lipotice mala...stalno si nam u mislimo sunce nase zarko....
01.07.2008. (04:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljiljana
Draga mamice, predivan tekst, tako puno emocija.....da..suze zaista moraju pronaci svoj put. Svaki dan sam na Vasem blogu, divni ste i tako jaki....Saljemo vam veliki, veliki zagrljaj
Nina i njena mama
01.07.2008. (08:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Prekrasno!!!Stelica mi jako fali... Ne mogu vjerovat da je prošlo već skoro dvije godine od kako je nema... Pjesma je prekrasna! Ne mogu više pisati, oprostite!!
Stelice, nedostaješ mi puno.Sjetim te se svaki dan!!Jednostavno te vidim pred sobom!Al ti nisi tu, samo uspomene i sjećanja na tebe su tu.Kad bi te bar mogli vratiti, sve bi dali.. Anđelu, samnom u mislim uvijek i zauvijek...
Veliki pozdrav, Petra!!!
01.07.2008. (09:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Tako nježne riječi, ne možeš ostati hladan niti da to želiš. Uz vas sam. Šaljem vam veliki zagrljaj. Puno vas volim. Znam da vam to u ovom trenutku ne znači puno, ali vjerujte mi, uz vas sam. Nitko ne može ispuniti tu prazninu u vašem srcu, ali ljudi se bar trude. Mnogi posjećuju vaš blog, stalo im je do vas. Pišu različite riječi utjehe, ljubavi, suosjećanja. Mislila sam da nema ljudskosti među nama. Da su ljudi hladni i okrutni, gori od svakog živog bića, ali čitajući vaš blog, shvatila sam da griješim. Još ima onih koji žele pomoći, koji su uz vas. Zhavalna sam vam što ste bili uz mene u najtežim trenucima, dok sam bila u bolnici. Pisali ste mi poruke koje su bile pune ljubavi. Raspitivali ste se za mene, a niti me ne poznajete. Hvala vam. Dok pišem ovo suze mi naviru na oči. Osjećala sam se napuštenom, samom, izgubljenom.... U takvim trenucima bilo je divno pročitati vaše sms-ove. Mnogi mi se nisu javili. Shvatila sam da su me ostavili sada kada mi je najteže. Bili su sa mnom dok sam bila dobro, dok su mi cvjetale ruže. Ali kad sam se našla, blago rečeno u paklu od tih silnih prijatelja 2-3 osobe ostale su uz mene. Trebala sam i trebam podršku ljudi do kojih mi je stalo. Vodim najveću životnu bitku do sada. Umorna sam i iscrpljena. Još je tu i škola. Pritisak sa svih strana. Osjećam se zarobljeno kao da sam u nekom kavezu i da ne mogu izaći. Slušati svaki dan da moraš učiti, a ti jedva da skupiš snage da ustaneš ujutro iz kreveta i kreneš u novi dan, izluđujete. Bojiš se da ćeš razočarati roditelje, a na kraju i sebe samo. ponekad bih najrađe odustala od svega i poslala sve k vragu. Trebam malo vremena za sebe, da se smirim, a u ovoj zbrci, ovom košmaru ne mogu ga nači.
01.07.2008. (12:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
najiskrenije.....plakala sam dok sam razgledavala blog....imam samo 12,5 godina.... i iskreno mi je žao zbog Stele.....tako krasno malo biće...tako lijepa i draga djevojčica.....znam da vam ove moje rječi ništa ne znače ali znajte da mi je iskreno žao......Kada sam pročitala članak prije odprilike godinu dana također sam plakala......bilo mi je užasno žao...mrzim kada se takvo nešto dogodi djeci....i trenutačno plačem od tuge.....nemogu više ništa pisati...oči su mi se zamutile.....
najiskrenija sućut......
01.07.2008. (18:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Stela,VOLIM TE!!!!!!!! Uz Vas zauvijek............
