Entropija je mjera za nered. Kada znanstveniku dokurči entropija on sredi svoj radni stol, ali već prigodom prvog posezanja za nekom knjigom pa onda papirom i olovkom demon nereda iznova počne svoj čarobni ples dok entropija - raste li, raste extatično. No bolje je ne misliti, kaže ruski seljak, kako napisa Gogolj, a bogami i ukrajinski; stoga, opustimo se uz jedan Bečki - pjev...
P.S. "Znanstvenik od imena, a posebno matematičar, osjeća u svojemu radu isto što i umjetnik; njegova je radost velika i potječe od same prirode." Henri Poincaré (1854 - 1912)
...no, moj dragi barba Poincaré; što li je s Fermatovim posljednjim teoremom(Andrew Wiles?, nota bene, ne Andre Weil mada..), što li s Euklidovim petim postulatom...?
"Raffiniert ist der Herr Got, aber boshaft is er nicht." Albert Einstein
...no, dragi striček Alberte je li bas tako, da je Bog lukav u svojoj dobrohotnosti ili lukavstvo ide, ruku pod ruku, s nekim drugim pridjevom?
Poštovani Grga, pa vi ste u diskursu divergentniji od mene, ali mislim da shvaćam što ste htjeli kazati, iako je to sad manje važno.
Rješenje tog zadnjeg Fermatovog teorema je doista dojmljivo. Iako njegova upornost ostvarenja dječačkog sna mene više fascinira nego samo rješenje. How small a thought it takes to fill a whole life, što kažete na tu Wittgensteinovu kapricu? Zanimao sam se malo svojedobno za izvod dokaza, ( ima čak dokumentarac negdje) iako me zbunjuje postuliranje te nekakve structure structurans u Taniyama Shimura konjenkturi između eliptičkih krivulja i modularnih formi. Volio bih imati više vremena za razumijevanje postupka...ali, ali....
Preporučena literatura : Simon Singh, Fermat's last theorem.
A što se tiče Einsteina i Boga,...pokazao bih ja njemu njegovog boga. Koji je to dripac...pa taj nije htio vidjeti unuke jer ih kao sedmogodišnjake nije zanimala fizika. I one njegove "misli" pa to je drugorazredna roba na nivou Lecovih Nepročešljanih misli. Einstein iznimnu popularnost duguje Warholu najviše. Nije on ipak toliko velik koliko je pomodan. Dosta o njemu, već mi se gadi.
Srdačan pozdrav,
04.05.2008. (14:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na napisanu Wittgensteinovu kapricu mogu kazati da me je opet zaintrigirala jer sam o njoj intenzivno razmišljao prije negoli sjedoh napisati Vam odgovor. Rekao sam -opet- budući mi je poznata ideja koju ona nosi, ali, do sada, tu ideju nisam poznavao preko Wittgensteina(s kojim sam nedovoljno upoznat, e da bih iole relevantno mogao komentirati ga) i na toj sam Vam uputi zahvalan.
Ukoliko sam u svom prethodnom komentaru, uporabivši sleng, prema Vama bio imalo nezgodan, molim da uvažite moju ispriku.
Također sam htio skrenuti pozornost da je problem dubljega i explicitnijega izlaganja ovim putom (komentiranje na blogu) težak, budući je vrijeme, u mojemu načinu života, vrlo ograničavajući parametar. Predmnijevam da se isto može reći i za Vas.
Jednako tako naslućujem da bi, s Vama, moglo doći do odlične razmjene mišljenja, pa makar ta razmjena, i kvantitativno i kvalitativno, dosegla pozamašne razmjere. Stoga kažem sebi, nikad ne reci nikad, pogotovu kad je u pitanju osoba koja me je zaintrigirala vlastitim blogovima i komentarima na drugim blogovima.
I za kraj ovoga napisa nakratko ću o Einsteinu, napominjem da o njemu nemam čvrsto stajalište nego sporadično komentiram njegove postupke iz raznih faza njegova života. Nesporno i generalno, ipak je on bio izuzetan čovjek; njegova pozitiva dobrano nadvladava njegove negativne mušice što ih je imao – čitav roj. Hvatanje tih mušica je vrlo zabavno i ljudima korisno. Predahnimo nakratko…
05.05.2008. (18:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taniyama i Shimura su indirektno pretpostavili da su sve eliptične krivulje ujedno i modularne. Prethodno je potrebno naći vezu Fourierova niza s numeričkom matematikom, dakle, u strožem(teško je reći strogom) smislu povezati analizu s algebrom, a za koje smijemo kazati da je velikoga udjela imao Goro Shimura. Ipak sam mišljenja, kao uostalom i mnogi, da je za Wilesovo dokazivanje Fermata (pardon na kolokvijalnom izražavanju) bio presudan Yutaka Taniyama koji je matematičkom intuicijom izjavio da put razvoja eliptičnih funkcija vodi prema modularnim i drugim automorfnim funkcijama. I sada ja tvrdim, opet – kao uostalom i mnogi, da je dani smjer puta uvijek od velike važnosti za putnike, u tomu i jest veličina Yutaka Taniyame. Ne kažem da je putnicima koji dalje krče prašumu lako, dapače, ali kamo krčiti - od dobroga je (presudnoga?) značenja za obavljanje posla; u vremenskomu smislu, svakako jest. Nažalost, Taniyama skončava samoubojstvom u jesen 1958. Tmurna jesen ga je 1927. donijela, najavljujući njegovo bavljenje, za puk, tmurnom matematikom; ona, jesen, i odnijela ga je, negdje u mistične visine oblačnih vremena, gdje je dušama ugodno ploviti širinama misli.
Za početak, da nas održi do kraja, anabazični Ravelov Bolero, ovaj puta u malo slobodnijoj verziji nedavno mi preporučenog snimka Jacquessa Loussiera. Izvolite!
Naravno da niste bili nezgodni. Koješta. Uostalom, ako se netko mora nekome ispričavati, onda sam to ja zbog mojeg dvodnevnog kašnjenja sa odgovorom. Razlika profesionalaca i amatera je u tome što profesionalci uvijek ostave mjesta za okolnosti i slučajeve koje su izvan nas, obveze na koje nismo planirali, ljude koje nismo očekivali, sitne stvari koje smo zaboravili. I s tim očekivanjem neočekivanog, uredno i s puno manje stresa ispunjavaju građanske(za mene studentske) dužnosti. Ja sam dakako amater i što radim : zadnjih 48h radim nemoguće i moguće samo da stignem obaviti pretpostavljene obveze narušavajući tako teško postignuti duševni mir - _ -. Nažalost, ja to na kraju i stignem i time katabazično pomjeram svoj kako endokrini tako i živčani sustav prema granici poslije koje nema dalje. Paradoksalno jest da čovjek ne može sam sebi pomoći, iako sadrži svu snagu potrebnu za prevladavanje ponora.
