draga Sandra posjetih ovaj blog nedavno i nikako da skupim snage ostaviti komentar. svaki dan sam ode, pročitam post i suza suzu goni, nikako da prestane ta tuga, neprestalno ste mi u mislima čak sam sanjala vašu malu Stelicu. Neću vam govoriti da ju pokušate zaboraviti jer je to nemoguće, jer di god se okrenete svaka najmanja sitnica vas podsjeća na nju, ali imajte snage, imajte bar malo snage zbog svoje Tinice da negleda svaki dan vaše tužno lice nego zbog nje probajte se malo digniti i usrećiti njen život, uložiti najveći trud na nju, da joj bude lijepo...... imate veliku podršku od mene i uvijek ste mi u mislima..........
31.05.2008. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivana
...dobar dan...navratila malo da vidim čega ima i vidim novi post... čitam i samo mi suze idu...ružica mala...bila je skromna...i jako draga... znam ja i znamo svi bila je predivno dijete...a jagode...imamo stella i ja nekaj zajedničko, to je i moje najbolje voće...i često sebe prepoznam u stelici...jako često..idem..imala sam potrebu doći...idem još malo do tine... grlim vas...ljubim...voli vas ivana...
31.05.2008. (11:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Monika
KAKO STRAVIČNO ZAVIJA HLADNI VJETAR I NOSI LEDENE KAPI KOJE RIJEKU I SVE TO SLIVA U JEDNU RIJEKU PAKLA I STRADANJA PA NA TOJ OPUSTJELOJ POLJANI GDJE SE NAKADA ČULA PJESMA MRTVILO VLADA, POSLIJE BUJICE KOJA JE ODNIJELA SVE OSIM B O L A
31.05.2008. (13:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paula
To nisu ljudi, to su životinje. Ubojice. U početku ni svjesni u što su se pretvorili. Blago Tini što vas ima. Nadam se da zna koliko vam znači. A Stelice mala, anđelčiću dragi, samo bih htjela čuti tvoj glasić blagi.
Vrati se nama, čekamo te sretno, jer ne da nam se više živjeti sjetno.
31.05.2008. (14:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Najdraža moja Sandra, eto još jedna nesreća u Rijeci, gdje je pijani vozač prošao kroz crveno svjetlo i naletio na pješakom prijelazu na 5-ogodišnju curicu i njenu majku. Što reći, kakva kazna bi bila dovoljna takvim nesavjesnim gnjidama, a tek onima koji pobjegnu s mjesta nesreće, ne pomognu i još to pokušaju zataškati.....Definitivno se u zakonu mora nešto promijeniti, ovo nikuda ne vodi. A tvojoj u drugim tužnim obiteljima ostaju samo uspomene. Ne mogu uopće zamisliti kakav je sada život vas troje i ne trebaju tebi podsjetnici na to da imaš Tinu, da se trebaš truditi da njoj život bude dobar, jer ona isto pati i ne može se izdvojiti iz vašeg sadašnjeg života, svi troje patitie, svatko na svoj način i ništa više ne može biti kao prije. Kako god se trudili da to sakrijete (a sve iz razloga da ne opterećujete druge), tuga je jako vidljiva na vama trojma, tužna moja obitelji. A ono malo prekrasno djetešce čiji zagrljaji ti toliko nedostaju, malena prekrasna i predobra curica, nježni cjetić, kako živjeti bez nje, kako ne misliti na nju, kako da ti njena prisutnost ne nedostaje, kad vam je obasjavala važe živote kao sunce....
voli te puno, puno Vesna
31.05.2008. (14:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jogode....već je i njihov izgled dovoljan da zadovolji ljudska čula, a kamo li okus? Bez obzira je li u pitanju dobra sezona i niske cijene, jagoda je oduvijek stajala na vrlo visokoj poziciji vrijednosti, ljepote i cijene.Sjećam se davnih godina, kada se po prve jagode odlazilo iz Umaga u Trst. I moja je kolegica sa posla otišla i donijela si za marendu malo te ljepote. Usput me ponudila i uzela sam 3-4 komada. No nisam ih pojela iako su bile prekrasne. Stavila sam ih pažljivo u papirnatu salvetu i odnijela svojoj Uni, tada djevojčici. Bilo mi je jedino do toga, da nju razveselim, eto, pa tim prvim jagodama. Sada je sezona jagoda, ima ih posvuda, lijepe su kao i nekada ali više nema Une. Znam kako je ti, u oba slučaja; straha radi Tinine sigurnosti koja je postala kapljom vode u pustinji i svih ovih slučajeva, kad znaš već unaprijed kako će završiti. Draga si mi beskrajno Sandra
31.05.2008. (16:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DRAGA TETA SANDRA, VIDJELA SAM VAS U ČETVRTAK U ŠKOLI I OSJEĆALA SAM SE DA SE POZNAJEMO CIJELU VJEČNOST.ŽELJELA SAM VAM PRIĆI ALI NISAM SMOGLA SNAGE.POZDRAVLJAM VAS
31.05.2008. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ana
evo samo se javljam..čitam sve..pozz
31.05.2008. (23:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da će se promijeniti taj zakon! mislim da će prije puno ovakvih priča bit u novinama ali stvarno mislim da će doć dan ! ove jagode!!!!!!!! ovih dana sam imala strašnu želju za trešnjama. i jako uživala u njima, svojim prvim trešnjama ove godine no jagode...uvijek kad ih vidim sjetim se kako smo ih s veseljem mami nosili jer ih je jako, jako voljela... često na poslu gutam knedle. radim u trgovini, svi me vide, svi pitaju...kako sam ja...ok. ali ima ljudi koji dođu i pitaju kako mama. drži me ...držim se ja ali bogme me dobrano drži. i ne, ne pijem tablete. nestalo mi a ne idem dr-u. nemarna sam....ili naiva pa mislim da ću nekako i bez njih. ne znam. znam samo ono u sebi...tugu koju skrivam kako najbolje znam, gorčinu.... .moja sandra. mislim na tebe
01.06.2008. (00:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Draga, strašne su ove tragedije i svi ovi bezosječajni ljudi... Taman sam ustala, lijek me nakon 2 dana uspio malo smiriti pa samo da ti se javim i pošaljem zagrljaje... Nemogu pisati, nemogu ništa, toliko mi je loše, toliko mi nedostaje moj sin, a ovo sunce i malo one ''snage'' iz mene crpi, nemogu podnjeti ni jednu zraku sunca kada mog sunca nema... Samo da ti se javim... Uz tebe sam...
