Na uredničkom kolegiju su dogovarali global za novi broj tabloida kadli Pimpragu strese vibracija. Vjeveričjom spretnošću dohvati mobilni telefon marke Svinjens i ugleda SMS: "znam da si prčio Čirjanu, dolazim po tebe Drago Naguzina" - Joj!, vrisnu Dalibor. Njegovi kolege podigoše obrve u nevjerici sluteći da se nešto sprema, a opet, bolio ih je kurac za tog izdrkanog morona koji uvijek poždere sve slatkiše iz zajedničke bukse i krade kemijske olovke koje dobivaju od sponzora. Što će, gdje će, Pimpi šmugne u zahod. … - Nemoj ga, nemoj, vikala je Čirjana na ulazu u redakciju. - Šta nemoj droljo, svima se daješ, rekla si da sam ti jedini švaler. - Pa dobro sad, jedan, tri, pet, brojevi su relativni, osim ako nije riječ o lovi. - Zvala si me pudlicom, a vidi me sad, kurca umrljana uljem i tvojim guznim eurokremom. - Pokušaj skinuti s varikinom, ako ne uspiješ isprati štapić, barem ćeš ga izbijeliti. - Ali ja ne želim imati bijelog pišu!, grmio je čovječji ribac. - Smiri se dragane, uvijek ćeš biti moj naguzina. Odgurnuo je bludnicu i skočio na stol za kojim su sjedili urednici. - Gdje je?, viknu Drago koji je prijeteći počeo skidati gaće, na što se svi skameniše i pokazaše u smjeru zahoda. Dalibor je već dobrano uronio u WC-školjku namjerivši da kroz odvodnu cijev izbjegne taj kobni susret. Niska njegovih duševnih poremećaja udružena sa strahom prouzročila je iznenadno iskrivljenje percepcije, a možda ga je doktor Zimmerman opet ostavio hipnotiziranog iz puke zajebancije. - Izlazi štakore!, reče Drago dohvativši ga za ušku na kojoj je bio namotan navilak špageta, po svemu sudeći spravljenih na način bolonjez. - Ali ja… Dovukao je nemoćnog Dalibora do lavaboa u namjeri da mu kao pravi muškarac zabije šaku u oko, ali kad je ugledao odraz njegova lica obasjan neonskom rasvjetom u njemu se prelomi. Zapeklo ga je oko srca, kao kad je prvi put ugledao Čirjanu prerušenu u kokoš na farmi peradi u Jastrebarskom gdje je istraživala seksualne navike koka nesilica. - Tako si lijep, protisnu Drago i njegova šaka kao da je dobila vlastitu volju, odjednom skliznu u Jeliborove duge gaće. Strgnuo mu je odjeću, nježno ga obujmivši rukama ispod okruglih guzova koje je mazio dašćući. Prebacio mu je noge na ramena, oslonio se na ruke i počeo ga jebati u ludom frenetičnom ritmu, kao u zatvorskoj seriji OZ. - Oh dobri moj nabiguza, svijao se Jelibor pod njim poput gliste. Usprkos malenom, ali ubojitom koplju Naguzina je imao velika, nabrekla jaja kojima je nemilosrdno batinao Pimpragin zadak. Njegovo je vrištanje doprlo do redakcije pa su kolege dvojile hoće li ipak pomoći bespomoćnom kolegi. - Izluđuje me tvoja predigra, zasopće Jelibor, kad ćeš penetrirati? Dragu raspizdi ovakav bezobrazluk pa zasuče rukav i zabije šaku do lakta u njegov čmar u kojem napipa neki predmet. Pokušao ga je izvaditi ali je, poput majmuna koji dohvaća sjemenke iz pukotine u deblu, zaboravio popustiti stisak što je prouzročilo Jeliborovo pohotno dahtanje - Tako me dobro jebeš, dilbere moj… Nabiguzina šaka ipak nekako iskliznu iz Jeliborovog šupka i pred njegovim očima se ukaza omladinska knjižica. Nastavio je mahnito zabijati šaku u Jeliborovo debelo crijevo, pohlepno vadeći skriveno blago: kutijicu tic-tac bombona, aluminijsku felgu od 17 cola, pernicu s likom Šilje umrljanu školskom kredom, nelektorirani rukopis "Nazivi jela u JNA", fergazer od fiće s prirubnicom i gumigelengom, zgužvanu vrećicu bobi flipsa, punjač za mobitel Nokia 820, album "Životinjsko carstvo", zubnu protezu Alije Sirotanovića, konzervu sardina od proizvođača iz Postira na otoku Braču, leš posavskog goniča, kajak jednoklek bez vesla, dres Crvene zvezde s potpisom Piksija Stojkovića (nošen), jednogodišnju sadnicu ukrasnog bora i skener Hewlett Packard koji je nedavno nestao iz redakcije. - Auuu, češao se zbunjeni Drago. U međuvremenu dojuriše kolege iz ureda, skupilo se i staro i mlado, i u čudu se gledaše. - Ajmo raja navali, sve po 10 kuna, vikao je razdragani Jelibor. Čirjana iskoristi gužvu pa pincetom dohvati Nabiguzin raskrvavljeni pimpač - Vidiš dragi, ipak nije sve tako crno*.