01.07.2008. (21:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stvarno je prekrasno ovo sto pisete blog o njoj stvarno je jako ljepo i nemojte prestati pisati.....jako jako mi je zao zbog vase stele,stvarno iskreno mi je zao......znam da vam sada moje rijeci ne znace puno ali nadam se da cete svi biti dobro,svi su uz vas....ja ne poznam vas ni vasu kcer tinu,i ja cu sada krenuti u 1 srednje,imam 14 godina... ali kada sam vidjela za vase blogove stavrno nesto prekrasno ali i jako tuzno...znam da vam je jako tesko ali nemogu reci da znam kako vam je kada mi se nije nista tako dogodilo, to samo moze netko kome se to isto desilo,nastavit cu posjecivati vase blogove....ako zelite mogu vam dati jednu molitvu koja vam uistinu pomaze...moja braca imali su par puta velike sudare i skoro su poginuli ali nasrecu ostali su zivi,jednom se sudar dogodio pred nasom kucom,nisu oni bili krivi ali sto ces,vozili su stari auto mercedes i ostali su zivi jer je to jako cvrst auto,da su bili u nekom drugom sigurno bi poginuli...moja mama nije mogla 2 mjeseca spavati bez tableta uvjek je mislila sto da su poginuli ili da su oni nekoga u sudaru.....jedna njena prijateljica joj je dala molitvu i ona joj je stvarno dala snagu jer inace neznam sto bi bilo,jer sudari su se mojoj braci jako cesto događali u to vrijeme,kao da nas je netko urekao......jos jednom jako mi je zao i ako zelite ja cu vam napisati molitvu,i sigurno vam pomaze za sve vjerujte imam 14 godina ali stvarno je istina,ja sve sto sam do sada molila ostvarilo mi se i daje vam neku snagu kada vam je jako tesko!! pa ako zelite ostavite mi komentar ili na mome blogu ili ovdje pa cu vam ja napisati molitvu!!! jos jednom moja iskrena sucut...
01.07.2008. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uz tebe sam u svojim mislima i molitvama....Ne želim prihvatiti da nešto toliko uzvišeno kao ljudska duša umre i ode bez traga,a pogotovo jedna tako čista i savršena duša kao njena..uvjerena sam da je ona uvijek uz vas...Ne znam kolika je tvoja bol ,i ne želim to nikada saznati,smo želim da znaš da često mislim na tebe i ako ti moja jedna riječ ili dobra misao,može imalo nešto značiti,tu sam uvijek.Mislima ti šaljem tisuću zagrljaja.
02.07.2008. (01:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Najdraža moja Sandra, ja se često pitam kakva to mora biti bol, saznjanje da Stelicu nikada, nikada više nećeš vidjeti niti zagrliti, tako prekrasnu, veselu, nježnu malenu curicu koja te je još jako trebala. Ježim se od pomisli da još malo pa će biti dvije godine kako si je posljednji put vidjela i zagrlila. Vrijeme ide, a svi ovi protekli dani su tebi sigurno jako sporo prolazili, jer kad si u boli i to tako ogromnoj i nevjerojatnoj minute, sati, dani ti sporo prolaze. Čekaš stalno novi dan, kao da će on donijeti neku promjenu, a ništa se ne mijenja. Eh, da Stelica može osjetiti tvoju ljubav, ljubav svoje sestrice, tate, ma svih nas....Svi te ovdje grlimo i u mislima smo s tobom, Silviom i Tinom.
voli te puno, puno Vesna
02.07.2008. (09:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prelijepa je Sandra, znaš.....što. Daješ mi snage, da baš ti, iako slomljena iako nesretna i ti sama ali posrnulo se osovljavam na noge jer me ti dižeš. A naša su molitva njihova imena i njima se molimo. Oh ta kosa, moje su misli i moja snatrenja daleko gora, bojim ih se.
