Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • davor

    Nitko ne komentira, pa ću onda ja. :D
    Mnoge škole samorazvoja ili ovakvih ili onakvih samopomoći ubrajaju u svoje ''tehnike'' i neku vrstu pripovijedanja svoje vlastite priče, priče o sebi. I dosita, ispripovijedati priču o sebi onako kako bi je ispripovijedali o nekom drugom djeluje oslobađajuće. U čemu je moć takvog pripovijedanja ''svoje priče''? Čini se da je naše pamćenje takvo da ne pamti neke tzv. ''činjenice'', nego uvijek pamti priče. Ponovno pripovijedanje nekih davnih priča omogućuje nam sagledati i svoju ulogu i ulogu drugih iz novog kuta.
    Na primjer, u nekoj davnoj priči koja je meni tada mogla biti jako važna neki je dječak iz viših razreda mogao biti samo utjelovljenje nasilništva. I doživljaj je tako zapamćen, kao susret s nečim nasilnim i golemim. Ukoliko doživljaj ne ispripovjedam ponovno, on zauvijek stoji kao takav. Ukoliko ga ispripovijedam ponovno, tad tog zlog velikog nasilnika mogu sagledati kao dječaka o kojem nitko nije brinuo i koji je kasnije imao neku otužnu sudbinu - u svakom slučaju više ne mogu sebe sagledati kao žrtvu nečeg nasilnog i golemog. Desetci takvih oslobađajućih primjera se pokazuju u pripovijedanju svoje priče.
    Čovjek je, dakle, bitno životinja koja pripovijeda. Čovjek sam sebe i druge ljdue razumije kroz pripovjesti - nanovo ispričana pripovijest znači novo seberazumijevanje.

    avatar

    18.02.2008. (09:53)    -   -   -   -  

  • dinaja

    4- D samopoimanje, svjesna spoznaja univerzuma umnoga u nama, je trnoviti put ka zvjezdama i jedno od sredstava kojima se borimo protiv sindroma boli.

    4- D znači četverodimenzionalno, to je naš prostor- vrijeme naša jedina istinska stvarnost, treptaj oka u kojem nam se Kairos, Bog našeg sretnog trenutka, smješi i nudi svoj pramen kose.
    Ja danas znam da je moj "prostor- vrijeme" tu dok se krećem, on je moja veza sa okolinom, on mi omogućava održavanje u sferi planete na kojoj sam rođena, on me štiti od neželjenih uljeza, brani od tuđinskih osvajača moga zdravlja.
    4- D samopoimanje je možda put ka ostvarenu "Einsteinovog sna", teorije koja će možda jednoga dana sjediniti mikro i makroverzum ljudskog postojanja u ovom svijetu punom još ne otkrivenih tajnovitih zakona po kojima već tisućljećima mi nesvjesno živimo.
    Leonardo da Vinci je pokretima Vitruvijevog čovjeka, za sada još uvijek, matematički nedokazani proces učino mogućim. On je pokretima kvadrirao kružnicu. Ja pokušavam moguće i matematički dokazive procese koji izviru iz naših pokreta samo potvrditi.

    Iščitavam moj hologram i spoznajem da moja kinesfera proizlazi iz neprekidnih titraja moje bioenergije, energije koja mojom voljom i 4- D samopoimanjem prelazi u kinetičku, pa je 4- D samomobilizacijom, mojim svjesno izvedenim pokretima mogu širiti ili skupljati, nabijati i prazniti,. Sve ja to mogu, ali da bih u tome uspjela morala sam je postati svijesna i doživjeti je kao moju dimenziju prostor- vrijeme.
    http://manu-propria-terapija.blogspot.com

    avatar

    18.02.2008. (14:37)    -   -   -   -  

  • dinaja

    Već sam nekoliko puta ostavila komentar na tvom blogu, nedostaje mi komunikacija. Ako uvod u filozofiju ostane jednosmjerna ulica gubi smisao, filozofija znači.......... ma to ti sigurno ne trebam objašnjavati.

    avatar

    19.02.2008. (19:26)    -   -   -   -  

  • davor

    Pa, ne razumijem kako tvoji komentari korespondiraju sa sadržajem onoga što komentiraš, dakle teksta o kojem je riječ. Stoga nemam što reći na tvoje komentare - jednostavno, ne razumijem ih.

    avatar

    19.02.2008. (22:07)    -   -   -   -  

  • lucija9

    A la recherche du temps perdu! - Marcel Proust
    /U potrazi za izgubljenim vremenom/