__________________________ * Ovo je autoričina aluzija na Stendhalov roman "Crveno i crno".
19.02.2008. (18:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je bio veličanstven dan na Patologiji. Tada je Lečeni upoznao Don Kaćunka. Evo tog antologijskog susreta:
lijecenikatolik
Kak to da je Crkva u Hrvata odjednom tak internacionalna? Di se štancaju kaleži? Kaj je i ta proizvodnja otišla u Kinu? Joj, joj, kaj nisu Slovenci ozakonili gej brakove? Kaj bumo im sad mi pomogli se reše tih zala? Jel i to dio procesa? Don Kaćunko, kak vi morete imat na tablici od auta natpis Angelo? Kaj vi niste zaduženi da se skrbite o profesionalnim ubojicama, za kaj se vojnici ionak u prvom redu školuju? Kaj onda oni kaj ih ovi naši vubiju dolaze k vama po svoju porciju vječnosti ili vam pak dolaze ovi naši kaj ih vubiju oni njihovi? I nije vam loša limuzinica. More se tak živet, kaj ne?
angelo
Kaj si kaj bolestan kaj tako kaj strašno? Kaj se kaj javlaš kaj iz Vrapča kaj il iz Jankomira kaj? Kaj ne vidiš kaj da se kaj ne vidi kak si kaj još kaj neizlečen! Budi tam još kaj moreš dulje, preporučim ti kaj dr. Jukića koji ni kaj god! Bog nek ti se kaj smiluje, posebno da ne sramotiš naš lepi kaj!
19.02.2008. (18:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A onda, par redaka dalje, ona čuvena Vježba za Izgnanika:
Bila je diluvijalna, olujna noć nad Zagrebom te tisućudevetstodevedesetiosme godine, i neke su se anakrone marijaterezijanske cehovske tmine povlačile po purpurnoj pospanosti baršuna sve od gornjih, sparnih loža Hrvatskoga Narodnog Kazališta pa do garderobe, u kojoj je, između koketnog ciktaja lepeza i kristalnih refleksija monokla, lelujala fragilna sudentesa prve godine civilne medicine, Rumena Fleisch-Borčić, gornjogradska debitantica i uzdanica Sokolskoga društva "Sturm ": zureći preda se, negdje između zida i nosa, Rumena se prilično neodređeno pitala - ili joj se činilo da je sve to nekako u pitanju! - a kud svi ti ljudi idu i koja je to otajna entelehijska tendenca tog njihovog euforičnog klajnbirgerskog organiziranog kretanja preko svih ovih naših žalosnih provincijalnih prilika?(...)
Iz tih je dana, konačno, i slavna poema "Zrće", posvećena gorespomenutom Donu:
Ko to beli pesak srće crne paške plaže Zrće, Ko je taj, majku mu? Ko se đuska svud po plaži, Po klubovi i garaži, Polugoli, urokani - S nosovi drogu šmrću u zemaljskom paklu Zrću?! Ko se roka, ko se rola, Ko se seksa sve do bola, zabavi tu nema kraja, hendonizam je do jaja! Sred paklene plaže Zrće, De se mladi rado prće, Odvija se pravo slavlje, Kokteli se razni spravlje. Katoliki tu se križu Od tih zala bežu bližu Izazivu salvu smeha Počinjaju smrtnih greha. Svi sve grlu, svi se ljubu Svi se smeju s beli zubu Sve rejveri sve masoni, Sve se kara bez kondomi!
Svi tu belu drogu srću Usred crnu plažu Zrću! Don Kaćunko brzo javlje Na Zrću je pravo slavlje!
