Komentari

2tref.blog.hr

Dodaj komentar (38)

Marketing

  • Pucanj na mjesec?

    Priznajem, pomalo je tužno. Ode dijete polagano otkrivati svijet, ali bez brige, još ćeš mu dugo vremena biti potreban da ga vodiš i da budeš njegov tata. U pravom smislu te riječi.
    Dugo te nije bilo, dobrodošao nazad. :)

    avatar

    13.08.2008. (19:56)    -   -   -   -  

  • missillusion

    baš me ovo dirnulo, nevjerojatna briga jednog oca, lijepo je to za čuti..pozdrav

    avatar

    13.08.2008. (20:08)    -   -   -   -  

  • Athena Air

    Ovakvo što prvi put čitam i razmišljam je li i moj otac slično razmišljao ondak davno. I voljela bih znati... U svakom slučaju, ne brini previše, djeca zbilja jesu žilava.

    avatar

    13.08.2008. (20:30)    -   -   -   -  

  • happywedding

    potpuno te razumijem...ali vrijeme nas gazi...djeca odrastaju...i izbore se za svoje mjesto...a mi smo tu za njih kao ultimativna sigurnost...

    avatar

    13.08.2008. (21:39)    -   -   -   -  

  • My razmišljanja

    ja sam dijete (na neki način, prije zapravo tinejdžer...), ali razumijem što hoćeš reći.
    No djeca su uvijek jača no što se čine :)
    Ako ti budeš u nekom djetetu koje će ga zafrkavati vidio potencijalnog grubijana, možda se baš sa njime sprijatelji u 2. razredu.
    Pozdrav...

    avatar

    13.08.2008. (21:52)    -   -   -   -  

  • hladna dehi

    sviđa mi se početak nisam čitala do kraja jer mi je malo dugo...


    ajde dođi malo do mene

    avatar

    13.08.2008. (22:34)    -   -   -   -  

  • barba

    skola ima obrazovnu ulogu, obitlej odgojnu. problem je sto se zeli jedno i drugo prebaciti na ucitelje. a na kraju balade trebaju mu samo prakticna znanja i strani jezici da bi uspio u zivotu.

    avatar

    14.08.2008. (00:24)    -   -   -   -  

  • sick of it all

    ha, vidi dva tref se vratio... welcome home, welcome back!

    avatar

    14.08.2008. (10:43)    -   -   -   -  

  • The Sims 3 Sapunica

    I mene je ovo dirnulo. Svaki otac se brine za svoje dijete što se tiče prvog dana škole. :)
    Bojiš se da će ga škola možda promijeniti s vremenom, zar ne? Da više neće znati cijeniti ono što ima dok je bio s vama? Da će ga škola možda pokvariti? Ne u smislu učenja i ocjena, već radi društva. Da će onda možda upoznati pojmove zlobe, ismijavanje i sl.
    Tvoj sin će se sam naučiti nositi sa svime koje okrutan svijet, a u ovom slučaju škola - pruža. A to su (ne)sretni trenuci kojima je svako dijete izloženo.

    avatar

    14.08.2008. (11:11)    -   -   -   -  

  • Mila

    mislim da si ti jedan od rijetkoh oceva koji ovako razmisljaju mada sam sigurna da ih dosta dijeli slicne strahove. ipak, mislim da se previse brines. djeca doista jesu zilava i ne gledaju na sve ovo sto si ti napisao s pozicije odraslih, nego iz djecje perspektive. tvoje dijete ce se postupnoprilagodavati skoli, a ti ces biti tu a pratis te promjene i sigurna sam da ces se veseliti, osim toga, ostatak njegova razreda je njegove dobi i slicno razmisljalju i slicne stvari su im u tom razdoblju vazne, bez obzira kakvi njihovi roditelji bili. :)

    avatar

    14.08.2008. (11:30)    -   -   -   -  

  • 2tref

    @ pucanj, iskreno, ne znam jesam li se vratio.
    @ missilusion, brinem se, brinem
    @ athena, zvucis kao moja zena :))
    @ topsicret, bas si me odobrovoljila, pogotovo s ovim "vrijeme nas gazi" :)
    @ my razmisljanja, odluci, jesi li tinejdzer ili dijete
    @ hladna dehi, bio i izgubio oci
    @ barba, mislim da mu treba malo vise od toga
    @ sick of it all, pa di si blogeru stari, kako ide?
    @ dominic, mene posljedice brinu.
    @ mila, nadam se da cu se veseliti

    avatar

    14.08.2008. (15:20)    -   -   -   -  

  • Ona.