Razmjena mišljenja, kažete. Pa to je jedan od atributa Bloga! Naravno, dapače! I zahvaljujem na komplimentu, iako sam malo ustukno sebe-pitajući : Što ja to znam a drugi ne mogu jednostavno provjeriti na wikipediji?
Dobro ste kompletirali Einsteina. Ne možemo zanijekati veličinu, ali možemo hvatati mušice. Zabavno je! ^_^
Da, nesretni Taniyama. Mjesec poslije i žena mu je počinila felo de se - jer su obećali jedno drugome da se neće nikad rastati. Tužno je sve to. Kako malo ljudima treba da ispadnu iz vinkla.
Nego, zanimljivost, nedavno su našli prve L-funkcije trećeg reda. Zanimljivost stoga što upravo one spajaju nespojive : eliptične krivulje i modularne forme odnosno teoriju brojeva sa teorijom ploha. Tko zna koje će sve poveznice otkriti L-funkcije trećeg reda...
Vaš odgovor – nastavak naše skromne, ali za mene radujuće prijepiske – dojmio me vrlo, jer ste istakli bit današnjega načina života ljudi koji se ne mire s “pukim” ispunjavanjem vremena svojim obvezama što uvjetuju egzistenciju. Pukim sam stavio u navodnike želeći reći da to kod Vas zasigurno nije tako jer je evidentna razlika među studijima i još zapaženija među studentima. Ne znajući što studirate, a to nikako nije važno za našu komunikaciju, slobodan sam primijetiti da je Vaše zanimanje za matematiku, kraljicu koja je svakako zasebna, doista hvale vrijedno. Ono što je kod Vas intrigantno jest široki intelekt čija zantiželja i praksa daju zavidnu elokventnost interpretirajući, danas od mnogih mediokriteta poniženi i neshvaćeni, tip kasno srednjevjekovnoga intelektualca, nešto je bolje reći renesansnoga, pa zašto ne zaokružiti i izjaviti intelektualca devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća. Slobodan sam reći da se ta praksa poznavanja mnogih stvari, ne šminke poradi, nego poradi sama sebe, može i danas nastaviti – velikim radom i dobrom organizacijom strukturirana vremena, kao da je i ljudima željnima znanja bilo lako u prethodnim stoljećima, kaže, s punim pravom, Hamvas. Pa kod njih nije, kako Shakespeare iznosi, da bi bilo vrlo moguće da vrijeme različito teče, u “Mnogo vike nizasto”, kod njih nije vrijeme dilatiralo po želji ili ovisno o vrsti posla, on the contrary, jednako teče kao i danas. Praksa zanimanja mnogim pitanjima(stvarima i pojavama) u mnogomu ovisi i o sreći koja bi mogla pogoditi osobu, e dajući joj potrebno vrijeme, kao što je pogodila i pravnika Fermata, koji je u dokolici, za trajanja svojega službenoga, radnoga i plaćenoga vremena, postavljao i rješavao manje teške i teške matematičke probleme, u nedostaku jurističkoga posla. Za sada toliko i bilježim se s poštovanjem… p.s. Vrlo ste zgodno, pače, neprijeporno točno opisali stizanje obveza. Stoga nikako ne žurite s odgovorom; ukoliko on bude svojevrstan užitak onda da, inače - razvucite dobro, pa čak me i ignorirajte – kao prvo, mislite na sebe! Vaš paradox o čovječjoj snazi jest nesumnjivo točan. I sam nastojim iz njega izvući korist – da se pohvalim, i uspijevam, no, ne bez truda, stanovite stege, te svojevrsnoga žaljenja. Egzistirajte lijepo, odmarajte se, i izbjegavajte Wikipediju (ima mnoštva netočnosti – slučajevi kada su učenici objašnjavali učitelje – naravno iskrivljeno, ne kažem da su i knjige imune na takove ugrize, ipak…). Nešto mi govori da ogroman dio Vašega velikoga, zanimljivoga znanja, svakako ne dolazi s Wikipedije… );-)) … p.p.s. skromna preporuka, bez ikakove obveze; lako se čita: 1) E.T. Bell “Man of Mathematics”(čitao sam i hrvatski, ne baš najbolji prijevod “Veliki matematičari”, ali nemam tu knjigu), 2) Zvonimir Šikić “Kako je stvarana novovjekovna matematika” Školska knjiga 1989. ISBN 86-03-99237-1. Hvala lijepa na odličnoj glazbi! najbolje želje…
08.05.2008. (17:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vaše riječi tako stimuliraju i nadahnjuju da sam cijeli dan proveo lelujajući od jedne djelatnosti do druge, pritom sladostrasno razmišljajući o odgovoru. Iako ja nisam sve to što ste tako slatkorječivo satkali, ne mogu odoljeti a da Vam ne uzvratim jedan backhand sa krilaticom : It takes one to know one. Hvalili ste mene, ali progovarali ste o sebi, o Vašim napola odškrinutim težnjama i slatkim tajnama duha. Prepoznali ste se u meni, jer iskra Znanja kod Vas još lebdi negdje u nutrini, to je ona težnja za beskonačnim, proživjeti vlastiti ideal besmrtnosti : Willst du ins Unendliche schreiten? Geh nur im Endlichen nach allen Seiten! Willst du dich am Ganzen erquicken, So musst du das Ganze im kleinsten erblicken.
Želiš li koraknuti u beskonačno? Pođi samo na sve strane u konačnom! Želiš li se osvježiti cjelinom, Moraš cjelinu spaziti u najmanjem.
JW Goethe ,1815.
Matematika, kraljica znanosti velite, i da nadopunim tu općepoznatu Gaussovu istinu - a aritmetika ( tj. teorija brojeva) kraljica matematike. Našao sam knjigu koju ste preporučili, doduše samo drugi dio, ali nije bitno. Dokopat ću se nje već nekako. Puno hvala! Još sam htio napomenuti kako je moja fascinacija matematikom (izmeđuostalog) ništa doli nusprodukt nužnosti pitanja - Zašto? Čemu? Kako? Jednostavno ne mogu ne pitati. Zanima me. Zanimljiv sam ^_^ . I kako se ne diviti se tim ljudima? Gauss i njegov nadgrobno ugravirani pravilni sedamnaesterokut. Ramanujan i njegove cahiers. Erdos koji je eponim sam po sebi. Naravno, magije ima na svakom koraku, ne treba biti isključiv : A human being should be able to change a diaper, plan an invasion, butcher a hog, conn a ship, design a building, write a sonnet, balance accounts, build a wall, set a bone, comfort the dying, take orders, give orders, cooperate, act alone, solve equations, analyze a new problem, pitch manure, program a computer, cook a tasty meal, fight efficiently, die gallantly. Specialization is for insects.