19.02.2008. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PIŠA ili VAZAM VODE Kišilo je, kiša nikad nije bila čudnija: prljavobijele, repate kapi nalik spermijima - dakle pišilo je; nisam nosio kišobran, trčao sam gnjecavim ulicama sav ulijepljen od piše, šljapkao po bjeličastim lokvama, automobili su trubili, jedan mladić je za mnom poviknuo: "Che bello ragazzo!" Utrčao sam u zgradu, pretrčao četrdeset stepenica ostavljajući ljepljive tragove, ugurao ključ u ključanicu, otključao sigurnosnu, pa običnu bravu, odbacio aktovku, skinuo ulijepljenu odjeću sa sebe, sklupčao je u klupko, stavio pod mišku i uputio se u kupaonicu, kad tamo: Salmonela usnula u kadi punoj sperme, sva smežurana; po spermi je plutao crni gumeni patak, pognuta potopljena kljuna. - Salmonela, probudi se - prodrmao sam joj lakat; otvorila je jedno oko teškom mukom; drugo je skorena sperma posve zarobila. - Mmm, pusti me da spavam još malo, tako je toplo - reče, rastežući elastične bjeličaste niti između poplavjelih usana, pa se okrene na bok i nastavi spavati; njezina se crna kosa sastojala od devetnaest skorenih pramenova. - Sva si modra, mila. Dosta je bilo - rekoh joj blago. - AAAAAARGH!!! AAAAAAARGH!!!! - vrisnula je dvaput poput lika iz Dylan Doga. - U redu, u redu, spavaj još malo. Skuhat ću ti čaj - rekoh. Nastavila je spavati. Ugurao sam popislu odjeću u perilicu, usuo prašak, omekšivač, upalio mašinu, pričekao: mašina nije reagirala. Uzeo sam ručnik, počeo se brisati, ali što sam se više brisao, to se više ručnik natapao pišom, te sam tako natopljenim ručnikom zapravo razmazivao žlundru po sebi. Uzeo sam novi ručnik, ali efekt je bio isti. Naposljetku sam potrošio sve čiste ručnike, a bio sam umazaniji negoli prije brisanja. Porazmislio sam što mi je činiti, i dosjetio se: poslužit ću se sušilicom za kosu, žlundra će se skoriti, pa ću je oljuštiti sa sebe. To i napravih: žlundra se brzo stvrdnjavala pod snažnim dahom sušilice, mjestimice zagorijevajući; zagoreni dijelovi puštali su mekan, gotovo hranjiv miris. Kušao sam: bilo je izuzetno ukusno, nalik omekšalom krokantu, marcipanu, skorupu mlijeka s karameliziranim šećerom, matičnoj mliječi, sljezovim kolačićima, paperjastoj plijesni Camemberta... Počeo sam ljuštiti koru sa sebe i halapljivo žvakati, gutati, jesti; već sam bio sit i presit, kadli me prene iznenadan prasak: osvrnem se: perilica je proradila, mahnitala je odrađujući program u sažetoj, nasilnoj verziji; Salmonela se uznemirila, osovila se naglo na noge u kadi, sva modra; s nje se ljuljala žlundra nalik drhturavim bakterijskim stalaktitima u sumpornim spiljama; gledala me kroz koru jednog oka dok sam žvakao svoju deliciju, potom opet vrisne: njezin je vrisak u sprezi s abnormalnom bukom perilice na mene djelovao laksativno i ja stadoh trenutačno srati - na sreću, sjedio sam na zahodskoj školjci; srao sam onoliko dugo koliko je trajao Salmonelin vrisak; vrisak ju je toliko iscrpio da je pala u nesvijest, nestavši u punjetini, pod crnim gumenim patkom zagnjurena kljuna koji kao da ju je tražio; perilica se također zaustavila; čak je, činilo mi se, i kiša prestala; sve je utihnulo. Ostao sam sjediti ukočeno par trenutaka, čekajući da mi se srce umiri; tada oljuštih posljednji komad skorene žlundre s plivaće kožice između nožnih prstiju, stavih ga u usta, ali nije mi prijao: omeo me smrad izmeta koji sam izbacio iz sebe. Potegnem vodu, ali ne dogodi se ništa. Povučem još jednom: ništa, pa još, pa još, kadli iz vodokotlića iznenada sune silan mlaz sperme i odbaci me zajedno s govnima pravo u kadu gdje žlundra umekša moj sudar s omamljenom Salmonelom čije tijelo, onako uzbuđen, umah snažno obgrlih te se s njime, prodrijev, grčevito spojih; aspikasta sperma ublažavala je moje silne nasrtaje; silovito sam svršio, istom shrvan teškim umorom: kroz od tjelesne topline ponešto razrijeđen sekret u kojemu sam ležao opkoljen modrom Salmonelom ugledah glavu i užasne oči crnoga gumenog patka.
19.02.2008. (19:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nego, recite vi muški meni o tom današnjem ženstvenom trendu, prvo vidim voditeljicu jedne uvaženog političkog tete a tete koja razgovara sa Bancem a na glavi ima rezance, poslije okrenem na Otvoreno i što vidim, Opačićku i onu gusku iz HSS-a isto sa rezancima na glavi, pa kaj je to, ajngemahtes u modi ?
19.02.2008. (23:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja, to da pjesnike treba istjerati iz Države legitimno je, ali pomalo smiješno gledište same Države, jer pravi pjesnik ionako svojevoljno ode. A to što vi, govoreći o pjesnicima, uporno nastupate kao predstavnik Države - druga je priča. Dolje Država!
20.02.2008. (00:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nakon Titove smrti komunističko rukovodstvo Srbije pokreće inicijativu za promjenu ustava SFRJ jer su bili nezadovoljni ustrojem Kosova i Vojvodine u federaciji (uža Srbija=UŽAS). SLOVENSKI I HRVATSKI KOMUNISTI SU ZAUSTAVILI TAJ POKUŠAJ ("ustavobranitelji" kontra "reformista"). Nakon toga srbijansko vodstvo (koje ima većinsku podršku u časničkom kadru i vojnom vrhu JNA: N. Ljubičić, Mamula itd.) odlučuje NASILNO izvršiti redefiniranje SFRJ pa demokratiziraju politički i kulturni život Srbije da bi kroz tu demokratizaciju preko medija mogli pokrenuti agresivnu velikosrpsku promidžbu - od "Duginih" feljtona o genocidnosti Hrvata do Memoranduma itd. Bitka oko toga tko će provoditi ovu zacrtanu politiku dovela je na čelo Slobu. Demokratizacija i slobodarsko ozračje u Beogradu osamdesetih pripušteni su, dakle, voljom srbijanskih komunista kako bi se u javni život prošvercala četnička ideja. Za to vrijeme Slovenci se pripremaju za odlazak, a u Zagrebu traje čuvena hrvatska šutnja. Slijede ubijanja, ratovi, i konačno Republika Kosovo. Sada, bez Kosova kao svog teritorija, Srbija može ući u EU. Pa tko bi je primio u EU s Kosovom kao dijelom Srbije kad bi to impliciralo priznanje starih granica, tj. nemogućnost kosovske države, a to znači moguću novu pobunu Kosovara, nove probleme u Makedoniji, Albaniji...
