Nisu bas lagane misli ali vidim da tebi ovo sjecanje jako puno znaci. Nazalost, imam dojam da on vise nije medu nama... Lijepo si napisala sve ovo i nema nista ljepse od bezuvjetne ljubavi. Kiss.
09.07.2008. (16:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dojmila me se skroz tvoja prica. Mozes biti sretna zbog tog vremena koje ste imali jer malo tko to dozivi. Ima jos vremena za nesto drukcije, ali opet dobro ( i za tebe i za mene, nadam se)
10.07.2008. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dugo nisi pisala o njemu..cekala sam kad cu opet doci vamo i procitat ovako bolan post koji je i mene jako dirnuo..znaš šta mi je žao najviše što je obrisan njegov blog..što nije ostao na uspomenu..sjecam se kako si bila sretna u komentarima i kakve ti je divne postove pisao..drago mi je što sam uspijela citati postove dvije tako divne i hrabre osobe.. Divno si ovo napisala..ostala sam bez teksta kao i uvijek.. pusa od izgubljene u ljubavi
11.07.2008. (13:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divan tekst, ostala sam bez riječi... Ljubav se nikada ne može izgubiti ni potisnuti ako je stvarna..čak ako nas ta osoba i napusti..tužno...:(
11.07.2008. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šibenik
Koliko puta sam u zadnjih godinu i nešto pomislio na Sicum? Što pomislio? Ne «samo» pomislio već i razmišljao o njoj…. O prvim njenim mislima na koje sam uopće naišao na netu… njenim mislima o njezinim kčerima..., Princezama… Kada sam prvi puta čitao «Lagane misli»…, iskreno, nisam ih pročitao sve, već neke u cijelosti, neke djelomično. Bilo mi ih je teško čitati…. Nekako sam ih previše i osobno osjećao…, mada je moja tragedija sasvim druge prirode…, vjerojatno (svatko, istina, misli da je njegovo najteže…) najveća što je čovjek, roditelj…, može doživjeti…. Vjerojatno je zato i shvaćah… i onda i sada…. I puno puta sam htio opet posjetiti ovu njenu stranicu, ali nekako nisam imao hrabrosti… Što zbog nje, što zbog sebe! Između svega i tu je njena veličina…, ona ima hrabrosti pisati…, neki ni čitati… Danas me, eto, nešto jednostavno odvuklo ovamo…. Nije da sam htio, no, nešto me jednostavno posjelo pred komp i natjeralo da otvorim lagane misli… I počeo čitati… od zadnjih prema starijima…., do onih jednom već pročitanih… Kako je već doživjeh u toj njenoj beskrajnoj emotivnoj veličini, nije me iznenadilo sve to što pročitah… Ali me rastužilo…, jako… Nadao sam se da ću sad naći njene riječi koje ako ne odišu, onda bar navješćuju sreću… Ona je to zaslužila iznad svega! Ovog trena bih se najradije vratio u rano, rano djetinjstvo kad još vjerujemo u bajke… i poželio da sam vilenjak ili čarobnjak, da je mogu dotaknuti čarobnim štapićem i pružiti sve što ona treba i zaslužuje… U biti ni sam ne znam zašto ovo pišem, još manje sada znam dal ću to na kraju i poslati… ili (opet) sve samo izbrisati…. Ima Lagana puno snage u sebi… Bar tako mislimo mi «sa strane»… Koliko je u biti ima ili nema, samo ona zna…. Kao što se mnogi dive «mojoj snazi»… A ne znaju da u