Komentari

saralara.blog.hr

Dodaj komentar (63)

Marketing

  • NF

    imam postova koliko i vi komentara na prošli post. prvi vaš post sam pročitao, vidio da se čudna neka polemika razvila i nisam se vraćao. skeptičan sam prema blogovima otvorenim u neku svrhu, no razumijem ih. vaš je osnovni problem da vas javnost percipira kao nasilnika i da nije jasno o kojoj se točno sekti vaše bivše supruge radi opus dei ili ?! najmanje se piše o tim bitnim stvarima...

    avatar

    02.02.2008. (18:51)    -   -   -   -  

  • Lik iz pozadine

    bljak. ludo pa živi. kakav sajko. jeste primjetili - "obla, bla...0tkrio sam vaše identitete..."?

    avatar

    02.02.2008. (21:42)    -   -   -   -  

  • Pozdrav II

    Poštovani gospodine Čučić,

    U Hrvatskoj ima puno ljudi koji Vas podržavaju u vašim nastojanjima da se izborite za svoju djecu. Mnogi nisu dovoljno informirani o vašem slučaju. Saznanja o tome su im na razini neobjektivnog, pristranog i senzacionalističkog izvještavanja medija od ljetos. Zato je svako Vaš post dobro došao, a web stranica će biti od velikog značaja da bismo dobili potpunu informaciju o svemu.
    Želim Vam puno sreće u Vašoj borbi za Vaše (i naše, hrvatske) djevojčice.

    avatar

    02.02.2008. (23:15)    -   -   -   -  

  • forever

    Gospodine Čučić,
    jedna sam od mnogobrojnih komentatora na postove od samog početka objavljivanja bloga.
    Posljednje informacije ne zvuče ohrabrujuće, i samo spadaju u niz nerazumnih i usudila bih se reći, zastrašujućih postupaka državnih institucija, te sramnog medijskog progona sprovedenog
    krajnje neprofesionalno i pristrano. Hrvatska javnost nije bila u prilici doznati što se ovog ljeta, zapravo dogodilo, te kako i zašto se sve odigralo, i koje su posljedice ostale.
    Kao ocu koji voli svoju djecu, te kao čovjeku kojemu su djeca nezakonito oduzeta, poručila bih da se i dalje bori za svoje pravo da bude roditelj, te za pravo djece da imaju oca.

    avatar

    03.02.2008. (03:49)    -   -   -   -  

  • paracelzus

    Gospodine Čučić,
    Dobro je da ste se odlučili osobno napisati post, s obzirom da su neki odlučili uplesti u priču i Pravobraniteljicu za djecu, o čemu su nas i informirali svojim komentarima na blogu. Mislim da je pozicija Mile Jelavić u toj ulozi nezavidna, jer ako ne reagira, može i ona biti izvrgnuta pritisku raznih "nezavisni" udruga da reagira, kako ne bi bila smijenjena. Pravobranitelji kod nas nisu duga vijeka. To se lijepo vidjelo u slučaju Dikana Radeljaka, kad joj nije uopće palo na pamet reagirati dok su njega i malu Lanu povlačili po svim medijima, ali kad je on sam odlučio reagirati i pokazati svoje dijete, odmah je došao na udar, pa se čak naslutila i mogućnost da mu Centara za socijalnu skrb oduzme Lanu. Na to je on rekao: "Nemojmo se šaliti, pa ja sam zaštitio svoje dijete od Vlatke, koja ga je zlostavljala, bio sam u kontaktu s gđom Flander, itd.". Dakle, osigurao se unaprijed i pripremio odgovore na pitanja Mile Jelavić, jer je znao da se kod nas zakon "šaljivo" tumači.

