Ponovno preživljavajući sve muke kroz koje su prolazili naši pređi nakon WW2, pitam se treba li uopće o tome više govoriti? Pisao sam i pišem o stradanju srijemskih Hrvata koje (u različitim oblicima) traje i danas, ali od toga nema ništa, osim gdjekojeg uzdaha i puno više podsmjeha. Najčešće čujem "bilo pa prošlo". Dakako, tu formulaciju forsiraju oni čija je odgovornost najveća i koji bi htjeli da se čim prije ta priča preda zaboravu. I -uspijevaju u toj nakani. Na žalost, povijesne lekcije, ako se dobro ne izuče, obijaju se o glavu, što mislim da će se Hrvatima sigurno dogoditi. Nadam se da me neće biti na ovome svijetu kad se to dogodi, a mladeži bih poručio da ipak prouče i Jasenovac i Bleiburg. Zločin je zločin i nije za uspoređivanje, kao što su svi krvnici jednako za osudu, ili žrtve za oplakivanje. Srbi su izjednačili četnike i partizane u časti i vlasti, ali ne i u zločinima. Jednako su tako učinili i sa posljednjim ratom, te su Mladić, Karadžić, Arkan, Milošević i Šešelj proglašani za nacionalne heroje i danas obnašaju vlast u Srbiji. Samo su Hrvati "vječite ustaše", a država Hrvatska nema petlju jasno i glasno reći da su i partizanski zločini bili jednako krvavi. Ja sam 15.5. odnio po cvijet na tri masovne grobnice u Srijemu, za koje znam točno gdje se nalaze. U njima su tisuće Hrvatica i Hrvata, mučki pobijenih tijekom nekoliko mjeseci (prije Bleiburga), bez suda, bez dokazane krivnje, noću, tajno. Njihova djeca i danas nose duboke ožiljke, a njihove duše vapiju barem za kršćanskim ukopom. Molim se za sve nevine žrtve, a posebice za bleiburške i srijemske. Pozdrav iz Zemuna!
18.05.2008. (10:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taurunum
Ponovno preživljavajući sve muke kroz koje su prolazili naši pređi nakon WW2, pitam se treba li uopće o tome više govoriti? Pisao sam i pišem o stradanju srijemskih Hrvata koje (u različitim oblicima) traje i danas, ali od toga nema ništa, osim gdjekojeg uzdaha i puno više podsmjeha. Najčešće čujem "bilo pa prošlo". Dakako, tu formulaciju forsiraju oni čija je odgovornost najveća i koji bi htjeli da se čim prije ta priča preda zaboravu. I -uspijevaju u toj nakani.
Na žalost, povijesne lekcije, ako se dobro ne izuče, obijaju se o glavu, što mislim da će se Hrvatima sigurno dogoditi. Nadam se da me neće biti na ovome svijetu kad se to dogodi, a mladeži bih poručio da ipak prouče i Jasenovac i Bleiburg. Zločin je zločin i nije za uspoređivanje, kao što su svi krvnici jednako za osudu, ili žrtve za oplakivanje. Srbi su izjednačili četnike i partizane u časti i vlasti, ali ne i u zločinima. Jednako su tako učinili i sa posljednjim ratom, te su Mladić, Karadžić, Arkan, Milošević i Šešelj proglašani za nacionalne heroje i danas obnašaju vlast u Srbiji. Samo su Hrvati "vječite ustaše", a država Hrvatska nema petlju jasno i glasno reći da su i partizanski zločini bili jednako krvavi.
Ja sam 15.5. odnio po cvijet na tri masovne grobnice u Srijemu, za koje znam točno gdje se nalaze. U njima su tisuće Hrvatica i Hrvata, mučki pobijenih tijekom nekoliko mjeseci (prije Bleiburga), bez suda, bez dokazane krivnje, noću, tajno. Njihova djeca i danas nose duboke ožiljke, a njihove duše vapiju barem za kršćanskim ukopom.
Molim se za sve nevine žrtve, a posebice za bleiburške i srijemske.
Pozdrav iz Zemuna!
18.05.2008. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...