samoći znam zavijati kao ranjena životinja za svojim, još «nedavno», izgubljenim Anđelom na pragu života…, za svojom Princezom…. I vjerojatno je zato tako razumijem… I vjerojatno joj zato ne mogu dati ni neki savjet…, utjehu…, jer je ne mogu dati ni sebi…. Pisala je u jednom svom tekstu o strpljenju…, beskrajnom strpljenju…. Teško je biti strpljiv… Teško je biti strpljiv i kad znaš da ćeš nešto i dočekati…, kako li je teško kad znaš da nećeš…, kako li je teško kad još uvijek u pola tri očekuješ svoju maturanticu da dođe iz škole nasmijana i da te zagrli…, a ona ne dolazi i ne dolazi…. Da, treba biti strpljiv…, beskrajno strpljiv… i dočekat onaj dan kad će ona mene na izlasku iz tunela «s druge strane» dočekati isto takova nasmijana, vedra… i predobra i prelijepa kao što je uvijek bila…. Svi kažu da vrijeme mora «odraditi svoje»… I slažem se s njima… No, malo je onih koji kažu da vrijeme ipak nikada ne «odradi svoje» do kraja… Kad malo bolje razmislim, niti ne treba…, ali neka odradi bar u tolikoj mjeri da možemo koliko-toliko biti barem slični sami sebi prije svega toga… Zbog nas samih, zbog svih nama dragih koji nas još okružuju… I zato neka Lagana oprosti i sebi i svima onima kojima vrijeme nije još dovoljno odradilo… i koji ne mogu zbog toga primiti ili dati ili ni primiti ni dati ono što bi htjeli…. Mora da je divno imati Laganu za prijateljicu… Samo osobe poput nje mogu biti iskreni prijatelji…. I na kraju…, siguran sam, sasvim siguran da će Lagana biti itekako još sretna…., nasmijana, puna istinske snage, optimizma, ispunjene duše i srca…. Ja joj samo želim da to bude što prije….! H.
15.07.2008. (16:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misao
...uz iskreno divljenje potpisujem prethodni komentar...slažući se s svim..Netko ima dara za prepoznati, nažalost iz vlastitog iskustva ali i znati izreći...treba snaga a poznat Ti je i stih...vjeruj"vrijeme je sigurno i na tvojoj strani" i zato nastavi kročiti sunčanaom stranom ulice....
16.07.2008. (19:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
°°just yours°°
Nisu bas lagane misli ali vidim da tebi ovo sjecanje jako puno znaci. Nazalost, imam dojam da on vise nije medu nama... Lijepo si napisala sve ovo i nema nista ljepse od bezuvjetne ljubavi. Kiss.
09.07.2008. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marinaxx
Dojmila me se skroz tvoja prica. Mozes biti sretna zbog tog vremena koje ste imali jer malo tko to dozivi. Ima jos vremena za nesto drukcije, ali opet dobro ( i za tebe i za mene, nadam se)
10.07.2008. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*teška strana ljubavi*
Dugo nisi pisala o njemu..cekala sam kad cu opet doci vamo i procitat ovako bolan post koji je i mene jako dirnuo..znaš šta mi je žao najviše što je obrisan njegov blog..što nije ostao na uspomenu..sjecam se kako si bila sretna u komentarima i kakve ti je divne postove pisao..drago mi je što sam uspijela citati postove dvije tako divne i hrabre osobe..
Divno si ovo napisala..ostala sam bez teksta kao i uvijek..