    avatar

    03.02.2008. (12:45)    -   -   -   -  

  • pozdrav

    Danas sam na jednim našim vijestima na TV vidjela nešto što me podsjetilo na novinske fotografije Čučićeve od ljetos:
    U Srbiji su danas izbori, pa dakle ,još uvijek i na Kosovu. Jedne kosovske novine su objavile fotografije kandidata. Ne zna se tko je na tim fotografijama nakazniji i čija je grimasa gora, Tadićeva ili Nikolićeva. Tko fotografira, uhvati u objektiv sve momente , pa i one koje zapravo ne vidimo gledajući slikanu osobu, jer se geste sastoje od bezbroj malih sličica koje tromo ljudsko oko niti ne zapazi. Ali, fotografski aparat zabilježi baš svaki moment nečije gestikulacije i moguće je bez problema iz konteksta nečije geste izdvojiti što god autor poželi. Tako su kosovski novinari odabrali i objavili najiskeženije face srpskih političara. To im sada štima, pa će percepcija tih tamo likova biti u javnosti još utvrđenija.
    A sada se sjetimo kakvu su fotografiju objavile ljetos naše novine : baš onaj moment kada je Čučić emotivno i bijesno reagirao na nečuveno pitanje novinarke je li naudio svojoj djeci. Časak prije i časak poslije to je lice izgledalo posve drukčije, ali tada je trebalo objaviti baš takvu fotografiju, da bi se percepcija Čučića - raspamećenog nasilnika poslala u javnost. Otuda i komentari nekih blogera, sigurno se sjećate kakvih, upravo na temelju te fotografije.

    avatar

    03.02.2008. (14:39)    -   -   -   -  

  • Lik iz pozadine

    b lj a k. vidi se koliko si zanimljiv, majmune. dok si pisao kao nataša još si i komentiran koliko - toliko. a sad... 6 komentara... fuuuuuuuuuuuuuuuuuuj.

    zanimljiv si koliko i svaka priča budućeg zatvorenika, lepoglava boy!

    pa zar doista misliš da nismo znali da sve pišeš. ili ... hmmm. ti i nataša imate identičan stil pisanja....

    j a d a n s i !!!

    nadam se da će netko ocijeniti koliko je uopće dobro za tu djecu da ih takav paranoičan šizofreničar "Uči" o svjetskim i inim zavjerama.
    zar vjeruješ da si tako bitan lik da se cijela hrvatska i francuska okrenule protiv tebe?

    pih!

    avatar

    03.02.2008. (20:25)    -   -   -   -  

  • paracelzus

    Za slučaj oduzimanja djece Čučiću postojao je presedan, slučaj Karadžić, gdje je sud u Strassbouru kaznio Hrvatsku jer djecu nije dovoljno brzo vratila majci. Članak je na adresi http://www.poslovni.hr/53314.aspx
    Konvencija je ipak iznad zakona u hrvatskom pravnom sustavu, temeljem sukcesije bivše Jugoslavije.

    Hrvatska treba odlučivati na temelju međunarodnih ugovora te prakse suda u Strasbourgu, ističe Š. Stažnik

    Presudom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Karadžić protiv Hrvatske iz 2005. država je izgubila u sporu koji je vrlo sličan protuzakonitom oduzimanju djece Ljubomira Čučića. Tako je tužiteljici kojoj je sina oteo otac djeteta Hrvatska nadoknadila 18 tisuća eura za duševne boli i izdatke. Iako su hrvatski sudovi primijenili Haašku konvenciju o građansko pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. država je svejedno morala platiti odšetu jer je sud u Strasbourgu utvrdio nerazumno dugačak parnični i ovršni postupak te nerevnost policije.

