na ovome sam zastala i pitala e neke stvari... istina, bol guši radost povratka... prije sam se radovala svakom povratku... ali na kraju uvijek ostane bol kada netko ode... kaad se vrate još je ta bol, jer čemu se radovat kada ću ponovno otići....
hvala što si svratila, nadam se da ćeš i dalje svraćat..
uživaj
18.08.2008. (10:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponekad je ona, ovaj put stvarno je on. Zato što se ne ponašam onako kako se ponašam sa svim ostalim ljudima ikad, kad smo na samo. Mislim da je i on jednako suzdržan prema meni. Imam osjećaj da ako i jednu sitnicu sazna o mom životu, da me neće htjeti ni vidjeti, sasvim sam antiideal, barem ako sam ja u kontekstu. Ali ne mogu samo postati opuštena. Jesam, prvi put. Nakon toga više nismo bili poznanici. Kaže da bismo mogli biti zanimljivi prijatelji. Ali mi to nismo, ne još. Nikad nećemo ni postati ako ćemo se viđati jednom ili dvaput mjesečno. Ne može ti netko biti tako dobar prijatelj ako nije blizu. A i voljela bih da jednom budemo u društvu, velikom. Možda bih se mogla opustiti. Da sam pored njega onakva kakva sam inače, izgledala bih kao da glumim. Iako znam da bih mu se svidjela, dapače, volio bi me. Ovako kršimo emocije jedan drugom. I to mi je pomalo tužno, znam da se mogu i jednu rečenicu reći o mislila da bi to bila ljubav. A tako me nekakav retardiran strah koči. I njega, koči ga nesigurnost. U mene vjerojatno. Kaže da me ne može sve pitati, ali da mi ne može sve ni reći. Istina je zapravo da mi nikad nismo razgovarali ni o ljubavi (zamisli!!!), ni o mašti, o ljepoti, snovima, željama, uveseljavanju, seksu, prošlosti, ovisnostima, traženjima, ni o čemu što čini jedan um. Ali ima nešto u njemu i vidio je i on taj prvi put nešto u meni, samo što mi tada gotovo uopće nije bilo važno što će pomisliti o meni pa sam mogla biti spontana, mogla sam ga naglo zagrliti i primiti za ruku, što više ne mogu jer reagira rezervirano. Onda se suzdržavam i gledam u pod umjesto njemu u oči. Kretenski, glupa sam i ne znam što da učinim da to ikako bude. Veli da ne želi da odem iz njegovog života i sigurno da ne želi. Samo.. tako sumnjam da ćemo se viđati.. Voljela bih izać s njegovih društvom, plesati, piti i šaliti se. I onda da on i ja pričamo na nekom brdu, o ovim pizdarijama koje um čine :) to bi bilo baš lijepo. Onda bismo se voljeli. Bilo bi čisto, tako čisto! Ljubav u novom vremenu, ali onakva kakva ljubav i treba biti. Divna, časna, čista, iskrena.
18.08.2008. (12:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam hodajuci primjer za onu stotinku srece u zivotu, eh valjda to tako ide kod nekih... A sta ces takva mi je sudbina... hehehe...... Ljubav je takva ili ima ili nema, srce osjeca a mozak stalno nesto filozofira, no jednom ce se dogodit to da mozak nece znat sto bii rekao jer ce mu srce od previse uzbudjenja previse krvi slat i blokirat ce a mi cemo uzivat u ljubavi, eh barem malo... pozzzz.svrati......