Robert A. Heinlein
I ako bih se morao deklarirati kojoj kulturi matematike načelno pripadam, rekao bih - onoj koja u većoj mjeri postavlja teorije nego li rješava probleme. Građenje svjetova. Svoje katedrale.
Iako nisam planirao ovako i ovako dugačko odgovoriti, neću sad prepravljati. Nadam se da nije izgubilo ništa od svoje : istinoljubivosti, sažetosti, jasnoće i relevantnosti. Znam da sam htio završiti sa jednim predvidljivim izvodom kako bih mogao efektno poentirati s Hamvasom ali ćemo ipak ostaviti Hamvasa za koji drugi put. Ipak je on Mađarski Hiperion.
Ruski kor je bio impresivan. Htio sam Vam uzvratiti sa mješovitim zborom imena Bulgarian voices ali nažalost nisam našao, stoga slijedi nešto sasvim drugo, The Bad Plus - Everywhere you turn
Do svidanya! Robert
09.05.2008. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Srdelica, srdelica,...nisam znao da s nestrpljenjem iščekujete moje novine! To znači da ste već sav moj history na onom drugom mojblogu pročitali? Ili volite samo nigel nagel neues ? Evo dok budeš čitala, jedna arhetipska - The Cinematic Orchestra - To Build A Home
09.05.2008. (23:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata, vertebrata, prestanite mi govoriti vi. to mi stimulira krizu srednjih godina. jesam procitala sam. idem sad poslusat pismu. evo i Vama :)))) jedna. i grgi cvorku. nije keith jarret, makar dobila sam sprzenu i la scalu prije neki dan. http://www.youtube.com/watch?v=94dkiKOa6kk&feature=related odo sad slusat.
10.05.2008. (09:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobra. to sto ne znam nakacit jubitu kako se spada bez veze je problem, kad malo bolje razmislim. imam novi komp. lep, crn i poslusan dok kacenje pisama macku o rep nije u pitanju. za dva dana mi je rodjendan. molim da se pobrinete za muziku :))))) i ugodan vikend zelim. evo malo kuruze :)))) http://www.youtube.com/watch?v=mmCd_RBi3KY
10.05.2008. (09:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cijenjeni Robert, S radošću pročitah Vaš nastavak ove naše skromne prijepiske, a radost se i povećala kada sam pogledao Vaš prvi glazbeno-scenski prilog našoj textualnosti. Tim Roth je jedna od odličnih(novijih, za mene) glumačkih pojava, a nepoznata mi mlada dama – jednostavno je prekrasna, u ovoj oslikanoj partituri. Moram priznati da sam dobro zaostao što se filma tiče, izgubljen sam negdje u dvadesetom stoljeću, premda filmsku umjetnost smatram vrhuncima ljudskoga dostignuća. Nisam bio slatkorječiv, već sam rekao istinu, ma kakva ona bila; u ovomu slučaju ona je lijepa – izgleda za obojicu. Da se moj text može primijeniti i na mene, i to je nedvojbeno, jer čovjek često razgovor tjera onamo kamo ima reminiscencije na vlastito razmišljanje i življenje, pogotovu kada nailazi na dobar odjek. Ili je pak u pitanju srodna duša, a što mu dođe na isto? Kako mi intuicija govori - koliko točna može biti intuicija? (ovo pitanje postavlja i prekida mi zanos izlaganja, moja štura misao, koja odgojena jest na klasičnoj matematičkoj egzaktnosti što intuiciju ne poznaje) – elem, ja poznajem i intuiciju, ali ću je sada zaboraviti i izjavit ću da činjenice, Vašega pisanja i bloganja, govore da sam dobro zapazio da je riječ (o Vama) kao o oštroumnoj, kulturnoj i obrazovanoj osobi, s kojom je pravo zadovoljstvo ćakulati(opet malo kolokviram). Sada kad smo nešto zaključili pođimo dalje. (Bježi mi van ponešto matematičke suhoparnosti koja u izražavanju ne poznaje lijepe literarne varijacije – gotovo da sam napisao: neka je… onda je… ili arhaičniji oblik izražavanja u dokazivanju “iz čega proizlazi da je”…);-))). Kad je otac doveo devetnaestogodišnjega Wernera Heisenberga na savjet, što s tim klipanom kojega zanima matematika, kod slavnoga profesora Lindemanna, a kako to legenda kaže i o čemu ćete vjerojatno jednoć čitati, stari se profesor, nakon nekoliko dana rada sa sinom, obratio ocu: “On je izgubljen za znanost, pogotovu za matematiku, obzirom na njegove godine – prekasno je.” Svi znamo što je poslije bilo s klipanom Wernerom pa tako i to da je postao nobelovac u dvadeset i šestoj godini. Što sam s ovim htio reći? Nikada nije kasno da se čovjek posveti sebi i svojim užicima, jer je vlastito zadovoljstvo prava nobelova nagrada svakomu od nas. A područje može biti bilo koje. Za mene je veliko zadovoljstvo traganja i poniranje u novo, i ono malo koliko si mogu priuštiti s obzirom na način života, godine i okolinu, Mnoštvo je tih, doista limitirajućih, faktora. (Zvuči pesimistično?) Tako mi je i veliko zadovoljsvo glazba koju mi preporučujete i gdje opet, nota bene, činjenično, progovara Vaša inteligencija, naobrazba, pa ako želite i talent. Skromno uzvraćam. Koliko god ste Vi u svojim opservacijma naših kontakata točni, moram priznati, držeći se one stare da je znanje krhko, samostalna memorije zacijelo jest, da sam pogriješio spominući Shakespeasrea. Crv se sumnje uvukao u moj mozak sinoć i jutros mi je obznanio da nije riječ o “Mnogo vike nizašto” već o “Kako vam se sviđa”. Dalje od radnoga stola vuče me, ne samo Kalidasino proljeće, nego i moje,
(Sada je doba da nikne šareno cvijeće kraj zelenih obala ribnjaka, da blijede mlade djevojke, lijepe poput mjeseca prođu ispod cvjetova mangova drveta.)
