Komentari

babylonzoo.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • Dakini

    Potpisujem ovaj kaos svojim kaosom. Do u tancine. Pogotovo ova tri zadnja. I zadnji, ne znam sto mi je.

    avatar

    09.05.2008. (10:42)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Osjećaj promatranja sebe par metara iza i iznad sebe. :)

    avatar

    09.05.2008. (12:32)    -   -   -   -  

  • beastie boy

    potpisujem 18., 22. (Hazarski rečnik!!!!!!!), 23. i 24.

    ma super nešto

    avatar

    09.05.2008. (12:39)    -   -   -   -  

  • srdelica

    kad ti napises post ja automatski profitiram. ajmo mrdaj guzicom sa mnom na gustafe.
    http://www.youtube.com/watch?v=cBJm0McfSjE&feature=related

    avatar

    09.05.2008. (12:43)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    osjećam svašta nešto
    obožavam hzarski rečnik
    mrdam guzicom ;)

    avatar

    09.05.2008. (13:18)    -   -   -   -  

  • Virtuela

    draga kolegice, konzilij je zaključio da ste savršeno normalna.
    a sad, mrd-mrd!

    avatar

    09.05.2008. (15:09)    -   -   -   -  

  • vertebrata

    -_-

    Mogu mu poslati tvoj popis? Vjerujem, bit će oduševljen.

    avatar

    09.05.2008. (16:30)    -   -   -   -  

  • Catma

    Dakini, drago mi je...zadnji je..zadnji, heh :)
    Nemo...idealna pozicija za samopromatranje
    Beasty Boy, dobrodošao...sad kad si to spomenuo, vidim i ja ! :) ( sublimin neki...)
    srdel`ca...morat ću te razočarati, al nisam fan Gustafa...što ne znači da u svrhu dobrog mrdanja ne možemo pomesti stol sa recimo Pet kumi
    Zonka, amo...prva, druga, tretja, štrta, peta...:)))
    Virtuela, jebemu St. Sanity-ja, kaj je to upitno bilo :))))?
    ( osjećaj paranoje)
    vertebrata, indirektni krivče za ovaj post...dakako, jahwol, natürlich...it will be my Honor(e) Balzac!:)))

    avatar

    09.05.2008. (18:25)    -   -   -   -  

  • srdelica

    volim pet kumi. :)))))))) idem vani. os da obucen ovu vestu crno bijelu ili ovu vulgaris. kako
    bilo ovo mi u ajpodu. znam, popizdices na mene. blentava sam mrvu xx
    http://www.youtube.com/watch?v=b4DAJHuVECg

    avatar

    09.05.2008. (19:15)    -   -   -   -  

  • marla

    mene tvoje slike obaraju

    avatar

    09.05.2008. (19:50)    -   -   -   -  

  • fru fru

    23. o da, i sve o da
    si ti neka sibila i/ili hipersenzitivna (i sens ible!) čarobnica or what?

    avatar

    09.05.2008. (22:47)    -   -   -   -  

  • Catma

    srdelica, obuci se kako hoćeš i isturi grudi, neka tvoja gola noga krene nek polude ljuuudi :)))
    jer ko te ima taj te nema

    milo mi je, marla

    fru fru...:), ja to isto mogu pitati tebe

    avatar

    09.05.2008. (23:50)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    slika podsjeca na vulvu, sto i nije takko lose.

    avatar

    10.05.2008. (09:20)    -   -   -   -  

  • marla

    6. podsjeća na igranje s dopom
    11. moja konstanta

    avatar

    10.05.2008. (12:36)    -   -   -   -  

  • Just As I Am

    Osjećam da sam zaronila u sebe i pronašla kaos...Opet, osjećam ogromnu sreću, jer kaos je ovdje, nije praznina i crnilo... Mislim da je svaki taj osjećaj nešto fenomenalno i vrijedno... Proust je rekao da je vrijeme koje patimo, zapravo najbolje vrijeme u našem životu, tako nekako...Poanta, slažem se s njim! :)

    avatar

    10.05.2008. (14:40)    -   -   -   -  

  • Catma

    xiola, imaš pravo

    marla, koju ?
    cockain ?
    :))

