" Sto godina samoće" je moja najdraža knjiga, možda najdraža, a Hesseov " Narcis i Zlatousti" su također ostavili podosta traga na mojoj prijemljivoj duši. Prije je bilo gutanje knjiga, a sada je življenje, no te knjige itekako ostavljaju na nama trag, rezbare nas iznutra, pa se rezbarije projiciraju i na vanjštinu i onda dođe jedan dan kada se jako teško čita, i kada se stranice prevrću sa tolikom mukom kao da su od olova, a ne od papira, bez obzira kakav je zanimljiv sadržaj ukoričen unutra. Uvijek se pitam zašto puno manje čitam nego prije. Možda zato što život nije kao u knjigama i što je puno lakše živjeti ako nisi zadojen poetikom, no ona je već duboko u tebi i samo si njen proizvod koji upravo zbog nje baulja kroz život. Na ovaj post morao sam ostaviti komentar.
12.01.2009. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trkaonica
" Sto godina samoće" je moja najdraža knjiga, možda najdraža, a Hesseov " Narcis i Zlatousti" su također ostavili podosta traga na mojoj prijemljivoj duši. Prije je bilo gutanje knjiga, a sada je življenje, no te knjige itekako ostavljaju na nama trag, rezbare nas iznutra, pa se rezbarije projiciraju i na vanjštinu i onda dođe jedan dan kada se jako teško čita, i kada se stranice prevrću sa tolikom mukom kao da su od olova, a ne od papira, bez obzira kakav je zanimljiv sadržaj ukoričen unutra. Uvijek se pitam zašto puno manje čitam nego prije. Možda zato što život nije kao u knjigama i što je puno lakše živjeti ako nisi zadojen poetikom, no ona je već duboko u tebi i samo si njen proizvod koji upravo zbog nje baulja kroz život.
Na ovaj post morao sam ostaviti komentar.
12.01.2009. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...