i polazim na vikend, a citat iz “Kako vam se sviđa” Shakespearea, ostavit ću za idući tjedan. Ne žurite s odgovorom, kojega ću ipak s nestrpljenjem iščekivati, jer predmnijevam da će me dočekati i razveseliti, za mene, nešto novo. Uzmite si dovoljno vremena za sve što Vam je trenutno prioritet i uživajte u poslu, uživajte u obvezama i životu; uživajte i u odmaranju. Siguran sam da sve to Vi znate i možete. Vaš
10.05.2008. (19:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Love Song (by german poet Rainer Maria Rilke, 1907)
How shall I hold on to my soul, so that it does not touch yours? How shall I gently lift it up over you on to other things? I would so very much like to tuck it away among long lost objects in the dark, in some quiet, unknown place, somewhere which remains motionless when your depths resound. And yet everything which touches us, you and me, takes us together like a single bow, drawing out from two strings but one voice. On which instrument are we strung? And which violinist holds us in his hand? O sweetest of songs.
evo vam i pisma x
11.05.2008. (01:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijep je dan bio. Doista. Pogotovo nakon pročitanog Ciprinog teksta na Vaseljeni. Tamo imate lijepo izloženo koliko je intuicija važna, da sad ne parafraziram preporučujem Vam tekst, ako već niste - pročitajte. Ne vjerujem Vam da ste samo tako zanemarili intuiciju. Jest da u matematici ima dosta hodanja, pogotovo kad je nekome to profesija kao Vama, ali da niste nikad poskočili, to Vam ne vjerujem. Sviđa mi se definicija koju sam vidio kod Davora - neposredno znanje, lišeno povijesnosti, intelektualno zrenje,... glazbenici bi znali možda nešto više o tome, iako je Keith nonšalantno odgovorio da ne zna što je intuicija i da ne zna odakle dolazi, on samo zna kako se treba postaviti : Keith Jarrett o umjetnosti improvizacije, o labilnoj ravnoteži između spontanog izmišljanja i samokontroli:
"Uvijek ponovno doživljavam da u svojem razvoju dođem pred zid. Tada moram učiniti suprotno onomu što je htjelo učiniti moje tijelo. Granica, na kojoj sam nedavno stajao bila je sljedeća: želio sam biti potpuno otvoren, učiniti sve na što sam bio naveden. Želio sam ponajprije događaj "pozitivno" kontrolirati, za vrijeme igre misliti na nove stvari - nije išlo,mogao sam samo stvoriti ono što sam već posjedovao. Tada sam međutim otkrio da se radilo o tome da se glazbom osigurava slobodan prostor: ako pokušavam ukloniti sve uzorke i klišeje, bivam iznenada nagrađen, događa se nešto nevjerojatno, što ja tada ne činim zapravo - ja samo mislim na to, što ne želim doista učiniti. Držim se pod kontrolom, ali ne kontroliram svoju glazbu, nju ostavljam da se razvija. Pokušavam zatvoriti vrata, prelake izlaze - to je za mene prilično novo iskustvo."
Ako sve propadne, još uvijek nas može Schopenhauer utješiti :
“ I tako genijalnost nije ništa drugo do savršena objektivnost, to jest, objektivna usmjerenost duha, nasuprot subjektivnoj usmjerenosti koja je upravljena ka vlastitoj ličnosti, to jest ka volji. Prema tome, genijalnost je sposobnost čovjeka da se ponaša čisto intuitivno, da se izgubi u intuiciji, i da tako znanje, koje je prvobitno samo u službi volje, oslobodi te službe, to jest da svoj interes, svoje htijenje, svoje ciljeve sasvim izgubi iz vida i tako se za neko vrijeme sasvim liši svoje ličnosti, da bi ostao kao čisto saznajući subjekt, jasno oko svijeta. Izgleda da je nužno da toj individui pripadne količina spoznajne snage koja nadaleko nadilazi onu mjeru koja je potrebna jednoj individualnoj volji. To objašnjava živost koja ide do nemira genijalnih individua, koje sadašnjost rijetko zadovoljava jer ne ispunjava njihovu svijest. Ta svijest im daje pregalaštvo bez počinka, neprestano traženje novih predmeta dostojnih promatranja isto kao i onu skoro nikad zadovoljenu žudnju za sličnim bićima... Dok je obični zemaljski sin sav ispunjen tom sadašnjošću i njome zadovoljan, u njoj se utapa, pa, nailazeći posvuda sebi ravne osjeća onu osobitu ugodu u svakidašnjici koja je geniju nedostupna. ”
Nadam se da ne smetaju sva ova citiranja. Nije da ih moram imati, ali kad želim nešto reći,a prigodan tekst već postoji, ne vidim razloga zašto ga ne iskoristiti. Iako bih se djelomično složio sa tvrdnjom kako je neizostavno citiranje manirizam par excellence.
Htio bih još samo prekognicirati jednu paradigmu, a vezana je za prepoznavanje. Naime, od svih prirodnih zakona kroz stoljeća, rubno mjesto se uvijek pridavalo zakonu rezonancije koja je ostala benigna čak i u elektrotehnici (eto vam moje glavne orijentacije!) kao samo jedan od fenomena i ne uzimajući strogu definiciju da je rezonancija odziv na jednoharmonijski poticaj , već općenitijeshvaćanje rezonancije kroz prizmu stvaranja konstruktivne interferencije nadobudno predviđam procvat njene primjene u društvenim i humanističkim znanostima, a tako i u životu općenito. Dakle dobro znani imperativi : s kim si takav si, ono što misliš postaje tvoja realnost, introspekcija volje i fokusiranje namjere, traži i dat će ti se, tek potpunim davanjem sve dobijamo, etc. će imati temelj u novoj paradigmi znanosti, naravno ako se ne destruiramo 2012. godine u kaosu masovne histerije uvijek nadolazeće apokalipse. Just a theory and a fervent prayer! -_-
grga sturnus vulgaris
Entropija je mjera za nered. Kada znanstveniku dokurči entropija on sredi svoj radni stol, ali već prigodom prvog posezanja za nekom knjigom pa onda papirom i olovkom demon nereda iznova počne svoj čarobni ples dok entropija - raste li, raste extatično. No bolje je ne misliti, kaže ruski seljak, kako napisa Gogolj, a bogami i ukrajinski; stoga, opustimo se uz jedan Bečki - pjev...
P.S.
"Znanstvenik od imena, a posebno matematičar, osjeća u svojemu radu isto što i umjetnik; njegova je radost velika i potječe od same prirode."
Henri Poincaré (1854 - 1912)
...no, moj dragi barba Poincaré; što li je s Fermatovim posljednjim teoremom(Andrew Wiles?, nota bene, ne Andre Weil mada..), što li s Euklidovim petim postulatom...?
"Raffiniert ist der Herr Got, aber boshaft is er nicht."
Albert Einstein
...no, dragi striček Alberte je li bas tako, da je Bog lukav u svojoj dobrohotnosti ili lukavstvo ide, ruku pod ruku, s nekim drugim pridjevom?