D.
01.06.2008. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ana
draga gospođo Sandra, neizmjerno mi je žao zbog Stele dok čitam vaš blog odmah zaplačem u prošlom postu je video sa Stelinim i Tininim slikama nisam ga cijelog pogledala jer mi je bilo preteško jako mi je žao zbog svega što vam se događa ja imam mlađu sestru i ponekad me naljuti pa vičem na nju ali kad sam procitala vaš blog shvaćam da ju moram cijeniti jer ju možda izgubim kao i Vi Stelu pa će mi biti žao
pozdravljam vas P.S. čitam vas i dalje
01.06.2008. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Ovo što vam se dogodilo je stvarno velika tragedija, na nesmijete se slomiti, jer ipak imate i drugu kćer i zbog nje nesmijete potonuti. Znate da Stela ne bi željela da plačete i budete žalosni.
02.06.2008. (13:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JOSIPA
Molim Vas, i u ime Sandre nemojte govoriti što bi ona trebala. I sama je još davno napisala da ona dobro zna što će sa svojim životom, i jedino što je Stelica željela , je lijep i dug život, ali ona sada više nema priliku išta poželjeti. Nemoj se ljutiti Petra, ali malo budi pažljivija dok čitaš ovaj spomenar!
02.06.2008. (23:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedan_mali
Zašto uopće postoji zlo? To je pitanje kojim razbijamo glavu moji frendovi i ja. Što su djeca skrivila??? to je pitanje na koje tražim odgovor ponajviše
03.06.2008. (17:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evelin
Pratim ovu stranicu i još nisam ostavila komentar. Meni je jako tužna i plače mi se kad čitam. Ne mogu vjerovati kakve se stvari događaju, pogotovo djeci. Pozdrav od mene.
03.06.2008. (18:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Uz Vas sam stalno.... Puno Vas volim.....
03.06.2008. (19:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bože dragi i ja kupujem jagode,ne mogu ih se njih dvoje najesti,kupila sam ih da ih skuham,a oni ih smlatili.... Suze mi cure,jer te potpuno razumijem kad tako brineš i treseš se nad Tinom,meni se doslovce trga utroba dok Karlo i Lea idu sami u Špansko,on 4 puta tjedno trenira rukomet u školi u Malešnici i sam ide iz Prečkog...znam da je velik i da je sve veći i da se pazi,ali moje srce više nikada nije mirno i neće biti mirno,uvijek isti razgovori,kao taj tvoj i Tinin..bojim se da takvom brigom možda i gušim djecu i možda sam im davež,ali protiv sebe ne mogu.Ja sam doživjela upozorenje...i najozbiljnije sam ga shvatila..ne mogu si pomoći...tjeram ih da se jave onaj tren kad dođu u kuću u Špansko...a dok ne dođu sve ono mi pred očima...pa onda samu sebe optužujem da ih ne vozim,a ne mogu uvijek,jer radim...da sam mogla sa njima i tako sve dok mi se ne jave...kad sam na poslu moraju se javiti onaj čas kad uđu u kuću....hoće li me to ikada prestati mučiti?... Što se tiče zakona i ovih ostalih stvari,jednostavno,mislim da moramo dignuti glas i inzistirati da se auto proglasi oružjem ili sredstvom ubojstva,a ubojstvo autom u pijanom stanju da se izjednači sa ubojstvom sa predumišljajem,jer ono to i jest...Ovako ostati ne može..više se dobije zatvora za sitne krađe nego za ovakve teške stvari,to je nehumano i nadasve nepravedno. Sandrice,stalno ste u mojim mislima i molitvama,i vi i Stelica,često joj zapalim svijećicu...anđelu malom....znam da ti treba snaga i divim ti se i ne znam kako je i odakle čupaš,jer dođem ovdje i osjećam tu tvoju agoniju i stanem nijemo....
