Vaša i Tinina,ma ljubav cjele obitelji prema Steli je neizmjerno velika.Budite uvjereni da ona to zna,i da se ponosi vama svima što ste tako jaki.I zahvaljuje vam.Jer mislim da je ono malo što je proživjela bilo stvarn prekrasno.Jer nije imala vremena steći loša iskustva o životu. -.-
20.06.2008. (07:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljiljana
Stela sigurno osijeća tu neizmjernu ljubav, tu preveliku čežnju....To malo biće bilo je neizmjerno voljeno kao i dan danas... Život je zaista okrutan kada se tako poigrava sa ljudskim sudbinama....Tini puno, puno sreće u nastavku njenog života. Vama Sandrice jedan topao zagrljaj od Nine i njene mame
20.06.2008. (08:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Prelijep post...suze su mi krenule same od sebe....Tina je prelijepa.... Volim Vas puno i mislim svaku sekundu na Vas i cijelu vašu obitelj.... Stelice,VOLIM TE
20.06.2008. (10:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
jednom si napisala da jedva čekaš da tina završi osnovnu školu pa da ne moraš više tamo, jer ti je to preteško...pa eto, drago mi je da je to gotovo za tebe...zaista bude teže kad te neki prostor ili situacija podsjeti onako jako...znam da ti je ionako sve u glavi, al kad vidiš i nađeš se u tako nečemu onda se bol razmaše i divlja i baš izmoždi...inače je možeš držati pod kakvom takvom kontrolom... draga sandra , vidim da ti je nekako još teže nego inače zadnjih tjedana i vjerujem posebno na današnji dan kad je tvoja mrvica trebala završiti treći razred, pa ti šaljem puno , puno snage ...koju sam nekim čudima uspjela prikupiti u zadnje vrijeme...i veliki zagrljaj...čuvaj se, čuvaj se puno...
20.06.2008. (11:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Drago mi je zbog Tine. Sada ju čeka ono najgore a opet i najbolje, upis u novu školu... iščekivanje rezultata i sl... To je ta, mogla bih reći pozitivna nervoza. Nadam se da će uspjeti upisati željenu školu. Blago njoj, mene sada čeka ono najgore; polaganje razrednih ispita. Polažem 9 ili 10 predmeta. Danas mi je prof. rekla da ću možda svo gradivo iz matematike polagati; od početka šk. godine pa do sada. Mislila sam da ću poluditi. Još uvijek sam u bolnici, a brzo će doć 8.mj. Bojim se da to ne ću uspjeti, stvarno se bojim... Bojim se da ću razočarati sebe i da će me to uništiti do kraja. Tada zbilja više ne ću imati razloga za trud, za život. Bit ću propalica ; od odlikašice do ponavljačice! Gore ne može biti!
20.06.2008. (20:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ipak sam se usudila komentirati kao korisnik... U proslom postu komentirala sam kao: 13ogodisnjakinja.
Sigurna sam da Stela osjeca svu tu vasu ljubav, ljubav cijele Vase obitelji. Vidi se da se drzite kao lijepa obitelj, jaka obitelj. Mozete biti ponosni na Stelu, na Tinu i sami na sebe. Tina je prelijepa, i Stela takodjer. [a vidi se i od koga su nasljedile tu ljepotu.] Prelijepo.
Od kad sam saznala za vas blog, redovito ga posjecujem. Tu se osjecam nekako, nekako drugacije. Osjecam tu svu vasu neizmjernu ljubav prema Steli i Tini.
Pozdravljam vas i drzite se! vi to mozete!
20.06.2008. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Draga moja Sandrice, toliko me rasplakao ovaj post jutros kada sam ga pročitala, i toliko razumijem svaku bolnu riječ, ponos zbog Tine ali iznimnu bol zbog Stelice, razumijem svaku bol... Ja bih,također,voljela vidjeti neke od ljudi koji su mog sinčića voljeli u razdobljima kroz život, a to su ili jako stari ljudi, ili ih nema više čak... Imam njegove prijatelje,njegovu djevojku također, svi su tu samo njega nema, a bojim se nekada i spomenuti ga pred prijateljima jer ne želim vidjeti tu tugu u tim mladim ljudima, nedostaje im njihov prijatelj,meni nedostaje moje djete...Začarani krug... Kao što ti stalno pišem u mailu-zar nam zaista svo ovo očajavanje i suze neće vratiti našu djecu?? Danas je obljetnica... Upravo sam sa groblja, i nemogu vjerovati da pod onom pločom leži tjelo mog malog,voljenog sina... Prezirem ovaj život,jer on to više nije...
Grlim te,jako,jako,mila moja...