Priroda, ah priroda...
Biljezim se, uz najbolje želje...
02.05.2008. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
Poštovani Grga, pa vi ste u diskursu divergentniji od mene, ali mislim da shvaćam što ste htjeli kazati, iako je to sad manje važno.
Rješenje tog zadnjeg Fermatovog teorema je doista dojmljivo. Iako njegova upornost ostvarenja dječačkog sna mene više fascinira nego samo rješenje. How small a thought it takes to fill a whole life, što kažete na tu Wittgensteinovu kapricu?
Zanimao sam se malo svojedobno za izvod dokaza, ( ima čak dokumentarac negdje) iako me zbunjuje postuliranje te nekakve structure structurans u Taniyama Shimura konjenkturi između eliptičkih krivulja i modularnih formi. Volio bih imati više vremena za razumijevanje postupka...ali, ali....
Preporučena literatura : Simon Singh, Fermat's last theorem.
A što se tiče Einsteina i Boga,...pokazao bih ja njemu njegovog boga. Koji je to dripac...pa taj nije htio vidjeti unuke jer ih kao sedmogodišnjake nije zanimala fizika. I one njegove "misli" pa to je drugorazredna roba na nivou Lecovih Nepročešljanih misli. Einstein iznimnu popularnost duguje Warholu najviše. Nije on ipak toliko velik koliko je pomodan. Dosta o njemu, već mi se gadi.
Srdačan pozdrav,
04.05.2008. (14:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
...a nisam niti spomenuo njegovo naivno agitiranje za atomsku bombu u pismu tadašnjem predsjedniku Rooseveltu.
04.05.2008. (18:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga sturnus vulgaris
Na napisanu Wittgensteinovu kapricu mogu kazati da me je opet zaintrigirala jer sam o njoj intenzivno razmišljao prije negoli sjedoh napisati Vam odgovor. Rekao sam -opet- budući mi je poznata ideja koju ona nosi, ali, do sada, tu ideju nisam poznavao preko Wittgensteina(s kojim sam nedovoljno upoznat, e da bih iole relevantno mogao komentirati ga) i na toj sam Vam uputi zahvalan.
Ukoliko sam u svom prethodnom komentaru, uporabivši sleng, prema Vama bio imalo nezgodan, molim da uvažite moju ispriku.
Također sam htio skrenuti pozornost da je problem dubljega i explicitnijega izlaganja ovim putom (komentiranje na blogu) težak, budući je vrijeme, u mojemu načinu života, vrlo ograničavajući parametar. Predmnijevam da se isto može reći i za Vas.
Jednako tako naslućujem da bi, s Vama, moglo doći do odlične razmjene mišljenja, pa makar ta razmjena, i kvantitativno i kvalitativno, dosegla pozamašne razmjere. Stoga kažem sebi, nikad ne reci nikad, pogotovu kad je u pitanju osoba koja me je zaintrigirala vlastitim blogovima i komentarima na drugim blogovima.
I za kraj ovoga napisa nakratko ću o Einsteinu, napominjem da o njemu nemam čvrsto stajalište nego sporadično komentiram njegove postupke iz raznih faza njegova života. Nesporno i generalno, ipak je on bio izuzetan čovjek; njegova pozitiva dobrano nadvladava njegove negativne mušice što ih je imao – čitav roj. Hvatanje tih mušica je vrlo zabavno i ljudima korisno. Predahnimo nakratko…
05.05.2008. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga sturnus vulgaris
Taniyama i Shimura su indirektno pretpostavili da su sve eliptične krivulje ujedno i modularne. Prethodno je potrebno naći vezu Fourierova niza s numeričkom matematikom, dakle, u strožem(teško je reći strogom) smislu povezati analizu s algebrom, a za koje smijemo kazati da je velikoga udjela imao Goro Shimura. Ipak sam mišljenja, kao uostalom i mnogi, da je za Wilesovo dokazivanje Fermata (pardon na kolokvijalnom izražavanju) bio presudan Yutaka Taniyama koji je matematičkom intuicijom izjavio da put razvoja eliptičnih funkcija vodi prema modularnim i drugim automorfnim funkcijama.
I sada ja tvrdim, opet – kao uostalom i mnogi, da je dani smjer puta uvijek od velike važnosti za putnike, u tomu i jest veličina Yutaka Taniyame. Ne kažem da je putnicima koji dalje krče prašumu lako, dapače, ali kamo krčiti - od dobroga je (presudnoga?) značenja za obavljanje posla; u vremenskomu smislu, svakako jest.
Nažalost, Taniyama skončava samoubojstvom u jesen 1958. Tmurna jesen ga je 1927. donijela, najavljujući njegovo bavljenje, za puk, tmurnom matematikom; ona, jesen, i odnijela ga je, negdje u mistične visine oblačnih vremena, gdje je dušama ugodno ploviti širinama misli.
Pozdravljam, i želim ugodnu večer…
P.S. hvala na preporuci – nisam do sada čitao…
05.05.2008. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
Poštovani Grga
Za početak, da nas održi do kraja, anabazični Ravelov Bolero, ovaj puta u malo slobodnijoj verziji nedavno mi preporučenog snimka Jacquessa Loussiera. Izvolite!
Naravno da niste bili nezgodni. Koješta. Uostalom, ako se netko mora nekome ispričavati, onda sam to ja zbog mojeg dvodnevnog kašnjenja sa odgovorom. Razlika profesionalaca i amatera je u tome što profesionalci uvijek ostave mjesta za okolnosti i slučajeve koje su izvan nas, obveze na koje nismo planirali, ljude koje nismo očekivali, sitne stvari koje smo zaboravili. I s tim očekivanjem neočekivanog, uredno i s puno manje stresa ispunjavaju građanske(za mene studentske) dužnosti. Ja sam dakako amater i što radim : zadnjih 48h radim nemoguće i moguće samo da stignem obaviti pretpostavljene obveze narušavajući tako teško postignuti duševni mir - _ -. Nažalost, ja to na kraju i stignem i time katabazično pomjeram svoj kako endokrini tako i živčani sustav prema granici poslije koje nema dalje.
Paradoksalno jest da čovjek ne može sam sebi pomoći, iako sadrži svu snagu potrebnu za prevladavanje ponora.
Razmjena mišljenja, kažete. Pa to je jedan od atributa Bloga! Naravno, dapače! I zahvaljujem na komplimentu, iako sam malo ustukno sebe-pitajući : Što ja to znam a drugi ne mogu jednostavno provjeriti na wikipediji?