03.06.2008. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Milice, davež im jesi, ali ih ne gušiš. Lako za to što ih "davimo", svjesni su oni da brinemo i sigurno im je draže nego da za njih ni ne pitamo. Sjećam se nedavno je bio prosvjed učenika srednjih škola i na jednom transparentu je pisalo: Mama, evo me, tu sam.... Sve djeca znaju, bez obzira što gunđaju. Meni je jednom Tina rekla da bi ona bila strožija mama od mene. Zamisli to. Ja jednostavno nisam znala ni jednu kaznu koju sam joj odredila izdražti do kraja. Zabranim joj ići van, a ona sjedne na prozor i gleda djecu u parku...i ja popustim.. A brinuti ćeš uvijek, i sama kažeš kao da si imala upozorenje onaj dan. Ali eto imala si i sreću. Ja na žalost nisam. Moje djevojčice više nema. I vezano za ovo što predlažeš za promjenu zakona o smrtnim ishodima izazvanim automobilima je potpuno jasno svima - samo ne njima. Zašto to nije u interesu našoj vlasti promijeniti? Meni to nije jasno. I uvijek ono pitanje tko mora poginuti na taj način da se nešto promijeni. Danas je u novinama bio onaj što je pijan zaspao i naletio na bicikliste, od kojih je jedan poginuo - čeka ga optužnica za ubojstvo. Sve smo mogli dovući iz Amerike samo ne njihov zakon o kažnjavanju. Ništa osim dugogodišnjih zatvorskih kazni i čak doživotnih neće biti pravda za nevino izubljeni život.
03.06.2008. (23:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snježana
Kad poskupi nafta odmah se usklađuju cijene goriva, uskoro i sve drugo poskupljuje, nogometno prvenstvo je i svi su na nogama, proračun se slabo puni da bi zadovoljio prohtjeve vladajuće ekipe pa se povećavaju kazne za prekršaje u prometu, a djeca nam i dalje ginu. Gaze ih na zebri, na pločniku i godinama nitko ništa ne čini, godinama zakonodavci to ne primjećuju, godinama se ništa ne mijenja. Obiteljska svađa rezultira zatvaranjem zlostavljača, naročito jer su ugrožena djeca, što je sasvim uredu ali nitko ne pita što je s onom djecom koja su ubijena na zebri, kako su tek njihove obitelji zlostavljane. I tako stalno, za djecu ovo, za djecu ono, zbog djece ovako, zbog djece onako a za ubijenu djecu na cesti, na zebri, semaforu ništa ili tek simbolično, da se ispuni forma. Ni Bog, ni sud, ni pravobraniteljica, ni HHO, ni Unicef ni itko tko može ne čini što treba. Dokle tako? Koliko još možemo izdržati? Tko ima pravo odlučiti za koju djecu i obitelji ćemo nešto učiniti, a za koju ne?
04.06.2008. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U ime Udruge Nebojša Čelica kao promatrač prisustvovao je prvom ročištu na Kaznenom sudu u postupku koji se vodi protiv vozača Hitne pomoći Tomislava Račića (32) koji je 31.10.2006. na pješačkom prijelazu u Malešnici u Zagrebu pregazio i usmrtio »malenu zvijezdicu» Stelu Župančić(7).
15.05.2008. ZAGREB
Nebojša Čelica prisustvovao je godišnjoj skupštini HSUTI-a Zagreb koji okuplja 75 Udruga tjelesnih invalida, te je u ime svih članova naše Udruge pozdravio prisutne i iznio naše osnovne ciljeve i dosadašnje akcije.
20.05.2008. ZAGREB
Nebojša Čelica prisustvovao je radu Saborskog odbora za pomorstvo, promet i veze, prilikom drugog čitanja konačnog prijedloga Zakona o sigurnosti u cestovnom prometu.
30.05.2008. ZAGREB
Sabor RH svojom odlukom prihvatio je konačni prijedlog Zakona o cestovnoj sigurnosti .
Niti jedan prijedlog naše Udruge nije prihvaćen.
Zakon stupa na snagu 15.06.2008.
04.06.2008. (13:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
A draga, što se još ima reči? Našu mladež nitko vratiti neće, moj sin nije stradao tuđom krivnjom, nije bila ničija krivica, ali tvoja curica je, i taj krivac, taj ubojica, mora odgovarati, po meni-ne samo on jer je vozio nego i suvozač, tehničar, koji je vidio Stelicu a napravio nije ništa... Gadi mi se ovaj naš sustav, kada bih imala dovoljno novca barem, i svoju obitelj čitavu, spakirala bih nas i bježala glavom bez obzira... Međutim, sada nema smisla, svejedno mi se život sastoji od odlazaka na grob, poput tebi... Sada jedino kako mogu uz svog sina biti je u ovom stanu punom uspomena, i na njegovom grobu...
Sramota za ovu državu, jadni svi oni koji su se borili za nju, mislim da im dođe zlo kada vide što je tzv. ''vlast'' napravila...
Sramota, samo to mogu reći...
Grlim te...
04.06.2008. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Izgleda da je stvarno potrebno da političari dožive ono što si ti doživjela pa da shvate i nešto radikalno promijene u zakonu. Inače ih baš briga, ni ne razmišljaju o tome, imaju oni "važnijih" tema. Ne znam samo koga štite, oni sami imaju svoje vozače, pa stoga nisu odgovorni niti za vožnju niti za nepropisna parkiranja i sl. (barem se tako brane). Možda štite svoju djecu te prijetelje od značaja i njihovu djecu. Ništa nije sveto u ovoj naopakoj zemlji. Tuđi život nikome ne vrijedi ništa, barem ne onima koji nešto mogu napraviti. Za svoj ili život svog djeteta bi bili u stanju okrenuti cijelu zemlju naopačke. Za tuđi, ni prstom maknuti. Šti još reći....
voli te puno Vesna
04.06.2008. (22:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sweden
Neki dan sam pogledala ovaj snimak od Dnevnika kad se to desilo., nisam ga prije vidjela. Dobro se sjecam taj dan iako zivim u Svedskoj, neznam zasto sam bas to zapamtila mozda sto je bilo dijete a i mozda sto me posjecalo na moju rodicu koja je isto smrtno stradala od vozaca koji je vozio brzo. Imala je 9 godina, mi smo se spremali radosni za ljetovanje u Hrvatsku a mi odavde krenuli odmah na groblje. Nikad nemogu to zaboraviti i ako ima dosta godina kad se to desilo. Kad vidim tu obitelj uvjek se sjetim da jedna osoba fali. I ja se zlazem sa gospodom Vesnom da nitko to nerazumi dok mu se samom ne desi... Bog i cuvajte se..