pusa od izgubljene u ljubavi
11.07.2008. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
symphonical
Divan tekst, ostala sam bez riječi... Ljubav se nikada ne može izgubiti ni potisnuti ako je stvarna..čak ako nas ta osoba i napusti..tužno...:(
11.07.2008. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šibenik
Koliko puta sam u zadnjih godinu i nešto pomislio na Sicum? Što pomislio? Ne «samo» pomislio već i razmišljao o njoj…. O prvim njenim mislima na koje sam uopće naišao na netu… njenim mislima o njezinim kčerima..., Princezama… Kada sam prvi puta čitao «Lagane misli»…, iskreno, nisam ih pročitao sve, već neke u cijelosti, neke djelomično. Bilo mi ih je teško čitati…. Nekako sam ih previše i osobno osjećao…, mada je moja tragedija sasvim druge prirode…, vjerojatno (svatko, istina, misli da je njegovo najteže…) najveća što je čovjek, roditelj…, može doživjeti…. Vjerojatno je zato i shvaćah… i onda i sada…. I puno puta sam htio opet posjetiti ovu njenu stranicu, ali nekako nisam imao hrabrosti… Što zbog nje, što zbog sebe! Između svega i tu je njena veličina…, ona ima hrabrosti pisati…, neki ni čitati… Danas me, eto, nešto jednostavno odvuklo ovamo…. Nije da sam htio, no, nešto me jednostavno posjelo pred komp i natjeralo da otvorim lagane misli… I počeo čitati… od zadnjih prema starijima…., do onih jednom već pročitanih… Kako je već doživjeh u toj njenoj beskrajnoj emotivnoj veličini, nije me iznenadilo sve to što pročitah… Ali me rastužilo…, jako… Nadao sam se da ću sad naći njene riječi koje ako ne odišu, onda bar navješćuju sreću… Ona je to zaslužila iznad svega! Ovog trena bih se najradije vratio u rano, rano djetinjstvo kad još vjerujemo u bajke… i poželio da sam vilenjak ili čarobnjak, da je mogu dotaknuti čarobnim štapićem i pružiti sve što ona treba i zaslužuje… U biti ni sam ne znam zašto ovo pišem, još manje sada znam dal ću to na kraju i poslati… ili (opet) sve samo izbrisati…. Ima Lagana puno snage u sebi… Bar tako mislimo mi «sa strane»… Koliko je u biti ima ili nema, samo ona zna…. Kao što se mnogi dive «mojoj snazi»… A ne znaju da u samoći znam zavijati kao ranjena životinja za svojim, još «nedavno», izgubljenim Anđelom na pragu života…, za svojom Princezom…. I vjerojatno je zato tako razumijem… I vjerojatno joj zato ne mogu dati ni neki savjet…, utjehu…, jer je ne mogu dati ni sebi…. Pisala je u jednom svom tekstu o strpljenju…, beskrajnom strpljenju…. Teško je biti strpljiv… Teško je biti strpljiv i kad znaš da ćeš nešto i dočekati…, kako li je teško kad znaš da nećeš…, kako li je teško kad još uvijek u pola tri očekuješ svoju maturanticu da dođe iz škole nasmijana i da te zagrli…, a ona ne dolazi i ne dolazi…. Da, treba biti strpljiv…, beskrajno strpljiv… i dočekat onaj dan kad će ona mene na izlasku iz tunela «s druge strane» dočekati isto takova nasmijana, vedra… i predobra i prelijepa kao što je uvijek bila….
Svi kažu da vrijeme mora «odraditi svoje»… I slažem se s njima… No, malo je onih koji kažu da vrijeme ipak nikada ne «odradi svoje» do kraja… Kad malo bolje razmislim, niti ne treba…, ali neka odradi bar u tolikoj mjeri da možemo koliko-toliko biti barem slični sami sebi prije svega toga… Zbog nas samih, zbog svih nama dragih koji nas još okružuju… I zato neka Lagana oprosti i sebi i svima onima kojima vrijeme nije još dovoljno odradilo… i koji ne mogu zbog toga primiti ili dati ili ni primiti ni dati ono što bi htjeli….
Mora da je divno imati Laganu za prijateljicu… Samo osobe poput nje mogu biti iskreni prijatelji….
I na kraju…, siguran sam, sasvim siguran da će Lagana biti itekako još sretna…., nasmijana, puna istinske snage, optimizma, ispunjene duše i srca…. Ja joj samo želim da to bude što prije….!
H.
15.07.2008. (16:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misao
...uz iskreno divljenje potpisujem prethodni komentar...slažući se s svim..Netko ima dara za prepoznati, nažalost iz vlastitog iskustva ali i znati izreći...treba snaga a poznat Ti je i stih...vjeruj"vrijeme je sigurno i na tvojoj strani" i zato nastavi kročiti sunčanaom stranom ulice....
16.07.2008. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
riječi tišine
Kako je lijepo čitati LJUBAV koja se u svakoj tvojoj riječi osjeća.
Pozdrav ostavljam i nadu...
16.07.2008. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...