Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • vjetrasta

    Danke! :)
    Sva sreća pa tango ne plešem; znači, ima nade da se možda još i udam.

    avatar

    18.04.2008. (20:58)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Fantastično je kako se tisućama godina ništa ne mijenja!
    Sveti župnik iz Arsa veli: "U svijetu se misli samo na zabavu...".
    Ha, ha, let's party. Communist party!
    Kakvi plesovi takta, nama trebaju plesovi kontakta!

    avatar

    18.04.2008. (21:35)    -   -   -   -  

  • vjetrasta

    Plesovi full contacta.

    avatar

    18.04.2008. (22:01)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    A, ne, jer ja želim da ti se dogodi što se je dogodilo jednoj elegantnoj i tvrdoglavoj djevojci koja je bila pozvana na bal, na kojemu se plesao tango. Tvrdokorno je ostala sjediti, sama na svom mjestu, unatoč ponuda, šala i, jao! - prigovara stara gospođa. Slijedećeg ju je dana zaprosio jedan mladić koji ju je promatrao i koji si je tražio ženu usred iščešljanih lutkica!
    Kada bih te ja vidio gdje plešeš tango s ovim ili onim među mojim prijateljima čije skrivene misli poznajem, recimo s Markizom, poslao bih ti iste večeri slijedeći listić: »Gospojice, svršite dakle s kim ste počeli«.
    Moram te dakle upozoriti da većina kretnja suvremenih plesova navodi zdravu djevojku na grješne misli i prljanje nevine duše. Nakon toga slijedi odveć rano dozrijevanje, unutarnje duševne bure, nezadovoljstva, pa često i pad. Napokon, posrnule često otvaraju i blog!
    A od bloga do tanga jedan je korak!

    avatar

    18.04.2008. (22:07)    -   -   -   -  

  • vjetrasta

    Ih, Nemanja, što je sad uzrok, a što posljedica? Slijedi li iz tanga pad ili iz pada tango? I kakve veze blog sad ima s time? I još se prijetiš Markizom i šalješ lascivne listiće - »Gospojice, svršite dakle s kim ste počeli« - ,a sve, olfo, sa svrhom upozorenja, iz velike brige za moju čistotu. Sav si se nešto uzbibao...

    avatar

    18.04.2008. (22:39)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Naslovi nešto naslovljavaju! Zar nisi gledala Burtonovog Batmana? Pale moonlight?
    Batman: You killed my parents.
    The Joker: What? What? What are you talking about?
    Batman: I made you, you made me first.
    The Joker: Give me a break. I was a kid when I killed your parents. When I say "I made you" you gotta say "you made me." How childish can you get?

    avatar

    18.04.2008. (23:00)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Vicki Vale: What do you want?
    The Joker: My face on the one dollar bill.
    Vicki Vale: You must be joking.
    The Joker: Do I look like I'm joking?

    avatar

    18.04.2008. (23:07)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Opet nitko nije pročitao tekst. Nikog tu ništa ne interesira. Jebiga.

    avatar

    18.04.2008. (23:33)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Vjetrasta, nema tu ničeg osobnog. Evo jednog davnašnjeg Hitchcockovog citata spomenutog u raspravi na Patologiji:

    "Once a man commits himself to murder, he will soon find himself stealing. The next step will be alcoholism, disrespect for the Sabbath and from there on it will lead to rude behaviour. As soon as you set the first steps on the path to destruction you will never know where you will end. Lots of people owe their downfall to a murder they once committed and weren't too pleased with at the time."

    Htio sam zapravo izvesti jednu ovakvu dekadansu, i trebao mi je završni step: trebao sam samo završiti s tangom, kao radikalnim Zlom, o čemu je u postu uglavnom riječ. No, trebao mi je jedan tulup, da zatvorim ovaj atraktor, kako bi rekao neki dan Vertebrata: razgovarali smo naime o sljedećem:

    Prije par dana razgovarali smo o praznini oko koje se organizira/strukturira nekakva stvarnost, scena, prostor...zbilja; e, pa zaboravio sam klasičan citat:
    Dictionary of the Khazars is organized about an event that, like a black hole, affects the space around it but itself cannot be seen.
    N. Katherine Hayles