05.06.2008. (08:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bila sam tu jučer i napisala komentar u kojem sam izrekla svoje gađenje prema ovom sustavu,prema licemjerima na vlasti...a onda sam odustala,jednostavno,otišla sam i na stolu zapalila svijećicu za malenu zvjezdicu,mislila sam na nju i njene lijepe oči koje se smiješe sa ovih slika...Bila je tako sretno i lijepo dijete...vidi se da je imala ispunjen život,a nadasve da je bila voljena i da je voljela... ...nadam se da će doći dan kad će se u ovoj zemlji cijeniti poštenje,rad i pravda.,nadam se da će doći dan kad će vojska NEČIJE mrtve djece pregažene na pravdi Boga dobiti svoju zadovoljštinu u obliku pravednijeg zakona o sigurnosti prometa od ovog, koji još nije ni stupio na snagu,nadam se to i zbog sve one žive nečije djece koja svaki dan drže glavu u torbi na cestama,a život im ne vrijedi ništa kad se nešto desi-za one gore mi smo ništa i životi naše djece su ništa,a kad jedan od njih gore ubije autom nekoga i dobije 5 godina zatvora onda im je to puno,ma izaći će mali Žužić za 5 godina van,ali Ružica iz groba nikada neće izaći...nadam se da ću dočekati taj dan...kad će konačno ljudi u ovoj zemlji misliti glavom kad sjedaju u aute,kad piju i voze,kad kupuju djeci bijesne aute... Mislim i o tome kakve su to kazne...kao da te činjenica da si sjeo u auto,automatski oslobađa velikog dijela krivnje ako se što desi??Pa ne ide auto sam svojom voljom,autom se upravlja,zato se i ide u auto škole...po ovome zakonu o sigurnosti na ...ne treba ti auto škola,ako je tako,onda dajmo svima da voze,jer položio ti ili ne položio,čim si u autu,ionako nisi ti baš sasvim kriv ili si manje kriv....ma gadi mi se sve to. Plače mi se kad pomislim na taj prokleti dan..pa i moje je dijete bilo na pješačkom prijelazu,zaustavilo se tri auta,a taj se nije zaustavio,nije ni pogledao...ide prema prijelazu i ne vidi ,ne gleda...ja to naprosto ne shvaćam,ne vidiš djecu na prijelazu,ne vidiš zaustavljene aute,što misliš u tom trenu,gdje si,što radiš....što?što?zašto? Sandra,drži se draga,šaljem ti veliki zagrljaj,znam da ti je potrebna barem dobronamjerna misao,eto šaljem ti je mislima....
05.06.2008. (18:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Ovaj put ti saljem pjesmu koju sam pronasla... Nedostaje mi moj sin, draga, nedostaje... Nemogu zivjeti bez njega vise niti sekunde! Ovaj put sam pala tolikom silinom da od onog trena prije vise od tjedan dana ja se jos nisam uspjela niti mrvicu izvuci iz ovog najgoreg udara... Milo moje dijete, zakopano u crnu zemlju leži, a to se nije smjelo dogoditi! Nije i nije! Ljubav moja malena... Nadam se da si ti makar malo mirnija, makar da nema onog osjecaja u gorim danima, znas na koji osjecaj mislim... Da ne duljim-evo pjesme- The Day My Son Died
The doctor came to tell us that he had died I thought it was just for that day, so I went to bed early and slept well.
But the next morning I heard them talking downstairs; apparently he had still died (even though the doctor wasn’t calling to tell us today).
So it’s gonna be a few days, I figured; we might as well have a funeral. We drove hundreds of miles in dozens of cars finding and losing the way ‘round and ‘round standing ‘round and ‘round, crying, listening, crying listening standing and standing around.
But when it was over he had still died so there was nothing to do but drive home. It took hours and then the refrigerator had broken down. We soon fixed it but he had still died.
And every night after that I slept as long as I could to give him a chance to not have died.
But in the morning they were always downstairs and when I asked if he had still died the answer was always, "Yes."
And so it went into a week and then it went into two weeks. Eventually it went into months.
And it kept going.
It wouldn’t stop.
It kept on having happened.
No matter what I did, it refused to not have happened.
Even if I wrote in my diary about it
Even if a wrote a poem about it
Even if I forgot about it,
IT didn’t forget about it.
Not for a second was it caught off guard.
It was as stubborn as the music of the spheres.
It just wouldn’t let bygones be bygones.
To this day it has happened.
It insists on having happened.
It will never tire of having happened.
Nothing will distract it from having happened.
It was more than one day. It was more than one week.
It was more than months. It was more than years.
And it knew it – ALL the time.