20.02.2008. (11:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi doktore, ja to govorim kao Pjesnik! Upozoravam vas još jedom na ove divot-stihove: Sred paklene plaže Zrće, De se mladi rado prće, Odvija se pravo slavlje, Kokteli se razni spravlje. Katoliki tu se križu Od tih zala bežu bližu Izazivu salvu smeha Počinjaju smrtnih greha. Svi sve grlu, svi se ljubu Svi se smeju s beli zubu Sve rejveri sve masoni, Sve se kara bez kondomi!
Svi tu belu drogu srću Usred crnu plažu Zrću! Don Kaćunko brzo javlje Na Zrću je pravo slavlje! Pa zar sloboda, koja ovako peva, ne zaslužuje sužnje, da pevaju o njoj!?
20.02.2008. (12:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaveden vašim burnim stihovima (bura, bura će rulju uzavrelu rastjerati!), učinilo mi se da polako počinjem uviđati svoju zabludu, ali onda sam popio razbuđujući napitak od plavoga cvijeta zvan Novalisova džigerica koji mi je omogućio da röntgenski sagledam vaš uradak - da mu, što 'no se reče, zavirim pod suknju - i imadoh što vidjeti: u korijenu tog zapisa izdaja je Poezije! Stavili ste (opet!) Poeziju u službu Države, upregnuli je u angažman od kakvoga ista umire iznutra!
20.02.2008. (14:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma nemojte! Vi ne razlikujete angažovanu od stavrnost-ne poezije! To je nevjerojatno: pa potonja je sušta suprotnost prve, štoviše je osporava. Evo primjera, veličanstvena poezija na djelu - za ovu pjesmu Rilke bi si jezik isčupao da ju je mogao napisati:
Jagode
Noćas bih mogla pojesti kilogram banana. Onih žutih, na primjer. Banane su devijantno svinute, U poluluku smeđih bridova. Noćni vetar njiše njihove zlehude listove (sic!).
Noćas bih mogla pojesti barem kilogram banana. Volim ih jesti, s užitkom i najboljom prijateljicom, Josipom.
U noćima poput ove njupam banane hametice. Okeržute, sazrele, fine, zavideći majmunima ispod beskrajnog neba.
Jer oni stalno jedu banane, na tone! U sezoni - van sezone! Kako da onda ne zavolim njihove velike nepomične oči?
Ja sam Bambi, ja sam Bambi, i vrlo sam šik, rado bih se objesila, ali nemam štrik.
20.02.2008. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dajte, recite: po čemu se tzv. stvarnosna "poezija" razlikuje od tzv. angažirane "poezije"? Evo, ja ću vam reći: po ničemu. I jedna i druga "vrsta poezije" s poezijom imaju veze koliko i kompjuterska igra "Medal of Honor" sa stvarnim ratovanjem. (Tek da se zna: ja tu igru nisam igrao, ali siguran sam da Slavoj Žižek jest).
20.02.2008. (15:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam kazao da se angažirana poezija razlikuje od stvarnost-ne poezije. Potanja kaže ne stvarnosti, dakle je niječe, dok se druga angažira na njenom 'popravljanju', revolucionariziranju, in ultima linea. Očito, razlika je kao između neba i zemlje. Ovaj put možda i doslovno.
23.02.2008. (13:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam kazao da se angažirana poezija razlikuje od stvarnost-ne poezije. Potanja kaže ne stvarnosti, dakle je niječe, dok se druga angažira na njenom 'popravljanju', revolucionariziranju, in ultima linea. Očito, razlika je kao između neba i zemlje. Ovaj put možda i doslovno.
23.02.2008. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DerzaFanistori
satralo ga meko kuhanje?
19.02.2008. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiz
FISTING
Na uredničkom kolegiju su dogovarali global za novi broj tabloida kadli Pimpragu strese vibracija. Vjeveričjom spretnošću dohvati mobilni telefon marke Svinjens i ugleda SMS:
"znam da si prčio Čirjanu, dolazim po tebe
Drago Naguzina"
- Joj!, vrisnu Dalibor.
Njegovi kolege podigoše obrve u nevjerici sluteći da se nešto sprema, a opet, bolio ih je kurac za tog izdrkanog morona koji uvijek poždere sve slatkiše iz zajedničke bukse i krade kemijske olovke koje dobivaju od sponzora.
