rad (fizički) oslobađa.. ;)) osjeti se miris pokošene livade u tvojim riječima, osjeti se i levanda, kamilica.. smirujuće, iskreno.. zeleno, osunčano... a sad gledano i kroz neke druge (crne) oči nudiš nam jedno sasvim novo iskustvo.. :))) sunce i danas prži.. a ja ostavljam ti pozdrav.. :))
28.06.2008. (12:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aj latte, kako si prekrasno opisala ovaj tekst. baš se osjeti miris pokošene livade, lavande i kamilice... i smiruje zaista... vide se boje... zlatna mi nekako prevladava... prekrasno. vizualizirao si mi ovaj tekst poput van gogha... čisto, jasno i jarko. s debelim slojem svježe tempere na platnu. a dragi moj oblače, pokošena trava uvijek otvara nove svjetove. kao i skidanje paučine... poslala sam ti sada, poslijepodnevnim letom jedan zaista velik i ugodan pozdrav... ne zaboravi stići po njega;)
28.06.2008. (13:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"da bi ružne kuće prodali strancu....," - nažalost, sva radost koju donosi miris lavande meni nestane zbog ovakvih rečenica. Imam na terasi nekoliko vaza s lavandom, udišem miris plavkastih cvjetova, gledam prema pučini i nadam se da ljudi u svojoj nezasitnoj pohlepi neće doći na ideju da pred mojom zgradom podignu još jednu zgradu visoku 20 katova. Mjesta ima, čudim se što ne čujem bagere.
29.06.2008. (12:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala sinoć tvoje postove koje sam propustila i pomislih kako bi trebao pisati, ali vjerujem da to i sam znaš... Od Zone sam dobila knjigu i naravno pročitala, sad željno isčekujem njen prvi roman, a i ponovni susret s njom ovog ljeta... Ovog puta sam reklamirala hrvatske pisce, a sljedeći hrvatske piskinje (jel' se tako kaže?), a tri blogera koje bih od srca preporučila su ludlud, walkingcloud i armin...kažu da imam nos...
29.06.2008. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne znam... provodim ove posljednje dane u očima prirode i ona mi se smiješi... ja se smiješim nazad i ljudi mi govore da sam predivna. a u meni ništa do onoga što i sami vide... i mislim se, gdje li sam sve prije promašila? propustila? i dovoljno sam odrasla u djetetu u sebi da znam da nisam iza svijeta, samo mi je trebalo vremena da shvatim... da sve što je iznutra dolazi izvana... ljeta, sunca, neba, mora... ono gdje sam griješila je bilo zaboraviti na njih kada nisu očiti... i što više mislim, sve mi se više čini... da je to TO. TO- ono - to što tražimo. zaboravljeno u sebi. niska gravitacija i bekrajan spektar boja. no mas. sve mi se češće čini da samo to i ima... sve ostalo je samo figment of our imagination. bda bda bda. da citiram duška dugouška za kraj ovog blablatune komentara. ali znam - ti mi nećeš zamjeriti. :*
03.07.2008. (02:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
latte macchiato
rad (fizički) oslobađa.. ;))
osjeti se miris pokošene livade u tvojim riječima, osjeti se i levanda, kamilica.. smirujuće, iskreno.. zeleno, osunčano...
a sad gledano i kroz neke druge (crne) oči nudiš nam jedno sasvim novo iskustvo.. :)))
sunce i danas prži.. a ja ostavljam ti pozdrav.. :))
28.06.2008. (12:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
yovi
aj latte, kako si prekrasno opisala ovaj tekst. baš se osjeti miris pokošene livade, lavande i kamilice... i smiruje zaista... vide se boje... zlatna mi nekako prevladava... prekrasno. vizualizirao si mi ovaj tekst poput van gogha... čisto, jasno i jarko. s debelim slojem svježe tempere na platnu.
a dragi moj oblače, pokošena trava uvijek otvara nove svjetove. kao i skidanje paučine...
poslala sam ti sada, poslijepodnevnim letom jedan zaista velik i ugodan pozdrav... ne zaboravi stići po njega;)
28.06.2008. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helix
"da bi ružne kuće prodali strancu....," - nažalost, sva radost koju donosi miris lavande meni nestane zbog ovakvih rečenica.
Imam na terasi nekoliko vaza s lavandom, udišem miris plavkastih cvjetova, gledam prema pučini i nadam se da ljudi u svojoj nezasitnoj pohlepi neće doći na ideju da pred mojom zgradom podignu još jednu zgradu visoku 20 katova. Mjesta ima, čudim se što ne čujem bagere.
29.06.2008. (12:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Pročitala sinoć tvoje postove koje sam propustila i pomislih kako bi trebao pisati, ali vjerujem da to i sam znaš...
Od Zone sam dobila knjigu i naravno pročitala, sad željno isčekujem njen prvi roman, a i ponovni susret s njom ovog ljeta...
Ovog puta sam reklamirala hrvatske pisce, a sljedeći hrvatske piskinje (jel' se tako kaže?), a tri blogera koje bih od srca preporučila su ludlud, walkingcloud i armin...kažu da imam nos...
29.06.2008. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pg
ne znam... provodim ove posljednje dane u očima prirode i ona mi se smiješi... ja se smiješim nazad i ljudi mi govore da sam predivna. a u meni ništa do onoga što i sami vide... i mislim se, gdje li sam sve prije promašila? propustila? i dovoljno sam odrasla u djetetu u sebi da znam da nisam iza svijeta, samo mi je trebalo vremena da shvatim... da sve što je iznutra dolazi izvana... ljeta, sunca, neba, mora... ono gdje sam griješila je bilo zaboraviti na njih kada nisu očiti... i što više mislim, sve mi se više čini... da je to TO. TO- ono - to što tražimo. zaboravljeno u sebi. niska gravitacija i bekrajan spektar boja. no mas. sve mi se češće čini da samo to i ima... sve ostalo je samo figment of our imagination. bda bda bda. da citiram duška dugouška za kraj ovog blablatune komentara. ali znam - ti mi nećeš zamjeriti. :*
03.07.2008. (02:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...