Komentari

shukra.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing


  • Hermafrodit

    Svaka čast čovjeku koji toliko vremena provodi razmišljajući kako bi definirao Ljubav. Uokviriti nešto poput Ljubavi u nekoliko definicija znači dobro razumjeti zadanu temu (iz svog osobnog stajališta), ali istovremeno ograničiti i staviti u neke granice tako nešto lijepo i individualno poput Ljubavi. Ljubav nije bolest, koja se pojavi i onda idemo tražiti u knjigama definiciju tog stanja. Ljubav je osobna i vjerujem da ju ne možemo iskusiti na isti način sa drugom osobom (ili već s nečim). Svatko od nas doživljava Ljubav na svoj način. Ljubav je predivna i uvijek savršena, ljubavni jadi - nešto su drugo i imaju svoju definiciju i svoje značenje. Vjerujem da je zo osobu (dušu) bitnije iskustvo koje je ta Ljubav donijela ili donosi u naš život, nego njena definicija...
    Vaš tekst iskazuje oduševljenje navedenim, međutim ostavlja skrivenim Vaše mišljenje o Ljubavi. Drugi dio velika je reklama za još jednu knjigu koja nam daje nečije tuđe mišljenje, no nadam se da će potaknuti i druge kako bi sami otkrili značenje stanja Ljubavi, koje se tako rijetko javlja i ponekad tako kratko traje....

    avatar

    18.07.2008. (22:20)    -   -   -   -  

  • Shukrin put...

    Hmm. Moram priznati da mi se sviđa odabir tvojeg imena, što već mnogo govori...
    Odabir drugog imena i obraćanje sa Vi nisu pomogli da odmah ne prepoznam tko komentira. :-)

    Ljubav je van dometa riječi i definicija, Ona se ne može definirati, jer svaka definicija odmah ju stavlja u neki kalup.
    Nju ne možemo dohvatiti rukama, Ona dolazi sama od sebe (neočekivano), dotakne nam srce i duša ju odmah prepozna… A na nama je da ju prihvatimo onako kako nam dođe, ili da ju odbacimo zbog toga jer mislimo da nije ona ''prava'' ako nije došla u onom obliku u kojem smo ju očekivali.

    Nažalost mnogi ljudi, odgajani u današnjem društvu takvom kakvo je, puni su blokada i predrasuda, te su naučeni upravo to raditi – ograničavati Ljubav (kao i sve ostalo) svojim stavovima, kalupima i krutim, jednocrtnim mišljenjima. Zbog toga su potrebne knjige, riječi, razgovori… da bi potakli ljude na drugačiji način razmišljanja, ili bolje rečeno da bi barem pružili ljudima uvid da postoji i nešto drugo od onoga na što su do sada naučili.
    Posebice ova tema je jako osjetljiva i baš zato je potrebno mnogo pričati o njoj, jer tako je mnogo zabluda koje donose bol i tugu…

    Moje oduševljenje navedenim je u tome što autor svojim opisima razbija postojeće obrasce, no ni na koji način ne uokviruje. Postoje razne varijacije i nijanse u odnosima, a baš kao što si i sam rekao svatko od nas to doživljava na svoj način, jer svaka osoba je drugačija i svaki odnos je drugačiji, i zato, ne, ne možemo ju iskusiti na isti način. Svaka osoba je posebna i zato je svaki odnos poseban i jedinstven. No to ne znači, da istodobno ne možemo voljeti više osoba i biti u odnosima sa više njih. Mjerilo intenziteta ljubavi u nekom odnosu (za mene) nije monogamija.

    Iskustvo same Ljubavi je najvažnije. Bez njega sve rasprave padaju u vodu.

    Svoje ''mišljenje'' o Ljubavi izražavam na razne načine, a jedan od njih je i uređivanje ovoga bloga. Svaku navedenu riječ potpisujem kao svoje ''mišljenje'', jer to tako doživljavam cijelim svojim bićem.

    avatar

    19.07.2008. (21:17)    -   -   -   -  

  • Hermafrodit

    Govoriti ću više o Ljubavi muškarca i žene...