Što će, gdje će, Pimpi šmugne u zahod.
…
- Nemoj ga, nemoj, vikala je Čirjana na ulazu u redakciju.
- Šta nemoj droljo, svima se daješ, rekla si da sam ti jedini švaler.
- Pa dobro sad, jedan, tri, pet, brojevi su relativni, osim ako nije riječ o lovi.
- Zvala si me pudlicom, a vidi me sad, kurca umrljana uljem i tvojim guznim eurokremom.
- Pokušaj skinuti s varikinom, ako ne uspiješ isprati štapić, barem ćeš ga izbijeliti.
- Ali ja ne želim imati bijelog pišu!, grmio je čovječji ribac.
- Smiri se dragane, uvijek ćeš biti moj naguzina.
Odgurnuo je bludnicu i skočio na stol za kojim su sjedili urednici.
- Gdje je?, viknu Drago koji je prijeteći počeo skidati gaće, na što se svi skameniše i pokazaše u smjeru zahoda.
Dalibor je već dobrano uronio u WC-školjku namjerivši da kroz odvodnu cijev izbjegne taj kobni susret. Niska njegovih duševnih poremećaja udružena sa strahom prouzročila je iznenadno iskrivljenje percepcije, a možda ga je doktor Zimmerman opet ostavio hipnotiziranog iz puke zajebancije.
- Izlazi štakore!, reče Drago dohvativši ga za ušku na kojoj je bio namotan navilak špageta, po svemu sudeći spravljenih na način bolonjez.
- Ali ja…
Dovukao je nemoćnog Dalibora do lavaboa u namjeri da mu kao pravi muškarac zabije šaku u oko, ali kad je ugledao odraz njegova lica obasjan neonskom rasvjetom u njemu se prelomi. Zapeklo ga je oko srca, kao kad je prvi put ugledao Čirjanu prerušenu u kokoš na farmi peradi u Jastrebarskom gdje je istraživala seksualne navike koka nesilica.
- Tako si lijep, protisnu Drago i njegova šaka kao da je dobila vlastitu volju, odjednom skliznu u Jeliborove duge gaće. Strgnuo mu je odjeću, nježno ga obujmivši rukama ispod okruglih guzova koje je mazio dašćući. Prebacio mu je noge na ramena, oslonio se na ruke i počeo ga jebati u ludom frenetičnom ritmu, kao u zatvorskoj seriji OZ.
- Oh dobri moj nabiguza, svijao se Jelibor pod njim poput gliste.
Usprkos malenom, ali ubojitom koplju Naguzina je imao velika, nabrekla jaja kojima je nemilosrdno batinao Pimpragin zadak. Njegovo je vrištanje doprlo do redakcije pa su kolege dvojile hoće li ipak pomoći bespomoćnom kolegi.
- Izluđuje me tvoja predigra, zasopće Jelibor, kad ćeš penetrirati?
Dragu raspizdi ovakav bezobrazluk pa zasuče rukav i zabije šaku do lakta u njegov čmar u kojem napipa neki predmet. Pokušao ga je izvaditi ali je, poput majmuna koji dohvaća sjemenke iz pukotine u deblu, zaboravio popustiti stisak što je prouzročilo Jeliborovo pohotno dahtanje
- Tako me dobro jebeš, dilbere moj…
Nabiguzina šaka ipak nekako iskliznu iz Jeliborovog šupka i pred njegovim očima se ukaza omladinska knjižica. Nastavio je mahnito zabijati šaku u Jeliborovo debelo crijevo, pohlepno vadeći skriveno blago: kutijicu tic-tac bombona, aluminijsku felgu od 17 cola, pernicu s likom Šilje umrljanu školskom kredom, nelektorirani rukopis "Nazivi jela u JNA", fergazer od fiće s prirubnicom i gumigelengom, zgužvanu vrećicu bobi flipsa, punjač za mobitel Nokia 820, album "Životinjsko carstvo", zubnu protezu Alije Sirotanovića, konzervu sardina od proizvođača iz Postira na otoku Braču, leš posavskog goniča, kajak jednoklek bez vesla, dres Crvene zvezde s potpisom Piksija Stojkovića (nošen), jednogodišnju sadnicu ukrasnog bora i skener Hewlett Packard koji je nedavno nestao iz redakcije.
- Auuu, češao se zbunjeni Drago.
U međuvremenu dojuriše kolege iz ureda, skupilo se i staro i mlado, i u čudu se gledaše.
- Ajmo raja navali, sve po 10 kuna, vikao je razdragani Jelibor.
Čirjana iskoristi gužvu pa pincetom dohvati Nabiguzin raskrvavljeni pimpač
- Vidiš dragi, ipak nije sve tako crno*.
__________________________
* Ovo je autoričina aluzija na Stendhalov roman "Crveno i crno".
