Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing


  • lijecenikatolik

    Dobri Rade šerbedžija odbio mi je jutros dati intervju, pošto je pročitao što sam napisao o najnovijoj premijeri Kazališta Ulysses. Kaže Rade da ne može razgovarati s nekim tko "širi negativnu energiju protiv njegova projekta". Molim te, Nemanjo, pročitaj taj tekst a i sastavak koji je u povodu iste predstave objavio Večernji list.

    avatar

    16.08.2008. (13:54)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..tko ostrag smije, najsladje smije ( Kamov, navodno ).

    P.S. citala ja obje kritike, jos jutros, malo su nekongruentne.

    avatar

    16.08.2008. (17:01)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Nema veze, Jergovićeva će devojka već nazvati svoju prijateljicu, pa će da srede što treba da bi Jutarnji ipak dobio intervju. Kako bi se iskupio, EPH će objaviti i reportažu: Iz Lenkine kujine.

    avatar

    16.08.2008. (17:45)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Cvebice, imaš mail.

    avatar

    16.08.2008. (18:48)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dani Rade Šerbedžije na Brijunima

    Problem ne prestaje u pukoj činjenici da mi, recimo, građani Zagreba, iz proračuna, samovoljom Duška Ljuštine, iz godine u godinu financiramo kako ljetovanje Rade Šerbedžije i njegove ekipe, tako i nove i nove predstave koje potpisuje Lenka Udovički, nego je taj problem i veći: nitko ne zna zašto je nužno da u 'Večernjem listu', koji glumi konzervativno glasilo desnoga centra, izađe ovakva recenzija, nužno i neminovno pohvalna, pravi nekritički panegirik, i zašto je i opet neophodno da taj postulatorno afirmativan prikaz potpiše - Saša!? Hoću kazati: kako to da na Brijunima nije bio i neki Hrvoje? Ili je činjenica da je za 'Jutarnji list' prikaz pisao Tomislav, sasvim slučajno Čadež, zaista presudila njegovom bitno različitom doživljaju ovog "kulturnog spektakla"?
    Ja zaista mislim da je presudno to što je jedan tekst potpisao Saša, a drugi Tomislav.
    A onda, Cvebo, nema više govora o kazalištu. Ni teatru.
    Onda je posrijedi tek još jedna predstava.

    I, da se pojasnim do granice na kojoj i idioti mogu razumjeti stvari:
    U mojoj je emisiji Rade Šerbedžija 1992. godine, kad to nije mogao nigdje drugdje, dva sata obrazlagao svoju poziciju. Lenka je čekala u mojoj sobi, Rade je govorio, bila mi je to najmučnija emisija karijere: čovjek je u svom gradu obrazlagao kako nije ni za što kriv - i nije bio - samo zato jer je radio u Novom Sadu i Beogradu. Konačno, evo ga ovdje, s nama, u Zagrebu!
    I, sve je bilo cool, do pred kraj emisije. Valjda su mu pukli živci, možda se smeo, ne znam, no, odjednom je, jednom gledatelju, odbrusio: Ali to nisu moji simboli, to nije moja zastava!
    I tu je kraj.
    Naime, da ponovim: godina je 1992., Hrvatska je u nametnutom ratu, ratuje za oslobođenje, za samostalnost, a Rade govori kako grb i zastava te Hrvatske nisu njegovi simboli. Konzekventno, u glavnom gradu RH, usred rata, Rade govori kako to nije njegova država.
    I, što ja sad da kažem?
    Jesam li ja bio taj koji je Radi jedini u ovoj, u toj državi dao prigodu da se pojasni? Jesam.
    Jesam li bio fer prema njemu - dapače, mislim da smo čak i prijateljski razgovarali tih godina - i prije i za vrijeme emisije? Jesam.
    Jesam li ga ja tjerao da kaže to što je rekao? Nisam.
    Što bi trebalo sada - pomisliti da je u međuvremenu ova zemlja postala i Šerbedžijina zemlja? Da je Rade nekako prigrlio te simbole?
    I, konačno, jesam li ja nacionalist ako se ne mogu načuditi kako to da Rade Šerbedžija tako rado ljetuje u zemlju koju, in ultima linea, ne drži svojom, dapače, smatra je glavnim krivcem za nestanak njegove zemlje, Jugoslavije, ili je nacionalist Rade Šerbedžija koji ni na koji način ne može opravdati volju Hrvata za svojom samostalnom državom.
    Molim samo da mi se ne docira što on zapravo misli ili ne misli, jer, velim, junaci, to ja znam bolje nego vi: saznao sam iz prve ruke, i to onda kad je trebalo - dok sam ja radio emisije s Radom Šerbedžijom i slične, današnji korifeji građanstva progonili su Vještice iz Rija! Ma nabijem vas sve nakurac, eto, tako.