    Slučaj Karadžić
    Majka je prema njemačkom pravu imala isključivu roditeljsku skrb nad sinom te je četiri godine vodila postupak za povratak otetog sina. Postupak je pokrenula 2001., a s obzirom na to da je nakon otmice dijete boravilo u Hrvatskoj s ocem, slučaj su rješavali hrvatski sudovi i MUP i to godinama. Haaška konvencija mjerodovna je i za povrat Čučićeve djece zakonitom skrbniku, a nakon što resorno Ministarstvo socijalne skrbi pokrene proceduru u Hrvatskoj, trebali bi je primijeniti hrvatski sudovi. Na to upućuju i članak 140. Ustava koji kaže da međunarodni ugovori koje je Republika Hrvatska potvrdila čine dio njezinog pravnog poretka i po pravnoj snazi su iznad zakona te članak 5. Zakona o sudovima (zadnje izmjene) koji kaže da domaći sudovi sude na osnovu zakona i međunarodnih ugovora koje je Hrvatska ratificirala. Ravnateljica Pravosudne akademije te pravna zastupnica Vlade RH pred sudom u Strasbourgu Štefica Stažnik objašnjava kako je za gubitak spora u kojem je primijenjena Haška konvencija bila presudna problematična dužina trajanja cijelog postupka. "Hrvatska treba odlučivati na temelju pozitivnih propisa koji uključuju i međunarodne ugovore koje je ratificirala te praksu Europskog suda za ljudska prava koja je izvor prava i kod nas", objašnjava Stažnik što bi već upućivalo na propuste. Zbog sličnosti predmeta Karadžić sa slučajem Čučić špekulira se da bi povrat djece mogao trajati godinama te navode da Konvencija ne određuje rokove za povrat. Tako se i postupak povratka sina E. Karadžić protegnuo na više godina, a sud u Strasbourgu zaključio je da su hrvatske vlasti - sudovi i MUP, propustile poduzeti učinkovite mjere radi vraćanja podnositeljici njezinog sina. Tako je za hrvatske vlasti ustanovio da im je trebalo pet mjeseci da pokrenu postupak za povrat otetog djeteta. Nakon toga, Županijski sud u Puli nije pet mjeseci donio odluku o žalbi protiv prvostupanjske odluke, bez da je u tom razdoblju poduzimao ikakve procesne aktivnosti.

    Nerevna policija
    Glede ovrhe, Sud je utvrdio kako je "tijekom godinu i pol dana policija pokušala u tri navrata provesti sudsku odluku, premda članak 11. Haaške konvencije u takvim slučajevima izričito nameće obvezu nadležnim tijelima na žurno postupanje, a nije pokazala ni dužnu revnost kako bi locirala oca već je umjesto toga pokazala popustljivost kada mu je dopustila da u dva navrata pobjegne".

    avatar

    04.02.2008. (16:19)    -   -   -   -  

  • hedonik

    Ovaj slučaj je tipičan kada se radi o nekoj medijski eksponiranoj ličnosti ili osobi koja obnaša neku od političkih funkcija.
    Odmah bih stavio zamjerku na tvrdnju da takve osobe moraju biti primjer običnim smrtnicima. Ne mislim doslovno tako, jer i oni su samo ljudi, a ljudi griješe bez izuzetaka. A da zakonska obveza mora biti za sve ista tu nema dileme.
    Ne bih u ovom slučaju bio toliko siguran tko je zapravo u pravu. Ono što znamo i prema čemu krojimo svoj kritički stav su novinski članci, a znamo kakvi ti članci moraju izgledati da bi se prodala novinska izdanja. U naslovima tih članaka nalaze se rečenice iščupane iz konteksta da bi djelovale što bombastičnije.
    Na mene je dosta iritantno djelovao upit novinarke (emitirano na tv-u), koja je aludirajući na senzibilitet jednog od aktera, postavila vrlo provokativno pitanje tipa: "želite li nauditi svojoj djeci?". Reakcija je bila više nego burna, izrečena u afektu vrlo iskreno, kojom je isti htio dati do znanja da je takvo pitanje za njega vrlo uvredljivo i ispod svih nivoa. Mislim da bih slično reagirao i ja.
    Smatram da je sloboda izražavanja novinara precijenjena. Kao što imaju pravo na slobodu govora i pisanja imaju isto tako obvezu da ne kalkuliraju s tim pravom već da ga obavljaju profesionalno i da za sva nerazumna skretanja s tog pravca, sukladno tome, snose i konsekvence.
    Osim toga tu se suprostavljaju i zakoni dviju država kojima pripadaju sukobljeni akteri.
    Ne podržavam dio zakona koji majkama (biološkim), bez obzira na razlog same rastave, već u startu daje veća prava pri skrbništvu. A nije rijetkost da su ženska djeca sklonija očevima.
    No bez obzira na ishod slučaja već sada je jednoj nedužnoj strani, djeci, nanesena nepopravljiva šteta koju nijedan zakon ne može ispraviti.
    Upravo On, pravni sustav, usljed sporosti donošenja adekvatnog rješenja, najviše participira u veličini nanesene štete.
    Jedini koji profitiraju u svemu tome, su novinski nakladnici i ostali mediji ...
    _________________
    http://www.prima-mid.com/phpbb/viewtopic.php?t=188&vie w=next&sid=94ec356b80b30367d57e8bb19c5743bb

