Zapravo se potpuno slažem (:-o) sa većinom tvog posta. No, postoji mi samo jedna sporna stvar:
Znači, (ljubavni) odnosi su po meni ništa drugo nego uvjetovana ljubav.
Iz toga što si riječ ljubavni stavio u zagradu pretpostavljam da želiš reći da se svi odnosi zapravo temelje isključivo na uvjetovanoj ljubavi (ispravi me ako griješim). S time se ne bih mogla složiti jer mi u životu u velikom broju primjera susrećemo i bezuvjetnu ljubav. Npr. ljubav roditelja prema djeci je često puta bezuvjetna: štogod dijete napravilo ili koje god uvjete zadovoljavalo ili ne roditelji će ga i dalje voljeti. Ja kategorički tvrdim da bezuvjetno volim svog psa (što god napravio, ja ću ga voljeti jer znam da "ne zna što radi"). U partnerskim odnosima prevladava uvjetovana ljubav - to je istina i mislim da je to zato jer tu pričamo o drugačijoj, često puta intenzivnijoj, ali i krhkijoj vrsti ljubavi kojoj nije dostatno samo davanje nego zahtijeva i primanje da bi se održala takvom. Jedan od razloga je i taj što u takvoj vrsti ljubavi osobu koju volimo smatramo sebi "ravnopravnom", a uz to volimo vjerovati kako mi imamo potpunu slobodnu volju u svim našim mislima, osjećajima i postupcima, odnosno da mi (a time i naš partner) "znamo što radimo" (a to uopće nije slučaj :-)). I slažem se s tobom da je to sasvim prirodno, no vjerujem da je produkt naše iluzije da je čovjek "kriv" za ono kakav je. Postoji jedna razina u meni - nazovimo je "razina razumijevanja" ili Više svijesti, koja kad je aktivna uzrokuje to da ja mogu bezuvjetno voljeti sve ljude, ma kakvi bili i što god radili. No ta razina većinu vremena nije "uključena", do nje mogu doći nekom vrstom truda da shvatim ljudske postupke nevezano uz sebe (i razumijem njihove motive kao i činjenicu da ne mogu drugačije nego što rade. Sa životinjama npr. imam puno manji problem jer za njih već automatski razumijem da ne mogu drugačije nego što rade). I kada dođem do dubokog razumijevanja osobe i njenih motiva, ma što ta osoba napravila ja je mogu voljeti. No to nije ista ljubav kao ona u partnerskim odnosima - to je druga vrsta ljubavi - bezuvjetna, stabilna (zvana agape :-)).
I još nešto: gornji primjer, kada roditelji pružaju bezuvjetnu ljubav svojoj djeci i kada dijete nauči da je od njih bezuvjetno voljeno je zapravo temelj za to kakvi će svi naši daljnji odnosi biti, možda ne u smislu hoćemo li voljeti partnera bezuvjetno, ali svakako u tome koliko sami vjerujemo da zaslužujemo biti voljeni i koliko smo "sigurni" u odnosima. No to je već uvod u jedan od mojih sljedećih postova o vrstama ljubavi i stilovima privrženosti, a i pomalo skreće s teme, pa neću dalje pisati :-)).
02.05.2008. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"ispravi me ako griješim" mislio sam prvenstveno na odnos izmedju dvoje ljubavnih partnera, ali slična struktura vrijedi i u drugim oblicima odnosa (npr. prijateljska ljubav, roditeljska ljubav i sl.) - ali kod odnosa ljubavnih partnera je najviše izražena, barem je to moj dojam...
"Ja kategorički tvrdim da bezuvjetno volim svog psa" i ja ti kategorički vjerujem. :-) Iako nemam psa, mogu shvatiti da je to puno lakše nego bezuvjetno voljeti drugu osobu.
"No ta razina većinu vremena nije "uključena"" Dobro si to opisala - slično je i kod mene, postoji ali je rijetko kad uključena. Isto je tako i kod 99.99% drugih ljudi (ovaj postotak je čisto moj subjektivni dojam).