21.06.2008. (20:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja Sandra,žao mi je što ti ne mogu reći ništa što bi ti bilo imalo utješno ili od čega bi ti bilo lakše..Ne mogu ti reći ni da će biti bolje u budućnosti,sad kad ni Tina nije vezana više za školu koja budi prebolne uspomene...Mislim da ćeš opet kad prođeš,kad ugledaš tu zgradu,kad sretneš nekoga,opet imati ta sjećanja..Ja vozim ponekad dijete na trening i kad moram proći ONUDA.. tražim načina da to mjesto zaobiđem...i mene boli,a kako li je svima vama?? Što se tiče tete...ne znam,mislim da ako ju je Stelica voljela,(mislim da mora biti posebno dobra,djeci ne možeš lagati..a ja sam o Steli mnogo ovdje naučila iz njezinih poruka,pisama,čestitki,crteža...ona je imala taj dar da osjeti...razumiješ?) da čini grešku što nije došla..a opet možda ne može,ili ne želi , jer je to previše boli... možda je to način na koji se ona brani od svega toga,na koji se nosi sa tim bolom....Ne pokušavam je opravdati,već jednostavno proniknuti..zašto?? Nisam bila u toj situaciji da je ijedno od "moje djece"(znaš to mi je imponiralo u vrtiću još dok nisam imala svoju djecu,kad bih ih dozivala "moooja djeecaa iiideeemo" ,a oni kao pilići oko mene) umrlo...ili poginulo,no mislim da bi me neizmjerno bolilo,jer kad odlaze u školu,boli me,kad su bolesni,tužna sam...osjećam ih posebno,pogotovo ako ih iz jaslica izvedem u školu..gotovo kao da su moji....Jednostavno ne znam kako bih se nosila sa tim bolom ...ne bih se povukla,ja bih sigurno došla,jer bih osjećala taj gubitak i svojim gubitkom,mogla bih ti pogledat u oči i reći,da smo obje izgubile,naravno,moj gubitak bi bio neusporediv,ali bi to bio isti gubitak.... Poljubac i zagrljaj za tebe i tvoju predivnu kćer..,a svjećicu za zvjezdicu idem sad upalit i poslati joj molitvu za nju...
22.06.2008. (00:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mojim mladim čitateljima hvala na lijepim riječima, zaista ste divni.
Tina je došla sa svoje završne večere i pokazala mi odmah slike, ja nemam riječi kojima bi opisala taj osjećaj kad sam ih gledala. Mladi ljudi, a sjećam ih se u prvom razredu, izašla im je bila i sličica u novinama, preplašeni ko mali mišići. Predivan su razred. Jako složni. Teško im je pao rastanak, bilo je i suza.......ali eto, mora se dalje...
Tessa, drago mi je da si tu. Da si još uvijek sa mnom. I drago mi je zbog tebe što se uspijevaš nositi sa svojom boli. Hrabra si, jaka i ponosna. Draga si mi jako.
Mama D. - tebi sam draga napisala pismo......
Milice - meni toliko nedostaje ta naša TETA da to nikome ne mogu objasniti. Kao da ona čuva jedan dio tih dragocjenih uspomena koje meni sada u mom mozaiku nedostaju. I je, bila je zaista (a i sada je naravno, ali nama je bila) jako, jako dobra. Stela se na nju jako navikla, za nju se vezala i ako je TETA bila na bolovanju i ne bi je bilo u vrtiću, ni Stela nije htjela ići u njega. Znam da joj je teško sigurno, ali željela bih da skupi snage, da ne misli kako je sada možda prekasno......ne znam......voljela bih ju vidjeti, a ne želim joj se nametati...pa ju potražiti...nekako mi to nije to.....ne znam.. A što se tiče škole....da i to je istina, i sam prolazak kraj nje je bolan. Ja u ovih godinu i pol kad izlazim iz ulaza nikada ne skrećem desno prema tom prolazu koji vodi na zebru i na put prema školi, jednostavno to ne mogu. I zato se želimo i preseliti iz naselja, a i to nam teško pada, tu je sve njezino - prvi koraci....zadnji......ma......užas.
22.06.2008. (01:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Predraga moja Sandra, vidim, haljina je kupljena, Tina je prekrasna, prava mlada dama. Što da ti kažem draga moja Sandra...Stelina teta bi isto reagirala kao i ova druga, ali srest ćete se vi jednom, makar slučajno, pa ćete pričati o Stelici, buditi uspomene, možda ćeš čuti neke pričice koje ne znaš. Razmišljala sam kako su Stelini prijatelji završili 3. razred, pa će na godinu 4. i tako dalje, a ona je ostala na početku 2. zauvijek. Ne mogu to vjerovati. I uz sav taj užas, moraš još prolaziti i užas na sudu, pravo poniženje, meni sve to izgleda kao da se sudi vama i Stelici, a ne ubojici. Kako je to moguće, kako su mogući takvi svjedoci sumnjivog morala, kako su moguće takve kontradiktornosti, kako je moguće da tužiteljica ne odrađuje svoj posao za koji je plaćena, nego su joj misli tko zna gdje, totalno nezainteresirana kao da se tu ne radi o pregaženom djetetu. To je skroz neshvatljivo i neprihvatljivo. Ne mogu riječima izraziti svoje ogorčenje zbog svega što si mi rekla. Stalno se pitam kako je to sve moguće.