    avatar

    04.02.2008. (16:27)    -   -   -   -  

  • misty

    Svako nasilje, osobito nasilje nad ženama i djecom je za svačiju osudu, ali postoji jedna vrsta nasilja o kojoj vjerojatno malo znaš, a ja sam je osjetila na vlastitoj koži, to je nasilje koje senzacionalistički novinari koriste kako bi zainteresirali čitaoce ili manipulirali njima, vadeći činjenice iz konteksta, ili služeći se još gorim metodama.
    Novinarima naprosto ne vjerujem!!!!! Ne tvrdim da pravna država uvijek reagira kako treba ili na vrijeme, ali između beskrupuloznih lovaca na senzacije i aparata pravne države, sklonija sam vjerovati - pravnom sustavu.
    Kako i dalje ne vidim ništa s te druge strane ove medalje, ostat ću neutralna.

    avatar

    04.02.2008. (16:28)    -   -   -   -  

  • paracelzus

    Član 1.
    Ciljevi ove konvencije jesu:
    a) osigurati što hitniji povratak djece nezakonito odvedene ili zadržane u nekoj državi ugovornici;
    b)osigurati da se prava na brigu i viđenje s djetetom po zakonu jedne države ugovornice stvarno poštuju u drugoj državi ugovornici.

    Član 3.
    Odvođenje ili zadržavanje djeteta smatrat će se nezakonitim:
    a) ako predstavlja povredu prava na brigu što ga je dobila osoba, institucija ili bilo koje drugo tijelo, kolektivno ili pojedinačno, po zakonu države u kojoj je dijete bilo stalno nastanjeno prije odvođenja ili zadržavanja;
    b) ako su se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ta prava ostvarivala kolektivno ili pojedinačno, ili bi se bila ostvarivala da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja.

    Prava na brigu spomenuta u točki a) stava 1. mogu se steći, prije svega, provedbom zakona ili na temelju sudske ili upravne odluke, ili na temelju sporazuma koji ima pravni učinak po pravu dotične države.

    Dakle bino je GDJE JE DIJETE BILO STALNO NASTANJENO (IMALO PREBIVALIŠTE).

    avatar

    04.02.2008. (16:33)    -   -   -   -  

  • paracelzus

    Djeca su imala prebivalište u Petrinji, zar ne? Znači Konvencija o otmici djece se ne primjenjuje na Čučića.

    Zatim, pravo na brigu može se steći na temelju sudske ili upravne odluke. Čučić je imao pravomoćnu sudsku odluku kojom se priznaje sudska presuda francuskog suda iz 2003. po kojoj djeca imaju biti s njim DO RAZVODA BRAKA U HRVATSKOJ.

    Magali je stekla pravo na brigu u Hrvatskoj temeljem upravne odluke Centra za socijalnu skrb, kojom je on djecu dodijelio isključivo majci.

    Sudska odluka bi trebala biti jača.
    A to što je on "tipičan nasilnik", itd., spada u područje žutog tiska.

    avatar

    04.02.2008. (16:38)    -   -   -   -  

  • paracelzus

    Član 4.
    Konvencija će se primjenjivati na dijete koje je živjelo u državi ugovornici neposredno prije bilo kakve povrede prava na brigu ili na viđenje. Konvencija će se prestati primjenjivati kada dijete napuni 16 godina.