02.07.2008. (19:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O da, misli su daleko gore i kod mene vjeruj mi.....samo se rijetkima usudim to na glas izgovoriti..... i da.......bojim se i ja......tog blackouta........ kada Ti više nisi TI..... kada više ne upravljaš svojim postupcima, kada se sve otme kontroli......pa makar na djelić sekunde.....može biti dovoljno....i može postati nepovratno....
02.07.2008. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga gospođo Sandra...... Redovito posjecujem ovaj blog...i mogu reci samo jednu jedinu rijec...Predivno.... Svaki put se rasplacem citajuci Vase postove....... Drzite se....
04.07.2008. (15:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sonja_*jedina*
Draga Sandra držite mi se, svako novo jutro je borba, svaki dan je bol, a život se nastavlja kao kolotečina iz koje je nemoguće izaći. U snovima je lakše, snovi nam daju novi pogled, novu snagu, u njima je sve isto kao prije, u njima je prošlost sadašnjost, živim u snovima. Ne znam koliko vam ovo znači, meni pomaže jer znam da ovaj život nije jedini, a vaš predivni anđeo Stela će vas čekati u svijetu ljubavi.
Ostavljam vam pozdrav
05.07.2008. (14:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šaljemo vam jedan veliki zagrljaj i pozdrav ! Jadranka i cure
07.07.2008. (16:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljiljana
ANĐEO LJUBAVI
Šta zvoni tako milo tihom ponoći tajnom, Kao da rajsko čedo s usana pjesmu kreće? Ili slavujak mali sanjivo njiha cv'jeće S pjesmom uzdisajnom?
S talasa biserne r'jeke, na lahorovom krilu, Šalju l' sirene bajne pozdrave čarnoj noći? Il' zvukom frule sjetne pastirče u samoći Draganu zove milu?
Bude li zvjezdice sjajne u plavetnom svemiru Vječnosti neumrloj zanosne himne svoje? Slaveći čednost tvoju, to anđ'o ljubavi poje, I svetu grli liru.
Evo jedne predivne pjesme od Alekse Šantica, za Vas Sandrice mislimo na vas Ninica i njena mama
08.07.2008. (11:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JOSIPA
RASTANAK S TOBOM
Mi stojimo na rubu svijeta i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noci
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo vec na krajnjem rubu sebe
Tko ispod nas zemlju nevidljivo maknu da je vec daleko vidimo ko zvijezdu?
Zamakle su zvijezde Tko od nas jos moze naslutiti sebe?
Rusimo se vjecno
Nas je put bez dna i padanje bez glasa
Ovo je pjesma Antuna Branka Šimića, nju sam ovdje stavila za sve Vas tužne i nesretne roditelje. Držite se i dalje koliko možete, koliko Vam to bol dopušta. Josipa
08.07.2008. (18:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama A
Često sam na tvome blogu jedna od onih dvoje ili troje. Čitam i Vesnin blog i vidim koliko nam je svima isto teško, ista bol i patnja. Vas dvije ste posebne jer ste opisale do u tančine strahote naših života bez naše dječice. Šaljem ti zagrljaje, a za ništa drugo nemam snage. Mira,
08.07.2008. (21:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poznavala sam malu Lenu. Ona je dijete kuminog rođaka i znamo se već godinama, a djeca sa rođendana.. bila je drago, dobro i veselo dijete. Na žalost prije nekog vremena su otkrili da od rođenja ima srčanu manu, koja se eto pokazala u pubertetu, kad se sve razbukta. Sav taj napor njeno srce nije izdržalo.. I točno si rekla, mi smo sada bili samo promatrači, slušali iz dana u dan što se događa, kakvo je njeno stanje, ali sa svakim tim pitanjem "kako je Lena" ispred očiju sam imala svoju Petru.. i znala sam kako je njenoj Mami kad sjedi kraj nje i čeka, znala sam kako joj je i kad su doktori tražili od nje pristanak za operaciju, znala sam i kako joj je i kad se Lena nakon operacije više nje probudila..Imala je samo 12 godina...Što je svećenik rekao jučer " Lena, ti ideš za svjetlosti a gore je toliko malih Anđela koji čekaju na tebe, pjevat ćeš u zboru sa njima".. dočekat će je naši mali Anđeli i sa njima će se igrati..