    Mišljenja sam da Ljubav ne može biti pogrešna ili prava. Ona je uvijek samo Ljubav. Pisati o Ljubavi slično je pokušaju definiranja stanja sreće. Svi mi razumijemo stanje sreće, radosti i sve te osjećaje koji se u takvim trenucima pojavljuju u nama. Mi smo ti koji ih takvim vidimo, koji živimo s njima. Kao što se sreća javlja kada smo u stanju Ljubavi, tako i sama Ljubav izranja iz stanja sreće.

    Ne znam što znači kada netko nazove ljude koji su u predivnom stanju Ljubavi osobama sa "krutim stavovima" i "jednocrtnim mišljenjem", "punim blokada i predrasuda", ako se zaljube i vole samo jednu osobu....??? Svatko ima Slobodnu Volju da učini svoj život životom punim radosti, sreće, ljubavi... Što više jedna osoba ima takvih trenutaka u svom životu, (a život se sastoji od trenutaka kojih nazivamo "SADA"), tada je i takav život - život vrijedan te Božanske iskre nastanka samog života koji opet nastaje iz jedne "svete" Ljubavi muškarca i žene.

    Uvijek je bilo u davnoj prošlosti, kao i sada, raznih "oblika" tj. raznih gledanja na Ljubav. Takva stanja nazivana su raznim imenima i osuđivana od drugih. Iako našavši druga imena i druga objašnjenja Ljubavi, autor ne može izbjeći "osudu" nekih koji na Ljubav gledaju na svoj osobni i njima normalniji način, - budući da isto tako, ili zbog toga, jer autor razbija (kako si Ti to rekla) postojeće obrasce i na neki način "suprotstavlja" se njihovim "krutim stavovima" i "jednocrtnom mišljenju" i uvodi svoje viđenje te svoj način života proglašava isto tako normalan - što se tiče pogleda na ljubav.

    Ljudi su takvi, oni "osuđuju" ono što ne razumiju. No kod Ljubavi nema pravila, u Ljubavi sami sebi sudimo. Ljubav je unutarnja iskra i samo onaj u kome se Ljubav pojavi zna njezino pravo značenje. Svi smo mi savršeni, ako gledamo na kreaciju koja je sve ovo stvorila, pa i nas - ne možemo biti drugačiji nego u svakom momentu - savršeni. Kada se Ljubav javi, ona dolazi u onom trenutku najboljem za nas. Ljubav je Istina onoga koji u njoj traži ono što on ili ona želi dati i primiti da bi ta ljubav trajala. Svi mi nosimo Ljubav i ničija Ljubav nije pogrešna, čudna, kruta isl...

    Sve je dozvoljeno, no donosivši odluke mi sami sebi sudimo - mi moramo prihvatiti odgovornost za te odluke - jer mi smo ih i donijeli, samo mi, uvijek mi.

    Milioni raznih pjesama, filmova, priča, ... napisani su o Ljubavi. Inspiracija za takvo što mora biti samo Ljubav - (The Notebook, poslušaj riječi i pjesmu koju si stavila na ovaj blog). I samo Tvoje iskustvo sadrži barem jednu takvu priču - zbog toga mislim da u svemu tome treba tražiti pravi postotak onoga što nazivaš Ljubav - jednoljublje ili višeljublje?

    Ljubav je sretan i harmonijski odnos. Ljubavni jadi, nažalost ponekad su dio takvog odnosa, pojave se često (no ne i samo onda) kada se pojavi i "netko treći". Tada obično Ljubav se "dijeli", netko pati i to nije ona "prava" ljubav i nije statistika odnosa, jer govorimo samo o Ljubavi.

    Za kraj (napokon), moje biće voljelo bi osvrnuti se na veličinu i jačinu onoga što Ljubav je. Ono je vidljivo iz toga da se možemo zaljubiti u nekoga u tako kratkom vremenu, proglasiti ga svojom "srodnom dušom" i voljeti tu osobu više nego svoje roditelje, više nego brata ili sestru, a ponekad više nego same sebe. Odlučujemo provesti čitav svoj ostatak života sa tom osobom u radosti, gledajući u njemu, njoj dio sebe, ljubeći njegove, njezine oči, slušajući njegovo, njezino srce...

