Komentari

decolores.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • merkat

    Obje ste duboke i željne piti s izvora istine. Ne zadovoljavaju vas odgovori svijeta, tako promjenjivi i nestalni. Vjeruj mi i ja uz emu napredujem ;)

    avatar

    07.08.2008. (08:57)    -   -   -   -  

  • leticia

    Znaš Magdaleno, ja se uvijek pribojavam samo jednog; da mi u tvojoj Getsemanskoj uri oči ne budu zatvorene...da te ne ostavim samu...da mi srce ne zaspe....za to molim....
    Ova slika koju si stavila nek živi dok smo mi žive...baš ovakva...zagrljene, nasmješene...A križ....tvoj križ je i moj, a moj križ uvijek je tvoj. Bog me ljubi čim mi je dao tebe u život, a i ovog čovječuljka u šeširu u komentaru iznad moga. Nešto nam reže komentare, ali ja ću dodat točkica i tako im doskočit, pa nek režu točkice.................................................

    avatar

    07.08.2008. (09:06)    -   -   -   -  

  • OCSO

    Jutros čitam tu potresnu priču o jednom križu i proživljavam muku i suze jer prisjećam se jako dobro svojih Getsemanskih ura pa mogu samo plakati u suosjećanju s bratom-čovjekom.
    A onda... Leticijin govor... riječi koje stižu odozgor, nadošle i nadahnute na samom Izvoru Njegove Ljubavi.
    U samo par trenutaka stišava se oluja. Na površini mora ljeskaju se iskrice jednog prijateljstva koje mene, promatrača sa strane, ostavljaju u divljenju, čuđenju, onostranom miru koji smiruje uzburkano srce.
    Draga Magdalena i Leticija, i mene grije vaše sestrinstvo u Kristu!
    A i ja zahvaljujem Bogu na ovom mladom simpatičnom gospodinu u šeširu, pravom uzoru predanja volji Očevoj. Kao i na ovom momku, njegovom glasnogovorniku u ovom vremenu.

    Pa da i ja dodam na kraju točkice, jer se priča o našem svakodnevnom hodu na putu vjere nastavlja............

    avatar

    07.08.2008. (10:42)    -   -   -   -  

  • tvojim tragom

    A ja sam tako mala. I dok svako jutro podizem svoj kriz, ispod ramena pogledavam oko sebe i vidim teze i vece kriyeve. I ljuta sam sto mi je tako tesko nositi moj. A ond svane dan kada mi je kriz lagan, kao danas, i bolno me pljusne istina . Zagledam oci svijetu, i cuh tugu pregolemu. I nemocno stanem pred tvoj kriz, i obilazim ga i gledam kako da ti pomognem. Kako da tebi pomognem a da se previse ne napregnem, jer da ostanem vitalna kad cu opet trebati podici svoj kriz. Manja sam od makova zrna i nemam rijeci. Suze mi zviru.........

    avatar

    07.08.2008. (10:42)    -   -   -   -  

  • ljubljena

    Draga Magdaleno, dolazim ovdje svaki dan provjeriti ima li sto novo i jutros me zatece tvoj novi post... A primijetila sam juce uz tvoj link na Leticijinom blogu one suzice, pa sam uputila molitvu za tebe i tvoje najmilije... Citam Leticijine rijeci, potekle iz ljubavi prijateljskog srca, nadahnute Ljubavlju nad svakom ljubavlju... i nemam im sto ni dodati ni oduzeti. Samo se sjecam sebe, bespomocne, u jednoj situaciji koja mi se cinila beznadezna, u brizi za svoje najdraze, kad mi je p. Zvjezdan rekao, glasom punim razumijevanja i suosjecanja: "Ono sto je covjeku nemoguce, Bogu je moguce..." Ne znam da li zbog samih rijeci ili nacina kojim su izrecene, tek osjetila sam silan mir, koji bih danas voljela da i ti osjetis... duso moja draga. U Bozjim ste rukama, svi vi, i to djetesce pod srcem majke. S povjerenjem djeteta koje svim bicem osjeca ljubav roditelja, vjeruj i nadaj se... Nada je tamo gdje je nema. A ja uskoro krecem na hodocasce, Isusovoj baki, i tvoje nakane cu joj ponijeti, i tebe u srcu...

    avatar

    07.08.2008. (17:01)    -   -   -   -  

  • Isus je Kralj kraljeva!

    Hvala na posjeti i lijepim riječima! Blog ti je predivan! Čitat ćemo se! Maleni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!

    avatar

    09.08.2008. (14:47)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Ponekada je teško biti na visini onoga što se očekuje od nas, ali dobro, gdje je ljubavi, biti će i nove šanse :)

    avatar

    09.08.2008. (19:24)    -   -   -   -  

  • predvečerje PROLJEĆA

    .evo me poput Arona ti prilazim
    da ti pomognem ruke držati uzdignutima k Njemu!

    avatar

    10.08.2008. (19:16)    -   -   -   -  

  • www.bigblog.tportal.hr/ma

    Draga Magdalena, nisi sama. Ručice moga sina, nespretno, iskrenog srca, sklapale su i šaputale... za jednu mamu, jedno čedo. Vjerujem. Vlč. Sudac je rekao: "Pravog prijatelja, treba izmoliti." Magdalena, ti si ih izmolila. Ne boj se, nisi sama. Kada najmanje misliš, pogledaj sada, koliko nas misli na tebe-vas. A imaš i najvećeg prijatelja među prijateljima, promatra te u molitvama, dopušta ti spustiti ruke da ih možeš ponovno podići gore. Odmori malo. Pusti svoju bol pod noge Gospodinu, naslonu glavu Majci u krilo. Malo pusti teret koji te savija, jer nisi sama............ mamaposebnogdjeteta

    avatar

    11.08.2008. (14:13)    -   -   -   -  

  • flady

    Mi znamo da On zahtjeva da se nadamo, u nadi protiv svake nade. Tada nam pruža svoje ruke i uzima na sebe sve naše terete.

    Bog je ogroman, zna što mi treba i to mi stalno daruje i šapuće..i samo On zna koliko mi je bilo potrebno pročitati cijeli ovaj post u kojem bih izdvojila ove dvije rečenice
    bvb uz obilje ljubavi i zahvalnosti, da imate snage boriti se uvijek!!

    avatar

    14.08.2008. (11:56)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...