Drži mi se draga moja Sandra
voli te puno Vesna
22.06.2008. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinjanka
ne mogu ni zamisliti kako je teško vama i vašoj obitelji..i ja sam,evo,sada završila 8 razred...i nama je rastanak teško pao,ali moram priznati da su se mnogi od nas jedva čekali maknuti iz te škole...zbog nastavnika,konstantnog maltretiranja učenika slabijeg socijalnog stanja ili čak onih koji su niži od nas..onih koji su fizički slabiji..maltretiranje ne potječe samo od učenika prema učenicima,nego čak i od nastavnika prema učenicima..često se nađe i fizičkog zlostavljanja,kao i naguravanja od strane nastavnika prema učeniku..što reći..naš nastavnik iz tzk-a...možda se glupo tako izraziti u ovom prekrasnom spomenaru..no on je pedofil..boluje od ptsp-a i svakodnevno "pazi" na 5-6 razrednih odjela..ne dogodi se rijetko da mu ruka omakne i netko dopije šamar,zaslužio to učenik ili ne..jednostavno,on ne može podnijeti ni naš smijeh,ni zezanje ni pričanje..nekada nema načina za ponašanje na njegovom satu..nije nam bilo lako,sada smo otišli,...no,još uvijek nas je puno u strahu.-.jer u toj školi ostaju naši prijatelji,rođaci,braća...neka druga djeca...
psiholog i naši nastavnici znaju za tog nastavnika i njegovo fizičko zlostavljanje..no znate što školski psiholog,pedagog i ravnatelj naprave nakon svakog okršaja tog nastavniak s učenikom? obave obavijesni razgovor.Nakon toga dođu oštećenom učeniku i kažu da se ne treba bojati odlaziti na satove tzk-a ,da se nastavnik smirio,da se uči kontrolirati i da će sve biti u redu.nitko ne shvaća da,iako smo djeca,imamo neka prava.ne žele shvatiti da ne želimo dopustiti da se on uči kontroli vježbajući na nama.nismo pokusni kunići!!
no mi i nismo baš više djeca.znamo da će se ponoviti.možda ne pred našim očima,ne na našem satu...često na našem satu dođe ljuti roditelj i svađa se s nastavnikom.žali se ravnatelju koji je kako kaže,pazite ovo,nemoćan.ako se ravnatelj boji tog natsavnikai svi ostali zaposlenici te ustanove,kako da se djeca bore protiv njega?moramo sami..sve moramo sami..a ne možemo ...sve što nastavnik dobije je usmena opomena.jedna po jedna..skupljaju se opomene s jedne a šamari i naguravanja s druge strane.mi tu ne možemo ništa,osim sjediti i čekati .... baš kao i naši nemoćni roditelji koji pokušavaju.ali..znamo da će dugo vremena proći dok se netko ne usudi uručiti otkaz natsvaniku zbog njegova ponašanje,i kako naša razrednica kaže..čudnog načina reagiranja......
eto,to je svijet u koji mi ulazimo nakon osnovne škole..nismo bili sigurni u osnovnjaku,zar netko vjeruje da ćemo biti sada i da ćemo imati naša dječja prava koja svi tako plemenito ističu,a nitko ih ne poštuje...?? pitam se ... što mislite,hoćemo li?
22.06.2008. (14:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Sinjanka, baš je bilo teško čitati ove tvoje riječi. Stvarno teško. Jer si tako dobro i tako točno opisala ono što se zaista događa. Svi znaju da problem postoji. Svi, roditelji, djeca, profesori, ravnatelj, ali opet je netko zaštićen i sva ta sila ljudi ne može smijeniti jednog čovjeka. Oh koliko se puta takve priče protežu od škola do radnih mjesta, od crkve do sudova........ i pravde je tako malo, ljudskosti i razumijevanja sve manje..... Ne znam ja što bi ti rekla na to.
Voljela bih da ovdje zaluta netko kompetentan pa da ovo obrazloži, zašto je to tako....zašto se netko oglušuje uporno na sve te primjedbe mnoge djece i roditelja?
Puno i previše je takvih primjera, kako je ružno da ti sad odlaziš iz te svoje škole sa nekim gorkim sjećanjima, a to vam je sada tako lijepi dio života.....šteta......pamti samo ono lijepo.....
Na žalost nema garancije za život. Nema garancije za ništa.
22.06.2008. (20:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tini najiskrenije čestitke na završetku jednog razdoblja njenog života. Želim joj puno sreće u daljnjem školovanju.