07.06.2008. (19:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Monika
draga Sandra posjetih ovaj blog nedavno i nikako da skupim snage ostaviti komentar.
svaki dan sam ode, pročitam post i suza suzu goni, nikako da prestane ta tuga,
neprestalno ste mi u mislima čak sam sanjala vašu malu Stelicu.
Neću vam govoriti da ju pokušate zaboraviti jer je to nemoguće, jer di god se okrenete
svaka najmanja sitnica vas podsjeća na nju, ali imajte snage, imajte bar malo snage zbog
svoje Tinice da negleda svaki dan vaše tužno lice nego zbog nje probajte se malo digniti i
usrećiti njen život, uložiti najveći trud na nju, da joj bude lijepo...... imate veliku podršku od
mene i uvijek ste mi u mislima..........
31.05.2008. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivana
...dobar dan...navratila malo da vidim čega ima i vidim novi post...
čitam i samo mi suze idu...ružica mala...bila je skromna...i jako draga...
znam ja i znamo svi bila je predivno dijete...a jagode...imamo stella i ja
nekaj zajedničko, to je i moje najbolje voće...i često sebe prepoznam
u stelici...jako često..idem..imala sam potrebu doći...idem još malo do tine...
grlim vas...ljubim...voli vas ivana...
31.05.2008. (11:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Monika
KAKO STRAVIČNO ZAVIJA HLADNI VJETAR
I NOSI LEDENE KAPI KOJE RIJEKU
I SVE TO SLIVA U JEDNU
RIJEKU PAKLA I STRADANJA
PA NA TOJ OPUSTJELOJ POLJANI
GDJE SE NAKADA ČULA PJESMA
MRTVILO VLADA, POSLIJE BUJICE
KOJA JE ODNIJELA SVE OSIM B O L A
31.05.2008. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paula
To nisu ljudi, to su životinje. Ubojice. U početku ni svjesni u što su se pretvorili. Blago Tini što vas ima. Nadam se da zna koliko vam znači.
A Stelice mala,
anđelčiću dragi,
samo bih htjela čuti
tvoj glasić blagi.
Vrati se nama,
čekamo te sretno,
jer ne da nam se više
živjeti sjetno.
31.05.2008. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Najdraža moja Sandra,
eto još jedna nesreća u Rijeci, gdje je pijani vozač prošao kroz crveno svjetlo i naletio na pješakom prijelazu na 5-ogodišnju curicu i njenu majku. Što reći, kakva kazna bi bila dovoljna takvim nesavjesnim gnjidama, a tek onima koji pobjegnu s mjesta nesreće, ne pomognu i još to pokušaju zataškati.....Definitivno se u zakonu mora nešto promijeniti, ovo nikuda ne vodi.
A tvojoj u drugim tužnim obiteljima ostaju samo uspomene. Ne mogu uopće zamisliti kakav je sada život vas troje i ne trebaju tebi podsjetnici na to da imaš Tinu, da se trebaš truditi da njoj život bude dobar, jer ona isto pati i ne može se izdvojiti iz vašeg sadašnjeg života, svi troje patitie, svatko na svoj način i ništa više ne može biti kao prije. Kako god se trudili da to sakrijete (a sve iz razloga da ne opterećujete druge), tuga je jako vidljiva na vama trojma, tužna moja obitelji. A ono malo prekrasno djetešce čiji zagrljaji ti toliko nedostaju, malena prekrasna i predobra curica, nježni cjetić, kako živjeti bez nje, kako ne misliti na nju, kako da ti njena prisutnost ne nedostaje, kad vam je obasjavala važe živote kao sunce....
voli te puno, puno Vesna
31.05.2008. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Jogode....već je i njihov izgled dovoljan da zadovolji ljudska čula, a kamo li okus? Bez obzira je li u pitanju dobra sezona i niske cijene, jagoda je oduvijek stajala na vrlo visokoj poziciji vrijednosti, ljepote i cijene.Sjećam se davnih godina, kada se po prve jagode odlazilo iz Umaga u Trst. I moja je kolegica sa posla otišla i donijela si za marendu malo te ljepote. Usput me ponudila i uzela sam 3-4 komada. No nisam ih pojela iako su bile prekrasne. Stavila sam ih pažljivo u papirnatu salvetu i odnijela svojoj Uni, tada djevojčici. Bilo mi je jedino do toga, da nju razveselim, eto, pa tim prvim jagodama. Sada je sezona jagoda, ima ih posvuda, lijepe su kao i nekada ali više nema Une.
Znam kako je ti, u oba slučaja; straha radi Tinine sigurnosti koja je postala kapljom vode u pustinji i svih ovih slučajeva, kad znaš već unaprijed kako će završiti. Draga si mi beskrajno Sandra
31.05.2008. (16:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
loše se stvari događaju dobrim ljudima
DRAGA TETA SANDRA,
VIDJELA SAM VAS U ČETVRTAK U ŠKOLI I OSJEĆALA SAM SE DA SE POZNAJEMO CIJELU VJEČNOST.ŽELJELA SAM VAM PRIĆI ALI NISAM SMOGLA SNAGE.POZDRAVLJAM VAS
31.05.2008. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ana
evo samo se javljam..čitam sve..pozz
31.05.2008. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
7 dana
mislim da će se promijeniti taj zakon! mislim da će prije puno ovakvih priča bit u novinama
ali stvarno mislim da će doć dan !
ove jagode!!!!!!!! ovih dana sam imala strašnu želju za trešnjama. i jako uživala u njima, svojim prvim trešnjama ove godine
no jagode...uvijek kad ih vidim sjetim se kako smo ih s veseljem mami nosili jer ih je jako, jako voljela...
