam se,uvijek se nadam nekom čudu....
27.08.2008. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jos jedan blog jedne studentice
Evo i mene kod Vas,nekako nemam inspiraciju što napisati pa ću ostaviti jedan topli zagrljaj....
28.08.2008. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mala Anja
Eto, samo da Vam se nakratko javimo da smo se vratili na blog iako smo bili u velikim razmisljanjima da ga potpuno zatvorimo. Jedan veliki topli zagrljaj Vam ostavljamo a mala Anjica vasoj Tini salje jednu veliku pusu. Uvijek u mislima sa Vama obitelj Kostanjevecki iz Zagreba.
29.08.2008. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...