    Just As I Am...ovo ok...kaos, a ne praznina i crnilo...to ok
    nego ova s Proustom mi je diskutabilno
    ne mislim da patnja a priori oplemenjuje, dapače, mislim da je treba izbjeći ako se može, ali ako već postoji treba je stoički nositi, stav da je plemenito patiti malo mi je mazohizam...

    avatar

    10.05.2008. (17:26)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    osjetih većinu, ali kao da su sve manje raznovrsni. osjećaj da me netko čuva, a ja to ne želim

    avatar

    10.05.2008. (20:08)    -   -   -   -  

  • srdelica

    catmarice, davaj neku dobru pismu. skupljam ih. ko znacke. xxxx

    avatar

    11.05.2008. (10:57)    -   -   -   -  

  • pooka

    osjećaj straha koji me dočeka kad otvorim oči i bez imalo obaziranja nastavi drmati mojim simpatičkim sustavom iako mi je potpuno jasno da nema baš nikakvog razloga da se budim sa snažnom emocijom straha, da je sve u redu i niti jedna od kontrolnih žaruljica ne svijetli da bi se mogao na nju pozvati. baš ga ta 'neprimjenjenost' čini neuhvatljivim i nepobjedivim pa nakon pet-šest sati ja jednostavno skrenem sa svoje putanje, ljut i spreman na rat, iznerviran nervozom koja mi se zajebava sa želučanom kiselinom i crijevnom peristalikom dok su mi usta suha na onaj glupi način koji nema veze sa vodom... skrenem i odem doma ili u ovoga ili onoga ili u apoteku i bez imalo dvojbe uzimam nešto za smirenje, 5 miligrama normabela ako je moguće... ne više ali ni manje... očekujem da ću morati čekati pola sata da počne djelovati, ali placebo efekat djeluje odmah i moj se mišični tonus opušta 30 sekundi nakon gutanja tablete... to me ne uznemiruje, dobro je što imam placebo mehanizam još uvijek u punoj snazi, to ne znači da sam lud nego da znam da mi olakšanje dolazi sa neupitnom sigurnošću provjerene kemije... pomislim da me jebena guzica svako malo pokuša prevariti kad mi se sere i kad žurim doma, kad žurim nekih desetak minuta i kilometar puta da bi me sranje spopalo iz sve snage dok otključavam stan, kao da me govno zajebava i ne da mi mira sve do zadnjeg trenutka... pa onda pomislim što bi mi tek glava mogla napraviti ako jednom postane svojevoljna kao što mi je to guzica... i tko to još osim mene zna da je zahod tako blizu pa umjesto mene ispusti tlak u hidrauličkom somatskom sustavu... a znam da nema nikoga osim mene i ne zanima me dubiozna psihološka slojevitost moje osobe, ne zanimaju me skriveni mehanizmi i njihovi okidači, ne zanima me emocionalna inteligencija ili emocionalne sanitarne vježbe iznenađenja... nemam vremena za mlačenje prazne slame, jebe mi se što ću umrijeti a da neću moći rasporediti pritisak sranja ravnomjerno uz duž cijelog puta tako da sve bude pomalo usrano ili barem uredno usrano... jebe mi se za anksioznost s kojom se ponekad budim, ona je kao prolazna prehlada i mogu je ukloniti kemijskim putem čim mi dopizdi.
    jebe mi se za vrijeme koje tutnji pokraj mene i svijet koji bih mogao sa 99 postotnom točnošću opisati kao besmisleni bezizlaz pretrpan greškama... uvijek mi je bilo draže onih jedan posto u koje sam vjerovao i još uvijek vjerujem i vjerovat ću bez obzira na magnitudu poraza koji svakoga stiže pri kraju... ne znam kako bih objasnio što je to, znam da je potpuno suprotno strahu i da nije emocija. emocija me može dočekati u zamci, skrivena iza spuštenih kapaka i zaskočiti čim ih otvorim... ovo trebam upaliti, ugrijati, povezati i razapeti oko sebe dok ne izgubim graynicu između sebe i svijeta i ovaj drugi mi postane igračka bez obzira što me može progutati galopirajučim truljenjem u bilo kojem trenutku.
    ponekad pomislim da sam predivan i stvarno nema razloga koji bi ukazivao na bilo što drugo. ponekad pomislim da bih bez imalo žaljenja mogao već sutra umrijeti, doživio sam dovoljno toga da budem zadovoljan. sad mislim da je tako. JA mislim da je TAKO i nitko mi ne može ništa. a onaj strah ima i svoju dobru stranu... preplašeni ljudi se nikad ne ubijaju. strah ima svoju biološku funkciju bez obzira je li opravdan ili nije.
    tako, da ti ne bih ostavio neki komentar u kojem bi te ohrabrivao ili imao razumjevanja za ono što osjećaš... mene može sutra spopasti glava pa da izađem ispred zgrade sa narančastom plinskom bocom i počnem je iz sve snage bacati na pod i udarati s njom o asfalt dok ona odskaće od poda... u pet ujutro... a ja vičem: 'Izađi, satane! znam da si unutra! izađi, satane! da imam svoje dvorište mogao bi pustiti jaki mlaz vode kroz šlauf pa ga pokušavati nabosti na vile dok on leti tamo-vamo, poput velike zelene zmije otrovnice... a ja vičem: Crkni, sotono... ha ha ha ha ha... crkni, sotono... ha ha ha ha ha....' i ubadam onim vilama bezuspješno dok me narod gleda sa autobusne stanice. razumiješ ti mene... a ako me uhvate i glava i guzica zajedno, e onda bi volio da imam osjećaj da lebdim izvan tijela i promatram sebe opkoljenog osobljem sa psihijatrije koje gađam govnima kad se malo umorim udarajući plinskom bocom o zemlju pa se oni usude prići... a ha ha ha ha!
    USTAJ, BOG TE JEBO... IDE HAJKA!