Dobro ste kompletirali Einsteina. Ne možemo zanijekati veličinu, ali možemo hvatati mušice. Zabavno je! ^_^
Predah - Loussier - Air on a G string
Da, nesretni Taniyama. Mjesec poslije i žena mu je počinila felo de se - jer su obećali jedno drugome da se neće nikad rastati. Tužno je sve to. Kako malo ljudima treba da ispadnu iz vinkla.
Nego, zanimljivost, nedavno su našli prve L-funkcije trećeg reda. Zanimljivost stoga što upravo one spajaju nespojive : eliptične krivulje i modularne forme odnosno teoriju brojeva sa teorijom ploha. Tko zna koje će sve poveznice otkriti L-funkcije trećeg reda...
Za kraj (prvog dela), nešto što me uvijek razoruža do koske : Cziffra - Flight of the bumblebee
Svako dobro poštovani,
R.
07.05.2008. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga sturnus vulgaris
Cijenjeni R.
Vaš odgovor – nastavak naše skromne, ali za mene radujuće prijepiske – dojmio me vrlo, jer ste istakli bit današnjega načina života ljudi koji se ne mire s “pukim” ispunjavanjem vremena svojim obvezama što uvjetuju egzistenciju. Pukim sam stavio u navodnike želeći reći da to kod Vas zasigurno nije tako jer je evidentna razlika među studijima i još zapaženija među studentima. Ne znajući što studirate, a to nikako nije važno za našu komunikaciju, slobodan sam primijetiti da je Vaše zanimanje za matematiku, kraljicu koja je svakako zasebna, doista hvale vrijedno. Ono što je kod Vas intrigantno jest široki intelekt čija zantiželja i praksa daju zavidnu elokventnost interpretirajući, danas od mnogih mediokriteta poniženi i neshvaćeni, tip kasno srednjevjekovnoga intelektualca, nešto je bolje reći renesansnoga, pa zašto ne zaokružiti i izjaviti intelektualca devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća. Slobodan sam reći da se ta praksa poznavanja mnogih stvari, ne šminke poradi, nego poradi sama sebe, može i danas nastaviti – velikim radom i dobrom organizacijom strukturirana vremena, kao da je i ljudima željnima znanja bilo lako u prethodnim stoljećima, kaže, s punim pravom, Hamvas. Pa kod njih nije, kako Shakespeare iznosi, da bi bilo vrlo moguće da vrijeme različito teče, u “Mnogo vike nizasto”, kod njih nije vrijeme dilatiralo po želji ili ovisno o vrsti posla, on the contrary, jednako teče kao i danas. Praksa zanimanja mnogim pitanjima(stvarima i pojavama) u mnogomu ovisi i o sreći koja bi mogla pogoditi osobu, e dajući joj potrebno vrijeme, kao što je pogodila i pravnika Fermata, koji je u dokolici, za trajanja svojega službenoga, radnoga i plaćenoga vremena, postavljao i rješavao manje teške i teške matematičke probleme, u nedostaku jurističkoga posla.
Za sada toliko i bilježim se s poštovanjem…
p.s. Vrlo ste zgodno, pače, neprijeporno točno opisali stizanje obveza. Stoga nikako ne žurite s odgovorom; ukoliko on bude svojevrstan užitak onda da, inače - razvucite dobro, pa čak me i ignorirajte – kao prvo, mislite na sebe! Vaš paradox o čovječjoj snazi jest nesumnjivo točan. I sam nastojim iz njega izvući korist – da se pohvalim, i uspijevam, no, ne bez truda, stanovite stege, te svojevrsnoga žaljenja.
Egzistirajte lijepo, odmarajte se, i izbjegavajte Wikipediju (ima mnoštva netočnosti – slučajevi kada su učenici objašnjavali učitelje – naravno iskrivljeno, ne kažem da su i knjige imune na takove ugrize, ipak…). Nešto mi govori da ogroman dio Vašega velikoga, zanimljivoga znanja, svakako ne dolazi s Wikipedije… );-)) …
p.p.s. skromna preporuka, bez ikakove obveze; lako se čita: 1) E.T. Bell “Man of Mathematics”(čitao sam i hrvatski, ne baš najbolji prijevod “Veliki matematičari”, ali nemam tu knjigu),
2) Zvonimir Šikić “Kako je stvarana novovjekovna matematika” Školska knjiga 1989. ISBN 86-03-99237-1.
Hvala lijepa na odličnoj glazbi!
najbolje želje…
08.05.2008. (17:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
vertebrata gospodine, ulijenili ste se ko guzica. kad je bio sesnaesti cetvrtog :))))
09.05.2008. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
dobar je ovaj grga cvarak
09.05.2008. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga sturnus vulgaris
...čvorak, grga čvorak...hvala, srdelice...
09.05.2008. (18:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
uauuuuuuuu. fala grga cvorak. uvik nesto krivo nazovem. :))) hvala jos jednom.
09.05.2008. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga sturnus vulgaris
...);-)) srdelice, ne nerviraj se, ...
i da pitaš isto tako
tko je jako, jako plako
zato što se Mila mala
po koljenu ogrebala
kad je pala
čak u jarak?
Odgovor će uvijek biti
- Grga Čva(o)rak, nekad sladak, nekad gorak... ugodnu večer želim...
09.05.2008. (20:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
Štovani Grga
Vaše riječi tako stimuliraju i nadahnjuju da sam cijeli dan proveo lelujajući od jedne djelatnosti do druge, pritom sladostrasno razmišljajući o odgovoru. Iako ja nisam sve to što ste tako slatkorječivo satkali, ne mogu odoljeti a da Vam ne uzvratim jedan backhand sa krilaticom : It takes one to know one. Hvalili ste mene, ali progovarali ste o sebi, o Vašim napola odškrinutim težnjama i slatkim tajnama duha. Prepoznali ste se u meni, jer iskra Znanja kod Vas još lebdi negdje u nutrini, to je ona težnja za beskonačnim, proživjeti vlastiti ideal besmrtnosti :
Willst du ins Unendliche schreiten?
Geh nur im Endlichen nach allen Seiten!
Willst du dich am Ganzen erquicken,
So musst du das Ganze im kleinsten erblicken.
Želiš li koraknuti u beskonačno?
Pođi samo na sve strane u konačnom!
Želiš li se osvježiti cjelinom,
Moraš cjelinu spaziti u najmanjem.
JW Goethe ,1815.
Matematika, kraljica znanosti velite, i da nadopunim tu općepoznatu Gaussovu istinu - a aritmetika ( tj. teorija brojeva) kraljica matematike. Našao sam knjigu koju ste preporučili, doduše samo drugi dio, ali nije bitno. Dokopat ću se nje već nekako. Puno hvala!