@Sinjanka, znam o čemu nam pišeš. Boli te situacija u našem školstvu.... boli te isticanje različitosti, maltretiranje i sivilo koje se nadvilo nad vaše odrastanje. U našim školama je previše nestručnih učitelja i profesora... previše pijanih, neprofesionalnih i prolupalih ljudi koji nipošto ne bi smjeli raditi s djecom. Hrvatsko školstvo je u strašnom stanju. U zadnjem desetljeću napisala sam na internetu mnoga slova. Nudila dokaze... nudila svoje ime i prezime u svjedočenjima o takvim stvarima... ali to nikoga ne zanima. Izlagala sam se osobno u osnovnoj školi, srednjoj školi. Nisam se borila samo za svoju djecu... nego sam isticala sve nepravilnosti - radi svih vas. Ali to se uvijek slamalo na leđima mene i moje djece. Ostali šute! Svi šute! I zato jako dobro razumijem o čemu pričaš. Mi odrasli moramo osjećati krivnju zbog te šutnje! Moramo osjećati krivnju što smo dozvolili da odrastate u takvim neprihvatljivim uvjetima... okruženi neprihvatljivim ponašanjima. No generacije stasaju... ostaju trajni ožiljci.... za mnoge je prekasno. Vrišti mi se kada čitam ovakve tekstove. A znam... jako dobro znam da je sve to baš tako. Mogu ti samo poželjeti puno osobne snage da izdržiš sve nedaće na svom putu... u ovom nepravednom i šutljivom društvu. Budi jaka! Nadrasti sve to što se dešava. Pokaži im svojim ponašanjem i učenjem kako bi to trebalo biti! Nemoj dozvoliti da te utope u sivilu i povuku na dno. Možeš uhvatiti Zvijezdu ako to doista želiš.... vjeruj mi. ;) A ja ću ti za svaki slučaj držati fige... ;)
23.06.2008. (22:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prekrasan blog,dok sam ga citala suze su mi krenule niz lice i nešto me steglo oko srca.grozno je izgubiti tako malo djete (naravno,grozno je izgubiti i veliko djete).tolko mi se sviđa kako pišete o steli!!! ona je gore sretna i ne pati,jednog dana i vi cete doci k njoj i bit cete sretne!!!
VELIKE PUSE VAMA,TINI,STELICI I SVIMA VASIMA!!!
veronika
26.06.2008. (13:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga stellina mamo, necu vam vise smetati obecajem, jer ste me svojim rijecima na neki nacin povrijedili...1.puno komentara pisem samo iz navike, ne ocekujem da cete mi odgovarati na moj blog i ne smatram vas teenovkom 2. ne razumijem na koji su nacin moje rijeci pogresne jer vas stvarno nisam htjela povrijediti nego sam nastojala reci nesto da vam bude lakse i par rijeci utjehe...moje komentare mozete izbrisati jer mi nije u interesu da vam punim blog komentarima nego da vam kazem sto mislim i da vas, ako postji nacin, utjesim...zao mi je sto ste moje rijeci shvatili na krivi nacin...ja volim pomagati ljudima, stvarno volim i vidim sto se dogodilo i znam da je to uzasno tako da kada ste mi pusili onaj komentar, srce me zazeblo jer sam samo htjela sve najbolje...ali necu vam vise nista reci...kada sam vam prvi put pustila komentare, i to iskreno i iz srca, vec sam procitala cijeli blog, tako da dobro znam o cemu sam govorila...zelim da znate da mi nije bila namjera povrijediti vas ili rastuziti nego dati do znanja da postoji jos jedna osoba koja vam zeli pruziti rijeci utjehe.....sretno s pisanjem knjige....dovidenja
26.06.2008. (15:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Lea Nisam te htjela povrijediti, kao ni ti mene..znam to,.....ali ne mogu više slušati o tome da je Stelica negdje gore i da me gleda jer ja u to ne vjerujem i nisu mi to utješne riječi...zato sam ti rekla da to piše na mom blogu i to po ko zna koji put dobivam takve komentare, a ne mogu više... Stele više nema nigdje......nigdje.......a ja ju trebam živu kraj sebe.....to je teško shvatiti mladom veselom srcu....znam ja da ti ne misliš ništa loše...ali to nisu utješne riječi....nema veze......ja se na tebe ne ljutim pa se nadam da se ni ti na mene ne ljutiš....
26.06.2008. (15:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna sasvim obična cura
Draga Sandra, predivan vam je blog. Stvarno vam se divim i za mene cete uvijek biti nesto posebno i predivno. Vaši postevi su odlični, pun ljubavi. Ja ne mogu reci da znam kako vam je, jer stvarno ne znam, ali jedno znam-vi ste odlična osoba. Želim vam svu sreću i da se držite. Pozdrav i pusa.
27.06.2008. (12:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivana
već dugo nisam bila tu...ali dolazim jako često, ali ponekad izgubim volju za komentiranjem....predivan je post ko i uvijek...tina je predivna... ja sam također završila 8. pa znam kak je to...stela, ljepota moja...sad je trebala u četvrti razred....pretužno...tu sam uvijek...samo zovite ak kak mogu u bilo čemu pomoći...pusa tini, stelinom tati, a vam najveća... predivno vas je tak poslušati u postu jer ste izuzetna žena, i mama... zagrljaj najveći...voli vas ivana...
27.06.2008. (18:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mellinda
Vaša i Tinina,ma ljubav cjele obitelji prema Steli je neizmjerno velika.Budite uvjereni da ona to zna,i da se ponosi vama svima što ste tako jaki.I zahvaljuje vam.Jer mislim da je ono malo što je proživjela bilo stvarn prekrasno.Jer nije imala vremena steći loša iskustva o životu.
-.-
20.06.2008. (07:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljiljana
Stela sigurno osijeća tu neizmjernu ljubav, tu preveliku čežnju....To malo biće bilo je neizmjerno voljeno kao i dan danas... Život je zaista okrutan kada se tako poigrava sa ljudskim sudbinama....Tini puno, puno sreće u nastavku njenog života.