    Pričati, prisjećati se ili pisati svoju priču predstavlja psihoanalizu. Ja sam pristaša psihoanalize. Osvješćujemo neke tame i na njihovo mjesto ostaje svjetlo. Zatim život nam obilježe mnogi ljudi i lijepo je prisjećati ih se. Tako im zahvaljujemo. /Posebno mrtvima. Njima nekako uvijek ostajemo dužni. / A opet pustiti svoj život zaboravu je kao da smo uzalud potrošili vrijeme. Ja u mislima neprekidno vrtim svoj život. Vrti se poput filma.
    Kod Miljea sam večeras spomenula sjetu. Sa sjetom se prisjećam naših dijaloga u tvom vrtu. Šampanjac, pago, pivo i mi stalni gosti za stolom primičemo nove stolce pa nam se pridružuju Plejada, Formalni profesor...Mene su ta druženja obilježila!
    Puno pozdrava, Davore!

    avatar

    19.02.2008. (22:27)    -   -   -   -  

  • davor

    Da, stvori se nekad u razgovoru neko zajedništvo (komunikacija = zajedništvovanje) koje nadiđe ono što je iskazano u riječima, u tekstu... Nekome izvan toga same izrečene riječi mogu izgledati obično, ali onima koji su sudionici tog zajedništva one drugačije svijetle...
    Živjela mi, Lucija. :)

    P.S.: A Formalnog profesora se može naći... lijevo, pa dolje... iznad Milje... ;)

    avatar

    19.02.2008. (22:55)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Davore, au...iznenađenja! Otrčala sam do Profe, evo još se disanje nije ujednačilo! Protrčala sam do 4.02.08., do rođendana. Pa, Profesore, dobro nam došao u blogosferu!

    avatar

    19.02.2008. (23:10)    -   -   -   -  

  • dinaja

    Zar fenomenologija duha ne objašnjava sve pojavnosti u nama pa i "Jedinstvo pojma osobnosti, pojma jastva, počiva u jedinstvu pripovijedanja koje povezuje rođenje, život i smrt kao pripovjedni početak, sredinu i kraj".
    Qualija čovjekovih stanja nije djeljiva ali je deskriptivna, pa čitajući Prousta se u nama rađaju ideokinetičke slike njegovih stanja i možemo krenuti u potragu za izgubljenim vremenom. Ja, kada nešto ne razumijem, si postavljam pitanja o pročitanom dok ne pronađem odgovor. Gadamer mi je sa svojom Hermeneutikom otvorio put ka umijeću razumjevanja pročtanog teksta.

    avatar

    20.02.2008. (07:50)    -   -   -   -  

  • davor

    Dinaja, ja nažalost suviše mnogo toga ne razumijem da bih o svemu što ne razumijem mogao postavljati pitanja sve dok ne nađem odgovor. Stoga pitanja postavljam o onome što barem donekle razumijem - ono što mi je potpuno nerazumljivo moram prepustiti drugima.

    avatar

    20.02.2008. (11:49)    -   -   -   -  

  • dinaja

    Davore, ja vjerovatno neznam niti toloko koliko vi znate, ali pronavši blog "uvod u filozofiju" sam povjerovala da diskusijama možemo pronaći balem priblizne odgovore na ogromni broj pitanja koja su već tisućljećima ostala bez odgovora.

    avatar

    20.02.2008. (15:16)    -   -   -   -  

  • viviana

    «Priče se žive prije nego što budu ispričane», točno... :) ali ima nešto i u tom prostoru «ispred» gdje se priča ponekad ispruža i razastire pripovijedajući, iz srca nekog življenog trenutka, a prije nego je i stvarno življena. To je također svojstvo priča. :) Da one od života posude neke tajne i onda ih tiho prepričavaju ( ali tako da se to nikome ne kaže ), šapatima...
    Autor rečenice je naravno mislio da priča svoju autentičnost zadobija od života, pa tako pišući ili pripovijedajući zapravo dva puta živimo našu životnu priču. :)
    A ponekada u nju ubacimo i poneko zrnce sjete, lucija :) pa ona zastruji kao šampanjac u čaši...... - sjećanja.

    avatar

    21.02.2008. (12:04)    -   -   -   -  

  • dinaja

    a možda je ipak sve samo božji san i ja se pitam što će se dogoditi onoga dana kada Bog prestane sanjati. Hoće li se on moći prisjetiti svakog sna, hoćemo li mi znati bez bez njegovog sna spoznati život, mudrost na izvoru Sofiju koja je svjetlošću oživila materiju, hoćemo li tada osjećatii šampanjac u venama, leptire u trbuhu, hoćemo li znati tko smo, od kuda smo došli i kamo idemo.

    avatar

    21.02.2008. (12:43)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...