    avatar

    16.08.2008. (19:08)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..vidish Nesho, bilo je to davno kad sam ja imala seansu sa jednim pokojnim hrvatskim piscem, bili smo odlucili da bi Serbedzija bio najbolji Barutanski na filmu, to bi mu bila zivotna rola, veliki glumac u velikojj ulozi, ne mislis li i ti tako ?

    avatar

    16.08.2008. (19:24)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ako ćemo pravo, ono što mene ljuti daleko je od Hrvata i Srba, pa i Jugoslavena, mada mislim da Rade ne radi dobro ni Srbima ni Hrvatima, jer Brijuni nisu mjesto njihova susreta - protiv čega ne samo da ne bih imao ništa, nego bih to zdušno potpomagao - nego su naprosto jugoslavenska ljetna kolonija.
    Dapače, odlučio sam sasvim djelanto, jer ove se seznone kanim - mada sam mislio da više neću trebati - vratiti u eter, pomoći tim našim hrvatskim Srbima, jer jadni ljudi uvijek ispaštaju zbog ovog jugoslavenskog talambasanja, kojemu su manje-više uvijek isti protagoniti: Hrvati, naime.
    Ali, velim, nije to meni toliko važno, koliko činjenica da je Rade nepošten prema sebi: ovaj grad, i njegov Zagreb, dao mu je sve - i Akademiju, i angažman u Gavelli, i karijeru, i mladalačko doba provoda, i dom i ljubavi i djecu, pa jebiga, Rade, taj je grad devedesetih zaslužio da budeš na njegovoj strani. Ne velim Hrvati, Hrvatska; velim - Zagreb! To je bio njegov grad, koliko i moj i tvoj, Cveba, i to me čudi, to da Rade nema taj osjećaj pripadnosti ni bilo kakve vezanosti, ponajmanje solidarnosti spram Zagreba!
    S druge strane, ja sam devedesete proveo s nekolicinom moji prijatelja i suradnika srpske nacionalnosti, i često smo pričali o ovim temama: ima tako jedan glumac, danas redatelj, o kojeg se ovaj grad i ova zemlja strašno ogrješila svojom ignorancijom! To je čovjek koji je jednako tako došao u Zagreb na studij, jednako je tako Srbin, čak ne hrvatski, nego bosanskohercegovački, no koji je cijelo vrijeme rata govorio: Pa ovo je moj grad, što bih ja trebao!? Istovremeno, taj čovjek oko vrata ima vrlo jasno istaknut simbol svoje pravoslavne vjere, baš kao i ja svoje katoličke. Nije bilo Božića da ga nismo jedan drugome čestitali, a moram ti kazati, Cvebs, da u međuvremenu i nisam primejećivao da je on nekaj Drugo, kad smo kod tih famoznih definicija: kakvo kurac Drugo, pa on je moj prijatelj, glumac, briljantan glumac, sada i nagrađivani režiser, i ono što me je zanimalo jest njegov scenarij, opaske njegove sestre ili montažera kako će riješti ovaj ili onaj problem, pitanje budžeta filma itd.! Hoću kazati: Dejan Aćimović, a o njemu je riječ, naprosto u Zagrebu ima svoj dom, iako također snima posvuda, po Regiji, kako se to kaže, iako ima internacionalnu karijeru koja postaje značajnija od Radine - mislim na redateljsku karijeru - pa iako ga se ovdje neopravdano ignorira, Dejan je Zagrepčan. I bio je to i u ratu.
    Vjerojatno mu je, zasigurno mu je bilo teško biti to što jest, Srbin u Zagrebu u ratu Hrvata sa Srbima, ali je bio tu, u mom rodnom gradu, uz mene. I kad su pali oni dogovorni zvončići, mogli su ubiti i mene i njega: imali smo jednake šanse.
    E, vidiš, iako me nesnosno gnjavi zbog scenarija Regenta - objavio sam ga na Vaseljeni - ja tog mog prijatelja Dejana Aćimovića silno cijenim. Ne samo zato jer dobro kuha, jer je briljantan glumac, jer dobro priča viceve, nego zato jer Dejan Aćimović nema problema s time glasno i jasno kazati tko je i što je: ni kao Zagrepčan, ni kao Srbin, pa ni kad radnju situira u jugoslavenski milje, jer, konačno, dobar je dio naših života proveden u tom okružju.
    Nije pička: govori što misli, i u društvu, i na platnu, u državama i društvima u kojima takva vrst moralnosti i nije na cijeni, štoviše je vrlo opasna osobina.
    Napokon, to ga ne čini ni boljim ni gorim ni glumcem ni redateljem.
    Ali ga čini čovjekom.
    Čovjekom vrijednim poštovanja.
    U kontralihtu takvog i tog života, brijunska mi se ekipa čini licemjernom. I, to je sve.