    avatar

    11.05.2008. (11:03)    -   -   -   -  

  • srdelica

    pooka je kralj lavova. isto. volim pooku.

    avatar

    11.05.2008. (11:53)    -   -   -   -  

  • Catma

    E, Zube...to je ok, ukazuje na stabilnost
    Ja sam valjda sličnija ringišpilu što se s mejrom vrti i s mjerom ne može stati jer je cigo koji stoji kraj mehanizma dobio epi-napad
    a osjećaj da me netko čuva je nešto najbolje što postoji u tom nizu, ja ne da ga želim nego se i oslanjam na njega

    Pooka, nije li elegantnije jednostavno u mašti potrovati sve koji ti idu na živce ( 99%) te promatrati nevino kako se grče dok im zelena pjena ide na usta, nego prizivati tu neke bolničare, spektakle, Sataniele i slična sranja ?
    (Moj simpatetički sustav, recimo, preplavljuje serotonin na tu sliku.)
    ne ?
    ok
    de gustibus
    :)))

    avatar

    11.05.2008. (19:10)    -   -   -   -  

  • Catma

    Za pookoo i srdelu

    avatar

    11.05.2008. (19:11)    -   -   -   -  

  • Catma

    Za mene

    avatar

    11.05.2008. (19:13)    -   -   -   -  

  • Clear Flame

    kraljice, javljam se na dužnost.
    pozdrav

    avatar

    11.05.2008. (19:30)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ukazuje na to da je vrtnja na ringišpilu dostigla takvu brzinu da sve okolo promiče kao u snu

    avatar

    11.05.2008. (20:08)    -   -   -   -  

učitavam...