19.02.2008. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
To je bio veličanstven dan na Patologiji. Tada je Lečeni upoznao Don Kaćunka. Evo tog antologijskog susreta:
lijecenikatolik
Kak to da je Crkva u Hrvata odjednom tak internacionalna? Di se štancaju kaleži? Kaj je i ta proizvodnja otišla u Kinu? Joj, joj, kaj nisu Slovenci ozakonili gej brakove? Kaj bumo im sad mi pomogli se reše tih zala? Jel i to dio procesa? Don Kaćunko, kak vi morete imat na tablici od auta natpis Angelo? Kaj vi niste zaduženi da se skrbite o profesionalnim ubojicama, za kaj se vojnici ionak u prvom redu školuju? Kaj onda oni kaj ih ovi naši vubiju dolaze k vama po svoju porciju vječnosti ili vam pak dolaze ovi naši kaj ih vubiju oni njihovi? I nije vam loša limuzinica. More se tak živet, kaj ne?
angelo
Kaj si kaj bolestan kaj tako kaj strašno? Kaj se kaj javlaš kaj iz Vrapča kaj il iz Jankomira kaj? Kaj ne vidiš kaj da se kaj ne vidi kak si kaj još kaj neizlečen! Budi tam još kaj moreš dulje, preporučim ti kaj dr. Jukića koji ni kaj god!
Bog nek ti se kaj smiluje, posebno da ne sramotiš naš lepi kaj!
19.02.2008. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
A onda, par redaka dalje, ona čuvena Vježba za Izgnanika:
Bila je diluvijalna, olujna noć nad Zagrebom te tisućudevetstodevedesetiosme godine, i neke su se anakrone marijaterezijanske cehovske tmine povlačile po purpurnoj pospanosti baršuna sve od gornjih, sparnih loža Hrvatskoga Narodnog Kazališta pa do garderobe, u kojoj je, između koketnog ciktaja lepeza i kristalnih refleksija monokla, lelujala fragilna sudentesa prve godine civilne medicine, Rumena Fleisch-Borčić, gornjogradska debitantica i uzdanica Sokolskoga društva "Sturm ": zureći preda se, negdje između zida i nosa, Rumena se prilično neodređeno pitala - ili joj se činilo da je sve to nekako u pitanju! - a kud svi ti ljudi idu i koja je to otajna entelehijska tendenca tog njihovog euforičnog klajnbirgerskog organiziranog kretanja preko svih ovih naših žalosnih provincijalnih prilika?(...)
Iz tih je dana, konačno, i slavna poema "Zrće", posvećena gorespomenutom Donu:
Ko to beli pesak srće
crne paške plaže Zrće,
Ko je taj, majku mu?
Ko se đuska svud po plaži,
Po klubovi i garaži,
Polugoli, urokani -
S nosovi drogu šmrću
u zemaljskom paklu Zrću?!
Ko se roka, ko se rola,
Ko se seksa sve do bola,
zabavi tu nema kraja,
hendonizam je do jaja!
Sred paklene plaže Zrće,
De se mladi rado prće,
Odvija se pravo slavlje,
Kokteli se razni spravlje.
Katoliki tu se križu
Od tih zala bežu bližu
Izazivu salvu smeha
Počinjaju smrtnih greha.
Svi sve grlu, svi se ljubu
Svi se smeju s beli zubu
Sve rejveri sve masoni,
Sve se kara bez kondomi!
Svi tu belu drogu srću
Usred crnu plažu Zrću!
Don Kaćunko brzo javlje
Na Zrću je pravo slavlje!
19.02.2008. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BOLESLAV
Liječeni je u novom Fantomu slobode na pune četiri strane ispjevao odu gradu Karlovcu. Vidiš kako baš svi pjesnici na kraju tragično svrše.
19.02.2008. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
PIŠA ili VAZAM VODE
Kišilo je, kiša nikad nije bila čudnija: prljavobijele, repate kapi nalik spermijima - dakle pišilo je; nisam nosio kišobran, trčao sam gnjecavim ulicama sav ulijepljen od piše, šljapkao po bjeličastim lokvama, automobili su trubili, jedan mladić je za mnom poviknuo: "Che bello ragazzo!" Utrčao sam u zgradu, pretrčao četrdeset stepenica ostavljajući ljepljive tragove, ugurao ključ u ključanicu, otključao sigurnosnu, pa običnu bravu, odbacio aktovku, skinuo ulijepljenu odjeću sa sebe, sklupčao je u klupko, stavio pod mišku i uputio se u kupaonicu, kad tamo: Salmonela usnula u kadi punoj sperme, sva smežurana; po spermi je plutao crni gumeni patak, pognuta potopljena kljuna.
- Salmonela, probudi se - prodrmao sam joj lakat; otvorila je jedno oko teškom mukom; drugo je skorena sperma posve zarobila.
- Mmm, pusti me da spavam još malo, tako je toplo - reče, rastežući elastične bjeličaste niti između poplavjelih usana, pa se okrene na bok i nastavi spavati; njezina se crna kosa sastojala od devetnaest skorenih pramenova.
- Sva si modra, mila. Dosta je bilo - rekoh joj blago.
- AAAAAARGH!!! AAAAAAARGH!!!! - vrisnula je dvaput poput lika iz Dylan Doga.