    Ne postoji obrazac kojim se može opisati ili objasniti ta Božanska iskra koja se budi iznutra, ta Božanska inspiracija koja nas pokreće i dopušta nam da se iskažemo na takve načine (pjesme, priče...) i na kraju prepoznamo u sebi to isto Božansko... "True Love"

    Samo dok ovo pišem, misli mi lutaju, ruka mi lagano drhti, a srce počinje ubrzano kucati. Sjećanja se vraćaju i oči mi lagano suze.... Znam da je i ovo moje tijelo, moja duša, doživjela takvu Ljubav.

    Tisuću riječi i obrazaca malo je da objasni samo djelić sekunde u kojem se pojave oni osjećaji, prostruje kroz tijelo i natjeraju suze Ljubavi na oči. Tada znam da sam "SADA" tu, tada znam da "SADA" postojim.....

    avatar

    03.08.2008. (11:57)    -   -   -   -  

  • Shukrin put...

    Drago mi je da si stigao do mišljenja da ljubav ne može biti pogrešna ili prava, jer si do nedavno govorio samo o ‘’pravoj’’ ljubavi koja je bila određena tvojim stavom o tome kakva bi ljubav trebala biti; pa i sada ju pri dnu teksta nazivaš ‘’True Love’’.

    Kada je netko u stanju Ljubavi, on/ona tada naprosto Jeste. U tom stanju ne postoje stavovi, obrasci, mišljenja i slično. Tada ne postoje određivanja, samo bezuvjetno prihvaćanje koje spontano dolazi samo po sebi bez da se misli o tome.
    No, ljudi često puta ‘’ispadaju’’ iz tog stanja kada im ljubav stigne u obliku kojem nisu očekivali. A kada postoji očekivanje, obavezno stiže i razočaranje. Tada ljudi počnu da se svim silama bore da tu ljubav stave u oblik koji njima odgovara, koji je u skladu sa njihovim željama, potrebama i stavovima. Zbog toga više ne stignu biti u stanju ljubavi, jer počnu sve više bivati usmjereni na mijenjanje oblika ljubavi.

    Voljeti jednu osobu ili više njih, tako je svejedno. Na ovaj ili onaj način, isto je svejedno. Bitno je voljeti i rasti u toj ljubavi, prihvaćati ju onako kako nam dolazi, bez obzira na okolnosti, dosada naučeno ili dosada priželjkivano.
    Kroz određivanje zatvaramo sebi vrata i mnogo toga propuštamo.
    Kada god mislimo da nešto moramo određivati, donositi odluke tipa ili/ili, imati situaciju pod kontrolom – kontrolom svojih stavova, obrazaca ili raspoloženja, propuštamo stanje ljubavi, okrećemo joj leđa zato jer mislimo da možemo biti sretni samo ako ljubav ispuni naša očekivanja točno onako kako smo sebi zacrtali.

    Kažeš ‘’sveta’’ ljubav muškarca i žene....
    Odgovor - Ljubav je uvijek sveta, baš kao i svi njezini bezbrojni oblici pomoću kojih ju izražavamo, osjećamo, doživljavamo.

    Nije važan oblik ili gledanje na Ljubav, važno je naše prihvaćanje ljubavi kada se pojavi.

    Osude također nisu važne kada se osjeća nutarnji mir i kada iznutra Znamo, kada nemamo nikakve sumnje ili dvojbe, kada nešto osjećamo cijelim svojim bićem i znamo da je to nešto predivno i ispunjavajuće.

    ‘’Normalno’’ je vrlo relativan pojam, kojega je teško definirati.

    Voljeti jednu osobu je sasvim ok, baš kao što je sasvim ok i voljeti više njih.
    Ako je monogamija ono što nas ispunjava i čini sretnima, onda je to nešto sa čim bi trebali biti ispunjeni i sretni. No, mnogo ljudi je ’’prisilno’’ monogamno, jer su uvjetovani sa mnogočim, te varaju svoje partnere voleći druge osobe njima iza leđa. Smisao razbijanja obrazaca je nešto što je vrlo potrebno mnogim ljudima, da bi shvatili da imaju više izbora nego što im se čini u određenom trenutku.