    Član 5.
    U svrhe ove konvencije izraz:
    a) «pravo na brigu» uključuje prava koja se odnose na brigu o ličnosti djeteta, osobito pravo na određivanje mjesta boravka djeteta;
    b) «pravo na viđenje» uključuje pravo da se dijete na određeno vrijeme odvede izvan mjesta stalnog boravka.

    Dakle, ako je Hrvatska Čučiću dopustila da odredi mjesto boravka djeteta, a jest, jer mu je priznala njegovu sudsku presudu, onda mu je dala "pravo na brigu", a ne samo "pravo na viđenje". TOČNO? Ali takvo priznavanje francuske presude u Hrvatskoj predstavlja oduzimanje prava na brigu koje je imala Magali u Francuskoj, od strane hrvatskog sudskog organa.
    Očigledno je da samo jedan roditelj prema Konvenciji može imati "pravo na brigu" i određivanje prebivališta djeteta, dok drugi može imati samo "pravo na viđenje" i odvođenje na određeno vrijeme. Po tome oni nisu izjednačeni.

    avatar

    04.02.2008. (16:46)    -   -   -   -  

  • forever

    Ja bih se malo osvrnula na dječju pravobraniteljicu Milu Jelavić, koju sam vidjela i čula u jednom TV prilogu.
    Žena uopće ne zna što misli i govori, u studiju se našla da bi komentirala konkretan slučaj
    djeteta, no vidi se da s istim slučajem nije ni površno upoznata, te na konkretna pitanja voditeljice, odgovara s onim vječnim, "ukoliko se zaista radi o zlostavljanju", "nisam posve upoznata sa slučajem, ali..." itd.
    Pa se pitam što ta žena uopće radi, i zna li što radi.
    Zatim, priča koliko su seminara imali u posljednjih mjesec ili dva dana, nesigurno napada sugovornika, a kad dobije konkretan odgovor, smjesta se skriva iza floskula, ili šuti.

    U vašem slučaju, u kojem je reagirala zbog male sličice djece na blogu, zaista nije jasno
    od čega ona tu dječicu mora "zaštititi". Jasno je jedino, da joj se obratio netko uistinu zlonamjeran, te ona zato, mora reagirati.
    Pitam se samo da li gospođa koja "mora reagirati", uistinu zna na što i zašto mora reagirati.
    Mislim, jedino je jasno da "mora reagirati".
    Prilično zastrašujuće.

    avatar

    04.02.2008. (17:40)    -   -   -   -  

  • Pozdrav II

    Pa kad "mora reagirati" zašto nije reagirala ljetos? Ili još bolje, zašto nije reagirala onda kad je Tolle izgrebla dadilju da bi otela djecu? Ako nije bila na toj dužnosti u to vrijeme (jer nisam sigurna kad je postala to što jest), onda je jedna Marsovka naslijedila drugu, jer očito nitko u tom pravobraniteljstvu za zaštitu djece se ne petlja u vrijeme kad se događa gužva, nego se sakrije pod stol i čeka da frka prođe, sretan da ga se nitko ne sjeti.
    Da sličica! Moš mislit! To je njoj glavni problem u cijeloj priči. Može je biti sram!

    avatar

    04.02.2008. (18:06)    -   -   -   -  

  • forever

    Ljetos nije "reagirala", jer joj to, po svemu sudeći nitko nije rekao, radilo se o njoj, ili njenoj eventualnoj prethodnici.
    Osobno mislim da se radi o osobi kojoj je posao da, opet ponavljam, "mora reagirati",
    da bi opravdala da nešto radi. Pa se događa da niti ne zna posve točno na što "mora reagirati".
    Moram priznati da me jako zbunjuju takve reakcije.
    Jedna nedužna sličica dviju djevojčica, na blogu. Zatim se pojavljuje netko tko smatra tu sličicu
    nepriličnom, te osjeća "građansku dužnost" da o tome obavijesti gđu Jelavić?
    Ako je tako, svi bismo se trebali zapitati kakvo je građansko stanje svijesti u Hrvatskoj.
    I stvarno se zabrinuti.
    Ako, se, pak, radi o "drugoj vrsti" zlonamjernosti, trebali bismo se zabrinuti kudikamo više.
    Iskreno, ja sam se jako zabrinula.