- U redu, u redu, spavaj još malo. Skuhat ću ti čaj - rekoh. Nastavila je spavati.
Ugurao sam popislu odjeću u perilicu, usuo prašak, omekšivač, upalio mašinu, pričekao: mašina nije reagirala. Uzeo sam ručnik, počeo se brisati, ali što sam se više brisao, to se više ručnik natapao pišom, te sam tako natopljenim ručnikom zapravo razmazivao žlundru po sebi. Uzeo sam novi ručnik, ali efekt je bio isti. Naposljetku sam potrošio sve čiste ručnike, a bio sam umazaniji negoli prije brisanja. Porazmislio sam što mi je činiti, i dosjetio se: poslužit ću se sušilicom za kosu, žlundra će se skoriti, pa ću je oljuštiti sa sebe. To i napravih: žlundra se brzo stvrdnjavala pod snažnim dahom sušilice, mjestimice zagorijevajući; zagoreni dijelovi puštali su mekan, gotovo hranjiv miris. Kušao sam: bilo je izuzetno ukusno, nalik omekšalom krokantu, marcipanu, skorupu mlijeka s karameliziranim šećerom, matičnoj mliječi, sljezovim kolačićima, paperjastoj plijesni Camemberta... Počeo sam ljuštiti koru sa sebe i halapljivo žvakati, gutati, jesti; već sam bio sit i presit, kadli me prene iznenadan prasak: osvrnem se: perilica je proradila, mahnitala je odrađujući program u sažetoj, nasilnoj verziji; Salmonela se uznemirila, osovila se naglo na noge u kadi, sva modra; s nje se ljuljala žlundra nalik drhturavim bakterijskim stalaktitima u sumpornim spiljama; gledala me kroz koru jednog oka dok sam žvakao svoju deliciju, potom opet vrisne: njezin je vrisak u sprezi s abnormalnom bukom perilice na mene djelovao laksativno i ja stadoh trenutačno srati - na sreću, sjedio sam na zahodskoj školjci; srao sam onoliko dugo koliko je trajao Salmonelin vrisak; vrisak ju je toliko iscrpio da je pala u nesvijest, nestavši u punjetini, pod crnim gumenim patkom zagnjurena kljuna koji kao da ju je tražio; perilica se također zaustavila; čak je, činilo mi se, i kiša prestala; sve je utihnulo. Ostao sam sjediti ukočeno par trenutaka, čekajući da mi se srce umiri; tada oljuštih posljednji komad skorene žlundre s plivaće kožice između nožnih prstiju, stavih ga u usta, ali nije mi prijao: omeo me smrad izmeta koji sam izbacio iz sebe. Potegnem vodu, ali ne dogodi se ništa. Povučem još jednom: ništa, pa još, pa još, kadli iz vodokotlića iznenada sune silan mlaz sperme i odbaci me zajedno s govnima pravo u kadu gdje žlundra umekša moj sudar s omamljenom Salmonelom čije tijelo, onako uzbuđen, umah snažno obgrlih te se s njime, prodrijev, grčevito spojih; aspikasta sperma ublažavala je moje silne nasrtaje; silovito sam svršio, istom shrvan teškim umorom: kroz od tjelesne topline ponešto razrijeđen sekret u kojemu sam ležao opkoljen modrom Salmonelom ugledah glavu i užasne oči crnoga gumenog patka.
19.02.2008. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Liječeni je posve posrnuo. Navodno da kani ispjevati sonetni vijenac Janici, po narudžbi Ante Todorića. Pjesnike zaista treba istjerati iz Države.
19.02.2008. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
...da pače, da pile, da guska..
nego, recite vi muški meni o tom današnjem ženstvenom trendu, prvo vidim voditeljicu jedne uvaženog političkog tete a tete koja razgovara sa Bancem a na glavi ima rezance, poslije okrenem na Otvoreno i što vidim, Opačićku i onu gusku iz HSS-a isto sa rezancima na glavi, pa kaj je to, ajngemahtes u modi ?
19.02.2008. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Nemanja, to da pjesnike treba istjerati iz Države legitimno je, ali pomalo smiješno gledište same Države, jer pravi pjesnik ionako svojevoljno ode. A to što vi, govoreći o pjesnicima, uporno nastupate kao predstavnik Države - druga je priča.
Dolje Država!
20.02.2008. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
nedovrsena elegija
salmonela, salmonela,
zashto me nisi htela?
20.02.2008. (01:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zgstblog
Nakon Titove smrti komunističko rukovodstvo Srbije pokreće inicijativu za promjenu ustava SFRJ jer su bili nezadovoljni ustrojem Kosova i Vojvodine u federaciji (uža Srbija=UŽAS). SLOVENSKI I HRVATSKI KOMUNISTI SU ZAUSTAVILI TAJ POKUŠAJ ("ustavobranitelji" kontra "reformista"). Nakon toga srbijansko vodstvo (koje ima većinsku podršku u časničkom kadru i vojnom vrhu JNA: N. Ljubičić, Mamula itd.) odlučuje NASILNO izvršiti redefiniranje SFRJ pa demokratiziraju politički i kulturni život Srbije da bi kroz tu demokratizaciju preko medija mogli pokrenuti agresivnu velikosrpsku promidžbu - od "Duginih" feljtona o genocidnosti Hrvata do Memoranduma itd. Bitka oko toga tko će provoditi ovu zacrtanu politiku dovela je na čelo Slobu. Demokratizacija i slobodarsko ozračje u Beogradu osamdesetih pripušteni su, dakle, voljom srbijanskih komunista kako bi se u javni život prošvercala četnička ideja. Za to vrijeme Slovenci se pripremaju za odlazak, a u Zagrebu traje čuvena hrvatska šutnja.