često na poslu gutam knedle. radim u trgovini, svi me vide, svi pitaju...kako sam ja...ok. ali ima ljudi koji dođu i pitaju kako mama.
drži me ...držim se ja ali bogme me dobrano drži. i ne, ne pijem tablete. nestalo mi a ne idem dr-u. nemarna sam....ili naiva pa mislim da ću nekako i bez njih. ne znam. znam samo ono u sebi...tugu koju skrivam kako najbolje znam, gorčinu....
.moja sandra.
mislim na tebe
01.06.2008. (00:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Draga, strašne su ove tragedije i svi ovi bezosječajni ljudi...
Taman sam ustala, lijek me nakon 2 dana uspio malo smiriti pa samo da ti se javim i pošaljem zagrljaje...
Nemogu pisati, nemogu ništa, toliko mi je loše, toliko mi nedostaje moj sin, a ovo sunce i malo one ''snage'' iz mene crpi, nemogu podnjeti ni jednu zraku sunca kada mog sunca nema...
Samo da ti se javim...
Uz tebe sam...
D.
01.06.2008. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ana
draga gospođo Sandra,
neizmjerno mi je žao zbog Stele
dok čitam vaš blog odmah zaplačem
u prošlom postu je video sa Stelinim i Tininim slikama
nisam ga cijelog pogledala jer mi je bilo preteško
jako mi je žao zbog svega što vam se događa
ja imam mlađu sestru i ponekad me naljuti pa vičem na nju
ali kad sam procitala vaš blog shvaćam da ju moram cijeniti jer ju možda izgubim kao i Vi Stelu
pa će mi biti žao
pozdravljam vas P.S. čitam vas i dalje
01.06.2008. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Ovo što vam se dogodilo je stvarno velika tragedija, na nesmijete se slomiti, jer ipak imate i drugu kćer i zbog nje nesmijete potonuti. Znate da Stela ne bi željela da plačete i budete žalosni.
02.06.2008. (13:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JOSIPA
Molim Vas, i u ime Sandre nemojte govoriti što bi ona trebala. I sama je još davno napisala da ona dobro zna što će sa svojim životom, i jedino što je Stelica željela , je lijep i dug život, ali ona sada više nema priliku išta poželjeti. Nemoj se ljutiti Petra, ali malo budi pažljivija dok čitaš ovaj spomenar!
02.06.2008. (23:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedan_mali
Zašto uopće postoji zlo? To je pitanje kojim razbijamo glavu moji frendovi i ja. Što su djeca skrivila??? to je pitanje na koje tražim odgovor ponajviše
03.06.2008. (17:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evelin
Pratim ovu stranicu i još nisam ostavila komentar. Meni je jako tužna i plače mi se kad čitam. Ne mogu vjerovati kakve se stvari događaju, pogotovo djeci. Pozdrav od mene.
03.06.2008. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Uz Vas sam stalno....
Puno Vas volim.....
03.06.2008. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
Bože dragi i ja kupujem jagode,ne mogu ih se njih dvoje najesti,kupila sam ih da ih skuham,a oni ih smlatili....
Suze mi cure,jer te potpuno razumijem kad tako brineš i treseš se nad Tinom,meni se doslovce trga utroba dok Karlo i Lea idu sami u Špansko,on 4 puta tjedno trenira rukomet u školi u Malešnici i sam ide iz Prečkog...znam da je velik i da je sve veći i da se pazi,ali moje srce više nikada nije mirno i neće biti mirno,uvijek isti razgovori,kao taj tvoj i Tinin..bojim se da takvom brigom možda i gušim djecu i možda sam im davež,ali protiv sebe ne mogu.Ja sam doživjela upozorenje...i najozbiljnije sam ga shvatila..ne mogu si pomoći...tjeram ih da se jave onaj tren kad dođu u kuću u Špansko...a dok ne dođu sve ono mi pred očima...pa onda samu sebe optužujem da ih ne vozim,a ne mogu uvijek,jer radim...da sam mogla sa njima i tako sve dok mi se ne jave...kad sam na poslu moraju se javiti onaj čas kad uđu u kuću....hoće li me to ikada prestati mučiti?...
Što se tiče zakona i ovih ostalih stvari,jednostavno,mislim da moramo dignuti glas i inzistirati da se auto proglasi oružjem ili sredstvom ubojstva,a ubojstvo autom u pijanom stanju da se izjednači sa ubojstvom sa predumišljajem,jer ono to i jest...Ovako ostati ne može..više se dobije zatvora za sitne krađe nego za ovakve teške stvari,to je nehumano i nadasve nepravedno.
Sandrice,stalno ste u mojim mislima i molitvama,i vi i Stelica,često joj zapalim svijećicu...anđelu malom....znam da ti treba snaga i divim ti se i ne znam kako je i odakle čupaš,jer dođem ovdje i osjećam tu tvoju agoniju i stanem nijemo....
03.06.2008. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Draga Milice,
davež im jesi, ali ih ne gušiš. Lako za to što ih "davimo", svjesni su oni da brinemo i sigurno im je draže nego da za njih ni ne pitamo. Sjećam se nedavno je bio prosvjed učenika srednjih škola i na jednom transparentu je pisalo: Mama, evo me, tu sam....