    avatar

    04.02.2008. (19:18)    -   -   -   -  

  • paracelzus

    Druge zemlje niti nemaju posebnog "pravobranitelja za djecu" i "pravobranitelja za ravnopravnost spolova", nego umjesto toga imaju samo jednog pučkog pravobranitelja (Ombudsmana) za sve slučajeve u kojima UPRAVA (ne sud) krši prava građana. Sudstvo je nezavisna, treća grana vlasti (druge dvije su zakonodavna i izvršna).
    Takvo multipliciranje pravobranitelja u Hrvatskoj nastalo je zato što se prvi pučki pravobranitelj osramotio lažirajući izvješća, i to baš u pogledu djece, pa je zato nastala posebna funkcija koja se bavi samo pravima djece. S obzirom na slabost te funkcije, i jer je u startu bila kompromitirana, pravobraniteljica reagira čim je javnost malo "stisne", jer nema vlastiti autoritet i jer bi lako mogla izgubiti svoju funkciju, odnosno možda bi se mogla vratiti natrag pod okrilje pučkog pravobranitelja koji je puno jača figura.

    avatar

    04.02.2008. (20:29)    -   -   -   -  

  • Pozdrav II

    Nitko tu nije nikakva figura. Niti itko išta radi. Ni pučki pravobranitelj, niti pravobraniteljica za djecu nisu ni pisnuli dok se ljetos s djecom događalo što se događalo. To ide na dušu Jelavićki. Niti je itko reagirao na nezakonitosti u donošenju odluka od strane pravosuđa na štetu njihovog oca. To je u kompetenciji pučkog pravobranitelja. Što su svi čekali? Da se njih posebno o nečem izvijesti i da ih se moli da rade svoj posao? Kao, oni ne čitaju novine i ne gledaju TV? Treba sve proći, odigrati se stihijski, najgore što može. Onda će birokrati zaprimiti, tužbe, žalbe, zamolbe. Pa će ih staviti u ladice. Onda će "reagirati" jer su "gospođe" rekle kako im se čini da sličice djece idu na štetu djeci (ne samo ove djece, nego još neke), pa to onda postane popularno. Nije popularno reagirati na pravi problem u času kad se on pojavi, jer to znači staviti guzicu na vreli lim. A možda i nisu baš sigurni, silni pravobranitelji, što bi tu trebali. Osim toga, tata ima kratkouzlazni naglasak, ništa patetično, pa i otac također. Ali maaaaajka je dugosilazna, mame su "puna usta". Njih neki tate i tuku. Pa onda da im još uzmemo i djecu. To što su lude...ah, pa tko nije pomalo lud? Ali one su tu djecu rodile, zaboga! Pa tko ih više voli od majke (a što ćemo sa statistikom glede izvršitelja čedomorstava - ima li više maaaajki ili očeva?)
    Netko bi mogao misliti da imam nešto protiv majki. Nipošto. I ja sam majka. Mislim da moja djeca imaju p r a v o na oca. Srećom, nikada nije došlo do toga da se oko toga sporimo, ali sad sam zgrožena nad mogućnošću da netko poput Jelavićke odlučuje što je za djecu dobro.

    avatar

    04.02.2008. (21:33)    -   -   -   -  

  • forever

    Možda bi se, poučeni ovim iskustvom, mislim na gđu "Mora Reagirati", zaista trebali zapitati što još nekome može pasti na pamet, kako biste preduhitrili takve.
    Nažalost, u ovom posljednjem, konkretnom slučaju s dječjom pravobraniteljicom, i poučeni njenim reagiranjem, pitam se tko bi još mogao "reagirati".
    I što će još nekome pasti na pamet.
    Na kraju, najiskrenije mislim, da su tu prijeđene sve granice zdravog razuma, da je to toliko
    apsurdno, nemoralno i bezobrazno, da se čovjek mora zapitati što se to dešava i što bi se, eventualno još moglo desiti.