    avatar

    16.08.2008. (20:19)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..poglech, i ovo je isto bilo davno, negdje kasnih sedamdesetih ili ranih osamdesetih, tko se vise sjeca : Rade je bil delal Hamleta, gore na Lovrjjencu, a onak je, preko one stvari, odigral i Krlezu, isto gore. Ta je, pored Gordogana Ivsicevo - Habunekovog zacjelo bila predstava mog zivota.

    Gledala sam taj tekst pred mjesec, dva, u Kerempuhu, neadekvatno za danas, nije ga lose igral, malo ga je muljal, etc. ali ga je improviziral gotovo isto, Samo mu je falila Ujevickina statua, zato vecina idiotske publike publika nije razumjela zakaj se ne vraca na aplauz, to ti je Hrvatska koja ne razumije teatar.

    avatar

    17.08.2008. (00:34)    -   -   -   -  

  • cveba

    P.S. a kad ga vidish, puna ga je scena., kao u moga prijatelja Zorana Pokupeca.

    avatar

    17.08.2008. (01:15)    -   -   -   -  

  • stroke

    jebali vas Brijuni i Šerbedžija. ne znam oko čega stvarate polemiku. korisnije bi vam bilo gledanje ženskog hokeja na travi. a možete gledati i samo žene. ili travu. e sad, recite da nisam u pravu.

    avatar

    17.08.2008. (02:11)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Mi smo zainteresirani za travu s Brijuna.
    Pokojnom diktatoru Titu pet je sjemenki poslao osobno Hajle Selasije.
    Jednu je uzeo Tile, drugo je dobio Kardelj, treću Ranković, četvrtu Bakarić, a za petu se nagađa da ju je zadržao Krajačić. Kome ju je predao, to sam Duhaček zna!
    Ranković je kasnije sjemenku morao vratiti i Tito ju je dao papagaju Kokiju.
    Bakarić nikada nije ni rekao ni napisao što je učinio sa tzv. 'hrvatskom sjemenkom'.
    Kardelj je svoju zasadio na Vangi, a njegovala ju je i suzama zalijevala njegova drugarica Pepca.
    Ej, to je sinsemilla, a ne vaša hvarska gudrovina - da znaju ljudi što je to, pušila bi se iz dimnjaka Toplane i nad Zagrebom bi danonoćno plutao oblak dima kao nad olimpijskim Pekingom.
    Stari moj, kakva je to drenaža, ejjj: padalo, ne padalo, uvjeti su za igru idealni.
    Om shantih!