Alli
09.07.2008. (07:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Sandra hvala ti što se u svojoj tuzi sjetiš i nas. Veliki zagrljaj Vam šaljemo Jadranka
09.07.2008. (12:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~...Andrea...~
evo prvi put sam na ovom blogu i to stvarno sto se deslilo uzasno je mogu misliti kako je bilo vama jako mi je zao male stele...iako imam 14 godina...kad sam citala blog par suza mi se spustilo...sad vas pozdravljam drzite se...
moja najiskrenija sucut...
09.07.2008. (21:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*natalia*
Iskreno mi je žao zbog sveg što vam se dogodilo..nadam se da ćete se jednog dana primiti u koštac sa tugom..iako vidim da ste i sada jači od vama bolnog života,makar si to ne želite dopustiti..kao da želite da vas vrijeme pregazi i da ponovno primite vašu Selicu za ruku..ali iz nekog razloga vam to nije dopušteno...Mislim da je taj razlog Tina koja vas treba i već dugo vremena drži ispruženu ruku čekajući da primite nju onako kako biste primili Stelu u ovom trenu.Još jednom iskrena sućut!!
10.07.2008. (10:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*natalia*
ona je bila anđeo,a anđelima je mjsto u raju...baš vi ste bili odabrani da je nosite,da budete njezina majka..odgajate je i ževite s njom-nedopustite da se zaboravi!!!budite ponosni i borite se za dostojanstvo!!!!!!!
10.07.2008. (10:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bracanka
lipotice mala...stalno si nam u mislimo sunce nase zarko....
01.07.2008. (04:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljiljana
Draga mamice, predivan tekst, tako puno emocija.....da..suze zaista moraju pronaci svoj put. Svaki dan sam na Vasem blogu, divni ste i tako jaki....Saljemo vam veliki, veliki zagrljaj
Nina i njena mama
01.07.2008. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Prekrasno!!!Stelica mi jako fali...
Ne mogu vjerovat da je prošlo već skoro dvije godine od kako je nema...
Pjesma je prekrasna!
Ne mogu više pisati, oprostite!!
Stelice, nedostaješ mi puno.Sjetim te se svaki dan!!Jednostavno te vidim pred sobom!Al ti nisi tu, samo uspomene i sjećanja na tebe su tu.Kad bi te bar mogli vratiti, sve bi dali..
Anđelu, samnom u mislim uvijek i zauvijek...
Veliki pozdrav, Petra!!!
01.07.2008. (09:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Tako nježne riječi, ne možeš ostati hladan niti da to želiš. Uz vas sam. Šaljem vam veliki zagrljaj. Puno vas volim. Znam da vam to u ovom trenutku ne znači puno, ali vjerujte mi, uz vas sam. Nitko ne može ispuniti tu prazninu u vašem srcu, ali ljudi se bar trude. Mnogi posjećuju vaš blog, stalo im je do vas. Pišu različite riječi utjehe, ljubavi, suosjećanja. Mislila sam da nema ljudskosti među nama. Da su ljudi hladni i okrutni, gori od svakog živog bića, ali čitajući vaš blog, shvatila sam da griješim. Još ima onih koji žele pomoći, koji su uz vas. Zhavalna sam vam što ste bili uz mene u najtežim trenucima, dok sam bila u bolnici. Pisali ste mi poruke koje su bile pune ljubavi. Raspitivali ste se za mene, a niti me ne poznajete. Hvala vam. Dok pišem ovo suze mi naviru na oči. Osjećala sam se napuštenom, samom, izgubljenom.... U takvim trenucima bilo je divno pročitati vaše sms-ove. Mnogi mi se nisu javili. Shvatila sam da su me ostavili sada kada mi je najteže. Bili su sa mnom dok sam bila dobro, dok su mi cvjetale ruže. Ali kad sam se našla, blago rečeno u paklu od tih silnih prijatelja 2-3 osobe ostale su uz mene. Trebala sam i trebam podršku ljudi do kojih mi je stalo. Vodim najveću životnu bitku do sada. Umorna sam i iscrpljena. Još je tu i škola. Pritisak sa svih strana. Osjećam se zarobljeno kao da sam u nekom kavezu i da ne mogu izaći. Slušati svaki dan da moraš učiti, a ti jedva da skupiš snage da ustaneš ujutro iz kreveta i kreneš u novi dan, izluđujete. Bojiš se da ćeš razočarati roditelje, a na kraju i sebe samo. ponekad bih najrađe odustala od svega i poslala sve k vragu. Trebam malo vremena za sebe, da se smirim, a u ovoj zbrci, ovom košmaru ne mogu ga nači.