    avatar

    04.02.2008. (22:44)    -   -   -   -  

  • paracelzus

    Dakle, kako pravobraniteljici naziv kaže, ona brani pravo, a ne majke, inače bi se zvala majkobraniteljica. A pravo Konvencije o otmici djeteta kaže da nije bitno kojeg je spola roditelj, nego prebivalište. Osim toga, bitno je da li dijete može doživjeti fizičku ili psihičku traumu, jer u tom slučaju se može odbiti vraćanje djeteta onom roditelju koji je može izazvati, bez obzira da li je on(a) u pravnom smislu u pravu i da li ima "right of custody".

    Isto je zanimljivo kako je Čučiću otegotna okolnost što je proglašen nasilnikom u obitelji jer ga je prijavila Magali zbog nasilja nad njom, dok Magali nije otegotna okolnost što vrši psihičko nasilje nad djecom koju tjera da prekidaju svoju igru da bi molila, ispovijedala se i slično.

    Možda je Čučić to trebao prije prijaviti Gordani Buljan Flander, kao Dikan, pa bi sada bio u boljem položaju. Osim toga, diskriminatorno je da su sve osobe koje odlučuju o djeci žene - pravobraniteljice, koje su prirodno više zainteresirane za pravo majke, a ne za pravo oca.

    avatar

    04.02.2008. (22:57)    -   -   -   -  

  • pozdrav

    To je nezamislivo kada se radi o državnim službenicima! Čista spolna diskriminacija. Kako bi izgledalo da policajci svoj posao rade prirodno naklonjeniji pravima muškaraca, jer je više policajaca nego policajki? U takvim državnim službama u kojima se odlučuje o pravima ljudi ne smije biti prirodne naklonjenosti. A u slučaju kada posao zaštite nečijih prava obavljaju neradničke, iskompleksirane fufe koje su pod utjecajem dobronamjernih gospođa, trebaju reagirati nadređeni. Koji imaju interes , neki svoj, politički, nauditi Čučiću. Nisu im bitna ni djeca, ni Magali, niti finese konkretnog slučaja. Pa se Jelavićka može razbaškariti i salonski se konsultirati s "dobronamjernim gospođama".

    avatar

    05.02.2008. (10:30)    -   -   -   -  

  • Mima

    Kad se o djeci radi, nikad nije lako. Ja vam ne mogu dati savjet, ne mogu vas ni podržati, ni kritizirati, premalo o svemu znam. Mislim da je puno prikladnije da vi pišete ovaj blog, nego vaša partnerica. Uza svu njezinu podršku i ljubav, dobro ste rekli, ipak je to vaša borba.Osobno ipak mislim da napad rađa napad, agresija agresiju..a djeca tu trpe.Oprostite na iskrenosti, ali ne vjerujem da majka škodi svojoj djeci, ali isto tako ne mogu se složiti ni sa time da vi radite bilo što na njihovu štetu, mislim da ste dobri i vi kao otac i njihova majka i kad je već vaš međusobni odnos krenuo stranputicom, bila bi neizmjerna sreća da se nađe zajednički jezik, ali se neće naći, bude li agresivnih tonova. Svi mi živimo u nekim svojim filmovima, ali moramo katkad barem pokušati ući u neku drugu kožu..