    Kažeš: ’’ Ljudi su takvi, oni "osuđuju" ono što ne razumiju.’’
    Odgovor – da, baš zato se autor i trudi oboružati ih znanjem i informacijama da bi bolje razumijeli. I to uistinu čini na način koje mene oduševljava.

    Kažeš: ’’ u Ljubavi sami sebi sudimo.’’
    Odgovor – ne, u Ljubavi nema osuda. Osude dolaze iz straha od gubitka osobe koja u nama budi predivna osjećanja ili zbog ’’krutih stavova’’. Kada god se javi osuda ispali smo iz stanja Ljubavi. Čim se vratimo u stanje Ljubavi, sve se rastapa i nestaje, postaje nevažno....

    Ne, ljubav nije ni pogrešna, ni čudna, ni kruta, ona je UVIJEK SAVRŠENA.. Samo naša interpretacija te ljubavi može biti ’’kruta’’ i ’’jednocrtna’’ ako ju pokušamo prilagoditi po svom, umjeto da ju prihvatimo onako kako nam dođe, u obliku u kojem se i pojavila....
    Npr. ako se u ljubavnom odnosu nađu dvije osobe, od kojih je jedna jednoljubna, a druga višeljubna, i obje su sretne sa onim kakve jesu, a između njih postoji bezuvjetna ljubav, kojoj ništa nije važno osim ljubavi, među njima ne bi trebalo biti problema, jer svatko od njih ponaosob može da živi tu ljubav na svoj način. Međutim, ako jednoljubna osoba počne od višeljubne osobe zahtjevati/očekivati da postane jednoljublja, i da je to jedini za nju prihvatljiv način da bi bila u odnosu sa višeljubnom osobom, onda je to ne prihvaćanje višeljubne osobe onakve kakve ona je. Onda je to uvjetovanje i ograničavanje ljubavi.
    Ljubav ne poznaje granice. Ako nam se naš partner čini grozan zbog toga, jer njegovo/njezino srce može da istodobno voli više njih, a nama to narušava ’’duševni mir’’ i donosi nam bol, znači da imamo neki problem unutar sebe kojeg moramo razriješiti. Jer Ljubav NIKADA ne donosi ni bol, ni tugu, samo naše opiranje i neprihvaćanje, naša borba i potreba za kontrolom. A to znači da tada nismo u stanju Ljubavi, jer kada god smo u stanju Ljubavi mi smo sretni, ispunjeni i spontano dajemo i primamo, bez razmišljanja.

    avatar

    12.08.2008. (17:15)    -   -   -   -  

  • Shukrin put...

    Kažeš: ’’ Sve je dozvoljeno, no donosivši odluke mi sami sebi sudimo - mi moramo prihvatiti odgovornost za te odluke - jer mi smo ih i donijeli, samo mi, uvijek mi.’’
    Odgovor - Čemu potreba za donošenjem odluka, tj. za određivanjem? Naravno, donošenje odluke da nešto promjenimo (ako je to moguće) što će koristiti našem boljitku, je svakako ok., ali donošenje odluke da ljubavi okrenemo leđa samo zato jer nije u skladu sa našim očekivanjem, jer nije u obliku kojeg smatramo jedinim ispravnim za našu sreću, jest zbilja osuda na tugu i bol. No, čemu sve to? Koji je smisao?
    Zašto uopće suditi samome sebi? To je po meni najveća moguća glupost.

    Kažeš: ’’ Ljubav je sretan i harmonijski odnos.’’
    Odgovor – Ne, Ljubav nije odnos, Ljubav je stanje u kojem se nalazimo (ili ne nalazimo) neovisno o bilo kakvom odnosu, a izražavanje tog stanja javlja se u bezbrojnim oblicima, i da, ispunjava naše biće srećom i harmonijom.