01.07.2008. (12:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
najiskrenije.....plakala sam dok sam razgledavala blog....imam samo 12,5 godina.... i iskreno mi je žao zbog Stele.....tako krasno malo biće...tako lijepa i draga djevojčica.....znam da vam ove moje rječi ništa ne znače ali znajte da mi je iskreno žao......Kada sam pročitala članak prije odprilike godinu dana također sam plakala......bilo mi je užasno žao...mrzim kada se takvo nešto dogodi djeci....i trenutačno plačem od tuge.....nemogu više ništa pisati...oči su mi se zamutile.....
najiskrenija sućut......
01.07.2008. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Stela,VOLIM TE!!!!!!!!
Uz Vas zauvijek............
01.07.2008. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
best friends 4ever0000
stvarno je prekrasno ovo sto pisete blog o njoj stvarno je jako ljepo i nemojte prestati pisati.....jako jako mi je zao zbog vase stele,stvarno iskreno mi je zao......znam da vam sada moje rijeci ne znace puno ali nadam se da cete svi biti dobro,svi su uz vas....ja ne poznam vas ni vasu kcer tinu,i ja cu sada krenuti u 1 srednje,imam 14 godina... ali kada sam vidjela za vase blogove stavrno nesto prekrasno ali i jako tuzno...znam da vam je jako tesko ali nemogu reci da znam kako vam je kada mi se nije nista tako dogodilo, to samo moze netko kome se to isto desilo,nastavit cu posjecivati vase blogove....ako zelite mogu vam dati jednu molitvu koja vam uistinu pomaze...moja braca imali su par puta velike sudare i skoro su poginuli ali nasrecu ostali su zivi,jednom se sudar dogodio pred nasom kucom,nisu oni bili krivi ali sto ces,vozili su stari auto mercedes i ostali su zivi jer je to jako cvrst auto,da su bili u nekom drugom sigurno bi poginuli...moja mama nije mogla 2 mjeseca spavati bez tableta uvjek je mislila sto da su poginuli ili da su oni nekoga u sudaru.....jedna njena prijateljica joj je dala molitvu i ona joj je stvarno dala snagu jer inace neznam sto bi bilo,jer sudari su se mojoj braci jako cesto događali u to vrijeme,kao da nas je netko urekao......jos jednom jako mi je zao i ako zelite ja cu vam napisati molitvu,i sigurno vam pomaze za sve vjerujte imam 14 godina ali stvarno je istina,ja sve sto sam do sada molila ostvarilo mi se i daje vam neku snagu kada vam je jako tesko!! pa ako zelite ostavite mi komentar ili na mome blogu ili ovdje pa cu vam ja napisati molitvu!!! jos jednom moja iskrena sucut...
01.07.2008. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
Uz tebe sam u svojim mislima i molitvama....Ne želim prihvatiti da nešto toliko uzvišeno kao ljudska duša umre i ode bez traga,a pogotovo jedna tako čista i savršena duša kao njena..uvjerena sam da je ona uvijek uz vas...Ne znam kolika je tvoja bol ,i ne želim to nikada saznati,smo želim da znaš da često mislim na tebe i ako ti moja jedna riječ ili dobra misao,može imalo nešto značiti,tu sam uvijek.Mislima ti šaljem tisuću zagrljaja.