Vama Sandrice jedan topao zagrljaj od Nine i njene mame
20.06.2008. (08:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Prelijep post...suze su mi krenule same od sebe....Tina je prelijepa....
Volim Vas puno i mislim svaku sekundu na Vas i cijelu vašu obitelj....
Stelice,VOLIM TE
20.06.2008. (10:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
jednom si napisala da jedva čekaš da tina završi osnovnu školu pa da ne moraš više tamo, jer ti je to preteško...pa eto, drago mi je da je to gotovo za tebe...zaista bude teže kad te neki prostor ili situacija podsjeti onako jako...znam da ti je ionako sve u glavi, al kad vidiš i nađeš se u tako nečemu onda se bol razmaše i divlja i baš izmoždi...inače je možeš držati pod kakvom takvom kontrolom...
draga sandra , vidim da ti je nekako još teže nego inače zadnjih tjedana i vjerujem posebno na današnji dan kad je tvoja mrvica trebala završiti treći razred, pa ti šaljem puno , puno snage ...koju sam nekim čudima uspjela prikupiti u zadnje vrijeme...i veliki zagrljaj...čuvaj se, čuvaj se puno...
20.06.2008. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Drago mi je zbog Tine. Sada ju čeka ono najgore a opet i najbolje, upis u novu školu... iščekivanje rezultata i sl... To je ta, mogla bih reći pozitivna nervoza. Nadam se da će uspjeti upisati željenu školu. Blago njoj, mene sada čeka ono najgore; polaganje razrednih ispita. Polažem 9 ili 10 predmeta. Danas mi je prof. rekla da ću možda svo gradivo iz matematike polagati; od početka šk. godine pa do sada. Mislila sam da ću poluditi. Još uvijek sam u bolnici, a brzo će doć 8.mj. Bojim se da to ne ću uspjeti, stvarno se bojim... Bojim se da ću razočarati sebe i da će me to uništiti do kraja. Tada zbilja više ne ću imati razloga za trud, za život. Bit ću propalica ; od odlikašice do ponavljačice! Gore ne može biti!
20.06.2008. (20:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.purple shadow.
Ipak sam se usudila komentirati kao korisnik...
U proslom postu komentirala sam kao: 13ogodisnjakinja.
Sigurna sam da Stela osjeca svu tu vasu ljubav, ljubav
cijele Vase obitelji. Vidi se da se drzite kao lijepa obitelj,
jaka obitelj.
Mozete biti ponosni na Stelu, na Tinu i sami na sebe.
Tina je prelijepa, i Stela takodjer. [a vidi se i od koga su
nasljedile tu ljepotu.] Prelijepo.
Od kad sam saznala za vas blog, redovito ga
posjecujem. Tu se osjecam nekako, nekako drugacije.
Osjecam tu svu vasu neizmjernu ljubav prema Steli i Tini.
Pozdravljam vas i drzite se! vi to mozete!
20.06.2008. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Draga moja Sandrice,
toliko me rasplakao ovaj post jutros kada sam ga pročitala, i toliko razumijem svaku bolnu riječ, ponos zbog Tine ali iznimnu bol zbog Stelice, razumijem svaku bol...
Ja bih,također,voljela vidjeti neke od ljudi koji su mog sinčića voljeli u razdobljima kroz život, a to su ili jako stari ljudi, ili ih nema više čak... Imam njegove prijatelje,njegovu djevojku također, svi su tu samo njega nema, a bojim se nekada i spomenuti ga pred prijateljima jer ne želim vidjeti tu tugu u tim mladim ljudima, nedostaje im njihov prijatelj,meni nedostaje moje djete...Začarani krug...
Kao što ti stalno pišem u mailu-zar nam zaista svo ovo očajavanje i suze neće vratiti našu djecu??
Danas je obljetnica... Upravo sam sa groblja, i nemogu vjerovati da pod onom pločom leži tjelo mog malog,voljenog sina... Prezirem ovaj život,jer on to više nije...
Grlim te,jako,jako,mila moja...
21.06.2008. (20:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
#* xX VoLiM Xx *#
predivan blog..i postvi
21.06.2008. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anonimac
Lijep post. Imate moju podršku. Žao mi je zbog Stelice. Držite se, pozdrav!
21.06.2008. (23:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
Draga moja Sandra,žao mi je što ti ne mogu reći ništa što bi ti bilo imalo utješno ili od čega bi ti bilo lakše..Ne mogu ti reći ni da će biti bolje u budućnosti,sad kad ni Tina nije vezana više za školu koja budi prebolne uspomene...Mislim da ćeš opet kad prođeš,kad ugledaš tu zgradu,kad sretneš nekoga,opet imati ta sjećanja..Ja vozim ponekad dijete na trening i kad moram proći ONUDA.. tražim načina da to mjesto zaobiđem...i mene boli,a kako li je svima vama??
Što se tiče tete...ne znam,mislim da ako ju je Stelica voljela,(mislim da mora biti posebno dobra,djeci ne možeš lagati..a ja sam o Steli mnogo ovdje naučila iz njezinih poruka,pisama,čestitki,crteža...ona je imala taj dar da osjeti...razumiješ?) da čini grešku što nije došla..a opet možda ne može,ili ne želi , jer je to previše boli... možda je to način na koji se ona brani od svega toga,na koji se nosi sa tim bolom....Ne pokušavam je opravdati,već jednostavno proniknuti..zašto??