    P.S.

    Vidiš što ti je sudbina: ti imaš vodu u prozi, mi u pjesmi! Pa ti reci da to nije....mislim, ono...kuiš...
    Čitaš Ickea, BTW?

    avatar

    17.08.2008. (02:27)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..nije Haile Titu slao travu nego khat, ovi moji idioti u Somaliji to jos zvacu, dnevno i ritualno, zato i ratuju, jerbo ih muci bresanica, ethiopljani to izvoze po vaseljenoj, od Yemena do Londona, lukrativni posel.

    avatar

    17.08.2008. (11:38)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Je, je, žvakao je i Ranković u kasnijim godinama taj khat, za dugih besanica, jest. Naročito kad se odselio za Dubrovnik, a zapuhalo bi jugo, pa žvakanju nikad kraja.

    avatar

    17.08.2008. (18:56)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..a jesi krele, u Dubrovnik se bio odselio Koca Popovic a ne Rankovic, blento blentavi, Prva proleterska brigada, sve si pobrkal !

    avatar

    17.08.2008. (20:35)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Kaaaaaaj? Kača stara, čkomi, kaj ti znaš...Jebate, kad se babe počnu pačat u politiku, uzeo bih volovsku žilu pa zviiiz, zviiiz... Evo, Cvebs, što piše Hudelist (čudi me da to nisi znala):