18.08.2008. (19:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gotovo svakog dana si napišemo barem jednu poruku. Samo, mene je strah pričati mu o sebi. A ni on se meni ne može otvoriti i vjerujem da je to zbog mene. Što da radim? Da budem sasvim iskrena? Ali tada mu se neću svidjeti onako kako bih mogla da sve pokažem kasnije, zbog njegove tradicije, patrijarhalnosti. Divan je, veoma poseban. Mnogo bih dala za njega. Inspirira me, inspirira me za rad. Akademski napredujem nakon susreta s njim. Nekada sam igrala igru ignoriranja, bila je uspješna. Prestala sam s njom jer, pomislila sam, ako je ta igra ono što zadržava, nije dovoljno. Ne želim da me želi. Želim da bude sa mnom. Traži prijateljstvo. Mnogo, mnogo bih više, predala bih mu se, a strah me da ni prijatelji nećemo moći biti. Istina je što kažeš, daljina štošta može podnijeti, pak da bi uopće htjela podnositi, mora se stvoriti bliskost. On je Hrabrost, još nije bliskost. Tako bih ga lako mogla voljeti. Svim svojim srcem. I ako i ne bude tako, neću tražiti drugoga.
19.08.2008. (01:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad ga vidim bih mu se najradije bacila u zagrljaj i povukla ga za ruku, baš kao i prvi put. Čak i sada, čim pomislim na to, odmah se kočim, makar je samo u mislima! Mislim da bi i on mene mogao voljeti - s tim da od ideala ljubavi ne odstupa ni milimetra. Ali sa svim mojim manama, možda sam baš ta. No ne vidim načina da on to ikada prepozna, čisto iz nedostatka komunikacije. Možeš mi poslati mail, tada bih odvratila jednako intimnim - onim što u vezi osjećaja ne mogu napisati u komentaru. Zvuči skroz jadno, ali tražila bih savjet od tebe, mislim da mi ga možeš dati.
19.08.2008. (02:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Za pojedinu osobu koja mi znači i koju gubim osjećam određeni dio srca kao da ga netko zarezuje skalpelom.
18.08.2008. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nice shadow
Bol gusi radost povratka.
na ovome sam zastala i pitala e neke stvari...
istina, bol guši radost povratka... prije sam se radovala svakom povratku... ali na kraju uvijek ostane bol kada netko ode... kaad se vrate još je ta bol, jer čemu se radovat kada ću ponovno otići....
hvala što si svratila, nadam se da ćeš i dalje svraćat..
uživaj
18.08.2008. (10:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Osoba kao prijatelj, kao ljubav, kao učitelj. Osoba kao sve. Ljubav kao kad kažeš: "Volim ju/ga kao osobu.". Meni nema većeg od toga.
18.08.2008. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Ponekad je ona, ovaj put stvarno je on. Zato što se ne ponašam onako kako se ponašam sa svim ostalim ljudima ikad, kad smo na samo. Mislim da je i on jednako suzdržan prema meni. Imam osjećaj da ako i jednu sitnicu sazna o mom životu, da me neće htjeti ni vidjeti, sasvim sam antiideal, barem ako sam ja u kontekstu. Ali ne mogu samo postati opuštena. Jesam, prvi put. Nakon toga više nismo bili poznanici. Kaže da bismo mogli biti zanimljivi prijatelji. Ali mi to nismo, ne još. Nikad nećemo ni postati ako ćemo se viđati jednom ili dvaput mjesečno. Ne može ti netko biti tako dobar prijatelj ako nije blizu. A i voljela bih da jednom budemo u društvu, velikom. Možda bih se mogla opustiti. Da sam pored njega onakva kakva sam inače, izgledala bih kao da glumim. Iako znam da bih mu se svidjela, dapače, volio bi me. Ovako kršimo emocije jedan drugom. I to mi je pomalo tužno, znam da se mogu i jednu rečenicu reći o mislila da bi to bila ljubav. A tako me nekakav retardiran strah koči. I njega, koči ga nesigurnost. U mene vjerojatno. Kaže da me ne može sve pitati, ali da mi ne može sve ni reći. Istina je zapravo da mi nikad nismo razgovarali ni o ljubavi (zamisli!!!), ni o mašti, o ljepoti, snovima, željama, uveseljavanju, seksu, prošlosti, ovisnostima, traženjima, ni o čemu što čini jedan um. Ali ima nešto u njemu i vidio je i on taj prvi put nešto u meni, samo što mi tada gotovo uopće nije bilo važno što će pomisliti o meni pa sam mogla biti spontana, mogla sam ga naglo zagrliti i primiti za ruku, što više ne mogu jer reagira rezervirano. Onda se suzdržavam i gledam u pod umjesto njemu u oči. Kretenski, glupa sam i ne znam što da učinim da to ikako bude. Veli da ne želi da odem iz njegovog života i sigurno da ne želi. Samo.. tako sumnjam da ćemo se viđati.. Voljela bih izać s njegovih društvom, plesati, piti i šaliti se. I onda da on i ja pričamo na nekom brdu, o ovim pizdarijama koje um čine :) to bi bilo baš lijepo. Onda bismo se voljeli. Bilo bi čisto, tako čisto! Ljubav u novom vremenu, ali onakva kakva ljubav i treba biti. Divna, časna, čista, iskrena.