05.05.2008. (21:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Zapravo se potpuno slažem (:-o) sa većinom tvog posta. No, postoji mi samo jedna sporna stvar:
Znači, (ljubavni) odnosi su po meni ništa drugo nego uvjetovana ljubav.
Iz toga što si riječ ljubavni stavio u zagradu pretpostavljam da želiš reći da se svi odnosi zapravo temelje isključivo na uvjetovanoj ljubavi (ispravi me ako griješim). S time se ne bih mogla složiti jer mi u životu u velikom broju primjera susrećemo i bezuvjetnu ljubav. Npr. ljubav roditelja prema djeci je često puta bezuvjetna: štogod dijete napravilo ili koje god uvjete zadovoljavalo ili ne roditelji će ga i dalje voljeti. Ja kategorički tvrdim da bezuvjetno volim svog psa (što god napravio, ja ću ga voljeti jer znam da "ne zna što radi"). U partnerskim odnosima prevladava uvjetovana ljubav - to je istina i mislim da je to zato jer tu pričamo o drugačijoj, često puta intenzivnijoj, ali i krhkijoj vrsti ljubavi kojoj nije dostatno samo davanje nego zahtijeva i primanje da bi se održala takvom. Jedan od razloga je i taj što u takvoj vrsti ljubavi osobu koju volimo smatramo sebi "ravnopravnom", a uz to volimo vjerovati kako mi imamo potpunu slobodnu volju u svim našim mislima, osjećajima i postupcima, odnosno da mi (a time i naš partner) "znamo što radimo" (a to uopće nije slučaj :-)). I slažem se s tobom da je to sasvim prirodno, no vjerujem da je produkt naše iluzije da je čovjek "kriv" za ono kakav je.
Postoji jedna razina u meni - nazovimo je "razina razumijevanja" ili Više svijesti, koja kad je aktivna uzrokuje to da ja mogu bezuvjetno voljeti sve ljude, ma kakvi bili i što god radili. No ta razina većinu vremena nije "uključena", do nje mogu doći nekom vrstom truda da shvatim ljudske postupke nevezano uz sebe (i razumijem njihove motive kao i činjenicu da ne mogu drugačije nego što rade. Sa životinjama npr. imam puno manji problem jer za njih već automatski razumijem da ne mogu drugačije nego što rade). I kada dođem do dubokog razumijevanja osobe i njenih motiva, ma što ta osoba napravila ja je mogu voljeti. No to nije ista ljubav kao ona u partnerskim odnosima - to je druga vrsta ljubavi - bezuvjetna, stabilna (zvana agape :-)).
I još nešto: gornji primjer, kada roditelji pružaju bezuvjetnu ljubav svojoj djeci i kada dijete nauči da je od njih bezuvjetno voljeno je zapravo temelj za to kakvi će svi naši daljnji odnosi biti, možda ne u smislu hoćemo li voljeti partnera bezuvjetno, ali svakako u tome koliko sami vjerujemo da zaslužujemo biti voljeni i koliko smo "sigurni" u odnosima. No to je već uvod u jedan od mojih sljedećih postova o vrstama ljubavi i stilovima privrženosti, a i pomalo skreće s teme, pa neću dalje pisati :-)).
02.05.2008. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
"ispravi me ako griješim"
mislio sam prvenstveno na odnos izmedju dvoje ljubavnih partnera, ali slična struktura vrijedi i u drugim oblicima odnosa (npr. prijateljska ljubav, roditeljska ljubav i sl.) - ali kod odnosa ljubavnih partnera je najviše izražena, barem je to moj dojam...
"Ja kategorički tvrdim da bezuvjetno volim svog psa"
i ja ti kategorički vjerujem. :-) Iako nemam psa, mogu shvatiti da je to puno lakše nego bezuvjetno voljeti drugu osobu.
"No ta razina većinu vremena nije "uključena""
Dobro si to opisala - slično je i kod mene, postoji ali je rijetko kad uključena. Isto je tako i kod 99.99% drugih ljudi (ovaj postotak je čisto moj subjektivni dojam).
05.05.2008. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...