    Vila u Dubrovniku

    Dakle, Ranković počinje dolaziti u Dubrovnik 1964., zajedno sa svojom suprugom Slavkom te sinovima Miodragom, zvanim Mićo, i Slobodanom - Slobom. Istodobno, piše u dokumentima KOS-a, donesen je plan o privrednoj reformi u Jugoslaviji, s kojom se on nije slagao... Ranković je, stoji u procjeni vojnih agenata, imao velik utjecaj na tadašnji Općinski komitet SKJ Dubrovnika, kojim su rukovodili Tomislav Buško, sekretar, i Boro Kosović, organizacijski sekretar. Ta su dvojica, navodi se, obećala Rankoviću dodijeliti vilu Splendid, objekt pokraj hotela VIS-2, i to za obiteljske potrebe. Pritom su se zauzimali kod tadašnjeg općinskog predsjednika Nikole Grila, ali bez osobitih uspjeha. Ranković je na kraju shvatio da od svega toga neće biti ništa pa je počeo graditi vlastitu kuću za odmor u neposrednoj blizini hotela Palace.
    U nastavku dokumenta detaljno se opisuje način na koji je Aleksandar Ranković prionuo gradnji svog ljetnikovca. Nije mu baš sve išlo kako je zamislio - naprotiv.
    Najprije je komandantu Vojne oblasti general-pukovniku Milošu Šumonji podnio zahtjev da mu se odobre strojevi i stručni ljudi "inženjerci" za gradnju njegove kuće. Šumonja je to odbio pa je Ranković morao intervenirati kod tadašnjeg sekretara za narodnu obranu, generala armije Ivana Gošnjaka. No, ni on mu nije izišao ususret, ni tom prigodom niti nešto kasnije, kad je Ranković zatražio pomoć vojske za probijanje puta od kuće do plaže. To je Rankovića razbjesnilo. Njegova supruga Slavka ljutito je otišla općinskom predsjedniku Grilu i zatražila da im se, u situaciji koja je nastala, dodijeli prvotno obećana vila Splendid. KOS je, međutim, Grilu sugerirao da ne popusti, pa je Gril u sljedećem susretu poručio Slavki "da su sada druga vremena" i da im se ta vila jednostavno ne može dodijeliti. Naposljetku su Rankovići definitivno prestali "agitirati" za vilu Splendid, orijentiravši se isključivo na gradnju vlastite obiteljske kuće.
    Postupno se sve jače stezao obruč oko Rankovića i njegove obitelji, tijekom njihovih čestih boravaka u Dubrovniku... U međuvremenu, politički su se sukobi u SFRJ intenzivirali, približavao se Brijunski plenum...
    Tri dana uoči Plenuma - tj. 28. lipnja 1966. (još jedan u seriji famoznih Vidovdana u srpskoj i jugoslavenskoj povijesti!) - zamjenik načelnika Odjela bezbjednosti Vojne pomorske oblasti u Splitu dobiva povjerljivi zadatak da pojača tajno praćenje Rankovića.
    "Naglasio je" - stoji u dokumentu - "da će za tri dana doći do plenuma, da se radi o Rankoviću i grupi oko njega, da je to prosovjetska koncepcija te da je Ranković dosta boravio u Dubrovniku, a da će poslije plenuma sigurno i više."
    I doista, samo nekoliko dana nakon Brijunskog plenuma, održanog 1. srpnja 1966., Dubrovnik postaje novi Rankovićev dom. Osim prisilnog političkog upokojenja, dodatni Rankovićev motiv za "bijeg" na jug hrvatskoga Jadrana bila je i njegova teška, iznenada iskrsla bolest. Način, naime, na koji ga je Tito, u svojoj rezidenciji na Brijunima, politički likvidirao - pred cjelokupnim članstvom Centralnog komiteta SKJ - toliko ga je iznervirao i izbacio iz takta da ga je na licu mjesta, tamo na Brijunima, zadesio infarkt.
    O tome Dobrica Ćosić, u svojim "Piščevim zapisima 1951.-1968." (Filip Višnjić, Beograd, 2001.), piše:
    "Brioni uoči plenuma. Ranković sam u hotelu. Opšti bojkot članova CK SK Jugoslavije. Niko ga ne pozdravlja. Svi okreću glave... Zbog bojkota svojih drugova dobio je temperaturu... Lekar ga je pregledao i rekao: "Oslabilo vam je srce.".. . Kasnije će se utvrditi da je to bio infarkt srca. Ujutru je s temperaturom otišao u salu hotela "Neptun" na plenum i čuo optužbu protiv sebe."
    Dokumenti o dolasku Rankovića i njegovih pratitelja u Dubrovnik sadrže, međutim, mnogo više pojedinosti.
    Odmah nakon plenuma Ranković je došao u Dubrovnik u pratnji supruge Slavke, osobnog liječnika i stanovitoga gardijskog oficira majora Nešića. Agenti KOS-a došli su na ideju da s dotičnim majorom Nešićem stupe u kontakt, pod izgovorom da ih zanima Rankovićevo zdravstveno stanje. Nešić je pristao svakodnevno davati najsvježije informacije o Rankoviću, isključivo u vezi s njegovim zdravljem, koje se bitno pogoršalo...

    Kaj sad veliš, vještice-grbavice, ha?

    avatar

    17.08.2008. (23:34)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Koča Popović i njegova supruga Vrša. Ahahahaha...

    A kad smo kud Dubrovnika, imam dva zanimljiva štikleca.
    Prvi se tiče mandragore i ljekarništva u Dubrovniku, a drugi je izvadak iz spisa Izidora Seviljskoga, koji je dešifrirao akademik Mirko Dražen Grmek, a govori o crvima i, naročito, navadama škoripiona:

    O MANDRAGORI

    Pučka medicina na ovim prostorima vezana je prije svega uz tradiciju liječenja ljekovitim biljem. Već su Rimljani znali da ovdje raste Mandragora officinalis (alrauna) koju narod zove mandrača, a i danas se bere i nalazi na planini Sniježnici (1234 m) koja tvori sjeverni dio Konavala. Bilje iz ovih krajeva spominje i Plinije Stariji ( 23-79.) u svojoj “Historia naturalis”, a i Grk Pedanios Dioskurides (oko 79.), rimski vojni liječnik, spominje ljekovito bilje ovih krajeva u djelu "Peri hiles iatrikes". Znanje pučke medicine prenosilo se je s koljena na koljeno, a kasnije se to znanje počinje sakupljati i objavljivati u raznim ljekarušama od kojih je poznata ona iz 1705. Ignacija Aquilinija (1642-1715.) «Kućni liječnik bez spenze». To djelo pisano u stihovima ujedno je i prvo medicinsko djelo na hrvatskom jeziku u Dubrovniku. Liječnik Ivan August Kaznić (1817-1883.) svoju je doktorsku disertaciju isprva odlučio posvetiti narodnom liječenju u Dubrovniku. Prvi zakonici Dubrovačke Republike iz 13. stoljeća zabranjuju trovanje i upotrebu otrovnog bilja, pa je iz toga moguće zaključiti da je herbalizam bio raširen u Starome Dubrovniku.
    Stanovništvo je često na ovome području osim od liječnika-travara pomoć pri ozdravljenju tražila i od svetaca zaštitnika. O tome svjedoči i niz votiva koje nalazimo u dubrovačkoj katedrali, kao i kult Sv. Vlaha. O kome će kasnije biti riječi.

    O ŠKORPIONU

    pergamentski fragment rkp. iz X-XI stoljeća, najstariji dosad poznati ljekarnički (medicinski) trag na tlu hrvatske (isidor seviljski), napisan dalmatinskom beneventanom. govori o lječenju od ugriza otrovnih životinja. vlasništvo znanstvene knjižnice dubrovnik, fotografija d., 2006.)

    "Crv životinja koja se većinom rađa iz mesa, ili iz drveta ili iz bilo kakve zemaljske tvari i to bez ikakvog spolnog spajanja. Poznati su i oni koji nikad ne nastaju iz jaja, kao što su škorpioni. Postoje crvi zemlje, ili vode, ili zraka, ili mesa, ili lišća, ili drveta, ili odjeće.
    Pauk je crv zraka, nazvan tako jer se hrani zrakom, on je malena tijela prede duge niti, i s paučinom na vjetru nikad je ne prestaje stvarati, nego se stalno naporno trudi oko svog umijeća. pijavica je vodenom nazvana, jer siše krv, napada one koji piju, te ili sklizne u ždrijelo ili se pripije uz njih pa im pije krv. (...)
    Škorpion je crv zemlje, koji se prije ubraja u crve negoli u zmije; to je životinja oboružana bodljom i grčki nazvana po tome, što repom bode i u izdubenu ranu lije otrove. Škorpionu je svojstveno da ne ranjava dlanove ruku. Stonoga je crv zemlje, nazvana tako zbog velikog mnoštva nogu, savija se u kuglu i rađa se iz stijenja ili iz vlage zemljine.
    Puž je crv blata, nazvan tako jer nastaje u blatu ili od blata, pa se stoga i smatra uvijek gnusnim i nečistim. Dudov svilac je crv lišća, iz trtice stvara svilenu nit, a nazvan je tim imenom što se prazni dok prede nit ..."

    Zar to nije zanimljivo? To da je Snježnica, Kadmo, na 1234 metra, a da škorpion ne ranjava dlanove! Izvrsno, kaj ne?

    avatar

    18.08.2008. (04:49)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dobar je i ovaj kenning: pauk, crv zraka.

    avatar

    18.08.2008. (05:01)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dubrovniče, ah! nekada
    Lijepi izgledu svijetu svemu,
    rasplačem se gorko sada
    u načinu sadanjemu ...


    Ovako je o Dubrovniku misleći pjevao Andrija Pauli, dubrovački plemić, rođen 1697., a umro 1783. godine.
    Pauli je bio pripadnik novog plemstva, čiji je rod primljen u vlastelinski krug poslije potresa. Iako nikad nije obnašao neku značajnu državnu funkciju, nije propuštao uz svoje ime napisati: vlastelin dubrovački.