    Kažeš:’’ Ljubavni jadi, nažalost ponekad su dio takvog odnosa, pojave se često (no ne i samo onda) kada se pojavi i "netko treći". Tada obično Ljubav se "dijeli", netko pati i to nije ona "prava" ljubav i nije statistika odnosa, jer govorimo samo o Ljubavi.’’
    Odgovor - Ljubav se ne dijeli, ona raste. Ako postoji Ljubav, što je više osoba, to se Ljubav više umnožava, raste. Treća, četvrta ili peta osoba izvor su sreće i radosti, a ne manjka i gubitka. No, ako nismo stabilni u stanju ljubavi, ako imamo problem sa strahom od gubitka, ljubomorom i slično, tada imamo taj problem bili u odnosu sa jednom osobom ili više njih. U Ljubavi nema ’’konkurencije’’, niti ima patnje i boli ako osoba koju volimo voli i nekog drugog. Ti ’’ljubavni jadi’’ dolaze iz našeg problema, a ne radi rasta ljubavi.
    Kakve veze ima statistika odnosa sa Ljubavi? I opet govoriš, o ’’pravoj’’ ljubavi.
    I još nešto o ‘’dijeljenju’’, termin ‘’dijeliti’’ ne odnosi se na podjelu u smislu dijelimo ljubav na više dijelova, pa ti dijelovi postaju sve manji i manji :-), već dijeljenje u smislu davanja, umnožavanja i rasta svih uključenih.

    avatar

    12.08.2008. (17:16)    -   -   -   -  

  • Shukrin put...

    Kažeš:’’ Odlučujemo provesti čitav svoj ostatak života sa tom osobom u radosti, gledajući u njemu, njoj dio sebe, ljubeći njegove, njezine oči, slušajući njegovo, njezino srce...’’
    Odgovor: - Mi imamo slobodnu volju da izgrađujemo sebe kako želimo, da biramo naše postupke, da stvaramo koliko je u našoj moći, ali ne možemo upravljati ‘’Božanskim planom’’ i stoga odlučiti čitav svoj ostatak života provesti sa nekom osobom. Ta osoba može sutra umrijeti, otići, promjeniti se, a isto tako i mi, i stoga bilo kakva odluka tipa opisanog jest određivanje. Drugim riječima govoriš: - Ja ne mogu/neću/ne želim biti sretan u ljubavnom odnosu ako ta osoba neće/ne želi na moj način da samnom provede ostatak mog i svog života. Dok ne nađem takav oblik ljubavi ja neću biti sretan, tj. zatvaram se za sve drugo, jer čekam ono ‘’pravo’’. I tako čekajući ono ‘’pravo’’ propuštaš ono što ti je pred nosom. Što je sasvim tvoje pravo, ali to je ono što uzrokuje tugu i bol – neprihvaćanje.

    Kažeš: ‘’ Samo dok ovo pišem, misli mi lutaju, ruka mi lagano drhti, a srce počinje ubrzano kucati. Sjećanja se vraćaju i oči mi lagano suze.... Znam da je i ovo moje tijelo, moja duša, doživjela takvu Ljubav.’’
    Odgovor – Ne, ‘’takvu’’ Ljubav, već Ljubav. Samo treba maknuti ono ‘’takvu’’... :-)))
    Romantika, sentimentalnost i razmjena predivnih osjećanja, su prelijepo iskustvo, ali ona sama nisu Ljubav, ona su samo načini (predivni načini) izražavanja stanja Ljubavi, no ne i jedini...

    Da, SADA.. Ljubav je uvijek samo u SADA, no mi nismo u SADA kada filozofiramo.

    Ajme, ovi komentari duži od posta, pa neću dalje. :-)

    avatar

    12.08.2008. (17:17)    -   -   -   -  

  • Hermafrodit

    Odluke nisu ništa drugo nego "izbori". Možda u nekom trenutku odluke postoji ili/ili, međutim kada donesemo izbor - onda postoji samo "to" - ono koje smo izabrali, nema više "ili". Zato je i rečeno da sudimo sami sebi, no ne u onom smislu i na onaj način koji ti možda vidiš. "Osuda" - čudna riječ za ono što izražava - dolazi sama, zbog naših izbora. Donoseći određeni izbor kod onoga ili/ili, stavljamo se u poziciju da slobodna volja drugih ljudi, koji su opet u pravu sa njihove strane savršenstva - donose isto tako "izbore" (odluke) i neki ostaju s nama, a neki koji ne mogu prihvatiti naše izbore ili recimo takvu "ljubav" ili takav način života odlaze od nas - ponekad baš oni koje i toliko volimo....