    Mada, nije samo crna rupa ono oko čega se može organizirati neki prostor, pa i onaj romana; recimo, moguće ga je organizirati i kao Moebiusovu* traku:

    The envoy has tattooed onto his thumb the Khazar attack on Kiev in 860 A.D. The text, however, cannot be read because “this thumb carried a festering wound received in the very same siege,” so that “the picture was smeared and remained an eternal mystery” (p. 76). Thus the tattoo records the event that will obliterate the tattoo. The puncture creating this reflexive loop functions like the device Jane Gallop has called the punctum, the reflexive point within a text at which the apparatus that produces the text makes an appearance within the text it produces. So in the puncture on the envoy’s thumb, the body that produces the text mysteriously becomes involved in the text it produces, like the surface of a Moebius strip that, as we trace it around, becomes the inside becomes the outside becomes the inside.

    Tijelo koje proizvodi tekst misteriozno biva uvučeno u tekst koji proizvodi! Kakav hororeskni potencijal! Ili pak evanđeoski: Riječ tijelom postade! (Ionako je anagram riječi evangelist evil agent.)
    Sve je tu u stalnom kruženju motiva: eto kako banalna rasprava o strukturi romana, ili plesu, zavšrava u evanđeoskim, ili hororesknim sferama.

    I, sad, dakle, da bih sve sve to skupa uvezao i kraj doveo do početka, morao sam dovesti stvar do tanga, do plesa: najjednostavnije je dakle bilo kazati da posrnule djevojke, zamislite molim vas!, u času možebitnog rastrojstva znaju otvoriti i - blog! Ah, strašno! Već osjećam miris soli!
    I onda se sve ponovo zavrti, kao u plesu: od bloga do tanga/zla, samo je jedan korak!
    Zapravo, jako dobro rečeno, i, sačinjeno.

    No, nema tu ništa osobnog, velim. Nikakve aluzije na tvoj blog ili bilo što izvan Vaseljene.
    Da sam manje vješt mogao sam napisati da Pale Djevojke nakon što ogreznu u zabave imaju samo jedan put: and from there on it will lead to rude behaviour. To je bila ideja, i to sam i napisao, samo na drukčiji način. Mala posveta Hitchovoj ironiji.
    Ali, umorni su to užici, kako bi reko Krleža u onoj pjesmi o Seoskoj crkvi (eto, i opet, nenemjero, evanđeoski motivi):

    Ljepote to su umornog užitka
    i radosti plave, djetinjaste.
    Sumorno i nijemo sanjati u klupi,


    Evo, za počinak, cijele pjesme:

    Dvije stijene. Tri brida, okomita, vitka,
    toranj kao tvrđa u oblake raste.
    Oko gromovoda iglat cvrkut laste;
    obris tornja: slika smiona i vitka.

    O kako je boja zraka mirisna i žitka!
    Na jabuci bakar boje zelenkaste.
    Rastu magle olovne i tmaste.
    Grmljavine glas. U oblacima bitka.

    Ljepote to su umornog užitka
    i radosti plave, djetinjaste.
    Sumorno i nijemo sanjati u klupi,

    u polutmini crkve. Odjeci prazni, tupi,
    akustika groba: tu se slatko drijema.
    Mrtvi sveci, trule knjige, boga nema.

    Meket ovce iz crkvenog trijema.

    avatar

    19.04.2008. (00:05)    -   -   -   -  

  • vjetrasta

    Nisam bila ni svjesna da upadoh u crnu rupu nesporazuma, mišljah da sve je to šala, to s tangom i grijehom; vidiš, kako je pročitati jedno, a razumjeti nešto posve drugo. Možda i prestanem čitati, jer, za neke nikada nema vajde pa što da se mučim ako sam od tih?
    Usput, nešto izvan vaseljene? Zar ima ičega izvan vaseljene?

    avatar

    19.04.2008. (09:35)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Vidiš kako tebe muče ta vječna pitanja!
    Zar očekuješ da ću ti na takvo pitanje odgovoriti u komentaru bloga?
    Nakon cijele jedne povijesti mitova, filozofije, religija, ti bi da ti odgovorim kratko, jasno i nedvosmisleno: Ima li ičeg izvan Vaseljene?
    Mogao bih kazati da nema, ali, bi li to mogla zamisliti?

    avatar

    19.04.2008. (11:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...