    Bio je iz bogate obitelji, dobrog humanističkog obrazovanja, tako da se je bavio prevođenjem i pisanjem poezije. Pauli je bio i glazbenik na violončelu, pa je pisao podulju pjesmu o glazbi. Uz nabožnu poeziju (o kojoj neću napisati ni riječi), Pauli se ističe duhovitom satirom, kojom se obrušio na novotarije koje su postupno ovladale gradom u trećoj dekadi 18. stoljeća, osobito glede nove ženske mode, njihova učenja i postupnog izlaska iz stoljetnih zakutaka podređenosti.
    Rod mu je izumro već krajem istog stoljeća (dva su mu brata bila u crkvenom redu, a sam se nije ženio). Iako pripadnik novog plemstva, a prema svemu sudeći u kasti sorboneza (i družio se s njima, što se može vidjeti u njegovoj korespodenciji), bio je okorjeli tradicionalista, koji je držao do starih običaja.

    Opus mu je ostao u rukopisnoj baštini, sačuvan u franjevačkom samostanu. spomenut je od Đura Ferića, Šime Ljubića i Slavice Stojan, kojoj zahvaljujući, mogu napisati ovdje jednu njegovu pjesmu.
    Andrija Pauli, dubrovački satiričar, pjesnik i ženomrzac , vlastelin dubrovački, napisao je satirično-grotesknu pjesmu s prezirom prema ženi, lijepoj djevojci po njemu, 'neumnom', koju je naslovio prdac.

    Prdac

    Lijepa dikla cjeć ljubavi
    Uzdah pusti lijep od zada
    Ki za biljeg sve naravi
    Povjetarce nosi od smrada.

    Jekti i buči strana svaka
    Gdi ljuveni grme plami
    Jakno silni trijes s oblaka
    Kad prdekne živac kami.

    Pače od prkna strahoviti
    Grom kroz zvijezde puče uzgori:
    Van moguća Đova uhiti
    Strah da nebo ne razori.

    Tu s pristolja svoga uteče
    Vas prepaden, blijed u licu,
    I vrlinu svu zateče
    Vihar pušten kroz guzicu.

    U toliki smrad od dima
    Sred visocijeh paka strana
    Da zaman je bogovima
    Primat miris od tamjana.

    Pluton isti svome puku
    zapanjen u strahu ukaza
    Čujuć doći smrad i buku
    Pakljenoga po sred jaza.

    Mni da jekti u pučini,
    Da prestrašna munja sijeva,
    I da trešnja rasap čini
    Od sve zemlje ku presjeva.

    Nu videći pak očito
    Da je uzrok od sve sile
    Niko drugi istinito,
    Nego prdac lijepe vile;

    Reče u sebi: Može pako
    Vas se isprđet i puknuti
    Ali prnut ja ovako
    Do vijek vijeka neću čuti.

    (Andrija Pauli; transkrip. Slavica Stojan)

    manje poznate riječi:

    dikla - djevojka
    cjeć - zbog
    biljeg - oznaka, znak
    naravi - prirode
    jekti - jeka, ječi
    gdi - gdje
    ljuveni - ljubavni
    plami - plamen
    jakno - jednako
    trijes - tresak
    živac kami - živac kamen, kamen ljutica
    pače - štoviše
    prkno - guzica
    pristolja - prijestolja
    prepaden - prepadnut
    visocijeh - visokih
    paka - prema, premda, iako, tako
    zaman - uzalud
    Pluton - bog podzemlja
    pakljenonoga - paklenoga
    po sred jaza - 'razdjeljak od guzice'
    mni - misli
    trešnja - potres
    rasap - rascjep
    presijeva - obasjava
    isprđet - isprdit.

    avatar

    18.08.2008. (05:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...