Sve djeca znaju, bez obzira što gunđaju. Meni je jednom Tina rekla da bi ona bila strožija mama od mene. Zamisli to. Ja jednostavno nisam znala ni jednu kaznu koju sam joj odredila izdražti do kraja. Zabranim joj ići van, a ona sjedne na prozor i gleda djecu u parku...i ja popustim..
A brinuti ćeš uvijek, i sama kažeš kao da si imala upozorenje onaj dan. Ali eto imala si i sreću.
Ja na žalost nisam. Moje djevojčice više nema.
I vezano za ovo što predlažeš za promjenu zakona o smrtnim ishodima izazvanim automobilima je potpuno jasno svima - samo ne njima. Zašto to nije u interesu našoj vlasti promijeniti? Meni to nije jasno. I uvijek ono pitanje tko mora poginuti na taj način da se nešto promijeni. Danas je u novinama bio onaj što je pijan zaspao i naletio na bicikliste, od kojih je jedan poginuo - čeka ga optužnica za ubojstvo.
Sve smo mogli dovući iz Amerike samo ne njihov zakon o kažnjavanju.
Ništa osim dugogodišnjih zatvorskih kazni i čak doživotnih neće biti pravda za nevino izubljeni život.
03.06.2008. (23:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snježana
Kad poskupi nafta odmah se usklađuju cijene goriva, uskoro i sve drugo poskupljuje, nogometno prvenstvo je i svi su na nogama, proračun se slabo puni da bi zadovoljio prohtjeve vladajuće ekipe pa se povećavaju kazne za prekršaje u prometu, a djeca nam i dalje ginu. Gaze ih na zebri, na pločniku i godinama nitko ništa ne čini, godinama zakonodavci to ne primjećuju, godinama se ništa ne mijenja.
Obiteljska svađa rezultira zatvaranjem zlostavljača, naročito jer su ugrožena djeca, što je sasvim uredu ali nitko ne pita što je s onom djecom koja su ubijena na zebri, kako su tek njihove obitelji zlostavljane.
I tako stalno, za djecu ovo, za djecu ono, zbog djece ovako, zbog djece onako a za ubijenu djecu na cesti, na zebri, semaforu ništa ili tek simbolično, da se ispuni forma.
Ni Bog, ni sud, ni pravobraniteljica, ni HHO, ni Unicef ni itko tko može ne čini što treba.
Dokle tako? Koliko još možemo izdržati?
Tko ima pravo odlučiti za koju djecu i obitelji ćemo nešto učiniti, a za koju ne?
04.06.2008. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
15.05.2008. ZAGREB
U ime Udruge Nebojša Čelica kao promatrač prisustvovao je prvom ročištu na Kaznenom sudu u postupku koji se vodi protiv vozača Hitne pomoći Tomislava Račića (32) koji je 31.10.2006. na pješačkom prijelazu u Malešnici u Zagrebu pregazio i usmrtio »malenu zvijezdicu» Stelu Župančić(7).
15.05.2008. ZAGREB
Nebojša Čelica prisustvovao je godišnjoj skupštini HSUTI-a Zagreb koji okuplja 75 Udruga tjelesnih invalida, te je u ime svih članova naše Udruge pozdravio prisutne i iznio naše osnovne ciljeve i dosadašnje akcije.
20.05.2008. ZAGREB
Nebojša Čelica prisustvovao je radu Saborskog odbora za pomorstvo, promet i veze, prilikom drugog čitanja konačnog prijedloga Zakona o sigurnosti u cestovnom prometu.
30.05.2008. ZAGREB
Sabor RH svojom odlukom prihvatio je konačni prijedlog Zakona o cestovnoj sigurnosti .
Niti jedan prijedlog naše Udruge nije prihvaćen.
Zakon stupa na snagu 15.06.2008.
04.06.2008. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
A draga, što se još ima reči?
Našu mladež nitko vratiti neće, moj sin nije stradao tuđom krivnjom, nije bila ničija krivica, ali tvoja curica je, i taj krivac, taj ubojica, mora odgovarati, po meni-ne samo on jer je vozio nego i suvozač, tehničar, koji je vidio Stelicu a napravio nije ništa...
Gadi mi se ovaj naš sustav, kada bih imala dovoljno novca barem, i svoju obitelj čitavu, spakirala bih nas i bježala glavom bez obzira...
Međutim, sada nema smisla, svejedno mi se život sastoji od odlazaka na grob, poput tebi...
Sada jedino kako mogu uz svog sina biti je u ovom stanu punom uspomena, i na njegovom grobu...
Sramota za ovu državu, jadni svi oni koji su se borili za nju, mislim da im dođe zlo kada vide što je tzv. ''vlast'' napravila...
Sramota, samo to mogu reći...
Grlim te...
04.06.2008. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Izgleda da je stvarno potrebno da političari dožive ono što si ti doživjela pa da shvate i nešto radikalno promijene u zakonu. Inače ih baš briga, ni ne razmišljaju o tome, imaju oni "važnijih" tema. Ne znam samo koga štite, oni sami imaju svoje vozače, pa stoga nisu odgovorni niti za vožnju niti za nepropisna parkiranja i sl. (barem se tako brane). Možda štite svoju djecu te prijetelje od značaja i njihovu djecu. Ništa nije sveto u ovoj naopakoj zemlji. Tuđi život nikome ne vrijedi ništa, barem ne onima koji nešto mogu napraviti. Za svoj ili život svog djeteta bi bili u stanju okrenuti cijelu zemlju naopačke. Za tuđi, ni prstom maknuti. Šti još reći....
voli te puno Vesna
04.06.2008. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sweden
Neki dan sam pogledala ovaj snimak od Dnevnika kad se to desilo., nisam ga prije vidjela. Dobro se sjecam taj dan iako zivim u Svedskoj, neznam zasto sam bas to zapamtila mozda sto je bilo dijete a i mozda sto me posjecalo na moju rodicu koja je isto smrtno stradala od vozaca koji je vozio brzo. Imala je 9 godina, mi smo se spremali radosni za ljetovanje u Hrvatsku a mi odavde krenuli odmah na groblje. Nikad nemogu to zaboraviti i ako ima dosta godina kad se to desilo. Kad vidim tu obitelj uvjek se sjetim da jedna osoba fali. I ja se zlazem sa gospodom Vesnom da nitko to nerazumi dok mu se samom ne desi... Bog i cuvajte se..