Nisam bila u toj situaciji da je ijedno od "moje djece"(znaš to mi je imponiralo u vrtiću još dok nisam imala svoju djecu,kad bih ih dozivala "moooja djeecaa iiideeemo" ,a oni kao pilići oko mene) umrlo...ili poginulo,no mislim da bi me neizmjerno bolilo,jer kad odlaze u školu,boli me,kad su bolesni,tužna sam...osjećam ih posebno,pogotovo ako ih iz jaslica izvedem u školu..gotovo kao da su moji....Jednostavno ne znam kako bih se nosila sa tim bolom ...ne bih se povukla,ja bih sigurno došla,jer bih osjećala taj gubitak i svojim gubitkom,mogla bih ti pogledat u oči i reći,da smo obje izgubile,naravno,moj gubitak bi bio neusporediv,ali bi to bio isti gubitak....
Poljubac i zagrljaj za tebe i tvoju predivnu kćer..,a svjećicu za zvjezdicu idem sad upalit i poslati joj molitvu za nju...
22.06.2008. (00:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Mojim mladim čitateljima hvala na lijepim riječima, zaista ste divni.
Tina je došla sa svoje završne večere i pokazala mi odmah slike, ja nemam riječi kojima bi opisala taj osjećaj kad sam ih gledala. Mladi ljudi, a sjećam ih se u prvom razredu, izašla im je bila i sličica u novinama, preplašeni ko mali mišići. Predivan su razred. Jako složni. Teško im je pao rastanak, bilo je i suza.......ali eto, mora se dalje...
Tessa, drago mi je da si tu. Da si još uvijek sa mnom. I drago mi je zbog tebe što se uspijevaš nositi sa svojom boli. Hrabra si, jaka i ponosna. Draga si mi jako.
Mama D. - tebi sam draga napisala pismo......
Milice - meni toliko nedostaje ta naša TETA da to nikome ne mogu objasniti. Kao da ona čuva jedan dio tih dragocjenih uspomena koje meni sada u mom mozaiku nedostaju. I je, bila je zaista (a i sada je naravno, ali nama je bila) jako, jako dobra. Stela se na nju jako navikla, za nju se vezala i ako je TETA bila na bolovanju i ne bi je bilo u vrtiću, ni Stela nije htjela ići u njega. Znam da joj je teško sigurno, ali željela bih da skupi snage, da ne misli kako je sada možda prekasno......ne znam......voljela bih ju vidjeti, a ne želim joj se nametati...pa ju potražiti...nekako mi to nije to.....ne znam..
A što se tiče škole....da i to je istina, i sam prolazak kraj nje je bolan. Ja u ovih godinu i pol kad izlazim iz ulaza nikada ne skrećem desno prema tom prolazu koji vodi na zebru i na put prema školi, jednostavno to ne mogu. I zato se želimo i preseliti iz naselja, a i to nam teško pada, tu je sve njezino - prvi koraci....zadnji......ma......užas.
22.06.2008. (01:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Predraga moja Sandra,
vidim, haljina je kupljena, Tina je prekrasna, prava mlada dama. Što da ti kažem draga moja Sandra...Stelina teta bi isto reagirala kao i ova druga, ali srest ćete se vi jednom, makar slučajno, pa ćete pričati o Stelici, buditi uspomene, možda ćeš čuti neke pričice koje ne znaš. Razmišljala sam kako su Stelini prijatelji završili 3. razred, pa će na godinu 4. i tako dalje, a ona je ostala na početku 2. zauvijek. Ne mogu to vjerovati. I uz sav taj užas, moraš još prolaziti i užas na sudu, pravo poniženje, meni sve to izgleda kao da se sudi vama i Stelici, a ne ubojici. Kako je to moguće, kako su mogući takvi svjedoci sumnjivog morala, kako su moguće takve kontradiktornosti, kako je moguće da tužiteljica ne odrađuje svoj posao za koji je plaćena, nego su joj misli tko zna gdje, totalno nezainteresirana kao da se tu ne radi o pregaženom djetetu. To je skroz neshvatljivo i neprihvatljivo. Ne mogu riječima izraziti svoje ogorčenje zbog svega što si mi rekla. Stalno se pitam kako je to sve moguće.