    Nisam se mogao oteti dojmu da sina predajem instituciji, sustavu koji će ga uvući u zupčanike svoje mašinerije, da će se izgubiti u gomili šarenih torba, među tisućama stranica ispisanih brojkama, povijesnim imenima, formulama, razlomcima, pridjevima, imenicama i jednadžbama.

    zaboravili ste opsesivne profesore, ravnodušne ravnatelje, nepravedne pedagogice, školske buseve koji se raspadaju, učitelje kojima nije stalo do učenika, školske nasilnike, umišljene štrebere, te ono najvažnije: kako je teško doći do marende!

    avatar

    14.08.2008. (15:21)    -   -   -   -  

  • Ona.

    ovo s povijesnim imenima, tu se svi mi izgubimo
    bez brige, dotle imate još četiri godine
    samo pripazite da ne doživi slom živaca kad bude učio hrvatske kraljeve i knezove kronološkim redom, to se najčešće dogodi

    avatar

    14.08.2008. (15:22)    -   -   -   -  

  • nezaposlena zena

    ma nije tako strasno, vjeruj mi...osim kad se tvoj malac treba suociti s matematicim zadatkom kojeg nezna rijesiti ni profesor matematike na srednjoj skoli :))). imala sam nekoliko takvih primjera ;)

    avatar

    14.08.2008. (18:58)    -   -   -   -  

  • oleandar

    čitam post...i hm...nekako jest bitno je li teta Irena najbolja na školi i kakva je osoba...imala sam priliku nagledati se kakve sve osobe rade u školi...kakvi su prema djeci...i imala sam prilike nagledati se kako neki klinci nisu vidjeli ni o od odgoja. i to jest sve zastrašujuće...ali klinci jesu žilavi...i snalažljivi...i priviknut će se na sredinu...bitno je da ako i bude imao kakvih problema da ima roditelja poput tebe koji će imati razumijevanja...

    avatar

    14.08.2008. (20:23)    -   -   -   -  

  • Žavijer

    Samo da dijete ne primijeti nervozu ili zabrinutost.
    Što veća prirodnost oko cijele priče - to će mali jednostavnije i prirodnije kliznuti u ovo novo - prvo ozbiljno životno iskustvo.
    Djeca iznimno upijaju i kopiraju emotivne grčeve i tenzije roditelja.

    avatar

    14.08.2008. (23:35)    -   -   -   -  

  • 2tref

    @ rebel girl, vidim da si upućena u stanje stvari
    @ nezaposlena, još je daleko srednja škola...
    @ oleander, morat ću ja popričati s tetom Irenom
    @ žavijer, jako dobar savjet, hvala.

    avatar

    15.08.2008. (00:53)    -   -   -   -  

  • Ela

    Eto ja sam učiteljica i nisam znala da se roditelji susreću s depresijom zbog djetetovog odlaska u školu. Znala sam da se svi više manje pribojavaju tog susreta s novim, no isto tako sam znala da neki to jedva čekaju da se netko dugi birne o njihovom djetetu. Naprimjer i ja osbno.Čim vi toliko brinete i vaše dijete je onako kakvo jeste - zna samoinicijativno, onako iz čista mira da vas zagrli ,znači da ste dobar roditelj i da brinete za svoje dijete.
    A to koliko učitelji djeluju na učenike, sigurno jako puno. Vidim ja po svojem djetetu. Ja je doma tješim i učim što se tiče malih problema oko tablice množenja koja se mora naučiti napamet, ali moja riječ nije baš nešto, ja sam mama, a učiteljica je učiteljica. UČITELJICA JE ZAKON, I ZATO JE NJENA ODGOVORNOST TOLIKA DA SE ONA STALNO MORA PREISPITIVATI I PITATI JE LI MOGLO DRUGAČIJE, JE LI MOGLO BOLJE.
    Tek sukob koji sam imala kad mi je rođena mama bila učiteljica. Vrlo nezgodno i nepoželjno. Provoditi cijele dane s istom osobom, jednom je zvati mama, a drugi put učiteljice, jednom joj reći neću, a drugi put je morati slušati, samo zato što smo u drugom prostoru.

    Učitelji se moraju učiti o tome koliko su važni, i moraju jasno znati svoje mjesto u sistemu odgoja i obrazovanja. Jer kad jednom pogriješe, ako vode djecu u krivom smjeru onda to između djece i rodetlja i učitelja može dovesti do velikih sukoba. I nitko nije savršen. Svi griješe. Treba znati pružiti ruku, reći oprosti i sve sukobe riješiti na miran način.