    avatar

    05.02.2008. (12:10)    -   -   -   -  

  • laura

    Poštovani, imate sreću da imate Natašu uz Vas. Malo bi žena toliko nesebično stale u obranu prava Vas i Vaše djece. Ovako će bar jedan odvjetnik na vlastitoj koži osjetiti svu nesposobnost naše "pravne" države koja je do srži korumpirana i radi strogo po partijskim načelima podobnosti. Obzirom da ste bili njen dio nije vam se za čuditi što Vas ljudi načelno doživljavaju loše a pogotovo što su mediji itekako pogodovali tome. Znajući da je veliki dio u službi ove i ovakve vlasti a Vi im više niste podobni, to je sve skupa sasvim logično. Strašno je kako nitko nije niti pokušao zaštititi prava svojih državljana malodobne djece i njihovog oca. Smješno tj. strašno je Vas se i kažnjava jer ste pokušali zaštititi svoja prava ( ja sam dosta površno pratila slučaj jer mi se svi mediji načelno gade jer su se srozali na najniže grane). Po socijalnim službama rade kojekakve frustrirane osobe, primitivne, sklone raznim izmima, ali zar to nije slučaj sa cijelom našom državom ( koja nažalost postoji još samo na papiru). Zar Vi niste bili dio te naše slavne diplomacije koja mrtva hladna gleda kako njen državljanin kap. Kristo Laptalo (kojega nikada u životu nisam vidjela niti za njega čula ali iz par njegovih pisama koje sam pročitala na internetu vidim da je kulturan i pošten čovjek) čami u grčkom zatvoru. Dapače naš veleposlanik u razgovoru s ukrajinskim ga pohvaljuje jer da se sad pristojnije ponaša. A nije ga u životu vidio. Ta diplomacija pojma nema ali niti ne želi ni znati kakav je posao na brodu ( od zapovjednika do mornara) tko za što odgovara i kakve ovlasti ima. Toliki su ignoranti, neznalice i primitivci da mi se želuudac okrene na samu pomisao. Nakon prvih izbora je susjeda u Rijeci rekla čim u startu nisu srezali diplomaciju i njihove pogodnosti ( koje su si nabili za vrijeme Juge) ništa se neće promjeniti. Sjaši Kurta da uzjaše Murta. Sječam se kad smo bili u Angoli za vrijeme 40 dnevne žalosti nakon smrti Agostinha Netoa ( što ga lijepo središe Rusi )te su preostali Portugalci i ini koji su mogli bježali iz Angole ( pred naletom Rusa i Kubanaca ) i rasprodavali imovinu bud zašto. Naš ( onda je to bio Jugovićki) ambasador je prvo svo vrijeme našeg boravka u luci činio večere na koje je pozivao zapovjednika, kapa i više časnike nakon čega su ovi pričali degutantne priče ( u balkanskom stilu u se na se i poda se), odnjeli su nam svu provištu ( hranu i piće) s broda pa smo jedva stigli do slijedeće luke s dovoljno brašna za kruh posadi. Ukrcao je brod ( gliser) i kontejner pun vrijednog namještaja, koje je bome besplatno stigao u Rijeku. Dakle Bogu hvala ništa se ne mijenja na ovom djelu dobre stare Zemlje. A Vi se ne čudite što Vas ne vole nije to baš zbog Vas nego zbog svega skupa.

    avatar

    05.02.2008. (12:31)    -   -   -   -  

  • forever

    Mislim da Mima razumno razmišlja. Isto tako mislim da niti jedan otac ili majka na svijetu ne žele zlo svojoj djeci, i to nam je svima jasno.
    Međutim, očigledno se radi o tome da je odnos majke i oca ozbiljnije narušen, te da nije lako
    iznaći način da se dogovore kao ljudi.
    Svatko ima pravo odlučiti s kim želi ili ne želi imati posla, kad situacija eskalira, ali isto tako mislim da majka jako griješi kad zabranjuje djeci bilo kakav kontakt s ocem, u ovom slučaju,
    ne želi da djeca prime i pročitaju očeva pisma, što opet ukazuje na to da ne želi ni misliti o bilo kakvom razumnom odnosu, da nije niti pokušala.

    avatar

    05.02.2008. (12:50)    -   -   -   -  

  • paracelzus

    Pitam se što bi to moglo biti u običnom pismu, što bi zahtijevalo da se djeci zabrani da ih pročitaju. Uostalom, majka nije čitala ta pisma, pa i ne zna što je u njima, i ne znam zašto automatski reagira kao da bi bilo loše za djecu da ih pročitaju.
    To sve ukazuje na to da ona djeci priča neku svoju istinu, i ne želi da djeca saznaju i drugu stranu priče, da negdje postoji otac koji ih voli i misli na njih.

    avatar

    05.02.2008. (13:04)    -   -   -   -  

učitavam...