Još sam htio napomenuti kako je moja fascinacija matematikom (izmeđuostalog) ništa doli nusprodukt nužnosti pitanja - Zašto? Čemu? Kako? Jednostavno ne mogu ne pitati. Zanima me. Zanimljiv sam ^_^ . I kako se ne diviti se tim ljudima? Gauss i njegov nadgrobno ugravirani pravilni sedamnaesterokut. Ramanujan i njegove cahiers. Erdos koji je eponim sam po sebi. Naravno, magije ima na svakom koraku, ne treba biti isključiv :
A human being should be able to change a diaper, plan an invasion, butcher a hog, conn a ship, design a building, write a sonnet, balance accounts, build a wall, set a bone, comfort the dying, take orders, give orders, cooperate, act alone, solve equations, analyze a new problem, pitch manure, program a computer, cook a tasty meal, fight efficiently, die gallantly. Specialization is for insects.
Robert A. Heinlein
I ako bih se morao deklarirati kojoj kulturi matematike načelno pripadam, rekao bih - onoj koja u većoj mjeri postavlja teorije nego li rješava probleme. Građenje svjetova. Svoje katedrale.
Iako nisam planirao ovako i ovako dugačko odgovoriti, neću sad prepravljati. Nadam se da nije izgubilo ništa od svoje : istinoljubivosti, sažetosti, jasnoće i relevantnosti.
Znam da sam htio završiti sa jednim predvidljivim izvodom kako bih mogao efektno poentirati s Hamvasom ali ćemo ipak ostaviti Hamvasa za koji drugi put. Ipak je on Mađarski Hiperion.
Ruski kor je bio impresivan. Htio sam Vam uzvratiti sa mješovitim zborom imena Bulgarian voices ali nažalost nisam našao, stoga slijedi nešto sasvim drugo, The Bad Plus - Everywhere you turn
Do svidanya!
Robert
09.05.2008. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
Srdelica, srdelica,...nisam znao da s nestrpljenjem iščekujete moje novine! To znači da ste već sav moj history na onom drugom mojblogu pročitali? Ili volite samo nigel nagel neues ?
Evo dok budeš čitala, jedna arhetipska - The Cinematic Orchestra - To Build A Home
09.05.2008. (23:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
vertebrata, vertebrata, prestanite mi govoriti vi. to mi stimulira krizu srednjih godina. jesam procitala sam. idem sad poslusat pismu. evo i Vama :)))) jedna. i grgi cvorku. nije keith jarret, makar dobila sam sprzenu i la scalu prije neki dan.
http://www.youtube.com/watch?v=94dkiKOa6kk&feature=related
odo sad slusat.
10.05.2008. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
dobra. to sto ne znam nakacit jubitu kako se spada bez veze je problem, kad malo bolje
razmislim. imam novi komp. lep, crn i poslusan dok kacenje pisama macku o rep nije u pitanju.
za dva dana mi je rodjendan. molim da se pobrinete za muziku :)))))
i ugodan vikend zelim.
evo malo kuruze :))))
http://www.youtube.com/watch?v=mmCd_RBi3KY
10.05.2008. (09:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga sturnus vulgaris
Cijenjeni Robert,
S radošću pročitah Vaš nastavak ove naše skromne prijepiske, a radost se i povećala kada sam pogledao Vaš prvi glazbeno-scenski prilog našoj textualnosti.
Tim Roth je jedna od odličnih(novijih, za mene) glumačkih pojava, a nepoznata mi mlada dama – jednostavno je prekrasna, u ovoj oslikanoj partituri.
Moram priznati da sam dobro zaostao što se filma tiče, izgubljen sam negdje u dvadesetom stoljeću, premda filmsku umjetnost smatram vrhuncima ljudskoga dostignuća.
Nisam bio slatkorječiv, već sam rekao istinu, ma kakva ona bila; u ovomu slučaju ona je lijepa – izgleda za obojicu. Da se moj text može primijeniti i na mene, i to je nedvojbeno, jer čovjek često razgovor tjera onamo kamo ima reminiscencije na vlastito razmišljanje i življenje, pogotovu kada nailazi na dobar odjek. Ili je pak u pitanju srodna duša, a što mu dođe na isto? Kako mi intuicija govori - koliko točna može biti intuicija? (ovo pitanje postavlja i prekida mi zanos izlaganja, moja štura misao, koja odgojena jest na klasičnoj matematičkoj egzaktnosti što intuiciju ne poznaje) – elem, ja poznajem i intuiciju, ali ću je sada zaboraviti i izjavit ću da činjenice, Vašega pisanja i bloganja, govore da sam dobro zapazio da je riječ (o Vama) kao o oštroumnoj, kulturnoj i obrazovanoj osobi, s kojom je pravo zadovoljstvo ćakulati(opet malo kolokviram). Sada kad smo nešto zaključili pođimo dalje. (Bježi mi van ponešto matematičke suhoparnosti koja u izražavanju ne poznaje lijepe literarne varijacije – gotovo da sam napisao: neka je… onda je… ili arhaičniji oblik izražavanja u dokazivanju “iz čega proizlazi da je”…);-))).
Kad je otac doveo devetnaestogodišnjega Wernera Heisenberga na savjet, što s tim klipanom kojega zanima matematika, kod slavnoga profesora Lindemanna, a kako to legenda kaže i o čemu ćete vjerojatno jednoć čitati, stari se profesor, nakon nekoliko dana rada sa sinom, obratio ocu: “On je izgubljen za znanost, pogotovu za matematiku, obzirom na njegove godine – prekasno je.” Svi znamo što je poslije bilo s klipanom Wernerom pa tako i to da je postao nobelovac u dvadeset i šestoj godini.
Što sam s ovim htio reći? Nikada nije kasno da se čovjek posveti sebi i svojim užicima, jer je vlastito zadovoljstvo prava nobelova nagrada svakomu od nas. A područje može biti bilo koje. Za mene je veliko zadovoljstvo traganja i poniranje u novo, i ono malo koliko si mogu priuštiti s obzirom na način života, godine i okolinu, Mnoštvo je tih, doista limitirajućih, faktora. (Zvuči pesimistično?)
Tako mi je i veliko zadovoljsvo glazba koju mi preporučujete i gdje opet, nota bene, činjenično, progovara Vaša inteligencija, naobrazba, pa ako želite i talent. Skromno uzvraćam.
Koliko god ste Vi u svojim opservacijma naših kontakata točni, moram priznati, držeći se one stare da je znanje krhko, samostalna memorije zacijelo jest, da sam pogriješio spominući Shakespeasrea. Crv se sumnje uvukao u moj mozak sinoć i jutros mi je obznanio da nije riječ o “Mnogo vike nizašto” već o “Kako vam se sviđa”.