    Evo vaš me post malo raspisao, pa ste dobili više nego što treba. Kad bih sama otvorila svoj blog i željela to reći, sigurno bih satima buljila u praznu ploču. No ovako čitajući razne postove, poželim dati komentare i to je to. Ovo je moja domena pa se tu osjećam na čvrstom tlu. Imam ja i komentare na sve što se zbiva, ali nisam sigurna da li znam sve pojedinsti o tome pa se raspišem i povlačim.

    Hvala na razumijevanju. Ako sam bila preopširna jednostavno izbrišite.

    avatar

    15.08.2008. (08:48)    -   -   -   -  

  • 2tref

    @ ela,

    mislim da bi trebali otvoriti blog i trebao bi se zvati blog jedne učiteljice (ostanite anonimni) jer, sudeći po komentaru, imate jako puno dobrih savjeta i razmišljanja koje bi trebali podijeliti s drugima. A da vam ne govorim koliko posjeta učenika bi imali. I rasprava s njima, naravno.

    avatar

    15.08.2008. (12:34)    -   -   -   -  

  • stroke

    pa di si ti ljudino?! evala, nek si nam se vratio, i to sa pravom temom. evo, i da te nisam upoznao, iz tvojih tekstova bi se moglo zaključiti kako si dobrica i brižan otac. meni se čini da si učinio sve kako treba i da sada samo treba pustiti stvari da se odvijaju same po sebi. iskreno, i mene bi bilo pomalo strah zbog sve većeg nasilja među djecom u školama, a sve to zbog modernog "stila" življenja odraslih koji djeca kopiraju. preširoka je ovo tema, zato bi i bilo najbolje da Ela, ili bilo tko sa stručnim pedagoškim znanjem otvaranjem bloga na ovu temu pomogne roditeljima i djeci nudeći savjete kako lakše prebroditi osjetljivi period početka školovanja.

    avatar

    15.08.2008. (13:04)    -   -   -   -  

  • slaven178

    bljak moraće pisat jebene domaće...mrzio sam to.jadna djeca

    avatar

    15.08.2008. (14:26)    -   -   -   -  

  • Tajpvrajter

    Ne zamjeri, neću ovo čitati jer bi se usro od straha. Kad mi bude trebalo. Aj bok.

    avatar

    15.08.2008. (18:05)    -   -   -   -  

  • nezaposlena zena

    tko je spominjao srednju skolu? cekaj do, najkasnije, drugog razreda osnovne, pa kad otvoris zadatak koji ni sam neces moci rjesiti, a ocekivano je da ga zna osmogodisnjak. nas je najmanje osam rjesavalo jedan zadatak, na koncu profesorica matematike na srednjoj skoli. nitko ga nije rijesio. pozdrav!

    avatar

    15.08.2008. (21:32)    -   -   -   -  

  • maticon

    Kaj je Optimus Prime Transformer?
    Nisam znao. Fala na informaciji.

    avatar

    17.08.2008. (16:00)    -   -   -   -  

  • Pisma mladoga gimnazijalca...

    Ma kakav strah, dijete se navikne i odmah se snađe. Oni takvi mali su spontani i nemaju problema kod druženja. Tek u V.razredu se počinju pomalo štrecati čudnim pitanjima, pretpostavkama, udružuju se u klanove. Sedmi je prenapadan sa fizikom i kemijom, a onda počinje i pušenje, moguća čudna društva. Zapravo kad se sjetim sebe prvi razred je najljepši period u mom životu, i nemojte ga djetetu upropastit ili ga prepast još većim vašim strahom. Sve ide svojim tokom, on raste, zdrav je, normalan i čemu tuga? Bilo bi lijepo kad bi mu stavili engleski kao prvi jezik, jer od njemačkog nema koristi (počevši od kompjutera, pa i težine) i da ga upišete na vjeronauk. Djeca (ja) sam imao dobru vjeroučiteljicu i to mi je bio super predmet: kreativan, interesantan, zabavan. Ako dosadi, odustane, ali primarna namjera je da barem povisi prosjek ako ništa. A i djetetu je glupo čekati treći sat vanka, ako ih je 22 u učionici, a 3 izvan. Nema svrhe...Pozdrav i najbolje želje. GIMNAZIJALAC

    avatar

    17.08.2008. (16:11)    -   -   -   -  

učitavam...