05.06.2008. (08:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
Bila sam tu jučer i napisala komentar u kojem sam izrekla svoje gađenje prema ovom sustavu,prema licemjerima na vlasti...a onda sam odustala,jednostavno,otišla sam i na stolu zapalila svijećicu za malenu zvjezdicu,mislila sam na nju i njene lijepe oči koje se smiješe sa ovih slika...Bila je tako sretno i lijepo dijete...vidi se da je imala ispunjen život,a nadasve da je bila voljena i da je voljela...
...nadam se da će doći dan kad će se u ovoj zemlji cijeniti poštenje,rad i pravda.,nadam se da će doći dan kad će vojska NEČIJE mrtve djece pregažene na pravdi Boga dobiti svoju zadovoljštinu u obliku pravednijeg zakona o sigurnosti prometa od ovog, koji još nije ni stupio na snagu,nadam se to i zbog sve one žive nečije djece koja svaki dan drže glavu u torbi na cestama,a život im ne vrijedi ništa kad se nešto desi-za one gore mi smo ništa i životi naše djece su ništa,a kad jedan od njih gore ubije autom nekoga i dobije 5 godina zatvora onda im je to puno,ma izaći će mali Žužić za 5 godina van,ali Ružica iz groba nikada neće izaći...nadam se da ću dočekati taj dan...kad će konačno ljudi u ovoj zemlji misliti glavom kad sjedaju u aute,kad piju i voze,kad kupuju djeci bijesne aute...
Mislim i o tome kakve su to kazne...kao da te činjenica da si sjeo u auto,automatski oslobađa velikog dijela krivnje ako se što desi??Pa ne ide auto sam svojom voljom,autom se upravlja,zato se i ide u auto škole...po ovome zakonu o sigurnosti na ...ne treba ti auto škola,ako je tako,onda dajmo svima da voze,jer položio ti ili ne položio,čim si u autu,ionako nisi ti baš sasvim kriv ili si manje kriv....ma gadi mi se sve to.
Plače mi se kad pomislim na taj prokleti dan..pa i moje je dijete bilo na pješačkom prijelazu,zaustavilo se tri auta,a taj se nije zaustavio,nije ni pogledao...ide prema prijelazu i ne vidi ,ne gleda...ja to naprosto ne shvaćam,ne vidiš djecu na prijelazu,ne vidiš zaustavljene aute,što misliš u tom trenu,gdje si,što radiš....što?što?zašto?
Sandra,drži se draga,šaljem ti veliki zagrljaj,znam da ti je potrebna barem dobronamjerna misao,eto šaljem ti je mislima....
05.06.2008. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Ovaj put ti saljem pjesmu koju sam pronasla...
Nedostaje mi moj sin, draga, nedostaje... Nemogu zivjeti bez njega vise niti sekunde!
Ovaj put sam pala tolikom silinom da od onog trena prije vise od tjedan dana ja se jos nisam uspjela niti mrvicu izvuci iz ovog najgoreg udara... Milo moje dijete, zakopano u crnu zemlju leži, a to se nije smjelo dogoditi! Nije i nije! Ljubav moja malena...
Nadam se da si ti makar malo mirnija, makar da nema onog osjecaja u gorim danima, znas na koji osjecaj mislim... Da ne duljim-evo pjesme-
The Day My Son Died
The doctor came to tell us that he had died I thought it was just for that day, so I went to bed early and slept well.
But the next morning I heard them talking downstairs; apparently he had still died (even though the doctor wasn’t calling to tell us today).
So it’s gonna be a few days, I figured; we might as well have a funeral. We drove hundreds of miles in dozens of cars finding and losing the way ‘round and ‘round standing ‘round and ‘round, crying, listening, crying listening standing and standing around.
But when it was over he had still died so there was nothing to do but drive home. It took hours and then the refrigerator had broken down. We soon fixed it but he had still died.
And every night after that I slept as long as I could to give him a chance to not have died.
But in the morning they were always downstairs and when I asked if he had still died the answer was always, "Yes."
And so it went into a week and then it went into two weeks. Eventually it went into months.
And it kept going.
It wouldn’t stop.
It kept on having happened.
No matter what I did, it refused to not have happened.
Even if I wrote in my diary about it
Even if a wrote a poem about it
Even if I forgot about it,
IT didn’t forget about it.
Not for a second was it caught off guard.
It was as stubborn as the music of the spheres.
It just wouldn’t let bygones be bygones.
To this day it has happened.
It insists on having happened.
It will never tire of having happened.
Nothing will distract it from having happened.
It was more than one day. It was more than one week.
It was more than months. It was more than years.
And it knew it – ALL the time.
07.06.2008. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...