Drži mi se draga moja Sandra
voli te puno Vesna
22.06.2008. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinjanka
ne mogu ni zamisliti kako je teško vama i vašoj obitelji..i ja sam,evo,sada završila 8 razred...i nama je rastanak teško pao,ali moram priznati da su se mnogi od nas jedva čekali maknuti iz te škole...zbog nastavnika,konstantnog maltretiranja učenika slabijeg socijalnog stanja ili čak onih koji su niži od nas..onih koji su fizički slabiji..maltretiranje ne potječe samo od učenika prema učenicima,nego čak i od nastavnika prema učenicima..često se nađe i fizičkog zlostavljanja,kao i naguravanja od strane nastavnika prema učeniku..što reći..naš nastavnik iz tzk-a...možda se glupo tako izraziti u ovom prekrasnom spomenaru..no on je pedofil..boluje od ptsp-a i svakodnevno "pazi" na 5-6 razrednih odjela..ne dogodi se rijetko da mu ruka omakne i netko dopije šamar,zaslužio to učenik ili ne..jednostavno,on ne može podnijeti ni naš smijeh,ni zezanje ni pričanje..nekada nema načina za ponašanje na njegovom satu..nije nam bilo lako,sada smo otišli,...no,još uvijek nas je puno u strahu.-.jer u toj školi ostaju naši prijatelji,rođaci,braća...neka druga djeca...
psiholog i naši nastavnici znaju za tog nastavnika i njegovo fizičko zlostavljanje..no znate što školski psiholog,pedagog i ravnatelj naprave nakon svakog okršaja tog nastavniak s učenikom? obave obavijesni razgovor.Nakon toga dođu oštećenom učeniku i kažu da se ne treba bojati odlaziti na satove tzk-a ,da se nastavnik smirio,da se uči kontrolirati i da će sve biti u redu.nitko ne shvaća da,iako smo djeca,imamo neka prava.ne žele shvatiti da ne želimo dopustiti da se on uči kontroli vježbajući na nama.nismo pokusni kunići!!
no mi i nismo baš više djeca.znamo da će se ponoviti.možda ne pred našim očima,ne na našem satu...često na našem satu dođe ljuti roditelj i svađa se s nastavnikom.žali se ravnatelju koji je kako kaže,pazite ovo,nemoćan.ako se ravnatelj boji tog natsavnikai svi ostali zaposlenici te ustanove,kako da se djeca bore protiv njega?moramo sami..sve moramo sami..a ne možemo ...sve što nastavnik dobije je usmena opomena.jedna po jedna..skupljaju se opomene s jedne a šamari i naguravanja s druge strane.mi tu ne možemo ništa,osim sjediti i čekati .... baš kao i naši nemoćni roditelji koji pokušavaju.ali..znamo da će dugo vremena proći dok se netko ne usudi uručiti otkaz natsvaniku zbog njegova ponašanje,i kako naša razrednica kaže..čudnog načina reagiranja......
eto,to je svijet u koji mi ulazimo nakon osnovne škole..nismo bili sigurni u osnovnjaku,zar netko vjeruje da ćemo biti sada i da ćemo imati naša dječja prava koja svi tako plemenito ističu,a nitko ih ne poštuje...?? pitam se ... što mislite,hoćemo li?
22.06.2008. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
enika36
Samo ostavljam jedan topli pozdrav javit ću se mailom.J.
22.06.2008. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Draga Sinjanka,
baš je bilo teško čitati ove tvoje riječi. Stvarno teško. Jer si tako dobro i tako točno opisala ono što se zaista događa. Svi znaju da problem postoji. Svi, roditelji, djeca, profesori, ravnatelj, ali opet je netko zaštićen i sva ta sila ljudi ne može smijeniti jednog čovjeka. Oh koliko se puta takve priče protežu od škola do radnih mjesta, od crkve do sudova........ i pravde je tako malo, ljudskosti i razumijevanja sve manje..... Ne znam ja što bi ti rekla na to.
Voljela bih da ovdje zaluta netko kompetentan pa da ovo obrazloži, zašto je to tako....zašto se netko oglušuje uporno na sve te primjedbe mnoge djece i roditelja?
Puno i previše je takvih primjera, kako je ružno da ti sad odlaziš iz te svoje škole sa nekim gorkim sjećanjima, a to vam je sada tako lijepi dio života.....šteta......pamti samo ono lijepo.....
Na žalost nema garancije za život. Nema garancije za ništa.
22.06.2008. (20:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jos jedan blog jedne studentice
Evo jos jedan stihic, jer nesto ljepse ne mogu smisliti previse briga oko faxa imam.
Cuvajte ju andjeli dok spava mirnim snom i tiho joj sapnite da svim srcem njeni najdrazi ceznu za njom.
23.06.2008. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
°° EnA a.K.a. SpOiLeD BrAt °°
Isuse Kriste...
predivan blog..
evo, sad sam se rasplakala..=(
..liepo je to so je ovo kao uspomena na nju, na Stelu..
stvarno mi je zao..........
..pozdrav..
23.06.2008. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Tini najiskrenije čestitke na završetku jednog razdoblja njenog života. Želim joj puno sreće u daljnjem školovanju.
@Sinjanka, znam o čemu nam pišeš.
Boli te situacija u našem školstvu.... boli te isticanje različitosti, maltretiranje i sivilo koje se nadvilo nad vaše odrastanje.
U našim školama je previše nestručnih učitelja i profesora... previše pijanih, neprofesionalnih i prolupalih ljudi koji nipošto ne bi smjeli raditi s djecom.
Hrvatsko školstvo je u strašnom stanju.
U zadnjem desetljeću napisala sam na internetu mnoga slova. Nudila dokaze... nudila svoje ime i prezime u svjedočenjima o takvim stvarima... ali to nikoga ne zanima.