02.07.2008. (01:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Najdraža moja Sandra,
ja se često pitam kakva to mora biti bol, saznjanje da Stelicu nikada, nikada više nećeš vidjeti niti zagrliti, tako prekrasnu, veselu, nježnu malenu curicu koja te je još jako trebala. Ježim se od pomisli da još malo pa će biti dvije godine kako si je posljednji put vidjela i zagrlila. Vrijeme ide, a svi ovi protekli dani su tebi sigurno jako sporo prolazili, jer kad si u boli i to tako ogromnoj i nevjerojatnoj minute, sati, dani ti sporo prolaze. Čekaš stalno novi dan, kao da će on donijeti neku promjenu, a ništa se ne mijenja. Eh, da Stelica može osjetiti tvoju ljubav, ljubav svoje sestrice, tate, ma svih nas....Svi te ovdje grlimo i u mislima smo s tobom, Silviom i Tinom.
voli te puno, puno Vesna
02.07.2008. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Prelijepa je Sandra, znaš.....što. Daješ mi snage, da baš ti, iako slomljena iako nesretna i ti sama ali posrnulo se osovljavam na noge jer me ti dižeš. A naša su molitva njihova imena i njima se molimo. Oh ta kosa, moje su misli i moja snatrenja daleko gora, bojim ih se.
02.07.2008. (19:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
O da, misli su daleko gore i kod mene vjeruj mi.....samo se rijetkima usudim to na glas izgovoriti..... i da.......bojim se i ja......tog blackouta........ kada Ti više nisi TI..... kada više ne upravljaš svojim postupcima, kada se sve otme kontroli......pa makar na djelić sekunde.....može biti dovoljno....i može postati nepovratno....
02.07.2008. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jos jedan blog jedne studentice
Vraćajući se s faxa upalila sam svijeću kod mog Anđela za sve nas tužne,o kako li nam samo nedostaju....
03.07.2008. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(=M.A.R.I.N.A=)
Budite sretni što imate još jednu tako krasnu kćer
03.07.2008. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mala Anja
Draga Sandra!
Tu smo, iako se stalno ne javljamo znajte da Vas pratimo i da ste nam u svakodnevnim mislima. Lijepi pozdrav od obitelji male Anje.
04.07.2008. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mimy & jope
Draga gospođo Sandra......
Redovito posjecujem ovaj blog...i mogu reci samo jednu jedinu rijec...Predivno....
Svaki put se rasplacem citajuci Vase postove.......
Drzite se....
04.07.2008. (15:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sonja_*jedina*
Draga Sandra držite mi se, svako novo jutro je borba, svaki dan je bol, a život se nastavlja kao kolotečina iz koje je nemoguće izaći. U snovima je lakše, snovi nam daju novi pogled, novu snagu, u njima je sve isto kao prije, u njima je prošlost sadašnjost, živim u snovima. Ne znam koliko vam ovo znači, meni pomaže jer znam da ovaj život nije jedini, a vaš predivni anđeo Stela će vas čekati u svijetu ljubavi.
Ostavljam vam pozdrav
05.07.2008. (14:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
enika36
Šaljemo vam jedan veliki zagrljaj i pozdrav ! Jadranka i cure
07.07.2008. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljiljana
ANĐEO LJUBAVI
Šta zvoni tako milo tihom ponoći tajnom,
Kao da rajsko čedo s usana pjesmu kreće?
Ili slavujak mali sanjivo njiha cv'jeće
S pjesmom uzdisajnom?
S talasa biserne r'jeke, na lahorovom krilu,
Šalju l' sirene bajne pozdrave čarnoj noći?
Il' zvukom frule sjetne pastirče u samoći
Draganu zove milu?