    "Sveta" ljubav upotrebljeno je u kontekstu zbog toga što samo iz takve Ljubavi nastaje ŽIVOT. Ljubavi jednog muškarca i jedne žene - svaka čast "nijansama"..... no, ne bih o tome.
    "True Love" dolazi iz jedne priče - "The Neverending Story"

    Sve ovo gore napisano (Tvoji komentari na moje), u igri "ogledala", zamjenivši uloge tebi i meni, ispada neobjašnjivo i predugo za raspravu...

    I meni smeta "određivanje" gdje zatvaramo vrata onom drugom. Prema tome, ne trebaš se toliko grčevito braniti, nitko ne napada. I dalje je sve tu i jednoljublje i višeljublje. S moje strane - prihvaćeno je postojanje obje ljubavi. Nijedna nije kriva, uvijek imamo izbor. Iako taj izbor dolazi uvijek "sada", on ipak određuje one neke kasnije trenutke "sada" koje će nam se pojaviti u životu, taj izbor "sada" otvara nam ili smanjuje mogućnosti. Ja samo NE želim da mi onda još netko drugi određuje što je to Ljubav.

    Ono što bi trebali razmisliti je da stanje ljubavi ne može izaći u svoj svojoj ljepoti dok je u nama prisutno stanje, osjećaj ili kako god to nazvali, a ime mu je GRIJEH..... Ako u sebi imamo "osjećaj" grijeha, kako možemo iskazati Ljubav na sve one divne i slobodne načine?

    Bilo mi je drago govoriti o Ljubavi. Postavio sam se više u korist jednoljublja, jer osjećao sam tu stranu malo zapostavljenu i iz opisa, definicija isl. - kao nešto negativno.

    Sada se zapitaj iskreno, na kraju - iz svih ovih definicija i objašnjavanja i "pravdanja" - koji je stvarni duhovni aspekt tj. stajalište ove priče o višeljublju? Koja je poanta, stvarni poriv za ovom temom??? Da li je LJUBAV?

    avatar

    12.08.2008. (19:03)    -   -   -   -  

  • Shukrin put...

    Koji je smisao teme ovoga posta već objasnih, no očito postoji potreba za ponavljanjem..
    Poriv za ovom temom, kako već rekoh, je razbijanje predrasuda o raznim nijansama ljubavi i ljubavnih odnosa.
    Navedeni nazivi su samo neki od neograničenog broja nijansi osjećaja koji se mogu javiti između dvoje ili više ljudi. Za većinu njih, u ovom trenutku, ne postoji naziv ili ime kojim bi se opisali. No, kako se svjesnost o osjećajima i znanje o ljubavi bude širilo, tako će se kao izraz stvaralaštva pojaviti još mnogo imena ljubavi.

    Jednoljublje iz ove priče nije izostavljeno, već je prvo navedeno pod nazivom ''partnerska ljubav''.
    Svaki oblik ljubavi jednako je važan, plemenit i uzvišen. Jedan nije na uštrb drugog.

    Ovi komentari su otišli predaleko, postali preosobni za blog i pretvorili se u forum.
    Ako osjećaš potrebu za daljnjom raspravom vezanom za ovu temu, prenesi je na forum duhovnih obzora, pa tamo možemo nastaviti.
    Ako mi imaš nešto osobno za reći, učini to na osobniji način.

    Ne znam kako si stigao do grijeha i kakve to veze ima sa ovom temom, no moje osobno mišljenje o grijehu jest: da je to način, koji je crkva izmislila, da bi plašila ljude i na taj način ih kontrolirala.
    Smatram da nitko ne bi trebao imati ''osjećaj grijeha'', što ne znači da se ne trebamo ponašati odgovorno i svjesno. No, ova rasprava je van ove teme, pa neću dalje zalaziti.

    Na ovu temu nemam, ovaj trenutak na ovome mjestu, više baš ništa za dodati.

    avatar

    15.08.2008. (15:43)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...