Slijede ubijanja, ratovi, i konačno Republika Kosovo.
Sada, bez Kosova kao svog teritorija, Srbija može ući u EU. Pa tko bi je primio u EU s Kosovom kao dijelom Srbije kad bi to impliciralo priznanje starih granica, tj. nemogućnost kosovske države, a to znači moguću novu pobunu Kosovara, nove probleme u Makedoniji, Albaniji...
20.02.2008. (11:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Dragi doktore, ja to govorim kao Pjesnik! Upozoravam vas još jedom na ove divot-stihove:
Sred paklene plaže Zrće,
De se mladi rado prće,
Odvija se pravo slavlje,
Kokteli se razni spravlje.
Katoliki tu se križu
Od tih zala bežu bližu
Izazivu salvu smeha
Počinjaju smrtnih greha.
Svi sve grlu, svi se ljubu
Svi se smeju s beli zubu
Sve rejveri sve masoni,
Sve se kara bez kondomi!
Svi tu belu drogu srću
Usred crnu plažu Zrću!
Don Kaćunko brzo javlje
Na Zrću je pravo slavlje!
Pa zar sloboda, koja ovako peva, ne zaslužuje sužnje, da pevaju o njoj!?
20.02.2008. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zgstblog
TO, SINE, TO
svak se cepa s
kime tucajte cure
nee...manjine
20.02.2008. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Nemanjo, pusti sad pisanje. Ima važnijih stvari. Imaš misiju. Svrat mi na blog i vidi... ;)
20.02.2008. (13:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Zaveden vašim burnim stihovima (bura, bura će rulju uzavrelu rastjerati!), učinilo mi se da polako počinjem uviđati svoju zabludu, ali onda sam popio razbuđujući napitak od plavoga cvijeta zvan Novalisova džigerica koji mi je omogućio da röntgenski sagledam vaš uradak - da mu, što 'no se reče, zavirim pod suknju - i imadoh što vidjeti: u korijenu tog zapisa izdaja je Poezije! Stavili ste (opet!) Poeziju u službu Države, upregnuli je u angažman od kakvoga ista umire iznutra!
20.02.2008. (14:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ma nemojte! Vi ne razlikujete angažovanu od stavrnost-ne poezije! To je nevjerojatno: pa potonja je sušta suprotnost prve, štoviše je osporava. Evo primjera, veličanstvena poezija na djelu - za ovu pjesmu Rilke bi si jezik isčupao da ju je mogao napisati:
Jagode
Noćas bih mogla pojesti kilogram banana.
Onih žutih, na primjer.
Banane su devijantno svinute,
U poluluku smeđih bridova.
Noćni vetar njiše njihove zlehude listove (sic!).
Noćas bih mogla pojesti barem kilogram banana.
Volim ih jesti,
s užitkom i najboljom prijateljicom,
Josipom.
U noćima poput ove njupam banane hametice.
Okeržute, sazrele, fine,
zavideći majmunima
ispod beskrajnog neba.
Jer oni stalno jedu banane, na tone!
U sezoni - van sezone!
Kako da onda ne zavolim njihove
velike nepomične oči?
Ja sam Bambi, ja sam Bambi, i vrlo sam šik,
rado bih se objesila, ali nemam štrik.
20.02.2008. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Dajte, recite: po čemu se tzv. stvarnosna "poezija" razlikuje od tzv. angažirane "poezije"? Evo, ja ću vam reći: po ničemu. I jedna i druga "vrsta poezije" s poezijom imaju veze koliko i kompjuterska igra "Medal of Honor" sa stvarnim ratovanjem. (Tek da se zna: ja tu igru nisam igrao, ali siguran sam da Slavoj Žižek jest).
20.02.2008. (15:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ja sam kazao da se angažirana poezija razlikuje od stvarnost-ne poezije.
Potanja kaže ne stvarnosti, dakle je niječe, dok se druga angažira na njenom 'popravljanju', revolucionariziranju, in ultima linea.
Očito, razlika je kao između neba i zemlje.
Ovaj put možda i doslovno.
23.02.2008. (13:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ja sam kazao da se angažirana poezija razlikuje od stvarnost-ne poezije.
Potanja kaže ne stvarnosti, dakle je niječe, dok se druga angažira na njenom 'popravljanju', revolucionariziranju, in ultima linea.
Očito, razlika je kao između neba i zemlje.
Ovaj put možda i doslovno.
23.02.2008. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...