Izlagala sam se osobno u osnovnoj školi, srednjoj školi. Nisam se borila samo za svoju djecu... nego sam isticala sve nepravilnosti - radi svih vas. Ali to se uvijek slamalo na leđima mene i moje djece. Ostali šute! Svi šute! I zato jako dobro razumijem o čemu pričaš.
Mi odrasli moramo osjećati krivnju zbog te šutnje! Moramo osjećati krivnju što smo dozvolili da odrastate u takvim neprihvatljivim uvjetima... okruženi neprihvatljivim ponašanjima.
No generacije stasaju... ostaju trajni ožiljci.... za mnoge je prekasno.
Vrišti mi se kada čitam ovakve tekstove. A znam... jako dobro znam da je sve to baš tako.
Mogu ti samo poželjeti puno osobne snage da izdržiš sve nedaće na svom putu... u ovom nepravednom i šutljivom društvu. Budi jaka! Nadrasti sve to što se dešava. Pokaži im svojim ponašanjem i učenjem kako bi to trebalo biti! Nemoj dozvoliti da te utope u sivilu i povuku na dno. Možeš uhvatiti Zvijezdu ako to doista želiš.... vjeruj mi. ;) A ja ću ti za svaki slučaj držati fige... ;)
23.06.2008. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*:..:GoLdiLOcKs:..:*
predivan blog...
26.06.2008. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*:..:GoLdiLOcKs:..:*
mislim da je stela jako zadovoljna, mama, sto ste napravili blog njoj u cast..
26.06.2008. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
COnVERsE tHE besT
prekrasan blog,dok sam ga citala suze su mi krenule niz lice i nešto me steglo oko srca.grozno je izgubiti tako malo djete
(naravno,grozno je izgubiti i veliko djete).tolko mi se sviđa kako pišete o steli!!!
ona je gore sretna i ne pati,jednog dana i vi cete doci k njoj i bit cete sretne!!!
VELIKE PUSE VAMA,TINI,STELICI I SVIMA VASIMA!!!
veronika
26.06.2008. (13:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*:..:GoLdiLOcKs:..:*
draga stellina mamo, necu vam vise smetati obecajem, jer ste me svojim rijecima na neki nacin povrijedili...1.puno komentara pisem samo iz navike, ne ocekujem da cete mi odgovarati na moj blog i ne smatram vas teenovkom 2. ne razumijem na koji su nacin moje rijeci pogresne jer vas stvarno nisam htjela povrijediti nego sam nastojala reci nesto da vam bude lakse i par rijeci utjehe...moje komentare mozete izbrisati jer mi nije u interesu da vam punim blog komentarima nego da vam kazem sto mislim i da vas, ako postji nacin, utjesim...zao mi je sto ste moje rijeci shvatili na krivi nacin...ja volim pomagati ljudima, stvarno volim i vidim sto se dogodilo i znam da je to uzasno tako da kada ste mi pusili onaj komentar, srce me zazeblo jer sam samo htjela sve najbolje...ali necu vam vise nista reci...kada sam vam prvi put pustila komentare, i to iskreno i iz srca, vec sam procitala cijeli blog, tako da dobro znam o cemu sam govorila...zelim da znate da mi nije bila namjera povrijediti vas ili rastuziti nego dati do znanja da postoji jos jedna osoba koja vam zeli pruziti rijeci utjehe.....sretno s pisanjem knjige....dovidenja
26.06.2008. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Draga Lea
Nisam te htjela povrijediti, kao ni ti mene..znam to,.....ali ne mogu više slušati o tome da je Stelica negdje gore i da me gleda jer ja u to ne vjerujem i nisu mi to utješne riječi...zato sam ti rekla da to piše na mom blogu i to po ko zna koji put dobivam takve komentare, a ne mogu više... Stele više nema nigdje......nigdje.......a ja ju trebam živu kraj sebe.....to je teško shvatiti mladom veselom srcu....znam ja da ti ne misliš ništa loše...ali to nisu utješne riječi....nema veze......ja se na tebe ne ljutim pa se nadam da se ni ti na mene ne ljutiš....
26.06.2008. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna sasvim obična cura
Draga Sandra,
predivan vam je blog.
Stvarno vam se divim i za mene cete uvijek biti nesto posebno i predivno.
Vaši postevi su odlični, pun ljubavi.
Ja ne mogu reci da znam kako vam je, jer stvarno ne znam, ali jedno znam-vi ste odlična osoba.
Želim vam svu sreću i da se držite.
Pozdrav i pusa.
27.06.2008. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivana
već dugo nisam bila tu...ali dolazim jako često, ali ponekad izgubim
volju za komentiranjem....predivan je post ko i uvijek...tina je predivna...
ja sam također završila 8. pa znam kak je to...stela, ljepota moja...sad je
trebala u četvrti razred....pretužno...tu sam uvijek...samo zovite ak kak mogu
u bilo čemu pomoći...pusa tini, stelinom tati, a vam najveća...
predivno vas je tak poslušati u postu jer ste izuzetna žena, i mama...
zagrljaj najveći...voli vas ivana...
27.06.2008. (18:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...