Bude li zvjezdice sjajne u plavetnom svemiru
Vječnosti neumrloj zanosne himne svoje?
Slaveći čednost tvoju, to anđ'o ljubavi poje,
I svetu grli liru.
Evo jedne predivne pjesme od Alekse Šantica, za Vas Sandrice
mislimo na vas Ninica i njena mama
08.07.2008. (11:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JOSIPA
RASTANAK S TOBOM
Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noci
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo vec na krajnjem rubu sebe
Tko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je vec daleko vidimo ko zvijezdu?
Zamakle su zvijezde
Tko od nas jos moze naslutiti sebe?
Rusimo se vjecno
Nas je put bez dna i padanje bez glasa
Ovo je pjesma Antuna Branka Šimića, nju sam ovdje stavila za sve Vas tužne i nesretne roditelje.
Držite se i dalje koliko možete, koliko Vam to bol dopušta.
Josipa
08.07.2008. (18:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama A
Često sam na tvome blogu jedna od onih dvoje ili troje. Čitam i Vesnin blog i vidim koliko nam je svima isto teško, ista bol i patnja. Vas dvije ste posebne jer ste opisale do u tančine strahote naših života bez naše dječice.
Šaljem ti zagrljaje, a za ništa drugo nemam snage.
Mira,
08.07.2008. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što nam nosi sutra
Draga Sandra,
poznavala sam malu Lenu. Ona je dijete kuminog rođaka i znamo se već godinama, a djeca sa rođendana.. bila je drago, dobro i veselo dijete. Na žalost prije nekog vremena su otkrili da od rođenja ima srčanu manu, koja se eto pokazala u pubertetu, kad se sve razbukta. Sav taj napor njeno srce nije izdržalo..
I točno si rekla, mi smo sada bili samo promatrači, slušali iz dana u dan što se događa, kakvo je njeno stanje, ali sa svakim tim pitanjem "kako je Lena" ispred očiju sam imala svoju Petru.. i znala sam kako je njenoj Mami kad sjedi kraj nje i čeka, znala sam kako joj je i kad su doktori tražili od nje pristanak za operaciju, znala sam i kako joj je i kad se Lena nakon operacije više nje probudila..Imala je samo 12 godina...Što je svećenik rekao jučer " Lena, ti ideš za svjetlosti a gore je toliko malih Anđela koji čekaju na tebe, pjevat ćeš u zboru sa njima".. dočekat će je naši mali Anđeli i sa njima će se igrati..
Alli
09.07.2008. (07:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
enika36
Draga Sandra hvala ti što se u svojoj tuzi sjetiš i nas. Veliki zagrljaj Vam šaljemo Jadranka
09.07.2008. (12:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~...Andrea...~
evo prvi put sam na ovom blogu i to stvarno sto se deslilo uzasno je mogu misliti kako je bilo vama jako mi je zao male stele...iako imam 14 godina...kad sam citala blog par suza mi se spustilo...sad vas pozdravljam drzite se...
moja najiskrenija sucut...
09.07.2008. (21:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*natalia*
Iskreno mi je žao zbog sveg što vam se dogodilo..nadam se da ćete se jednog dana primiti u koštac sa tugom..iako vidim da ste i sada jači od vama bolnog života,makar si to ne želite dopustiti..kao da želite da vas vrijeme pregazi i da ponovno primite vašu Selicu za ruku..ali iz nekog razloga vam to nije dopušteno...Mislim da je taj razlog Tina koja vas treba i već dugo vremena drži ispruženu ruku čekajući da primite nju onako kako biste primili Stelu u ovom trenu.Još jednom iskrena sućut!!
10.07.2008. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*natalia*
ona je bila anđeo,a anđelima je mjsto u raju...baš vi ste bili odabrani da je nosite,da budete njezina majka..odgajate je i ževite s njom-nedopustite da se zaboravi!!!budite ponosni i borite se za dostojanstvo!!!!!!!
10.07.2008. (10:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...