18.08.2008. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gospodarica lažova
E, draga, dobrodošla natrag. :)
Usput, zašto ne zanemariti srce i slušati samo mozak? ili obrnuto? ;)
Cmok
18.08.2008. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŽIVOT NA NEBESKIM VISINAMA
Ja sam hodajuci primjer za onu stotinku srece u zivotu, eh valjda to tako ide kod nekih... A sta ces takva mi je sudbina... hehehe...... Ljubav je takva ili ima ili nema, srce osjeca a mozak stalno nesto filozofira, no jednom ce se dogodit to da mozak nece znat sto bii rekao jer ce mu srce od previse uzbudjenja previse krvi slat i blokirat ce a mi cemo uzivat u ljubavi, eh barem malo... pozzzz.svrati......
18.08.2008. (19:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gospodarica lažova
* Da, znam da je kad-kad nemoguće... Na žalost. :))
Je, iskoristit ću... Tko zna, možda sutra i prekninemo.. hehe :)))
18.08.2008. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Gotovo svakog dana si napišemo barem jednu poruku. Samo, mene je strah pričati mu o sebi. A ni on se meni ne može otvoriti i vjerujem da je to zbog mene. Što da radim? Da budem sasvim iskrena? Ali tada mu se neću svidjeti onako kako bih mogla da sve pokažem kasnije, zbog njegove tradicije, patrijarhalnosti. Divan je, veoma poseban. Mnogo bih dala za njega. Inspirira me, inspirira me za rad. Akademski napredujem nakon susreta s njim. Nekada sam igrala igru ignoriranja, bila je uspješna. Prestala sam s njom jer, pomislila sam, ako je ta igra ono što zadržava, nije dovoljno. Ne želim da me želi. Želim da bude sa mnom. Traži prijateljstvo. Mnogo, mnogo bih više, predala bih mu se, a strah me da ni prijatelji nećemo moći biti. Istina je što kažeš, daljina štošta može podnijeti, pak da bi uopće htjela podnositi, mora se stvoriti bliskost. On je Hrabrost, još nije bliskost. Tako bih ga lako mogla voljeti. Svim svojim srcem. I ako i ne bude tako, neću tražiti drugoga.
19.08.2008. (01:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Kad ga vidim bih mu se najradije bacila u zagrljaj i povukla ga za ruku, baš kao i prvi put. Čak i sada, čim pomislim na to, odmah se kočim, makar je samo u mislima! Mislim da bi i on mene mogao voljeti - s tim da od ideala ljubavi ne odstupa ni milimetra. Ali sa svim mojim manama, možda sam baš ta. No ne vidim načina da on to ikada prepozna, čisto iz nedostatka komunikacije. Možeš mi poslati mail, tada bih odvratila jednako intimnim - onim što u vezi osjećaja ne mogu napisati u komentaru. Zvuči skroz jadno, ali tražila bih savjet od tebe, mislim da mi ga možeš dati.
19.08.2008. (02:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
enigma
ja sam u ljubavi čisti mazohista..namjerno biram bol...a ako nešto može biti sretno-userem, zbog dosade..ima li lijeka?neznam
20.08.2008. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...