Dalje od radnoga stola vuče me, ne samo Kalidasino proljeće, nego i moje,
(Sada je doba da nikne šareno cvijeće
kraj zelenih obala ribnjaka,
da blijede mlade djevojke, lijepe poput mjeseca
prođu ispod cvjetova mangova drveta.)
i polazim na vikend, a citat iz “Kako vam se sviđa” Shakespearea, ostavit ću za idući tjedan.
Ne žurite s odgovorom, kojega ću ipak s nestrpljenjem iščekivati, jer predmnijevam da će me dočekati i razveseliti, za mene, nešto novo.
Uzmite si dovoljno vremena za sve što Vam je trenutno prioritet i uživajte u poslu, uživajte u obvezama i životu; uživajte i u odmaranju. Siguran sam da sve to Vi znate i možete. Vaš
10.05.2008. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
http://www.youtube.com/watch?v=4noNAphDFA8
decki, evo nesto muzike....
11.05.2008. (01:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
Love Song (by german poet Rainer Maria Rilke, 1907)
How shall I hold on to my soul, so that
it does not touch yours? How shall I gently
lift it up over you on to other things?
I would so very much like to tuck it away
among long lost objects in the dark,
in some quiet, unknown place, somewhere
which remains motionless when your depths resound.
And yet everything which touches us, you and me,
takes us together like a single bow,
drawing out from two strings but one voice.
On which instrument are we strung?
And which violinist holds us in his hand?
O sweetest of songs.
evo vam i pisma x
11.05.2008. (01:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
grga, tim rotha ti dam da pogledas u svim filmovima koje imam. skoro sve koje je snimio.
11.05.2008. (01:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
sta je obojica. mucimo? dobro. ne zaboravite mi na rodjendan.
11.05.2008. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
Dragi Grga
Uvertira
Prolog
Lijep je dan bio. Doista. Pogotovo nakon pročitanog Ciprinog teksta na Vaseljeni. Tamo imate lijepo izloženo koliko je intuicija važna, da sad ne parafraziram preporučujem Vam tekst, ako već niste - pročitajte.
Ne vjerujem Vam da ste samo tako zanemarili intuiciju. Jest da u matematici ima dosta hodanja, pogotovo kad je nekome to profesija kao Vama, ali da niste nikad poskočili, to Vam ne vjerujem. Sviđa mi se definicija koju sam vidio kod Davora - neposredno znanje, lišeno povijesnosti, intelektualno zrenje,... glazbenici bi znali možda nešto više o tome, iako je Keith nonšalantno odgovorio da ne zna što je intuicija i da ne zna odakle dolazi, on samo zna kako se treba postaviti :
Keith Jarrett o umjetnosti improvizacije, o labilnoj ravnoteži između spontanog izmišljanja i samokontroli:
"Uvijek ponovno doživljavam da u svojem razvoju dođem pred zid. Tada moram učiniti suprotno onomu što je htjelo učiniti moje tijelo. Granica, na kojoj sam nedavno stajao bila je sljedeća: želio sam biti potpuno otvoren, učiniti sve na što sam bio naveden. Želio sam ponajprije događaj "pozitivno" kontrolirati, za vrijeme igre misliti na nove stvari - nije išlo,mogao sam samo stvoriti ono što sam već posjedovao. Tada sam međutim otkrio da se radilo o tome da se glazbom osigurava slobodan prostor: ako pokušavam ukloniti sve uzorke i klišeje, bivam iznenada nagrađen, događa se nešto nevjerojatno, što ja tada ne činim zapravo - ja samo mislim na to, što ne želim doista učiniti. Držim se pod kontrolom, ali ne kontroliram svoju glazbu, nju ostavljam da se razvija. Pokušavam zatvoriti vrata, prelake izlaze - to je za mene prilično novo iskustvo."
Ako sve propadne, još uvijek nas može Schopenhauer utješiti :
“ I tako genijalnost nije ništa drugo do savršena objektivnost, to jest, objektivna usmjerenost duha, nasuprot subjektivnoj usmjerenosti koja je upravljena ka vlastitoj ličnosti, to jest ka volji. Prema tome, genijalnost je sposobnost čovjeka da se ponaša čisto intuitivno, da se izgubi u intuiciji, i da tako znanje, koje je prvobitno samo u službi volje, oslobodi te službe, to jest da svoj interes, svoje htijenje, svoje ciljeve sasvim izgubi iz vida i tako se za neko vrijeme sasvim liši svoje ličnosti, da bi ostao kao čisto saznajući subjekt, jasno oko svijeta.
Izgleda da je nužno da toj individui pripadne količina spoznajne snage koja nadaleko nadilazi onu mjeru koja je potrebna jednoj individualnoj volji.
To objašnjava živost koja ide do nemira genijalnih individua, koje sadašnjost rijetko zadovoljava jer ne ispunjava njihovu svijest.
Ta svijest im daje pregalaštvo bez počinka, neprestano traženje novih predmeta dostojnih promatranja isto kao i onu skoro nikad zadovoljenu žudnju za sličnim bićima...
Dok je obični zemaljski sin sav ispunjen tom sadašnjošću i njome zadovoljan, u njoj se utapa, pa, nailazeći posvuda sebi ravne osjeća onu osobitu ugodu u svakidašnjici koja je geniju nedostupna. ”
Nadam se da ne smetaju sva ova citiranja. Nije da ih moram imati, ali kad želim nešto reći,a prigodan tekst već postoji, ne vidim razloga zašto ga ne iskoristiti. Iako bih se djelomično složio sa tvrdnjom kako je neizostavno citiranje manirizam par excellence.
Intermezzo
Htio bih još samo prekognicirati jednu paradigmu, a vezana je za prepoznavanje. Naime, od svih prirodnih zakona kroz stoljeća, rubno mjesto se uvijek pridavalo zakonu rezonancije koja je ostala benigna čak i u elektrotehnici (eto vam moje glavne orijentacije!) kao samo jedan od fenomena i ne uzimajući strogu definiciju da je rezonancija odziv na jednoharmonijski poticaj , već općenitijeshvaćanje rezonancije kroz prizmu stvaranja konstruktivne interferencije nadobudno predviđam procvat njene primjene u društvenim i humanističkim znanostima, a tako i u životu općenito. Dakle dobro znani imperativi : s kim si takav si, ono što misliš postaje tvoja realnost, introspekcija volje i fokusiranje namjere, traži i dat će ti se, tek potpunim davanjem sve dobijamo, etc. će imati temelj u novoj paradigmi znanosti, naravno ako se ne destruiramo 2012. godine u kaosu masovne histerije uvijek nadolazeće apokalipse.
Just a theory and a fervent prayer! -_-
Odjavna špica
Lijep pozdrav
Robert
14.05.2008. (00:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...